S Pfaffom duž ličke pruge (III. dio)

Ovom cilju stremim



Kraj teretnog kolosjeka s betonskim bikom bez odbojnika. Ne znam čemu stepenice, al' cijela građevina zgodno izgleda



Osvrtaj unazad. Divim se samom sebi koliko sam prehodao...



U građevinskom smislu su Vrhovine simetrična stanica i ovdje imamo onakvu napuštenu stambenu zgradu i posjednutu stražarnicu



Vozi, Miško!



Iza izlazne skretnice je ovaj ŽCPRbezR. Prelaz je to preko dva kolosjeka – glavnog prema Ličkom Lešću i produženom četvrtom koji se, pretpostavljam, pretvara u izvlačnjak. No, nakon blamaže s Ličkim Lešćem, ići ću provjeriti što se tamo zapravo zbiva. Da opet ne ispadne neko vojno skladište





Ovaj se jedini nije protivio slikanju. Neki flegma lik. Kad sam ga pitao što radi (vlak je bio najavljen tek kroz nekih pol sata), rekao je da meditira! Ommmmmmm!

Natrag ću po cesti koja od ŽCPR-a vodi do one nekadašnje kapije



Pogled svisoka na Vrhovine



Ovo bi se moglo nazvati "tehnološki park"



Nek' se vidi raskoš i zna tko je gazda!



Nisam uspio saznati jesu li politički ili je u pitanju gospodarstveni kriminal



Lički jorgovan



Ovdje se, pretpostavljam, zbivaju zgodne stvari između dva vlaka



Sve mic-po-mic primaklo se vrijeme prolaza nagibnog pa sam ga odlučio filmovati. Kad je već fotkalo bilo na stativu, snimio sam vam, vrli moji štioci, jednu sliku vaše izvjestitelja u Štacionovoj žutka-majici



Eto i nagibnog.

I to bi bilo to. Na vodonapojniku sam napunio bočicu s vodom...



... i otputio se službenim vozilom ekspedicije do onog izvlačnjaka. Po onoj rampi skroz lijevo, mislim da je riječ o šumskoj cesti po kojoj se dovozilo drvo i tovarilo u vagone.



Zanimljiva konstrukcija. Uzrok?



Nema bika, nema ničega, tračnice jednostavno nestaju u brežuljku. Kraj.



Osvrtaj unazad. Po nagibu sudeći, kolosjek očito služi i kao sigurnosni izvlačnjak za slučaj da se nešto zatrči iz Rudopolja.



Cesta iza ovog zavoja završava okretištem za kamione. Dakle drvo se dovozilo doovdje iz smjera Vrhovina, a ne iz šume. Valjda ga je u nekom razdoblju bilo toliko da su ga krcali na dva kolosjeka.





ŽCPR s druge strane



kolodvoru Vrhovine. Idem doma.

Još da provjerim podvožnjak preko kojega prelazi pruga prema Rudopolju. I njega su preventivno nabetonirali.



S druge strane



Vrhovine su dosta lijepo uređeno mjesto.
()



Vidi se da im je umjetnik bio načelnik. Ovo je općina.



Za kraj – još i screenshot sa Google Eartha.

Dalje ćemo opet malo oftopičariti o ljepotama jednog skrivenijeg GK uz trasu stare Karoline



Penjem se. Odmah poslije Vrbovskog u smjeru Ravne gore počinje najstrašniji uspon na Karolini – Jablan.
Za one koji ne znaju: Prva značajna cesta kroz GK, Karolina je građena primarno za prijenos tereta tovarnom stokom (samaraši) pa ima vrlo nepovoljne gradijente.



Pokojna punica mi je jednom zgodom ispričala kako je sa svojim ujakom ratne 1942. godine putovala u Karlovac. Išli su mijenjati nešto za nešto (mislim sol za kukuruz). Konji su teško vukli na Jablan pa je ujak koji je hodao uz konje svako toliko odmakao cestom te se onda vraćao da potakne konje. Punica koja je sjedila na boku mu je u jednom trenutku rekla: "Ujac, ti ćeš u Sunger dvaput ujedamput!



Jablan je danas značajno vikendaško obitavalište, ali ima naznaka da se i aboridžani kane razmnožavati. Evo sam naišao na svadbu...



