S Pfaffom duž ličke pruge (III. dio)

Prekrasna subota 14. svibnja zatekla me u čudu. Prijatelji koji su trebali doći na roštilj s dernekom uplašili su se najavljene moguće kiše s lijevanjem i pucanjem, je opet bila negdje na putu, a mojih dva dunuma okućnice sam pošišao i ogulio. Stoga sam odlučio, skupom gorivu uprkos, nagraditi se željeznicoljubačkim izletom i završiti svoja šalabazanja po ličkim bespućima u potrazi za službenim mjestima koja to manje-više nisu.

Zanimljivo, ta je mjesta nemoguće naći na HŽ-ovom online VR-u, ali su zato uredno tiskana u knjižici. Sreća i bog jer inače... Evo sam ih označio i ako je vjerovati zemljovidima i ponuđenim pravcima vožnje, prvo je na redu

Stajalište Ramljani



Da si skratim muke u polasku, odvezao sam se preko Mrkoplja i Starog Laza do Ravne Gore i tamo se uštekao na ACRZ. Kod Bosiljeva skrenuh na Dalmatinu i tako sve do izlaza Otočac. Ukupno nekih sat vožnje, stotinjak kilometara = 80 kn goriva + 41 kn cestovne gibire.
Otočac ima i zračnu luku ter zastadoh slikati spomen-olupinu koja je postavljena ispred službene zgrade. Takvim jednim, samo cijelim, letio sam prvi put u životu tamo negdje 50-ih godina na relaciji Lučko - Grobnik. Bio je to lijep i pouzdan avion, šteta da je u tako strašno derutnom stanju.



Autokarta 'Rvacke mi nije bila od neke velike pomoći, a list specijalke si nisam mogao otprintati jer u vikendici nemam printera. Stoga sam pribjegao starom Stanleyevom pravilu: "... seljaka pitaj!". Negdje na jednom od rotora kojima su Ličani napučili staru ličku magistralu između Otočca i Ličkog Lešća našao sam dvojicu aboridžana kako pijuckaju sjedeći na zidiću ispred lokalne trgovine...
"Dobar dan, dobri ljudi! Moram u Ramljane (nisam lud da kažem zašto), kojim putem?"
"Samo ravno, pa iza pošte prva lijevo. Piše", veli jedan od dvojice.
"Hvala, živili!"
"Al' ne piše Ramljani, piše Čanak", pridometne drugi...
Toliko o Stanleyevom pravilu

Stvarno sam našao i poštu i raskršće i pisalo je Čanak i onda sam lijevo gore na obronku ugledao nasip i prugu. To mi je praktički prva danas. Samo ja sam dole, a pruga gore. Pa di su ti Ramljani?



Shvatio sam da su negdje gore. Ovaj me nasip podsjetio da je to vjerovatno onaj vrećasti zavoj s trbuhom prema istoku...



Jess, valaj, piše. Sad još da nađem stanicu. To valjda neće biti teško, obično do stanice/stajališta vodi neka cestica, makar i zarasla, a konfiguracija terena je takva da nema velike šanse da ju promašim.



Prođem tunelić, a s desne mi strane onaj ranije spominjani ex-Yu vojni objekt gdje završava onaj paralelni kolosjek iz Ličkog Lešća za kojeg sam mislio da je izvlačnjak. To bi valjalo malo pomnije istražiti.



Brzo su me razuvjerili

U Ramljanima ni žive duše (za reć pravo, nema baš ni nešto Ramljana). Stotinjak metara dalje na lijevoj strani još jedan napušteni objekat sumorne SMB boje. Dom JNA?



Na livadi pokraj pase konj, a čujem i zvuk motorke, znači, ima živih, ajmo se raspitat. Ovaj mali musavko je bio oduševljen što je vidio nekog stranog, a njegov tata mi je objasnio da se do kolodvora stiže stubama koje su odmah desno na ovoj stranu podvožnjaka.
"A kud ide ova cesta?", pitam ja.
"Do stanice Sinac", veli moj sugovornik. "Al' to vam je sve razrušeno..."
"Znam", velim ja, "al' nek bar ostane neka uspomena!"



