Marina - Najstariji putnički brod na svijetu

Vidio sam na videu od HV-a da su na Marini imali neke vježbe...

Bio sam u ozujku u Malom Losinju. Marina stoji onako kako je na gronjim slikama. Nazalost nisam imao vremena otici i pogledati je izbliza. Prije dvije godine, dakle 2009. bio sam na Losinju i upravo su je spustali iz ploveceg doka i vukli preko na mjesto gdje se i danas nalazi. Interesantno je da je "Vladimir Nazor" "cekao" da Marina izadje da bi on usao u dok. Bilo je to negjde pocetkom ozujka. Imam cak i neke fotke. Moram malo prokopati po mojoj arhivi.

Prošlo je godinu i 3 mjeseca od Pfaffoslikopisa, ali Marina i dalje stoji na istom mjestu. Nikakav hotel, nikakav restoran, nikakva Pula- za sada. Neko vrijeme je na njoj bio cocktail bar, ali sada više ni to.

Mali Lošinj, 15.08.2011.




U bar se išlo preko krmene rampe, kroz garažu, na bočnu rampu van, pa preko siza na gornju palubu.


Iza ove pregrade je ostatak garaže koji danas služi kao skladište






Krmena rampa iznutra


Lijeva bočna je zatvorena


IMO broj

Za par dana Marina napusta Losinj...

blacktag je napisao/la:Za par dana Marina napusta Losinj...

A kamo će, brižna?

Rijeka...

blacktag je napisao/la:Rijeka...

Još jedna plutajuća krčma u riječkoj luci?

Vidio sam ju jučer u Rijeci. Zna li se daljnja sudbina ove legende?

Uredit će se u ploveći hotel. Vlasništvo je i dalje tvrtke iz M. Lošinja.

Danas sam prošetao do Marine. Malo je unakažena nadgrađima kako to već biva. Sidra su nestala. Na pramcu se vidi trag starog imena. Zna li netko kako se zvala nekad? (Možda je to i spomenuto na forumu, pa se ispričavam ako ponavljam obrađenu temu).

Pogledaj prvu stranicu teme

Šteta da liniju koju jed držala MIRNA više ne drži trajekt, nego katamaran, možda bi bilo više zainteresiranih...

Upravo je obrnuto. Katamaran Bišovo na liniji Pula-Zadar je dosta dobro popunjen, trajekt je plovio prazan zadnjih godina, danas je više inn brže prebacivanje od točke A do točke B.

A znam, ali možda bi ljudi sa autom išli...

NOVI ŽIVOT U RIJECI
POZNATI FERIBOT, KOJI JE DESETLJEĆIMA VOZIO JADRANOM SADA JE VEZAN U NAJVEĆOJ HRVATSKOJ LUCI, A NAKON PREUREĐENJA TREBAO BI POSTATI – HOTEL



»Marina« neće ploviti, ali će živjeti

Tvrtka »Arhipelag« bi nakon dobivanja koncesije unutar godine dana, brod preuredila u hotel, a dotad će biti noćni klub, ali i mjesto dnevnog okupljanja. Rijeci su potrebni novi kreveti, a hoteli na moru odavno su poznati i uspješni u svijetu

Dok traju napori i prijepori oko dovođenja brodova za kružna putovanja koji bi trebali popraviti slabašnu turističku krvnu sliku Rijeke, u luku je uplovio jedan posve drugačiji bijeli brod – »Marina«. Popularni cruiseri, oko kojih se već godinama lome koplja na relaciji Grad – Lučka uprava, a odnedavno napokon najavljuje suradnja na njihovom dovođenju, iz Rijeke bi, po prirodi svoje namjene, turiste trebali odvoditi na putovanja Mediteranom. »Marina«, s druge strane, iako također namijenjena prvenstveno posjetiteljima Rijeke, turiste neće voditi nigdje, već će im pružati smještaj s pogledom na riječku luku, a možda i cruisere u njoj. Marina bi, nakon punih sedamdeset godina plovidbe i prijevoza putnika, te sedam godina provedenih na vezu u Malom Lošinju u ulozi sezonskog ugostiteljskog objekta, trebala postati riječki brod-hotel ili, kako kaže Dubravko Kušeta, direktor tvrtke »Arhipelag« u čijem je brod vlasništvu, jedini riječki »botel«, od engleskih riječi boat(brod) i hotel.
Ideja, ističe Kušeta, sama po sebi nije ništa novo, jer primjera trajno vezanih brodova koji u lukama primorskih gradova u svijetu ima napretek, ali je riječ o prvom pokušaju da se takav projekt ostvari u Rijeci. Do realizacije projekta put je dug, jer Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka tek treba odlučiti o izdavanju koncesije tvrtki »Arhipelag« za obavljanje hotelske djelatnosti na rok od deset godina, a dobar dio broda trebat će i preurediti kako bi zadovoljio hotelske standarde, no vlasnici ističu kako bi cijeli posao mogao biti dovršen do početka iduće turističke sezone.