Ulazim u Staru Sušicu



Ovdje riječki "Centar mladih" ima odmaralište za djecu i ljetnu školu.



A tu sam našao i mladence s one svadbe koje je službeni fotograf doveo kako bi napravili par fotki u romantičnom okruženju.

Ravna Gora. Par tradicijski građenih kuća



Polovina svibnja – GK je napokon eksplodirao u vatrometu boja (prvenstveno zelene)



Ravna Gora je beskrajno crijevo od naselja. Inače je poznata kao jedno od najhladnijih mjesta u GK. Moja pokojna punica je znala reći kako je (za razliku od Sungera) u Delnicama "... za jedan kaput više zima, a u Ravnoj Gori za dva!"



Općina i pošta ()



Penjem se iz Ravne Gore prema Starom Lazu. Kod ove kapelice je otprilike kraj Ravne Gore. Uspon je isto gadan, ali je kratak.



Šume i proplanci



Ovaj objekt povezuju s Nadanom V. Ne znam da li je to točno.



Opet jedna tradicijska građevina. Ovdje je narod bio jako vezan uz cestu bilo kao kirijaši bilo kao krčmari. Osim uzgoja krumpira, od zemljoradnje se baš nije živjelo.

Spuštam se u Mrkopalj. Sad sam već u zavičajnoj općini.





I mrkopaljski kraj je postao vikendaški raj. ACRZ je doveo Zagrepčane na sat vožnje pa je buknula izgradnja vikendica i "vikendica". Pogledajte, meknimo, ovu nakaradu...



Mrkopalj je, navodno, dobio ime od "mrko polje" jer je sve bilo obraslo gustom crnogoričnom šumom. Danas je najveći dio odavno posječen.



Jedina pametna fasada u GK je drvena. Kasnije su daske zamijenjene pokrovom od eternitnih ploča složenih na riblju krljušt. Limeni krov je, dakako, novotarija, ali mudra jer pojednostavnjuje rješavanje problema s visokim snijegom.



Jedna lijepa vikendica



Zloglasna mrkopaljska crkva
(Zašto zloglasna? Zbog sprovoda. Ovdje je, naime, običaj da se mrtvaca iz mrtvačnice odnese u crkvu gdje pop najprije održi misu (da mu se gremij ne razbježi), a tek onda slijedi spuštanje u raku. To traje minimum sat vremena jer dužnosnik koristi gužvu i po zimi na –15° C znade biti smrtonosno - a najbliža birtija je 100 metara daleko).



Centar Mrkoplja. Još nitko nije ustanovio da li se vozi kružno ili ne. Uglavnom ne. Već su se i Zagrepčani privikli!

Još jedna nelogičnost. Netko od dizajnera i proizvođača drvene građe je poturio investitorima u vikendice ideju brvnare kao tradicijske gorskokotarske zgrade. To nema veze s pameću – kako sam već pokazao, gorskokotarske tradicijske zgrade imaju temelj od kamena, a ostatak kuće je zidan i pokriven drvenim ili nekim sličnim pokrovom. Žbukanje je novije rješenje i najmanje trajno.
Gospodarske zgrade su ponekad bile od drvenih platica. Krov je izvorno bio od šindre, a kasnije od crijepa.
Oblice (uglavnom lažne kao pokrov) kaubojskog tipa pogotovo s vidljivim vanjskim vezovima su čista bedastoća.



"Sungerska katedrala". Posvećena sv. Cirilu i Metodu, seoskim svecima zaštitnicima



Ovdje nalijevo je tzv. Donje selo. Tu se trasa Karoline odvaja prema Bristovoj dragi i dalje prema Vratima i Fužinama. Ali o tome sam već negdje pisao.



U ovoj sam kući daleke 1968. proveo svoj prvi gorskokotarski doček nove godine.



Eto me doma. Sunce se polako kloni zahodu...



Pfaffmobil na smom odmorištu. Navodno će u nedjelju kiša pa će ga i oprati.



A evo i zaslužene večerice uz download snimljenog materijala.



Za kraj i dva zemljovida. Opća trasa puta (ukupno točno 300 km)



Topografska karte dijela Like s kolodvorima koje sam obišao.



Hvala na pažnji i strpljenju onima koji su s pregledavanjem dovde stigli.