Idem natrag. Druga strana onog velikog nasipa u zavoju. Moram na drugu stranu pruge, tamo mogu parkirati Pfaffmobil



Pješke natrag kroz rupu. U dobru je stanju



Desno je nasip i vojna pruga.



Aha! Evo i stepenica. Nisu bogznašta

Evo i stajališne zgrade. Desetak je metara iznad razine pruge i dostupna je samo tabanovićevim fijakerom. Toliko o mojoj teoriji o pristupnim putovima, makar i zaraslim.



Strašno je ruševna







Nevjerovatno kako se te stare zeljezničkokolodvorske pločice odlično drže. Eh, da mi je danas neki takav majstor



SIT-noooo! (Ah, kako to dobro zvuči!)



Kad se jednom načne krov, odu i zidovi za koju godinu.

Civilna strana



Ulaz u podrum



Ne idem unutra. Tu je samo memla, guje i akrapi...



Sa službene strane puca prekrasan pogled na zavoj. Koja sačekuša za nagibnog! Al' ko će čekat 5 sati...



Malo dalje iza stanice je neki HŽ-ov telekomunikacijski uređaj. Pretpostavljam da su ga nasadili dizalicom izravno s pruge



Dosklizao sam se kroz travuljinu i ostrugu do pruge i krenuo istražiti zavoj u smjeru Vrhovina. Aha! Tunel!
I njega su popljuskali betonom radi sigurnosti pa sad izgleda kao primjer početničke makete



Tunel Ramljani...



... l = 311,00 m



Idemo natrag. Pokušao sam lajati pred onom rupom, ali nije ništa izašlo pa mogu mirno hop-cup po pragovima.



Još jedan pogled na kolodvorsku zgradu i zavoj

Pokušat ću (živ) preći na drugu stranu nasipa. Eto me na podvožnjaku. Pfaffmobil strpljivo čeka.



S onog nasipa i zavoja puca prekrasan vidik na gacku dolinu i Otočac u dalekoj izmaglici...



... a i na vojne objekte na drugoj strani





Sretno sam stigao na drugu stranu. Još jedan Alca-telac koji ne radi



A ima sve što mu treba? Zanimljivo kako nikome nije palo napamet to polako odvesti u kakav Metis?



Iza onog zavoja ima cca 2 km do kolodvora Ličko Lešće. Da imam kakvog mlađahnijeg asistenta, poslao bih ga da se prošeta. Ovako se, jadan, moram snalaziti sam i napušten od sviju

Lijevo je vojni kolosjek



Bik ili iskliznica?



Bik! Meditira i miriše cvjetiće!



Osvrtaj unazad.

Nailazim na skretnicu. Br. 2? A di je br. 1? Unutar kasarne ili u Ličkom Lešću? Hoćemo li to ikad saznati?





Nije baš ružmarin i šaš, al' prekrilo je



Dupli kolosjek. Pretpostavljam da je to bilo zato da se kompozicija može podijeliti. Ili je skretnica br. 1 unutar objekta pa su ispražnjeni vagoni mogli obilaziti kompoziciju?



I opet lesa na ulazu u vojne objekte. Logično, zar ne?



No, ni tu baš nije pametno ulaziti



Ajmo sitnim koracima što brže natrag jer ako nešto naiđe u niskom letu s ovog se nasipa nema baš kuda

Još jedna slika vojnih objekata (booože!, a ja sam sasvim zaboravio da na ulazu u kasarnu stoji tabla )



Još par zumiranih fotki s nadvožnjaka (tu mogu sigurno boraviti, a ima i ograda).



Ovo je, navodno, bila toplana.



Ovo smo u kasarni zvali "paksman". Nepoznato zašto iako mislim da izraz dolazi od iskrivljene francuske riječi emplacement (što objekat u privitku nije, ali čemu tražiti logiku u vojsci?)