Kronični manjak

– Djelatnosti kojima će se »Marina« baviti bit će u funkciji prvenstveno putnika na području lučkog područja, ali i građana Rijeke. U konačnici »Marina« bi trebala biti plutajući hotel, odnosno »botel« sa svim atributima pravog hotela – smještajnim kapacitetima od šezdesetak kreveta, ugostiteljskom ponudom restorana i caffe-bara, te zabavnim sadržajima, a predviđamo i uređenje mini-wellnesa. Rijeci kronično nedostaje smještajnih kapaciteta pa vjerujemo da će mogućnost smještaja u samom centru grada sasvim sigurno biti dobro prihvaćena. Planiramo uređenje na razini srednje kategorije smještaja, a ciljna skupina su nam turisti i putnici koji se, zasad, vrlo kratko zadržavaju u Rijeci. Naime, po statistikama, prosječan se gost u Rijeci zadržava manje od dvije noći, a mi ćemo, u suradnji sa Turističkom zajednicom i turističkim agencijama nastojati biti dio osmišljenog plana zadržavanja tih gostiju i nuđenja razloga za njihov što dulji ostanak, ističe Kušeta.
Sam brod, unatoč dubokoj »starosti«, u vrlo je dobrom stanju, o čemu svjedoči i njegov vanjski izgled, ali i dobro očuvana i dijelom već preuređena unutrašnjost, u kojoj vlasnici, za početak, planiraju pokretanje ugostiteljske djelatnosti na površini od četiristo kvadrata. Taj bi dio broda trebao biti otvoren odmah po izdavanju koncesije za obavljanje djelatnosti te rješavanja priključaka na komunalnu infrastrukturu, nakon čega vlasnici planiraju ostatak broda uređivati po fazama.

Catering za početak

– Planiramo za nekoliko tjedana rad započeti u ugostiteljskom prostoru na drugoj palubi. Radi se o prostoru s tri šanka, namijenjenomvnoj ponudi kao caffe-bar te s mogućnošću duljeg rada sa zabavnim sadržajima u večernjim satima. Prostor je višefunkcionalan te se u njemu mogu održavati koncerti, slušati i plesati uz muziku, te organizirati razni drugi događaji. Dok ne uredimo vlastiti restoran planiramo uz pomoć cateringa ponuditi mogućnost organizacije vjenčanja te obilježavanje raznih događaja, tiskovnih konferencija, svečanih večera i domjenaka.
Vjerujemo da će »Marina« sa svojom ponudom dobro ići u korak sa brojnim planovima razvoja Rijeke i riječke luke. Pred Rijekom je burno i vrlo zanimljivo razdoblje njenog daljnjeg »otvaranja« prema moru i veseli nas što ćemo biti dio toga, kaže Kušeta.
Ambiciozan plan o pokretanju plovećeg hotela vlasnika Marine nije prvi takav u Rijeci, dovoljno je sjetiti se najava prije otvaranja »Arce Fiumane« koja je također trebala postati svojevrsni hotel, nudeći i smještaj, uz restoran i bar. No sve je ostalo na planovima, pa Rijeka danas ima dva ugostiteljska objekta na brodovima, »Arcu« i »Ninu«. Stoga je opravdano pitanje koje se ovih dana, po objavi vijesti o dolasku »Marine« u Rijeku, često poteže u razgovorima Riječana – hoće li sve skupa završiti tek još jednim plovećim noćnim klubom, a priče o hotelu, wellnessu i svemu ostalom ostati – tek priče. Kušeta tvrdi da se s »Marinom« povijest neće ponavljati.

Realan rok

– Postavili smo sami sebi realan rok od godine dana da počnemo s ponudom hotelskog smještaja. Do idućeg ljeta svakako namjeravamo izvesti radove koji će omogućiti da barem jedan dio broda stavimo u tu funkciju, a nakon ljeta nastavit ćemo s radovima dok brod ne bude u potpunosti uređen kao hotel. Naravno, naši planovi ovise i o čitavom nizu drugih faktora osim nas samih, od ishođenja dozvola, izrade sve potrebne dokumentacije i slično pa će i to imati utjecaja na dinamiku radova. Moram istaknuti da je »Marina« bila u funkciji kao putnički brod, s kabinama, tako da će preuređenje u hotel ipak biti jednostavnije nego što je to možda bio slučaj s nekim drugim brodovima, kaže Kušeta.