Vidiš ovo mi je prvi glas da i kod nas ima kolodovorskih zgrada koje su dislocirane na viši dio u odnosu na prugu. Znam da ih ima malčice odmaknutijih od pruge, poglavito po kontinentalnoj Hrvatskoj.

Inače vrlo zanimljivo putovanje (jasno, kako i priliči autoru!)

Sad tek mogu biti ljut na one barabe u Vipnetu koji su mi prodali neispravan telefon na kojem se zvuk SMS-a ne može pojačati dovoljno glasno da me probudi kad poruka stigne u 9:00, a mobitel mi pored kreveta...

O čem' se radi? Sinac je selo otkuda vučem korijene. Po maminoj strani - Ogulin, koji tako često spominjem kao svoju poveznicu sa željeznicom u genealoškom pogledu tek je usptuna stanica povijesti moje obitelji, baka i deda se doselili iz Sinca u Ogulin kada je on, inače izučeni majstor šuster - dobio posao na željeznici. Do 1991. godine svako sam ljeto, barem po dva tjedna provodio u Sincu. Na Pfaffovoj KARTI ex stajališta Sinac, u dolini točno ispod stajališta vidi se uz cestu jedna osamljena kuća pa sjevernije uz rub karte još četiri-pet grupisanih kuća. To su kuće mojih kumova i maminih ujaka i teta... Pa me ovaj Pfaffopis vraća u djetinjstvo kada smo jutarnjim vlakom putovali od Ogulina do Ramljana, a nekakvim kasnovečernjim natrag i kad sam brojao vagone vlakova na brdu i pitao se zašto nas svaki put kum Mate vozi na stanicu u Ramljane kad Sinac ima svoju stanicu... Stoga ćeš mi dozvoliti da ovaj putopis (još jedan u nizi Pfafftastičnih) nadopunim svojim, pomalo nostalgičnim crticama.

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StajalisteRamljani/StajalisteRamljani02.jpg

Za ovaj avion je pokojni deda uvijek bio govorio nama djeci da je njegov, pa smo onda mi klinci vjerovali da je letenje u dedinom avionu samo stvar "slušanja" dede i bake. Osnova za dedino "svojatanje" aviona je slijedeća: teren uz nekadašnje uzletište između Otošca i Čovića, točno taj komad zemlje gdje i danas stoji derutni avion nekada davno navodno je pripadao njegovom ocu, ali ga je država nacionalizirala.

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StajalisteRamljani/StajalisteRamljani06.jpg

Uz ove znakove na porti vojnog objekta, nekada je na samoj cesti stajao znak zabrane fotografiranja (još onda prilično izblijedio). Ne dovodeći u vezu zabranu fotografiranja sa obližnjom vojskom, meni kao klincu nikako nije bilo jasno kakve veze ima fotografiranje sa vožnjom auta...

Pfaff je napisao/la:Aha! Evo i stepenica. Nisu bogznašta

https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StajalisteRamljani/StajalisteRamljani15.jpg

https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StajalisteRamljani/StajalisteRamljani16.jpg

Nisu se bogami niti nešto posebno promijenile u odnosu na stanje prije dvadesetak godina. Mene je ta staza podsjećala više na kakav kozji puteljak sa pokojom stepenicom nego na pošteno stubište. Sad mi je pred očima slika dede koji tegli pretešku torbu u desnoj ruci, a prazna lijeva održava ravnotežu pod kutem 45° u odnosu na tijelo.

Noću kad bi se vraćali iz Like za Ogulin, ovdje je bio mrkli mrak, pa je deda još iz Ogulina nosio svoju baterijsku lampu (onu "vojničku", tamnozelenu u koju su se mećale plosnate baterije sa dva limena kontakta na vrhu - vidi google: baterije 3R12) kojom nam je osvjetljavao put na povratku.

Pfaff je napisao/la:Sa službene strane puca prekrasan pogled na zavoj. Koja sačekuša za nagibnog! Al' ko će čekat 5 sati...

Meščini da je tebi jedan nagibnjak pobjeg'o možda desetak minuta prije...

Pfaff je napisao/la:Iza onog zavoja ima cca 2 km do kolodvora Ličko Lešće. Da imam kakvog mlađahnijeg asistenta, poslao bih ga da se prošeta. Ovako se, jadan, moram snalaziti sam i napušten od sviju

Ja mrzim generaliziranje!