Sad natrag do stanične zgrade pa kroz čičke gore pa niz one kvazi-stepenice dolje. A sve u cilju stizanja do službenog vozila ekspedicije



Meščini sa se tu izglavio pokoji kamen. Možda bi i ovdje pomoglo da se malo popljuska betonom, ha?



Sad sam već opet na višoj razini kod onog lika koji mi je pokazao put i dao par korisnih informacija. Navodno je par godina bio u toj kasarni. Zbilja, ono što sam ja u šali nazvao "Dom JNA" je bila komanda i stanovi za starješine. Možda je bila čast upravljati vojnim skladištem benzina, ali ja bih postavljenje ovamo ipak smatrao kaznom.

Zumom sam uspio uslikati bika. Smatram to svojim osobitim uspjehom u ovom pohodu.



I za kraj – malo Google Eartha. Bijela vijugava crta koja prolazi ispod slova "l" u riječi "Kolodvor" je šumska cesta kojom ću, prema naputku aboridžana nastojati doprijeti do 3 km udaljenog kolodvora Sinac.

Stajalište Sinac

Ta šumska cesta uopće nije u lošem stanju. Bar zasad



Dolje ispod mene je suprotni portal tunela "Ramljani" (onaj u smjeru Vrhovina).



Cesta je uglavnom na višoj razini od pruge, ali je pruga tu. Nastojat ću svako malo napraviti koju fotku pruge tek tako da održim tenziju



Bu-bu-bu-bu... Uuuups! Ovo je vjerovatno najnejasnija slika (nehotične) sačekuše ikad objavljena na ovom 4rumu
PS: Dobro da sam se navrijeme maknuo s onog nasipa



Cesta je svako toliko proviđena zaštitnom ogradom na mjestima gdje je jako blizu željezničkom usjeku. I ovdje je HŽ ojačao pokos



Po lojtrici gor i dol!



Na suprotnoj strani vidim prugu koja se spušta prema Ličkom Lešću



Onaj par ličanki je već protutnjao. Šteta

Gacka vijuga istoimenim poljem.



S desno strane ceste nailazim na objekt koji nije željeznički, ali je sličnog krsnog lista





Zavjesice? Svašta!



Nigdje nikog, ajmo se naluknut. Ima telefon...



Ima križaljke, časopise i upaljeno svjetlo...



... a ima, bome, i frižider. A nigdje nikog. Čuje se samo neko intenzivno zujanje



Karaterističan dizajn objekta gore u šumi dokazuje da se radi o vodocrpilištu. Iste takve imamo na Svetom križu.



Šahta i ručka od, vjerovatno, zasuna na cjevovodu.



Makovi i željeznica (fotić se, logično, uspio fokusirati na onu zelenjavu u drugom planu pa ću primat u ovakvim fotkama morati prepustiti Juri)

Par stotina metara dalje uočavam ruševne ostatke stražarnice. Znači da nisam daleko. Brojač kilometara kaže da sam od početka ove ceste prevalio 2,9 km. Onaj lik je precizan k'o da je Švicarac.



Još jedan prekriženi. Cesta se spušta prema pruzi.



Evo me na cilju. Za početak – ruševina. Odronjeni temelj, ili se netko igrao dinamitom?



Pogled niz prugu u pravcu Gospića



Pogled uz prugu u pravcu Vrhovina



Interesantan infrastrukturni detalj: betonski prag s okovanim krajem. Pa nije vrag da se i beton hoće rascvasti na ličkoj zimi?



Pogled na kolodvorsko zdanje. Impozantno stubište (bez balustrade) vodi do nje.

Da mi je znati kog su vraga Tina & Mihaela radile ovdje 7. studenog prošle godine u 15:14 ha? Čekale vlak? Koliko znam, zadnji vlak je ovdje stao negdje 2002. godine.



Kolodvorska zgrada je u prividno solidnom stanju iako posve devastirana



Aha! Ćenifa!





Unutrašnjost. Šalter putničke blagajne...



... i moje omiljene pločice



Na ovoj prigradnji fali krov. Bar nije zagušljivo.