Oprečne reakcije

Vijest o dolasku broda »Marina« u riječku luku, gdje bi taj nekad legendarni brod Lošinjske plovidbe u idućih najmanje deset godina trebao služiti kao ploveći hotel, odmah po objavi izazvala je velik interes, ali i oprečne reakcije Riječana, barem ako je suditi po komentarima na portalu Novog lista. Dok jedni pozdravljaju ideju i nadaju se skoroj realizaciji ambiciozne ideje vlasnika broda koja će, smatraju, popraviti ponudu smještajnih kapaciteta u gradu gdje su svima puna usta urbanog turizma, ali »urbani turist« u njemu gotovo da i nema gdje odsjesti, drugi su manje oduševljeni dolaskom broda. Uz »Arcu Fiumanu« i »Ninu«, privez trećeg broda uz obalu, smatraju neki, pretvorio bi putničku luku, inače praktički jedini potez morske obale dostupan građanima u centru grada, u »groblje brodova« bez voznog reda.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ističe, međutim, da je putnička luka kao takva izgubila svoju funkciju, budući da su brodske veze prema kvarnerskim otocima odavno preusmjerene na trajekte i posljednjih desetak godina na katamarane, čime su klasični putnički brodovi iz luke nestali.
– Nema ništa loše u tome da taj ispražnjeni prostor bude ispunjen brodovima s drugim djelatnostima. U Rijeci je uobičajeno da se uvijek netko protiv nečega buni pa je tako i s »Marinom«. Na Barceloni nikog ne smeta prodaja cvijeća, kao turistička atrakcija, na štandovima koji u Rijeci ne bi imali šanse zadovoljiti estetske kriterije. U Amsterdamskoj luci privezan je ne jedan, nego nekoliko brodova-hotela pa nikome ne smetaju. No, jedno je sigurno i u to se mogao uvjeriti svatko tko je ikad bio na brodu »Marina«, a to je da ni u kom slučaju, unatoč starosti broda, nije riječ o olupini nego o izuzetno dobro očuvanom brodu. U njemu je još dobar dio izvornog, masivnog drveta i drugih elemenata uređenja unutrašnjosti i on već sada sigurno može poslužiti za organizaciju raznih događaja, ističe Obersnel.

Hlača: Imamo pozitivno mišljenje

Sličnog je mišljenja i ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača, koji ističe da je otvaranjem Molo longa za javnost oslobođen prostor za privez ribarskih i drugih brodova koji su se do tad vezivali na putničkoj obali, gdje je stvoren prostor za druge aktivnosti usmjerene na oživljavanje tog dijela gradskog središta, čemu će, smatra, pridonijeti i brod-hotel.
– O tome su pozitivno mišljenje već izdale nadležne službe Grada koje su i jedine mjerodavne za odlučivanje je li takvom brodu mjesto u luci ili ne. Moram istaknuti da koncesija za brod još nije izdana, pa je možda i prerano komentirati cijelu stvar. No, službe Grada i Lučke uprave donijele su zaključak da djelatnost broda-hotela gradu treba tako da smo, s naše strane, izdali pozitivno mišljenje o izdavanju koncesije. Do sada, isto tako, nismo zaprimili nikakve primjedbe, a u budućnosti će turističko tržište najbolje pokazati koliki će biti interes gostiju za smještajem u takvom objektu, smatra Hlača.
Interes turista u velikoj će mjeri, smatra direktor Turističke zajednice Rijeka Petra Škarpe, biti određen potezima vlasnika broda, baš kao i u svakom drugom hotelu, neovisno o tome je li riječ o kopnenom ili pomorskom objektu.

Škarpa: Dobrodošao

– Cijena, ponuda, uređenje i sve ostalo što određuje odnos prema gostu imat će presudan utjecaj na poslovanje budućeg broda hotela, isto kao i u bilo kojem hotelu. Takvih-brodova hotela ima mnogo i to neće biti ništa novo, ali u svakom slučaju Rijeci je svaki novi smještajni kapacitet dobrodošao, zbog povećane potražnje za smještajem. Nadam se da će hotelski dio broda uskoro biti u funkciji, idealno bi bilo već za idući Riječki karneval, tako da na njega možemo smjestiti dio karnevalskih gostiju ili grupa, kaže Škarpa.
Tko će biti prvi gosti »Marine«, prerano je reći, budući da brod još nije dobio ni koncesiju za obavljanje djelatnosti u riječkoj luci. Za sad je jedino sigurno da će, ukoliko je dobije, što prema izjavama čelnih ljudi Grada i Lučke uprave nije upitno, idućih deset godina svog bogatog »života« provesti vezan na Adamićevu gatu, gdje će, prema riječima Dubravka Kušete, gostima nuditi smještaj, hranu i zabavu, kao i drugi hoteli, ali i »pregršt lijepih uspomena, priče sa raznih mora, putovanja i luka te doživljaje bezbrojnih putnika« – čega u »običnim« hotelima ipak nema.
Povijest obilježena spašavanjem izbjeglica