Pfaff je napisao/la:Bik! Meditira i miriše cvjetiće!

Kako glasi lička verzija imena Fernando??? Mane? Steva? Franja?

Pfaff je napisao/la:Možda je bila čast upravljati vojnim skladištem benzina, ali ja bih postavljenje ovamo ipak smatrao kaznom.

Još uvijek nisam dokučio tko, odnosno što u sastavu bivše JNA se napajalo gorivom iz ovih skladišta. Željava je predaleko (iako je ovo mjesto gdje se lička pruga praktički najviše približava Željavi, ali sa druge strane je Bihać neusporedivo bliže), cesta nikakva da bi se gorivo dalje transportiralo kamionima do kasarni (a osim toga, svaka ozbiljnija kasarna imala je svoje tankove i kolosijek), a najbliža kasarna u kojoj je bilo nešto ozbiljnije mehanizacije nalazi se između Ličkog Osika i Gospića (i opet ima svoja skladišta goriva i svoje kolosijeke). Ako su ova skladišta (a najvjerojatnije jesu!) služila isključivo u logističke svrhe (skladištenje radi daljnje distribucije), onda mi se jedan kolosijek čini premalo, a i lokacija je strateški promašena...

Pfaff je napisao/la:Ima križaljke, časopise i upaljeno svjetlo...

Ako dobro vidim, i lampica na termostatu od TA peći svijetli... Znači da je toplo unutra i da onaj netko tko povremeno dođe gore i rješava križaljke to nije uradio još od vremena dok je grijanje bilo obligatorno. A znači i da ga nije baš pretjerano briga za račun za struju...

Pfaff je napisao/la:Pogled na kolodvorsko zdanje. Impozantno stubište (bez balustrade) vodi do nje.

Ovu sam zgradu "skužio" tek na svojem posljednjem putovanju vlakom u Liku. Do tada sam uvijek sjedio sa druge strane i raspoznavao u dolini kuće od rodbine. I mislio od vahtarnice da je stanična zgrada... Iz doline se ova kolodvorska zgrada jedva vidi - zakrivena je u hladovini stabala koja su ljeti (u Sincu se slavi Sveti Ilija, tzv. "Ilînja" - 20. srpnja) kad bih ja boravio tamo na vrhuncu olistalosti, dok se zgrada vodocrpilišta vidi, pa sam ja "ozdola" bio uvjeren da je to ona kućica uz prugu za koju sam mislio da je stanica... I uvijek mi bilo čudno zašto vlak stoji malo zapadnije, a nikada uz tu zgradu...

Inače, moji u Sincu su se nekada također ravnali po vlakovima na brdu ("...smiješ ići na Gacku, ali vrati se kad prođe vlak sa plavim/zelenim vagonima!", "evo brzoga prema Ogulinu, pali televizor, sad će Vijesti!"). Dugo već nisam bio tamo dulje od par sati, pa ne znam je li taj lijepi običaj "uskrsnuo" sa ponovnim otvorenjem pruge 1995. godine.

Pfaff je napisao/la:Unutrašnjost. Šalter putničke blagajne...

Ovdje ne bih stavio ruku u vatru da je ikada (čak i u vrijeme najslavnijih dana željeznice i Ličke pruge) itko kupio kartu. Rijetki su ovdje i silazili i ulazili na vlak. Već sredinom osamdesetih ovo stajalište nije imalo nikakvog smisla...

Pfaff je napisao/la:Evo me na katu...

Svaka čast! Ja ne bih imao hrabrosti!!!

Pfaff je napisao/la:Evo me natrag na službenoj strani kolodvorske zgrade. Po dimenzijama platoa i onoj stražarnici te odsustvu bilo kakvih tragova skladišne zgrade, zaključujem da je Sinac nekoć služio kao ukrižje, a drugi kolosjek je kasnije uklonjen.

Sinac je definitivno imao više od jednog kolosijeka, a moj kum, koji je čitav svoj životni vijek proveo u Sincu kaže kako se iz djetinjstva sijeća i podesta za krcanje drva na vagone. Kaže da se njemu čini da se nalazio od kolodvorske zgrade na ovu stranu prema tunelu...