Civilna strana kolodvorske zgrade. Plato na kojem je sagrađena iskopan je u padini brda. Vrata koja vode do stubišta.



Nevjerovatno kako su dobro uglavljivali ove konzolne kamene stepenice. Još nisam našao nijednu napuštenu kolodvorsku zgradu, a da bi bila bez dobro držećeg stubišta



Silaz u podrum



Ostaci dekoracije na zidovima



Evo me na katu. Ćenifa za internu uporabu.



Ajoj! I ovdje propada krov. To nije pretskazanje povoljnog tijeka stvari.



Točno. Dijelovi međukatne konstrukcije su strunuli. S mojim osovinskim pritiskom, morat ću oprezno lebdjeti kroz prostor



Pažljivo uz rub pa da vidim kakav je vidik iz dnevnog boravka šefa stanice.



Lijep.



Gore curi, dolje trune

Sretno sam se vratio na stubište. Ovuda se ide na tavan



Pogled nizbrdo. Ograde nema. Brrrr, nekako mi klecaju koljena.



Evo me natrag na službenoj strani kolodvorske zgrade. Po dimenzijama platoa i onoj stražarnici te odsustvu bilo kakvih tragova skladišne zgrade, zaključujem da je Sinac nekoć služio kao ukrižje, a drugi kolosjek je kasnije uklonjen.



Nešto suvremenije opreme. U funkciji?



Vozim se natrag. Cijelo sam se vrijeme pitao zašto se Pfaffmobil smije kao lud. A onda sam shvatio da ga to seabralovi maslačci škakljikaju po, jeli..., ... auspuhu!



Sveudilj uz prugu (di mi je bila ova pozicija kad je naletio onaj teretnjak?)



Evo i Google Earth prikaza. Cestuljak po kojem sam se vozio nažalost ne vodi do Vrhovina (sreća da sam se pravodobno raspitao)

U nastavku ovog arheološko-edukacijskog infrastrukturnog putopisa ćemo malo oftopičariti. Dosad ima dovoljno tračnica pa ovaj svoj postupak mogu opravdati (valjda).

U mjesu Sinac, u dolini ispod istoimenog kolodvora nalazi se (jedan od) izvor rijeke Gacke, vjerovatno najljepše hrvatske ponornice.



Mostić vodi preko brane koja je zadržavala vodu za potrebe nekadašnjih mlinica



Ova se otvorila pogledu javnosti pa vidimo mlinski kamen



Uređaj za otvaranje jaza



Pogled s druge strane.





Mužjaci tipa Anas platyrhynchos veselo plivaju (u potrazi za patkicama?). Poput tinjedžera koji u kvartovskom kafiću snatre o komadima.



Čovjek si je ovdje uz jaz uredio ugodno pribježište za sebe i svoje prijatelje



A evo kako sve to skupa izgleda smućkano u film!

Malo više gore, na cesti, je vrlo ugodan hotel-restoran-kafić gdje me ugodna posluga za samo 6 kn poslužila odličnim macchiatom



Ovaj stoji na ulazu. Vele da je dospio ovamo jer je prelazio cestu van obilježenog pješačkog prijelaza



Mlada tisa baca izbojke



Ima tu prostora za razne aktivnosti. Sve vode mladi ljudi i jako se trude. Vele da su im već sad kapaciteti manje-više popunjeni. Dok sam završavao kavu, došao je autobus pun gostiju iz Zagreba.



Apartmani



Idem dalje. Gacko polje sastoji se uglavnom od ovakvih prizora



Majerovo vrilo – ovo je još jedan sastojak Gacke



Sinac je teritorijalno vrlo raširen...