Brod »Marina« izgrađen je davne 1936. u danskom Frederikshafenu, u brodogradilištu Verf&Flydedock, kao brod koji će od tada pa sve do 1955. povezivati Frederikshafen sa švedskim Göteborgom. Kuma mu je bila švedska princeza, kasnija danska kraljica Ingrid po kojoj je dobio svoje prvo ime »Kron princessan Ingrid«. Po završetku Drugog svjetskog rata prevozio preživjele logoraše iz njemačkih koncentracijskih logora, kao i izbjegle poljske i njemačke Židove, između Lübecka i Gdinje na jednoj i Malmea, Göteborga i Trelleborga na drugoj strani. Pet godina kasnije, brod je zbog rasta prometa na liniji produljen za osam metara, a 1955. dobio je s novim vlasnikom i novo ime »Christoffer Pohlen«, te novu liniju Visby – Nynashamn – Oskarshamn. Ime koje nosi do današnjih dana – Marina – dobio je 1963. godine, kada je još jednom promijenio vlasnike da bi konačno, 7. studenog 1969., zaplovio u floti Lošinjske plovidbe, za koju je održavala brojne linije između hrvatskih, ali i talijanskih luka. Na samom početku Domovinskog rata, u jesen 1991. »Marina« je još jednom prevozila izbjeglice, baš kao i nakon Drugog svjetskog rata, no ovoga puta nije bila riječ o onima koji su se vraćali svojim domovima, već o stanovnicima Konavala i Dubrovnika koji su pred ratnim razaranjima bili prisiljeni napuštati svoje domove. Posebno je dramatično, prisjeća se Marinko Dumanić, današnji predsjednik uprave holdinga Lošinjska Plovidba, bilo prvo putovanje do Dubrovnika koji je bio pod blokadom Jugoslavenske ratne mornarice.
– Tada je s kopna pucano na brod koji je pogođen s više gelera granate koja je pala uz desni bok, ali srećom nitko nije stradao. Brod je na tom putovanju u više navrata zaustavljan, a na koncu pod prisilom usmjeren u Boku kotorsku, gdje je Jugoslavenska mornarica izvršila pregled broda, no na koncu je ipak pušten natrag prema Splitu. Brod je nakon toga odradio još dva putovanja do Dubrovnika, no srećom nisu se ponovile nedaće iz prvog pokušaja, kaže Dumanić.
Posljednji put »Marina« je u sezoni 2005. godine povezivala Pulu, Mali Lošinj i Zadar, kao brod »Lošinjske plovidbe«, a godinu kasnije prodana je tvrtki Arhipelag, koja ju je na njen 70-ti rođendan usidrila u lošinjskoj luci, da bi prošlog petka bila privezana u Rijeci.

Obersnel: Interes u Skandinaviji

Na privođenju broda planiranoj svrsi, dakle kombinaciji ugostiteljske i hotelske djelatnosti u određenom roku, koji tek treba definirati, inzistirat će i gradonačelnik Obersnel prilikom odlučivanja o izdavanju koncesije na Upravnom vijeću Lučke uprave, čiji je član.
– Naš je interes da brod bude u funkciji koju su vlasnici najavili. Pri tom je hotelski smještaj izuzetno važan zbog velikog interesa za smještajnim kapacitetima upravo u središtu grada. Smatram da će brod-hotel biti izuzetno zanimljiv gostima Rijeke i u ime Grada pozdravljam taj projekt. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je »Marina« izgrađena u Skandinaviji, gdje je i plovila pod imenom »Kron Princessan Ingrid« i već sada postoji interes gostiju iz tog dijela Europe za tim brodom, kazao je Obersnel.

Izvor: Novi list

Znaći još jedna plutajuća splav u Riječkoj luci.

Plovila je dugo i preplovila milijune milja, a mogla je, kakav joj je trup još sto godina, ali vremena se mijenjaju , a održavanje je preskupo. Srećom, nije završila u rezalištu, kao što skončava većina brodova, a to je i pravedno, jer njena su »sjećanja« prebogata

Mi imamo Sibir, ali ovo je gore od Sibira«

Na Novogodišnjim natjecanjima »Marina« je 28 puta vozila podvodne ribolovce. Toliko puta bio sam na njoj, gotovo uvijek po dva dana, osim nekoliko ratnih godina kad je natjecanje trajalo jedan dan. Iz tolikih godina izdvajam tri detalja, tri natjecanja.

