Gastro- eno- railfan tura Međimurjem i Varaždinom

Obiteljski dvodnevni izlet u Međimurje. Zapravo tast i punica slavili nešto, pa htjeli otić samo na ručak, pa skužili da je bez veze vozit se preko 2 i pol sata tamo i još toliko nazad samo zbog ručka, pa još ako se malo popije… pa smo na kraju ostali 2 dana. Nakon dolaska u Čakovec smjestili se u hotelu koji se nalazi u- zamislite: kolodvorskoj ulici (nisam ja birao hotel, a i da jesam, ne bih izabrao bolje). Ako je ulica kolodvorska, to može značiti samo jedno: da se u njoj nalazi kolodvor. Još kada sam shvatio da prozor moje sobe gleda na taj isti kolodvor… sreći nije bilo kraja. :tease:

Ovo nije pogled iz moje sobe, ali kut je sličan.


Prvi zadatak je bio upoznat se sa novom okolinom: pronjuškat po kolodvoru.
2 044 005 je zadovoljno brundala


7 122 021 se spremao za Macinec


Carinici su šetkali ispred ureda, prometnik se uzvrtio, trebalo je ispratiti šveda, a najmanje je bilo putnika. Više slika sa kolodvora Čakovec možete vidjeti u pripadajućoj temi: https://vlakovi-ri-hr.forumcroatian.com/infrastruktura-f20/kolodvor-eakovec-t1992.htm

Tek što sam se udomaćio, zovu me. Treba odnijet torbe u hotel (bem ti, torbi je bilo kao da ćemo zimovat tu, a ne prespavat samo jednu noć. Cijela moja prtljaga je bila četkica za zube i čiste gaće), smjestit se, pa u šetnju Čakovcem.

OK, smjestili se, raspakirali, krenuli u centar grada. Čakovec je od 1547 bio u vlasništvu Nikole Šubića Zrinskog od Sigeta i u to vrijeme je grad doživio veliki kulturni i ekonomski rast.


U zadnji čas primjećujem crvenog Volva 9700 od AP Varaždin. Ako se ne varam, to im je jedini crveni u voznom parku.


Ulazimo u sam centar grada, koji je, kako je i red- pješačka zona




Najraskošnija zgrada u centru je Trgovački kazino. Ovo zdanje podignuto je 1903. godine za potrebe Čakovečkog udruženja trgovaca, a od WWII do danas je sjedište sindikata.


Vrijeme je bilo oblačno, povremeno sa slabom kišom, uvjeti za slikanje nikakvi, pa ni slike nisu bogznašto.






Crkva sv. Nikole i franjevački samostan


Ovo mi je najjače, kad do prekrasne barokne zgrade natrkelje stambenu zgradu tipičnog socijalističkog dizajna. Ah da, zapravo sam slikao fontanu.


Ni Čakovec nije imun na Singapurćane (sjeća li se netko Tesne kože i direktora Šojića sa svojim karakterističnim naglaskom na „Ć“)


Dosta šetnje, gladni smo, a ovo nam je bio i cilj dolaska u Međimurje: 4 km sjeverno od Čakovca- Mačkovec


Restoran Mala hiža, inače prema udruzi Gastronaut svrstana u top 10 najboljih hrvatskih restorana. Dočekuje nas susretljivi i ljubazni vlasnik i savjetuje pri odabiru jela. Usluga je vrhunska, hrana također. Nije bez veze restoran među 10 naj.




Nažalost, ostat ćete uskraćeni za fotografije hrane i interijera jer od božanstvenih okusa sam zaboravio slikat, a i ne bi baš bilo pristojno. Samo ću nabrojati, a vi ćete mi morat vjerovat na riječ: međimurski narezak, juha od koprive, juha od kestena, juha od buče, pretepena (ako sam dobro zapamtio) juha, gulaš od kunića, patka, pečena teletina špikovana sa suhim šljivama, svinjski kare, krvavice- crvene i bijele, domaći mlinci, heljdine okruglice, valjušci, zapečeni štrukli, palačinke i još jedno 5 jela kojima sam zaboravio ime.

