Po Parenzani od Savudrije do Vižinade

Uvod

Grupa prijatelja i članova planinarskog društva iz Zagreba pozvala me na pješački trodnevni izlet po Parenzani od Savudrije do Motovuna,
a ja sam ga produžio (autom) do Vižinade. Bazu smo imali u Oprtlju. Logistika je djelovala besprijekorno, pa smo svaki dan jedan auto
pustili na planiranoj zadnjoj dnevnoj točki, a s dva automobila smo produžili do početne točke. Na koncu su se šoferi vratili po automobile.

Prvi dan smo prohodali dionicu od Savudrije do Buja (12 km), visinska razlika 72 m (uspon), od 10:00 do 14:00
Drugi dan smo hodali od Buja do Završja (16 km), visinska razlika +117 m (uspon), - 114 m (pad), od 8:00 do 14:00
Treći dan smo prošli put od Završja do Livada (13 km), visinska razlika -163 m (pad), + 20 m (uspon), od 8:00 do 12:00
Četvrti dan sam se provezao autom po trasi od rijeke Mirne do Vižinade (17 km), visinska razlika + 256 m (uspon), za 1 sat

Prosječna brzina hodanja s odmorima je bila 3,5 km/h.

Reportažu sam podijelio u četiri dijela (po danima). Danas objavljujem prva dva dijela, a sutra uveće još dva.

1. dan


09:41
Pronašli smo stanicu Savudrija (Salvore) u selu Valica, par kilometara od "prave" Savudrije. Ovo je slika s stražnje strane...

09:44
.... a ovo piše sakriveno među granama. Ne znam, da li je zgrada zaštićena.

9:50
Najprije trasa vodi 4 km uz cestu Buje - Savudrija. Automobili stalno "zuje" mimo, a sjene ni za lijek!

10:26
Na nekoliko mjesta grmlje pokušava izboriti što više prostora.

10:42
Nako sat hoda stižemo u Markovac. Popeli smo se tek 15 metara, sunce neusmiljeno prži. Na sreću, prekoputa nekadašnje stanice
toče hladno pivo!

11:20
Odmor je trajao 40 minuta.

11:28
Stotinjak metara dalje je trasa Parenzane naprasno prekinuta nedovršenim dijelom istarskog ipsilona.

11:32
Iza tog raskršća se konačno odvajamo od ceste, jer trasa prema Kaldaniji vodi kroz šumu

11:44
Prolazimo pokraj vikendice...

11:49
...ali se u Kaldaniji ponovno vraćamo na cestu. Ovaj puta doslovno, jer je trasa Parenzane iskorištena za cestu Buje-Plovanija.

11:57
U Kaldaniji su označili položaj bivše stanice.

12:03
Nastavljamo po magistralnoj cesti, uz sam rub, jer je promet ogroman!

12:31
Tako smo hodali pola sata, dok nismo naišli na novu tablu Parenzane. Trasa vodi kroz polja do naselja Volpija.

12:38
Evo i prvog biciklista, kojemu je ova trasa i namijenjena.

12:45
Kamenje uz trasu ima posebni oblik.

13:02
Sunce u zenitu!

13:06
Trasa vodi preko ceste Buje - Kaštel...

13:14
... te dolazi i prestaje pri industrijskom objektu pred Bujama

13:20
Odlazimo do postaje Buje po cesti, po kojoj su nekad vozili vlakovi

13:21
Postaja Buje je dobro oćuvana, ali na nju osim natpisa i tipične gradnje ništa više ne veže na željeznicu.

2. dan

8:17
Do početka javnog dijela Parenzane iza Buja hodamo po cesti za Grožnjan do ove oznake

8:18
Trasa prema Bujama završava u privatnom dvorištu!

8:24
Solidno izgrađeni potporni zid

8:40
Pred naseljem Triban se trasa približava lokalnoj cesti...

8:44
... da bi ga zatim u obišla u luku s desna.

9:02
Na postaji Triban umorni i žedni putnici uzaludno čekaju vlak.

9:37
Ove simpatične životinjice nisu dopustile da im priđemo blize.

9:47
Most na trasi

10:04
U tunelu pri Grožnjanu navodno uzgajaju gljive. Došli smo do njega, ali je ulaz zabijen daskama. Zato smo krenuli obilaznicom uzbrdo.

10:09
A na vrhu je, naravno, selo Vrh Roman

10:21
Bilo je pravo vrijeme za odmor, pivo i malo kulture, pa smo svratili u ovaj lijepi grad umjetnika.

10:33
Pogled prema moru je nezaboravan.

12:14
Odmarali smo sat i pol, a onda pošli u potragu za Parenzanom.

12:16
Slika mosta s prethodne slike odozgo. Očito da je trasa zaraštena.

12:23
Mi hrabro nastavljamo i tražimo sjenu...

12:54
...što je često "misija nemoguće".

13:17
Iznad Kostanjice je ovaj most...

13:33
.... i ovaj tunel

13:44
Pruga okreće prema jugu.

13:51
Ispod nas je selo Kostanjica


14:08
Završje i završetak etape na vidiku.

14:10
Ostaci željezničke postaje Završje, gdje nas čeka prijevoz.