Prvo je bilo ratne 1991. godine. »Marina« je bila gotovo prazna, malo natjecatelja, malo pratnje, uistinu je djelovala tužno. Usidreni smo bili između Kozjaka i lošinjskog kopna, u blizini, na zadarskom području rat je bjesnio svom žestinom. Tek u večernjim satima, kad je sve minulo, priopćeno nam je da smo za vrijeme natjecanja imali kopnenu artiljerijsku zaštitu. Organizatori su strahovali od mogućeg avionskog napada, samo petnaestak dana ranije jugoslavenska vojska napustila je Lošinj.

Drugo natjecanje za pamćenje dogodilo se na kraju 1996. godine. Ribolovce iz sedam zemalja i njihovu pratnju dočekao je Mali Lošinj krajnje negostoljubivo, pokazao lice kakvo prethodnih godina nitko nije upoznao. Prije stotinu i više godina otok Lošinj pročuo se širom Europe kao izuzetno ljetovalište i zimovalište, otok blage i ljekovite klime, sunčani otok na kojemu se usred zime može kupati u moru. Lovilo se po snježnoj mećavi, jakoj buri ili jugu, po kiši i neveri, dok su oko nas sijevale munje i praštali gromovi. Međutim, tako divlje nikad nije bilo. Gusti snijeg padao je čitavo vrijeme, puhala jaka bura, vidljivost nije bila veća od dvadesetak metara. Trebalo je to izdržati! Rus Viktor Armaganov, koji je tom prilikom bio komesar CMAS-a, Međunarodne konfederacije za podvodne aktivnosti, doputovao je s moskovskih minus 20 stupnjeva i lošinjsku zimu ovako komentirao:

– Mi imamo Sibir, ali ovo je gore od Sibira.

Sljedećeg jutra paluba je bila pokrivena s dvadesetak centimetara snijega

Sljedeća prava zima zbila se 2003. – oba dana natjecanja »Marina« je ostala na vezu u luci, nije isplovila zbog nevremena. Natjecanje je održano u malološinjskoj uvali. Nasuprot tome, bilo je puno više lijepih zima, ljudi su se na »Marini« sunčali neki, sa sjevera, i kupali.



Stara »Marina« čvrsto se vezala u Rijeci. Čvrsto i za puno godina. Ne tako davno, prije pet- šest godina još je bila najstariji brod na svijetu u komercijalnoj plovidbi. »Marina« – nekadašnji trajekt Lošinjske plovidbe. Danas nije ni brod, ni trajekt, nego plutajući pomorski objekt. Takvim ga definira naš Pomorski zakonik, budući da nema vlastita pogona, nego je trajno privezan, ili usidren. Nedavno, od Malog Lošinja do Rijeke, »Marina« nije plovila, nego je tegljena. Nije plovila vlastitim pogonom, jer ga nema. Zaslužila je tegljenje, u svom dugom plovidbenom vijeku preplovila je milijune milja, najprije gore u Skandinaviji, na hladnom i surovom sjeveru, a potom na našem blagom i toplom Jadranu.
Plovila je dugo i mogla je još ploviti, da nije postalo preskupo to njeno održanje u plovidbenoj funkciji. Ali, nije završila u rezalištu, kao što skončava većina brodova. Ostala je i još ćemo je dugo gledati, barem na vezu. Sada je u Rijeci. Logičnim se može smatrati i takav odabir, iako... Mali Lošinj je njena jedina prava matična luka. Drugi izbor mogao bi biti negdje u Švedskoj ili Danskoj, odakle je k nama doplovila i kamo se, umalo, vratila. Ipak nije, ostala je u hrvatskom Jadranu i u njemu će još dugo biti. Jer, kao što reče njen najdugovječniji član posade, trup joj je takve kvalitete da može izdržati sljedećih stotinu godina plovidbe.

»Marinu« sam osobno davno upoznao, već u počecima njene plovidbe našim morem. Putovao sam s njom, plovio nebrojeno puta, proveo mnoge lijepe trenutke, upoznao na njoj ljude sa svih strana svijeta, doživio različite zgode. Plovio sam na »Marini« na njenim linijskim putovanjima, a najbolje sam je upoznao prilikom Novogodišnjih natjecanja u podvodnom ribolovu, sportske manifestacije što je glas o Malom Lošinju i otoku Lošinju pronijela širom svijeta. U »službi« podvodnih ribolovaca »Marina« je plovila 28 godina, s njima je napravila posljednju plovidbu. Važno je istaknuti ono što sam u raznim zgodama napisao: »Marina« je brod s dušom! Napisao sam, a mnogo puta čuo sam i od drugih ovu konstataciju.