Ostavimo se mi kuhinje, idemo opet na kolodvor. Pogled prema Murskom središću i Kotoribi. Onaj skroz lijevi kolosijek je neki industrijski, nisam stigao istražit kamo ide.


Kućica za psa, a vrata za ptice.


Izvlačnjak, bez bika. Ona zgrada desno je mesna industrija Vajda. (da nije bik tamo završio) :surprise:


Ja i babaroga (ili kako bi neki rekli: „moja draga ženica“) smo odlučili provozit se vlakom do Varaždina. Stiže 2 044 010 sa vlakom 790 Zagreb- Kotoriba.


Iz drugog smjera 2 044 004 vuče naš 995 na relaciji Kotoriba- Koprivnica. U kompoziciji su 2 betejca i jedan čini mi se da je bio Bl.


Sjedam naravno u Bt- jca. Ovo se ne viđa baš često u Rijeci.


Krećemo svaki na svoju stranu.


Prelazimo Dravu i granicu Međimurske i Varaždinske županije. Prekasno sam se okrenuo na drugu stranu. Na toj drugoj strani je most ispod kojega je prije 3 i pol mjeseca održana railfanovska roštiljada.


Nakon 10 minuta prilično brze vožnje, 004 vuče ko luda, stižemo u Varaždin.


Neću ovdje puno o kolodvoru. Više slika u pripadajućoj temi: https://vlakovi-ri-hr.forumcroatian.com/infrastruktura-f20/kolodvor-varazdin-t1993.htm




Prekoputa kolodvora, kako je i red stoji sestra riječke, ogulinske, vinkovačke… parnjače


Ima kolodvor i svoj kondot, ali ne možeš pišat kad ti hoćeš, nego kad oni hoće.


Nakon dvosatne šetnje Varaždinom, vrijeme je za povratak u Čakovec. I to vlakom 3614. Koprivnica- Kotoriba. Moja prva vožnja Macosom. Btw, po Varaždinu nisam ništa fotografirao, jer je bio mrak, a ionako je slijedeći dan na rasporedu bio ponovni dolazak u Vž.

Dan drugi

Tko rano rani, cijeli dan mu se spava. Buđenje u 5:20. Tu noć se pomicao sat za jedan sat unatrag pa se računa kao da je 6:20. Nalazim se u gadnoj trilemi. Ostati u krevetu i… Ma tko je vidio radit te smiješne pokrete na dan Gospodnji, i uz to još riskirat da poberem ćepu od babaroge, zašto je tako rano budim. Odbija se!!! Ostaje mi dilema: Plan A: otići u 5:47 sa vlakom 7600 u Mađarsku, točnije u Murakeresztur. Tamo imam slobodno sat vremena, i već u 8:21 sam natrag u Čakovcu. Taman dok se ostatak familije probudi. Ili plan B: ostati u Čakovcu i cipelcugom ga malo bolje istražit. Kako se blagajna otvara tek u 6:00, kartu moram kupit u vlaku. Mogu li u vlaku kupit povratnu. Ako ne mogu, moram u Mađarskoj kupit kartu za natrag. Uz sebe imam samo kune i eure. Ako to ne primaju, gdje ću u nedjeljno rano jutro pronaći mjenjačnicu i kupit forinte? Ako zakasnim, slijedeći vlak je tek poslijepodne. Ostali će me razapet ako budu morali dolazit po mene autom u Murakeresztur i gubit 2 sata dragocjenog vremena, a raspored za danas je zaista gust. Odlučujem se za šetnju Čakovcem.

Dvorac Zrinskih


Napokon se i razdanilo, pa mogu počet sa slikanjem. Autobusni kolodvor.


Ljeto 2006. Uf, kad je to bilo.


Na kolodvoru nema žive duše. Nikoga osim mene i ovog Eurobusa AV 120


I sa druge strane upravo pristigla Setra serije 200. Vozi neki izvanredni prijevoz, pa je šole stao na kolodvoru prije nego krene po grupu.