Pfaff je napisao/la:Malo više gore, na cesti, je vrlo ugodan hotel-restoran-kafić gdje me ugodna posluga za samo 6 kn poslužila odličnim macchiatom

Tu se priča opet vraća na željeznice, ali taj dio priče je već štof za DORH (navodno: bivše željezničko zemljište, otkupljeno po "prihvatljivoj" cijeni od strane "prihvatljivog" investitora...).

Pfaff je napisao/la:Idem dalje. Gacko polje sastoji se uglavnom od ovakvih prizora
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StajalisteSinac/StajalisteSinac77.jpg

Podno ovog dalekovoda smo kao klinci igrali nogomet, lovice, skrivača, partizana, policije i lopova (...i svakakvih drugih dječjih igara) i svi smo ga se prilično bojali. Uvijek je prilično glasno zujao (Gaspa, je li to normalno?), a u ljetnim mjesecima kad opali omarina žice su se znale "razdreljiti" toliko da su skoro dirale pod!

Pfaff je napisao/la:Majerovo vrilo – ovo je još jedan sastojak Gacke

I ove mlinice imaju nekakve vlasničke veze sa mojim djedom, ali iskreno - nisam uspio dokučiti kakve. Trebao bih se raspitati kod rodbine...

Pfaff je napisao/la:Sinac je teritorijalno vrlo raširen...

Šest kilometara cestom od Tonković vrila do groblja.

Pfaff je napisao/la:U svakom slučaju, zaključio sam da je kolodvor Sinac dobio ime samo zato jer je geografski blizu. Graditeljima pruge nije bilo ni u primisli da bi žiteljima Sinca gradnjom stanice počinili neku ugodu

Dobro si zaključio! Kao što rekoh, koliko god puta sam išao vlakom u Sinac, nikada nismo tamo sišli ili se ukrcali, već se uvijek išlo u Ramljane. U vrijeme prije komercijalizacije automobila vjerojatno su postojali putevi ubrdo kojima se na konju kroz šumu nekoga moglo odvesti do stanice, pa je to možda bilo jednostavnije (nisam baš siguran što bi navedeni konj na to rekao!) nego u Ramljane, ali zadnjih 50-60 godina otkako Sinčerani imaju aute odlazak na stanicu Sinac može se smatrati vidom avanturizma.

Pfaff je napisao/la:Nije Indija, ali pobožno čekamo

Cifra je tu, Rumenka je tu... A gdje je Pisava???

Pfaff je napisao/la:Natpisna tabla je (začudno) simetrično postavljena. Na ličkoj pruzi to je više izuzetak nego pravilo.
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StanicaVrhovine/StanicaVrhovine55.jpg

Vidi tragove natpisne tabele iznad gornjeg reda prozora! Je li ovo bila najduža natpisna tabela na čitavom JŽ? Nekada je na tabeli pisalo "VRHOVINE-PLITVIČKA JEZERA - ВРХОВИНЕ-ПЛИТВИЧКА ЈЕЗЕРА". Iz navedenog se dade zaključiti kako su u Vrhovinama nekada silazili putnici čije je odredište bio Nacionalni park Plitvička jezera, do kamo su ih vozili autobusi koji su čekali na civilnoj strani kolodvora.

Pfaff je napisao/la:Priručna, je li... (Tradicijska arhitektura)

A nema srceta na vratima???

Pfaff je napisao/la:Ima skretničar, osim ostalog nužnog pribora, i rezervnu iskliznicu (zlu ne trebalo)

Dobro su se opskrbili iskliznicama... Na svaki kolosijek, bez obzira je li u funkciji ili nije - po jedna! Nek' se nađe!

Pfaff je napisao/la:Osvrtaj unazad. Na manipulativno-skladišnoj površini ima nešto kvrgavih klada koje čekaju svoj eas kako bi jednog dana postale talijanske novine

I onda kažu da Hrvati nemaju svoje mjesto u kreiranju međunarodnog javnog mnijenja? Pa da nema naših klada ne bi bilo niti Corriere della sera!

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StanicaVrhovine/StanicaVrhovine142.jpg

Još malo iskliznica!!! Čemu služi ona gornja iskliznica na podestu? Zbunjuje strojovođu koji manevrira ovim izvlačnjakom ili je naštimana tako da isklizuje aute koji prevelikom brzinom dolaze na ŽCP?