Priča prva - udario grom
»Marini« su istekli plovidbeni dokumenti, produženje klase za sljedeće tri godine zahtijevalo je velika financijska ulaganja, pa su u Lošinjskoj plovidbi odlučili da se u to neće upuštati. Možda bi to i učinili da je država pristala sufinancirati liniju Zadar – Mali Lošinj – Pula, preko Silbe i Unija, što ju je »Marina« godinama održavala u ljetnim mjesecima. Posljednja plovidba bila je onakva kako dolikuje –- u sklopu Novogodišnjih natjecanja u podvodnom ribolovu, na kraju 2005. godine. Precizno – 30. prosinca!

Koliko simbolike tog dana. Vladalo je veliko nevrijeme, učinila je nevera, smjenjivali se jako jugo i olujna bura. Grom je udario u »Marinu«, ostala je bez struje i grijanja. Svemu sam dao osobni doprinos – natjerali su me na kartanje, a nikad ne igram, nedostajao im je četvrti za briškulu i trešetu, prijatelji su me uvjerili da ih ne smijem iznevjeriti. Kolega fotoreporter odmah je to protumačio »lošim predznakom«. Poslije toga bio sam na »Marini«, ali plovio više nisam.

Priča druga - zarobljena
Sredinom svibnja 1991. godine stiže vijest, s Lošinja i iz Rijeke, »Marina« je stara, prestaje ploviti, liniju Zadar – Mali Lošinj – Pula preuzeti će drugi brodar, najvjerojatnije Jadrolinija. Spominjana je »Ilirija« kao zamjenski trajekt. Uputili smo se na tu zadnju plovidbu, ukrcali u Malom Lošinju, iskrcali u Zadru, s pristajanjem na Silbi. U petak u 15 sati ispratili smo »Marinu« iz Zadra, na posljednju linijsku plovidbu do Malog Lošinja, sirenom je odaslala pozdrav, onima koji su znali da više neće dolaziti. A, dolazila je još mnoge godine. Rat mijenja ljudske sudbine, ali i brodske.

Vraćena je »Marina« u život! Značajnu ulogu imala je u Domovinskom ratu, prevozeći humanitarnu pomoć u Dubrovnik, a iz toga grada na siguran teritorij prognanike iz Konavala. Doslovce je prolazila kroz vatru. Tih ratnih dana kraće vrijeme plovila je u najmu Jadrolinije, održavala linije na dalmatinskom području. Čak je bila zarobljena i u pratnji jugoslavenskih ratnih brodova odvedena u Zeleniku. Na području Slanog napadana je iz artiljerijskog oružja, na više mjesta geleri su probili oplatu zapovjedničkog mosta.

Recimo i to: »Marina« je preživjela dva rata. Za Drugog svjetskog rata bila je na vezu u Švedskoj, a poslije rata prevozila logoraše iz Njemačke na oporavak u Švedsku. Dva puta nagrađena je Vjesnikovom »Plavom vrpcom« za podvige na moru - prvi put kolektivno, zajedno s brodovima Jadrolinije za ratne plovidbe, a drugi put samostalno, za spašavanje brodolomaca – jedriličara.

Priča treća - Ivo Zoretić
Opet sam se u pravom trenutku našao na pravom mjestu. Otputovali smo u Mali Lošinj s namjerom da pišemo o »Marini« u povodu njena 70. rođendana. U dobro mi poznatom ambijentu brodskog salona razgovaram s malobrojnim članovima posade, onima koji su opsluživali brod na mrtvom vezu. Dobro se poznajemo, razgovor je neobavezan, više ćakula nego informiranje novinara. Bio je četvrtak, 13. srpnja 2006. godine, u 12.35 sati inspektor Lošinjske plovidbe u salonu »Marine« službeno priopćava:
– U 12.30 »Marina« je promijenila vlasnika. Prodana je!

Na trenutak je zavladao muk, nevjerica... Odmah potom slijedi nastavak u normalnom tonu, kao da je vijest nešto sasvim uobičajeno, dugo čekano. Tek me Mario Zorović , kojeg od posade najbolje poznajem, pita:

– Kako si znal da će danas biti prodana?