Još jedna rijetko viđena poslastica. Minibus MB 0814




Prolazim još jednom kroz staru jezgru Čakovca. Pored nove vijećnice


I Franjevačkog trga


Do željenog cilja: ŽCP u ulici Ante Starčevića


Lijevi kolosijek vodi prema Murskom Središću/ Lendavi. Desni kolosijek vodi prema Kotoribi/ Murakereszuru. Km oznaka 002, je za lijevi kolosijek koji počinje na čakovečkom kolodvoru. Također je dobro vidljivo koji prometni pravac se više koristi.


Pogled prema Čakovcu. Nova STRAIL podloga na prijelazu.


Odmah uz ŽCP se nalazi i stajalište Čakovec- Buzovec


Do čakovečkog kolodvora imam puna 2 km ravnice.Dok sam stigao, pojavila se duuuugačka kompozicija EAS-a. Bilo ih je 30, ako ne i koji više.


Bem ti, zovu me na doručak. Jedino što sam još uspio uslikat prije polaska je Macosa na liniji Budinšćina- Kotoriba.


Krećemo na put kroz pitoreskni međimurski kraj.


Slijedeća stanica: Mursko središće. Autobusni hm, ajmo ga nazvat kolodvor.




I na njemu jedna usamljena Bova u vlasništvu Autobusni Prijevoz Tours- Čakovec




Rijeka Mura je prirodna granica između Hrvatske i Slovenije. Sa jedne strane Mursko središće, sa druge strane Lendava.


Pored cestovnog mosta nalazi se i željeznički.




Ovo je najsjevernija točka hrvatske željezničke mreže. Iza konstrukcije mosta, sa druge strane već se smješka žuti slovenski znak ograničenja brzine 40.


Krećemo dalje prema Svetom Martinu na Muri. Usput stajemo pored plovećeg mlina.




Malo unutrašnjosti mlina. Ne kužim baš čemu svi ovi elementi služe.




Pored mlina nalazi se i skela




Preko korita rijeke je napeta sajla po kojoj skela klizi sa jedne obale na drugu pomoću kormila i riječnih struja.

Slijedeća stanica: toplice sv. Martin. Stajemo popit kavu i interesirat se o mogućnostima smještaja za eventualno topličarenje u bliskoj budućnosti.
Od svih bazena i ponude toplica, meni je za oko zapeo ovaj MAN Noge Touring.


I malo jesenskih impresija


Iz doline rijeke Mure, penjemo se na Železnu goru u dvorac Terbotz




Misija: degustacija dobre kapljice. Spuštamo se u podrum.






Trezor. Ovdje možete donijeti svoje vino na čuvanje, kao i u banci.


Zeleni silvanac, sivi pinot, rajnski rizling su se izmjenjivali u našim čašama. Ipak, ne bih vam preporučio ovo mjesto, osim ako nemate viška „šuškeće monete“ (kako bi rekao maločas spomenuti direktor Šojić) koja vam smeta u novčaniku. Bolje da ne znate koliko koštaju 2 tanjura suhog nareska i 3 botilje vina. Za tu cijenu smo se nas 6 mogli najest i napit u nekom prosječnom restoranu, a odavde sam otišao gladan i žedan.

Klopotec. Prilično bučno, klopotavo strašilo za ptice, na vjetro pogon.


Pogled na vinorodna međimurska brdašca.


Krećemo prema Varaždinu. Pogled sa "roštilj mosta" na željeznički most preko Drave.


Još jedan posjet varaždinskom kolodvoru. Iako je nedjelja poslijepodne, ovdje je vrlo živo.








Jedan pogled u upravljačnicu macose


Nasuprot željezničkog kolodvora, nalazi se autobusni kolodvor gradskog prijevoznika Varaždin bus








Prije bih rekao da je ovo dostavno vozilo za kakvu vulkanizersku radionu, a ne gradski autobus


I Croatijin Transliner se ovdje skriva


Imaju varaždinci i smisla za humor


Gradonačelnik Čehok nije u uredu.


Ni župan Štromar također.


I sat je malo raštelan. Ide oko 15 minuta naprijed. Ili je to po lokalnom vremenu?


Još nam preostaje kratka šetnja Varaždinom i puni dojmova krećemo prema doma.