Sve u svemu... Baš mi krivo! Ja u subotu tražio način za ubiti vrijeme, a sve zbog pretihog mobitela... Iiiiiiiii, treba li još uvijek prosipati pohvale na račun Pfaffovih putopisa ili se to već podrazumjeva samo po sebi?

Hvala na izvanrednim dopunama!

Jako dobro!
"VRHOVINE-PLITVIČKA JEZERA - ВРХОВИНЕ-ПЛИТВИЧКА ЈЕЗЕРА"

One dvije u 15 sati su možda čekale kakvog kršnog ličkog momka da poso' obavi hahahahaha

Veličanstveno! Zaista, k'o da sam bio s Pfaffom. Ubuduće kad ću htjeti negdje otputovati poslat ću njega da mi pokaže. Jer ne znaš što mu je bolje - slika ili riječ. A Jean je lijepo nadopunio povijesnim lirskim prikazom. Nadopuna nemam, osim možda poveznice prvog Pfaffovog izvora s Jeanovim spominjanjem Tonković vrila. A Nadanov planinarski dom je u Hlevcima, općina Skrad (što ne znači da i ono kućice uslikane od Pfaffa nije neka njegova podružnica, planinarski bivak, recimo)

Izvrsno Pfaff-obalno.Ljudi tko može ovo platit........Sve pohvale,ali ipak.......bar slikovno skromno prilažem.



Srdačan pozdrav !

Pfaffu sam već istovario komplimente i zahvale na svekolikoj posveti na susjednom i prijateljskom forumu, pa ću se osvrnuti na Jeanove dopune:

Jean je napisao/la:Sinac je selo otkuda vučem korijene

Nemoj reći. Još će ispasti i da smo neki daleki rođaci.
Naime, iz Sinca je moj pokojni tetak. Njegov otac bio je poslije I. SR šef kolodvora ili prometnik u Sincu. Kasnije je postao šef kolodvora Perušić.
A tetak Karlo bio je strojovođa na Ličkoj pruzi. Godine 1942., nakon što su partizani strmop.zdili teretnjak u ponor između Ličke Jesenice i Javornika, a strojovođa i ložač su poginuli, odlučio je da neće stavljati glavu u torbu. Odglumio je slabovidnost i dočekao je kraj rata na nekoj ''zemaljskoj'' dužnosti u ložioni Ogulin.

Još uvijek nisam dokučio tko, odnosno što u sastavu bivše JNA se napajalo gorivom iz ovih skladišta

Vjerojatno je riječ o ratnoj rezervi, a takva skladišta u pravilu su građena podalje od većih naselja i u brdima. Jedno takvo skladište postojalo je i kod Volinje.

Sinac je definitivno imao više od jednog kolosijeka

Sinac je nekada bio ukrižje (tada se to zvalo ukrsnica) i imao je dva kolosjeka. Ovo službeno mjesto vjerojatno nije ni bilo otvoreno zbog putnika, već iz prometnih razloga (križanje vlakova).

Nekada je na tabeli pisalo "VRHOVINE-PLITVIČKA JEZERA - ВРХОВИНЕ-ПЛИТВИЧКА ЈЕЗЕРА". Iz navedenog se dade zaključiti kako su u Vrhovinama nekada silazili putnici čije je odredište bio Nacionalni park Plitvička jezera, do kamo su ih vozili autobusi koji su čekali na civilnoj strani kolodvora.

Budimo precizni: pisalo je "VRHOVINE-PL. JEZ. - ВРХОВИНЕ-ПЛ. ЈЕЗ."
Provjereno, prolazio sam tuda puno puta, a 1973. sam imao i ''bavljenje'' na kolodvoru od nekoliko sati.
Vraćali smo se s višednevnog prvosvibanjskog izviđačkog druženja (Prozor, Čovići, Otočac) i čekali posebni vlak za povratak. Garnituru su dovukle dvije parnjače serije 11, uz jednu 642 kao rivalicu. Na povratku je vlak razdvojen na dvije garniture. Kraću je povukla jedna 11, a dulju (u kojoj sam bio i ja) druga 11 uz 642 kao rivalicu.
Za vrijeme čekanja na vlak bili smo počašćeni i prizorom okretanja lokomotiva 11. A u međuvremenu je prošao i ubrzani vlak Lika Zagreb - Zadar, također s lokomotivom 11. U Javorniku smo imali križanje s teretnjakom kojeg je vukla parnjača 33. Uglavnom, cijelo putovanje bilo je nezamislivi gušt za railfana (parna vuča ukinuta je već iduće godine dolaskom 664/2062).
I na kraju, u pravu si što se tiče naziva kolodvora. Vrhovine su nekada bile odredišni kolodvor za Plitvička jezera.