Nisam siguran da su povjerovali u moj odgovor da sam se slučajno zatekao na »Marini«. Uslijedila je uobičajena procedura u takvim situacijama – nakon vijesti o prodaji barba – posljednji zapovjednik kap. Ivo Zoretić ostat će zauvijek zapisan u njenoj dugoj povijesti - odmah napušta brod, pokupio je dokumente, svoje i brodske, obznanjuje da s »Marinom« i on odlazi u mirovinu. U međuvremenu pristižu novi vlasnici, časte s pićem.

– »Marina« odlazi, ali ostaje u Malom Lošinju zauvijek, rekli su tada. Nisu mogli predvidjeti što donose život i poslovne okolnosti.

Priča četvrta – prvi put u Rijeci
Upoznao sam »Marinu« kratko nakon njena dolaska u Hrvatsku, odnosno tadašnju Jugoslaviju. Lošinjska plovidba kupuje »Marinu« 1969. godine, u luku Malog Lošinja prvi put uplovljava 30. studenoga iste godine, nakon zanimljiva i najdužeg putovanja »u životu«. U početnim lošinjskim godinama »Marina« je neko vrijeme plovila za Rimini, potom iz Malog Lošinja za Rijeku, pa je pristajala u Cresu i Rapcu.

Sjećam se dobro, u ljetnim mjesecima subotom i nedjeljom »Marina« je iz Rijeke isplovljavala puna putnika. Odlazili su ljudi masovno na kupanje u Cres i Rabac. U jutro u osam iz Rijeke, navečer, opet u osam, iskrcavanje na riječkoj rivi. Čini mi se, povratna karta na relaciji Rijeka -Cres stajala je 2.500 ondašnjih starih dinara. Puno ili malo... Teško je procjenjivati nakon tolikih godina.

Upravo iz tih prvih plovidbi i noćenja u riječkoj putničkoj luci, datira moje upoznavanje s »Marinom«. U njenu salonu, za studentskih dana, s televizijskog ekrana odgledao sam mnoge nogometne utakmice. Ne znam tko je to otkrio, ali se mala grupa nas studenata često nalazila na »Marini«. Konobar u salonu bio je moj otočanin, iz Luna, on je tolerirao naše zadržavanje u ugodnom i toplom ambijentu, iako mu najčešće nismo napravili ni dinara prometa. Eto, na istom mjestu zatekao sam se u trenutku prodaje starog broda.

Priča peta - Mario Zorović
Od svih pomoraca koji su plovili na »Marini« Mario Zorović ima najduži staž. Mario je Nerezinac, poznajemo se godinama, još dok je plovio na ostalim brodovima Lošinjske plovidbe. A, kad se ukrcao na »Marinu« više se iskrcao nije. Učinio je to prilikom prodaje dragog mu broda. Tom prilikom kratko je rekao:

– Gre »Marina«, gren i ja u penziju. Meni je žao što brod odlazi, uz njega san jako vezan.

Na »Marinu« se Mario prvi put ukrcao 1980. a od 19. ožujka 1990. godine stalno je na njoj. Posljednjih 15 godina proveo je više na vezu nego u plovidbi. Mario je dijete Lošinjske plovidbe, u njoj je od 1966. godine skupio više od 40 godina radnog staža. Bio je na strancu ali tvrtku nikad nije mijenjao, jer je u vrijeme rata »Marina« kratko vrijeme plovila pod stranom zastavom.

Mario Zorović bio je kapo makine, upravitelj stroja za one koji ne razumiju pomoračku terminologiju. On nam je pričao da »Marinu« od prvog dana pokreću isti strojevi, mijenjani su samo pomoćni. Ima dva glavna motora Atlas Solaris, švedske proizvodnje, svaki od 1.080 KS. Do posljednjeg dana plovidbe oni su joj davali brzinu od 14 čvorova, brža je bila od mnogih suvremenih brodova. Valja istaknuti i vrhunsku kvalitetu čelika od kojeg je građena, »korito bi izdržalo još jedan brod«, rekao je Mario. Iskrcavajući se s »Marine«, zaključujući pomorački i radni vijeka Mario se prisjetio najtežih trenutaka:

– Svega smo doživljavali, ali najteže mi je bilo za vrijeme rata, kad su nas odveli u Zeleniku. Drže nas na nišanu, pretražili su svaki kutak broda, ništa nisu našli. Na kraju nisam izdržao, pitam: »Što tražite« a oni mi odgovaraju: »Tražimo ustaše!« A, mi smo imali pun brod hendikepirane djece. Dvaput su na mene pucali, na »Marini« i prije toga u Benghaziju kad sam bio na »Raši«, 1973. godine.