Prekrasno, predivno, wunderbar

I moram Ti reći: usprkos Tvom cendranju, imao si idealne uvjete za slikanje. Kiša nije loša (osim za fotografa, a gadno je i za penjanje ), ali samo ako nisu presivi oblaci i ima dosta svjetla, nema boljeg, nema sjena, kontralihta i ostalih bedastoća. Da ne velim da se blista i ono što inače ne bi

Da, zaista. Covjek pojma nema zasto je toliko cendrao i cmizdrio oko svjetla, kise i ostalog. Pa, slike su odlicne i nista im ne fali.
No, meni se narocito svidja ova zadnja slika. Ne pitajte zasto, naprosto mi se svidja...

Barney

Bravo. Kao i uvijek pravo u srž. Duhovito i detaljno.
Btw, nikako se ne mogu oteti dojmu da hotel uz kolodvor nije "slučajno" odabran.

Super putopis, na željeznice.net u temi viđeni fotografi je postavljeno pitanje, da se netko motao oko kolodvora Varaždin u subotu predvečer, pretpostavljam da si to bio ti.

Odličan spoj ugodnog i ugodnog. Red klope, red željeznice, red cuge, red autobusa...

A i fanj toga si ti propješačio, provozao se i poslikao. Vozi si se makozom i u betejcu. Pofotkao nešto građe za panoe i prisjetio me na početak srpnja, kada sam sa ekipom sa zeljeznice.net proveo prekrasan dan u Varaždinu. I dobro me nasmijao komentarima.

Varaždin je predivan sa prepoznatiljivom arhitekturom, a jesen samo pojačava dojam, a veseli činjenica da se ljudi sa sjevera Hrvatska još uvijek nisu odvikli od vožnje vlakovima, pa je zato i linija i putnika daleko više nego na riječkoj pruzi.

Hvala, hvala, na komentarima. Zbilja sam se potrudio i oko fotkanja (koliko je to bilo moguće u zgusnutom rasporedu ostalih članova) i oko putopisa. Čakovečki kolodvor nisam obradio kako sam planirao. Ostalo mi je područje oko radiona RŽV-a i triangl prema Varaždinu.

Pfaff je napisao/la:usprkos Tvom cendranju, imao si idealne uvjete za slikanje.

Je, za statične objekte. Čim sam pokušao slikat nešto u pokretu... Nisam imao vremena ni živaca igrat se sa manualnim postavkama fotoaparata. Ok, možda sam malo prekritičan prema svojim fotkama.

kico101 je napisao/la:Btw, nikako se ne mogu oteti dojmu da hotel uz kolodvor nije "slučajno" odabran.

To treba pitat moju šogoricu...

Narcis je napisao/la:Super putopis, na željeznice.net u temi viđeni fotografi je postavljeno pitanje, da se netko motao oko kolodvora Varaždin u subotu predvečer, pretpostavljam da si to bio ti.

To sam bio ja. Nisam vidio nikoga drugoga sa fotoaparatom u ruci. Stigao vlakom u Varaždin u 17:45 i motao se po kolodvoru do 18:05, a vidim na željeznice.net da sam viđen oko 18h. Dotični koji me zamjetio, mi se mogao i javit. Brzo bi se razumjeli tko smo, što smo i sa kojeg foruma smo.

To te je vidio Brunoh, istu stvar smo ja i kiki dpživjeli u Dugom Selu, dok smo čekali mađara na nazad prema Zagrebu, malo slikavali po kolodvoru, dva forumaša su nas vidjela, samo nisu bili sigurni da smo to mi.

Kao prvo, posebno mi je drago da nekad vrlo česti i uobičajeni obiteljski izleti nisu potpuno nestali, da se uživalo u svim osjetima (oko, nepce, a i mjesto na kojem prestaju leđa, na raznoraznom HŽ inventaru) i da se dosta toga lijepog i poučnog vidjelo.

Kao drugo, dobro da ste odlučili vlakom samo do Varaždina, a ne dalje prema Koprivnici, jer bi vas provezlo preko Zagreba odn. oko riti v žep (to je jedna od onih čudnih HŽ-ovih vožnji).

Kao treće, zahvaljujem u ime svih potpisanih i nepotpisanih da si nas - neke upoznao, a neke podsjetio - s ljepotama i znamenitostima ovog kraja.