... i vrlo oku ugodan



Spomen-vodonapojnik na izlazu iz mjesta



U svakom slučaju, zaključio sam da je kolodvor Sinac dobio ime samo zato jer je geografski blizu. Graditeljima pruge nije bilo ni u primisli da bi žiteljima Sinca gradnjom stanice počinili neku ugodu

Stanica Vrhovine

Nakon beskrajnog vijuganja kroz Sinac dospio sam na prometnicu koja staru tzv. Ličku magistralu spaja s D1 (Karlovac – Tušilović – Plitvice – Udbina – Lovinac – Obrovac). Cilj mi je bio, kako rekoh, stići do kolodvora Vrhovine te ga temeljito obraditi. Kad sam zadnji put bio ovdje (ako se netko toga još sjeća), bilo je to između dva Šveda tj. od dolaska do povratka u Plaški, a kako je to posljednji vlak tijekom dana, nije se bilo za sprdati. Stoga sam si priuštio jedan temeljiti popravni po prekrasnom danu



Prometnica prilično pusta



Nisam ni znao da Lika može biti tako ravna



Vidiš kako je to kad imaš ministra i dopredsjednika iz svog dvorišta – ovdje su plinovod ukopali, zatrpali, utapkali nogicom i zatravili. A ona rana stoji na Učki u parku prirode već godinama...



Nije Indija, ali pobožno čekamo



Mjesto se zove Zalužnica



Aha...



... vidim!

Crkva sv. Petra i Pavla





Prodaje se pa ako je tko od 4rumaša zainteresiran, eto mu i brojeva



Na cilju sam. Vrhovine. Netko se igrao s tekstom table!



Subota, 14. svibanj 2011. Vrijeme 13:11. Nigdje nikoga osim ova dva klinca koji su mi veselo mahali na pozdrav. Vlakova? Ma, bud'te pametni...



Civilna strana kolodvorske zgrade



(bit će toga još!)



Stepenice za na cestu. Ova me stanica po položaju jako podsjeća na onu u Perkoviću s time da ona u Perkoviću ima krčmu i poštu na nižoj razini, al' za to nije kriv graditelj željeznice.



Ovo je nekad bio zatvoreni teretni dio kolodvora. Lesa je davno nestala pa ulazi tko hoće (a i nema mu razloga braniti)

U dijelu ćenife su ugradili neki agregator!



Toplinska stanica...



... s nužnom opremom za separaciju goriva!



Evo me na službenoj strani kolodvora. Alkohol u toplometru je malo apšisao, ali pažljivo će oko očitati da je na suncu +29° C



Natpisna tabla je (začudno) simetrično postavljena. Na ličkoj pruzi to je više izuzetak nego pravilo.



Pogled niz kolosjeke u smjeru Plaškog. Idem prema tamo jer sam si zacrtao detaljnije pogledati stare ložioničke objekte tj. ono što je od njih ostalo.



Vagonetić



Lijepo složeni stari pragovi. Ovo me podsjetilo na one nekada vrlo popularne glavolomke kad si morao iz kocke složene od štapića izvući pravog da bi se cijela stvar mogla rastaviti...

Kolodvor ima četiri kolosjeka. Prvi je, naravno, skladišni, a drugi i treći se koriste za promet. Četvrti vodi prema remizi i rekao bih da se uopće ne koristi. Na ovoj skretnici se razdvajaju dva kolosjeka – desni ide prema nekadašnjoj okretaljki, a lijevi je priključak na kolosjek br 3.





Vodonapojna pipica br. 1. Fali joj rilo



Ovo bi profešur morao moći pročitati.



Nova iskliznica čeka na ugradnju





Jesss, piše! (Pitam se zašto kad tamo nitko ni ne ide pa je i stara sasma dovoljna?)



Evo stare iskliznice kako se zadovoljno smješka jer ju još nije demontiralo

Nekadašnji vodotoranj s mašinhauzom, bit će o tome još riječi.



Ovo postaje naporno...



Skretnica br. 100? Ovo je neka interna šala?