Ne vjerujem da će se maestro Pfaff ljutiti ako ubacim par fotki iz prošlosti.
Prva slika je iz kolodvora Vrhovine, ubrzani vlak ''Lika'' Zadar - Zagreb, snimljeno početkom osamdesetih godina.
Obratite pozornost na čelo vlaka - lokomotiva JŽ 664 (HŽ 2062), a iza nje vagon s kotlom za parno grijanje:



Sve slike koje objavljujem nastale su na istom putovanju. Išao sam, kao terenski izvjestitelj časopisa PTT radnik, u posjet zagrebačkim monterima koji su pomagali u otklanjanju šteta na TT linijama (od vremenske nepogode) uz prugu Oštarije - Knin.
Ekipu sam zatekao na kolodvoru Medak. Lijevo na slici je šef ekipe zagrebačke TT Tehničke sekcije Ivan Starčević, u sredini prometnik ili šef kolodvora (ime nepoznato), a desno je moje para-novinarsko njuškalo. Obratite pozornost na spravu kojom sam snimao razgovore - radiokazetofon Grundig poljske proizvodnje (u to vrijeme diktafon je kod nas bio mislena imenica):



U očekivanju ''Like'' za povratak u Zagreb:



Spuštanje niz Malu Kapelu negdje između Rudopolja i Plaškog:

Obožavam Pfaffove pustolovine! A,i ove stare fotke Riječkog kolodvora i grada uopće!
Stanley i ove tvoje fotke su za svaku pohvalu

Odlično, Stanley!!! Sjajno si crno-bijelim fotkama i opisom upotpunio Pfaffov putopis!

Sinac je dosta veliko selo, ali svatko svakoga pozna. Vjerujem da netko od ovih mojih rođaka može utvrditi relaciju sa tvojim tetkom, bez obzira je li rodbinska, prijateljska ili tek suseljanska.

Dozvolite mi da se još malo vratim na ovu temu. Zapravo, lijen sam otvarati novu temu i pisati pametan uvodni post, pa ću nastaviti na ono što smo Pfaff, Stanley i ja ovdje već napisali...

Protekli vikend proveo sam u Sincu, pa ću ovdje podastrijeti par fotki. Ovako izgleda pogled na stajalište Sinac iz moje uobičajene perspektive:


Otprilike na sredini između dvije bandere, pa u brdo nalazi se iz doline najuočljiviji željeznički objekt -nekadašnja skretničarska kućica (iz vremena dok je još Sinac imao više od jednog kolosijeka):


Lijevo od nje bistro će oko jedva razabrati vrh kolodvorske zgrade:


Skroz desno zgrada je vodocrpne stanice i repetitor mobilnog operatera. Vjerojatno onog ružičastog, jer moj bijelo-crveni oba dana boravka u dolini Gacke nije imao dovoljno signala za pristup mreži svih mreža:


Gledano sa uzvisine Ličkog Lešća, Sinac izgleda ovako:


Evo što sam zatekao na poljima Sinca: Krave (evo i Pisave!!!):


Ofce:


Bakicu:


U polju prema Gacki 400kV dalekovod Melina (Krasica)-Obrovac:


S druge strane, pod brdom infrastruktura nešto rudimentarnijeg karakera, ali "princip je isti, sve su ostalo nijanse":

Za autobuserski dio foruma: autobusna stanica kod ribogojilišta u Sincu:


Oznaka stanice:


Asfalt je zadnji puta obnovljen još u prošloj državi:


Evo nas na Majerovom vrilu. Pogled sa zapadne strane:




I sa istočne:


Prema riječima moje polusestrične Biserke koja radi u poslovnici TZ Otočac, smještenoj u najzapadnijoj mlinici, ove su mlinice obnovljene 2002. godine u autohtonom stilu. Desetogodišnja koncesija turističke zajednice bliži se kraju i nakon ljeta 2012. godine mlinice će biti vraćene na raspolaganje privatnim vlasnicima.