Uz Marija spominjanje zaslužuje još jedan veteran s »Marine« – vođa palube Anđelko Kršlović . I on je u komadu proveo na »Marini« petnaestak godina, njih dvojica bili su jedini na brodu u dugim mjesecima provedenima na lošinjskom vezu.


Priča šesta – neprovjerena
Prije puno godina zanimljivu zgodu o »Marini« ispričao mi je jedan poznanik. Ne bi ga bilo zgodno imenovati, jako dobro poznat je u hrvatskim pomorskim krugovima. Reći ću samo da je vrstan poznavalac putničkih brodova širom svijeta. U jednom nevezanom razgovoru povela se priča o »Marini«. Iznenadio me jednim detaljom iz njene biografije. Moram mu vjerovati, previše je ozbiljan da bi se bavio ćakulama.

U jednom kraćem razdoblju, priča on, »Marina« je bila bez posla. Stajala je na vezu u gradskoj luci. Vlasnici se dosjetiše da i takva može zarađivati. U brodskom salonu uređena je igraonica za djecu. Dok su se djeca igrala, mame bi unajmile brodsku kabinu, u njoj s prijateljem provele sat – dva, pa dijete za ruku i – kući. Diskrecija je bila zajamčena!

Provjeravao sam ovu priču, nisam dobio potvrdu. Lošinjski prijatelji za nju »nikad čuli«. Možda i jesu... Od tada promijenjeni su kreveti i posteljina mnogo puta. Skandinavci su, uostalom, uvijek bili liberalniji od nas.
Izvor: Novi list

Marina u Zadru, slika potjeće iz razdoblja između 1980 - 1985. Iza Marine se vidi dio jednog od klasićnih brodova iz serije ''4P'', a ispred je još jedan klasićni serije 4P i jedna škovacera i najvjerovatnije Loda.

Nedavna slika "Marine" iz riječke luke:

DCS je napisao/la:Marina u Zadru, slika potjeće iz razdoblja između 1980 - 1985. Iza Marine se vidi dio jednog od klasićnih brodova iz serije ''4P'', a ispred je još jedan klasićni serije 4P i jedna škovacera i najvjerovatnije Loda.

Meni se čini da su ispred dvije škovacere i jedan brod iz klase 3-T

max je napisao/la:

DCS je napisao/la:Marina u Zadru, slika potjeće iz razdoblja između 1980 - 1985. Iza Marine se vidi dio jednog od klasićnih brodova iz serije ''4P'', a ispred je još jedan klasićni serije 4P i jedna škovacera i najvjerovatnije Loda.

Meni se čini da su ispred dvije škovacere i jedan brod iz klase 3-T

Ne znam je li to brod iz klase 4T, bilo je i njih u Zadru, a ovi trajekti nisu dvije škovacere, ovaj trajekt iza škovacere je Loda. Ona je tada vozila za Sali i Zaglav na Dugom otoku. Još jedan detalj vezan za Marinu. Tu se taman negdje pred rat na ovom mjestu gdje je vezana Marina dogodila velika nesreća kada je Marina šijanjem pregazila barkarijol (za one koji ne znaju to je mala barka koja prevozi ljude na vesla sa suprotne strane luke u Zadru(lukobrana ''Đige'' kako je zovu) na Poluotok). Tada je poginulo nekoliko ljudi(ne sjećam se točno detalja.)

DSC je odma točno identificirao brodove. samo mislim da je slika novija. Jer dolazak trajekata(osim BORIKA i JAZINA) u Zadar značio je odlazak klasičnih brodova iz flote Jadrolinije.
A u BORIK i JAZINE napravljeni namjenski za liniju Zadar - Preko su na njoj zamijenili drvene klasične brodove

kriticar je napisao/la:DSC je odma točno identificirao brodove. samo mislim da je slika novija. Jer dolazak trajekata(osim BORIKA i JAZINA) u Zadar značio je odlazak klasičnih brodova iz flote Jadrolinije.
A u BORIK i JAZINE napravljeni namjenski za liniju Zadar - Preko su na njoj zamijenili drvene klasične brodove

Ne vjerujem da je slika novija iz razloga što sam je našao u brošuri koja je izdana 1985. Zato sam i napisao da potjeće iz razdoblja 1980-1985. Klasićni drveni brodovi su prestali ploviti početkom 70 tih, kad je izgrađeno trajektno pristanište i cesta na Ugljanu i Pašmanu, i na liniji za Preko počeo ploviti stari trajekt Brestova. Borik i Jazine su stigli u Zadar 1979. ili 1980. kao novi trajekti.

Silba

Autor: P.Lovrović

U Malo lošinjskom škveru

Autor: P.Lovrović

Marina u Lošinju

Autor: P.Lovrović