Aha, i ja znam čučnuti



Stari dvodjelni betonski prag. Što to tu radi? To su, koliko znam, intenzivno koristili jedino Francuzi. (Zanimljivo, ali ta tehnologija podsjeća na prvobitne pruge koje su bile temeljene na individualnim kamenim blokovima)



Kolosjek koji vodi prema nekadašnoj okretaljki završava bikom. Koliko su mi rekli, okretaljka je davno demontirana, a bunar je zatrpan kad su se ovdje garažirali kamioni korišteni kod gradnje autoceste



Na skretnici br. 100 se ulijevo odvaja izvlačnjak. U pozadini je zavoj pruge prema Rudopolju



Vrata krajnjeg desnog boksa su opstala

Unutrašnjost lokomotivske šupe









Svi kolosjeci su odavno izvađeni, a ovo je jedina nezatrpana (sic!) jama



Ovo sam našao kako viri iz hrpe smeća...



... kad malo očistim, bit će zgodan dodatak "Štacionovom" muzeju!



Pogled u svjetliju budućnost

Bik na izvlačnjaku



Idemo natrag



Ovaj radi (hvala bogu)





U ovoj čudnoj zgradi su navodno nekad bili stanovi (svi željeznički dužnosnici na kolodvoru su novijeg datuma i nitko baš ne zna puno o povjesti kolodvora)



Stražarnica (posjednuta) i vodotoranj



Unutrašnjost – sve čisto i uredno



Priručna, je li... (Tradicijska arhitektura)



Ima skretničar, osim ostalog nužnog pribora, i rezervnu iskliznicu (zlu ne trebalo)

Idemo u posjet vodotornju iako otprilike znam na što ću naići



Dno rezervoara (i onaj drugi ima dno)



Letva vodokaza


Stari feral i kanta za petrolj – nisu dali otuđiti – vele da im još ponekad treba



Idem natrag prema kolodvorskoj zgradi. Idem se javiti prometniku da se ne uplaši da nekim slučajem nema putnike na stanici.



Pretpostavljam da je ova dugačka zgrada nekad bila restoran društvene prehrane (vulgo: menza)



To sam bio slobodan zaključiti po ostacima unutrašnjosti)

Na drugom kraju perona je još jedan vodonapojnik. Ovaj je kompletan...



... ali novije izrade. Na koloni nema natpisa. Pretpostavljam da je kasnije dodan.



Čemu li je ovo služilo? Ja ne znam...



Pogled niz prugu u pravcu Ličkog Lešća, Gospića...



Idemo se baviti diplomacijom...



Najprije da bacimo pogled u putničke prostore. Čekaonica



Sad mi kažete! A ja hodao prugom bez zatvora



Da ne bi još uz sav posao i karte prodavali. A za one koji ne znaju – Vrhovine su posljednje službeno mjesto na ličkoj pruzi iz smjera Oštarija tj. dovdje stižu Švedi. Dalje prolaze samo nagibnjaci (koji ne staju u Vrhovinama) i onaj noćni vlak u gluho doba noći. Što se tiče HŽ-a, glede putničkog prometa, ovo su dvije odvojene pruge: Ogulin – Vrhovine i Knin – Split/Šibenik/Zadar



Izlaz na civilnu stranu i unutarnje ćenife (sve zakračunano)

U prometnom uredu (moj ljubazni domaćin se nije dao slikavat') sam našao ovo – zvecka, zvrči i radi! Eh, kako su nekoć ljudi radili dobre i pouzdane stvari



Zgodan spoj starog i novog, na znam što je pouzdanije



NNNI



Šefa stanice, naravno, nema...



Uvijek me na 4rumu optužuju da sam lijen i ne volim cipelcugariti. E za kaznu takvima sad idem do druge ulazne skretnice pa ćete dobiti još pregršt fotki

Ovo je nekadašnje robno skladište starog tipa. Ima malo dalje još jedno koje je mislim namjenski građeno za potrebe ovdašnje drvne industrije





U pozadini je još jedna zgrada sa skladištem. Napuštena. Nisam uspio saznati ništa više od vidljivog



Osvrtaj unazad. Na manipulativno-skladišnoj površini ima nešto kvrgavih klada koje čekaju svoj eas kako bi jednog dana postale talijanske novine



Da više jednom skinemo temu s vrata – ovo je jedan od onih prekriženih



Ovo je ono novo skladište. Novo? Ajmo reć novije!