U mlinici TZ Otošca uređen je mini-zavičajni muzej - u prizemlju (hmmm... kako se zove kat najbliži razini vode u građevini koja je na stupovima iznad vode, a ne na zemlji?) kola i poljoprivredna oprema:


U manjoj prostoriji nalaze se elementi pokućstva i odjeće koje su koristili "naši stari" (kantrige, vastiš sa vašvandlom i vrčem, kištrica za robu ili posteljinu, bisage za sjetvu, coklje...) i suvenirnica. Usklađivanje sa zakonodavstvom EU tjera lokalne turističke djelatnike na kontinuiranu kreativnost glede osmišljavanja novih suvenira (lani najprodavaniji suvenir - lička šljivovica u oslikanoj staklenoj boci, ove se godine ne smije prodavati kao suvenir, nego isključivo kao jako alkoholno piće, za što treba ishodovati posebnu dozvolu).

Na katu je prikazan proces tkanja "od ovce do vunenog kaputa", autentičnim alatkama koje su potpuno funkcionalne.

Jedna je mlinica osposobljena za svoju pravu namjenu - mljevenje žitarica:


Da gazda foruma dođe na svoje:

E, da mi ne biste rekli da sam offtopicom "okaljao" savršen Pfaffov putopis, donosim nešto što mi je prosto nevjerojatno da je željezničkom istraživaču kalibra Pfaffa promaklo!

Uskotračna prugica na Majerovom vrilu!!! Dok sam se spuštao prema obnovljenom mostiću, zamjetih u njegovoj drvenoj površini dva utora i tračnice! Je li moguće da sam naletio na prugu?


Na sjevernoj strani pruga završava u ovom dvorištu. Isprva sam mislio da ide do ove zgrade sa bočnim vratima:


No ispostavilo se da završava neposredno nakon što premosti jezerce. Sudeći prema devijaciji, rekao bih da nema baš prevelike veze sa spomenutom zgradom:


Drugi kraj pruge je u "skladištu" neposredno uz obnovljene mlinice, na otočiću na Gacki:


Iza drvenih vrata:


"Željeznički" most preko Gacke. Ako se ne varam - jedini!




Vaš izvjestitelj (sa dvije kile svježe samljevenog brašna) ispred "ložione" na Gacki (obratite pažnju na majicu ) :


Budući da su vrata zaključana, a materijal kojim je "ložiona" obnovljena relativno nov i nema "grča", jedini način da saznam što se krije unutra je bila ključanica. Nešto sam uspio i snimiti:


Viđeno u Nugli:

Trebao sam još obići i Tonković vrilo, ali kako smo se predugo zadržali na Majerovom, opasno se približilo vrijeme kad nagibni prolazi kroz Gospić, a na njega je trebalo ukrcati nećakinju i otpremiti ju put metropole. Zbog toga nema slika najistočnijeg dijela Sinca i putovanja do Gospića. Tek par slika sa gospićkog kolodvora.

Pogled prema Gračacu:


i prema Ličkom Osiku:


Sa par minuta zakašnjenja, evo i nagibala:


Prometnik u zadnji čas zauzima svoju poziciju:


Nećakinja će se do Zagreba nagibati u 7123-015/016:


Iskrcalo se podosta putnika:


Vrijeme je polaska:


Ovoj garnituri bi dobro došlo jedno farbanje, prilično je izblijedjela:


Na povratku prema Rijeci zastao sam u Ličkom Lešću poslikati onu panoramu iz prvog posta, kadli se preko brda začuje poznati zvuk velikog dizela. Nakon par desetaka sekundi čekanja, na brdu u blizini stajališta Sinac ukazao se tandem Turnerica:




Evo ih za kraj u stajalištu Sinac:


I to je to od mene!

Eto Jean, stigao i ti napokon do Gospića.

Čestitkr jeanu!!!

Taman kad sam pomislio da ne bude ni jednog Turnera,ono 2 komada na kraju.Super!