Kolosjek na Rivi Boduli definitivno odlazi u povjest

Da počnem s prikazom kojeg sam napisao prije više od četiri godine, a koji je danas već dio povjesti (ili to upravo postaje)

Motajući se po Rivi Boduli blizu korijena lukobrana vidio sam tračnice! Tamo je inače takva prometna gužva da svi gledaju u ostale sudionike u prometu, a ne u pod!

Na tom mjestu postoji ostatak pruge koja je nekad spajala uzdužni kolosjek na Rivi Boduli s prugom prema istoku (Baross - Delta - Brajdica) i prema lukobranu (Molo longo) te tako s osnovnom prugom lukobran – Baross tvorila triangl. Kolosjek je stavljen van funkcije kad je građena nova zgrada carinske uprave. Taj je komad očito prekriven tako tanašnim slojem asfalta da su tračnice izronile na površinu!



Evo malo iz bližeg - vide se metalne ploče na vanjskoj strani zavoja. To su tzv. nagazne tračnice i služile su za savladavanje zavoja malih radijusa kroz koje dvoosovinski vagoni kakvi su nekoć prevladavali u prometu nisu mogli prolaziti zbog velikog osovinskog razmaka. Unutrašnja strana zavoja je imala dvostruku tračnicu i ta je vodila kotače, a na vanjskoj, "nagaznoj" tračnici (ploči) su se kotrljali vijenci kotača. Škripalo je jezivo, a brzina je bila ograničena na max 5 km/h. Danas takvih ploča ima još samo na De Franceschievom gatu (gdje su pružni zavoji negdje kasnih 50-ih zamijenili nekadašnje okretaljke), ali se i tamo ne koriste jer je na tom kolosjeku obično "parkiran" neki glomazni teret, a i inače vagoni slabo dohode na taj gat, pogotovo na zapadni kolosjek.



Pruga se nastavljala s lijeve strane negdje na ovaj kolosjek (koji je danas jedina veza prema lukobranu). Zgrada Carinske uprave je lijevo.



Pogled prema Rivi Boduli



Rekonstrukcijom je Riva Boduli svojedobno podijeljena na dva dijela - pristanište i parkiralište za trajekte te prometnica. Po sredini je drvored i žičana ograda - očito na trasi nekadašnjeg kolosjeka



(Registracije automobila sam "počistio" - nikad se ne zna, možda je baš neki forumaš rekao ženi da je na službenom putu, a on s društvom pije u kafiću kraj ribarnice )

Evo malog plana za neupućene. Plan grada je prastar pa je na njemu još uvijek ucrtan i kolosjek duž Rive Boduli. Što je najzgodnije, ucrtan je zavoj prema lukobranu koji se odavno ne vidi, a onaj koji ide u temelje zgrade Carinske uprave sam ja docrtao!



Par povijesnih slika (brojevi odgovaraju brojevima na planu):

1. Pogled s lukobrana prema Rivi Boduli



2. Pogled s lukobrana prema spojnom mostu (okretnom!). Vidi se stara poluportalna dizalica kakvih je luka nekad bila puna. Danas više nema ni jedne. Posljednja je bila preseljena kao "nastavno sredstvo" u Pomorsku školu u Bakru, ali su i nju demontirali.



3. Spoj Rive Boduli i glavne obale (Rive). Vidi se zavoj pruge. Tamo danas nema ostataka jer je taj dio obale i pruge temeljito rekonstruiran. Inače, taj su kolosjek i odgovarajuće spojeve sagradili Talijani nakon "oslobođenja" Rijeke i pripajanja "matici domovini" (jadan ovaj grad) jer je granica presjekla jedinu prugu kojom se moglo vagone dogurati na lukobran koji je onda bio važan dio lučkih prometno-manipulativnih površina.

Vrijeme današnje:

Negdje prošli tjedan nazvao me Kobler: "Obijevi bageri ti vade kolosjek na Rivi Boduli. Požuri!"
No, ja. Dok sam ja sa svog brda stigao do odredišta, nije više bilo ni Koblera, a bome ni kolosjeka. Našao sam samo ovo – čisto ciganjski rad brenerom



Ostalo je bila čista oranica...





Moj s time, zapravo nema previše. O čemu se radi? Nakon što je "Jadrolinija" ukinula dužobalne brodske linije, odlučili su prometni mudraci u mom gradu da treba preurediti Rivu Boduli kako bi horde motoriziranih turista koji čekaju na ukrcaj za, meknimo, Hvar, Korčulu i Dubrovnik imali gdje čekati jer prostor pred ukrcajnom rampom nije dovoljan. Dobrojutro, Kolumbo! Kad sam prije 7-8 godina pitao ljude koji su radili na projektu terminala kuda se kani sve to smjestiti (jer čovjek koji je potegao svojim Mercedesom s kamp-kućicom iz Hamburga nema takav tajming da bi stigao pod brod točno dva sata prije polaska - da ne govorimo da onda uopće nema prigodu iskoristiti svu raskoš sadržaja u novoj terminalskoj zgradi), rekli su da s time neće biti problema. I imali su pravo – problem je riješen ukidanjem brodske linije!