... "napada" se Parencana iz svih pravaca! za podjeljene fotografije!

Al' se fino nadopunjujemo! Fresher, svaka čast na volji i kondiciji za hodanje po toj božjoj pripeci.

3. dan prijepodne


8:10
Započinjemo, tamo gdje smo završili jučer: na postaji Završje.

8:13
I odmah iza zavoja tuneli: Završj1 1 i....

8:16
Završje 2 te...

8:18
...vijadukt Završje

8:23
Vidi se da se na ovoj dionici nešto radi: obnovljeni most!

8:32
Još uvijek se uvlačimo u brda prema sjeveru

8:34
8:38
Vijadukt Antonci

8:57
Da bi se spustila do rijeke Mirne, pruga je morala ući u najdulju, Oprtaljsku dolinu

9:10
Viadukt Freski pod naseljem Vižintini

9:19
Tunel Freski ne troši električnu energiju iz mreže. Rasvjeta se pali senzorima a izvor su svjetlosne ćelije.

9:27
Evo nas i na postaji Oprtalj. Tu smo očekivali pivo, ali se snabdjevački Polo nije mogao spustit po cesti,
koja vodi iz Oprtlja.

9:51
Žedni nastavljamo kroz šumu

9:57
Iza vijadukta OPrtalj, konačno okrećemo prema jugu

10:17
U blagim zavojima, zapravo skoro ravno, prolazimo kroz prašumu. Neki su pokušali glumiti Tarzana i Jane.

10:18
Do doline Mirne još 1 km. Cijeli ovaj dio bio je u sjeni, pa nismo patili od vručine.

10:30
I konačno, ponovno na suncu! Još smo oko 80 metara nadmorske visine.

10:35
Uglavnom hodamo prema istoku, iako i ovdje trasa slijedi konture zemljišta.

10:38
Trasa je sve šira. U pozadini se vidi Motovun.

10:58
Civilizacija! Traktor! Dječak na prikolici je označavao trasu sutrašnje konjske utrke.

11:09
Konačno! KOd sela Pirelići nam dolazi u susret hodajuće pivo!

11:44
Nakon kratkog predaha nailazimo na ovaj most, koji treba popraviti.

11:50
I evo nas pred krajem trase u Livadi

11:51
Trasa završava na lokalnoj cesti.

11:52
A prekoputa je zatvoreni muzej Parenzane.

3. dan poslijepodne

Ovu sam dionicu provozao autom - sam. U desnoj sam ruci cijeli put držao kameru! Mogu reći, da se je nakon sat vremena
jako umorila! Vozio sam uglavnom u drugoj brzini.

16:20
Tabla Parenzane na lijevoj obali Mirne.

16:21
U drugu i tjeraj!

16:30
Zaobilazimo Motovun i polako se penjemo.

16:30
Ručno izrađeni smjerokaz

16:31
Prije velikog zavoja - vinogradi.

16:32
Nazad, direktno na Motovun

16:34
Postaja Motovun u privatnom vlasništvu.

16:35
Ulaz u tunel Motovun

16:36
Farovi su dobro osvjetlili tunel

16:38
Iza tunela, zec pretrčava cestu.

16:47
Jedan jedini asfaltirani kilometar trase kod sela Brkač

16:48
A susreo sam i ove dvije hodačice.

16:50
U kanjonu

16:51
Odvojak za Karojbu i moguće mjesto istoimene postaje.

16:52
16:54
Dva pogleda na vijadukt Krvar

16:57
POstaje sve neprohodnije!

16:58
Hoću li proći?

17:02
i dalje šikara ...

17:07
.... i prašuma!

17:08
Proširenje postaje Rakotule

17:09
Prema Vižinadi...

17:11
....ispod granja.

17:16
Vijadukt Sv. Vidal

17:17
Fantastična panorama Istre.

17:18
Novi usjek

17:21
Trasa se širi i stiže...

17:24
... u predgrađe Vižinade...

17:25
... gdje završava označeni dio Parenzane i moj trodnevni izlet!

Prekrasno! I bravo za lokalce koji su uredili ovako nešto, tako da i mi ozbiljniji kojima su Triglav, Sinjal (na Dinari) i dr. lijepe uspomene iz prošlosti kad smo imali energije i volje lomatati se po bespuću, možemo uživati u prirodi bez bojazni da će se to suviše odraziti na gubitak naše tjelesne mase

Glede trećeg dijela skoro da bih prekorio freshera (a sličan prijekor bi išao i ekipi iz drugih postova o Parenzani), da kako može (mogu) ove ljepote obilaziti automobilom, prašiti po biljkama, plašiti zečeve i šetačice... Upotrijebio sam kondicional, jer brk mi se smije od zadovoljstva da je trasu netko ispitao i da moja 4 kotača dolaze na već gotov i razrađen put, bez iznenađenja, a sve s opravdanjem: trasa je prelijepa ali je preduga za pješački obilazak u jednom danu, a kako mi Istra nije baš preko puta, kad sam već tamo, sve valja temeljito iskoristiti, pa će taj cilj (obilazak Parenzane) opravdati sredstvo (automobil).

Još jednom sve pohvale. I za ideju, i za reportažu.