No, da. Onda sam krenuo u spašavanje preostataka. Najprije sam dobio informaciju da se ovaj zavoj neće vaditi jer se ionako diže kota prometnice nego će ga samo preasfaltirati. Osim toga, doznao sam i da su konzervatori (čitaj: Kobler) stavili to pod zaštitu. Dobro.

U međuvremenu sam kontaktirao ljude iz Lučke uprave i doznao da oni s tim dijelom nemaju ništa jer je taj komad prometnice u ingerenciji Grada (ipak, znači ). Moja je želja bila za budući "Štacionov" muzej dobaviti jednu od tih ploča. Nešto smo uspjeli uzbuniti i medije.



I onda me jutros opet nazvao Kobler: "Kopaju!". Sjedam u Pfaffmobil i trkom dolje. Kasno. Iskopali, a nitko ne zna gdje je ploča. Netko marnuo za osobne potrebe.





Našao sam samo ostatak praga. Sama konstrukcija je dosta zanimljiva i malo podsjeća na rane engleske kolosjeke. Vanjska strana poprečnog praga je usječena i na nju je položena uzdužna drvena greda na kojoj leži nagazna tračnica. Spoj je s po dva svornjaka u svakom uglu ploče koji prolaze kroz obje gredice. Takav se svornjak vidi uz donji rub grede na ovoj slici



Evo skice kako je to (otprilike) izgledalo

Najveći dio grabe u kojoj je nekoć bio kolosjek duž Rive Boduli je već zasut tamponom (vrlo lijepim), a po šahtovima sudeći, tu je položena i neka kanalizacija (?). Izgleda da će se rekonstrukcija odvijati u uzdužnim sekcijama jer se zasad ne dira povišeni dio na kojemu su niski metalni branici i koji odvaja parkiralište koje još uvijek u funkciji ("Non olet!", rekao je stari Vespazijan). Ispod te kontrukcije stidljivo izviruje komadić tračnice.



Da komadić! Ima toga...



Reče Kobler: "Genijalno instalatersko rješenje!"



Ovdje je usred nekadašnje trase pruge narasao golemi šaht





Radi se o kraku triangla koji je spajao Rivu Boduli s lukobranom i koji je također s vanjske strane bio proviđen nagaznim tračnicama. Vidi se prag i presječena uzdužna greda





Vinovnik svih konzervatorskih intervencija - Kobler

Uspio sam marnuti onaj svornjak



Glava



S donje strane je bila matica



Evo pogleda na (g)radilište



Toliko za sada, o novostima ću izvijestiti kad se dogode.

Zove me jutros znanac, novinar iz jednog od riječkih medija: "Jeste li pokupili šinu?".
"Rekli su mi da zasad još neće dirati taj dio kolosjeka i da će mi javiti (kobler)...?"
"Iskopano je još u petak. Ono što vas zanima leži kraj naplatne kućice i viče: 'Uzmi me, uzmi me...'"
"Hvala. Idem..."

Nazovem rečenog koblera, obavjestim ga što sam saznao i krenem put Rive Boduli. On mi usput kaže da je to u petak prebačeno na mjesto uskladištenja i da dolje nema ništa, ali da će svejedno navratiti jer gospodi iz medija načelno vjerujemo...

Dan je bio lijep, friška burica u lučkom akvatoriju, Riva Boduli obasjana suncem...



Daklem skladište je vjerovatno na mjestu, ali artefakti su još uvijek gotovo in situ. Ovo je isto vrlo zanimljiv detalj. Čelične 'stolice' koje povezuju unutrašnju i vanjsku tračnicu.







Trulih pragova k'o u priči. Šteta da nisam bio nazočan iskopavanju – bilo bi zanimljivo snimiti cijelu infrastrukturu (koja je BTW, izdržala lijepi broj godina u terenu koji je prožet slanom vodom)



Ovaj dio kolosjeka će najvjerovatnije ipak ostati netaknut. Čelični profil na desnoj strani nije tračnica već dio onog okvira nepoznate namjene koji se nalazio ispred same zgrade carinske uprave





Čeka transport

Među pragovima i otpadom leži i nekoliko nagaznih tračnica





Prilično razbojnički razrezano. Obratiti pažnju na cjevasti umetak koji osigurava razmak među tračnicama



Stručni konzilij: kobler, KAPO i Thomcro



kobler kao vrhovni ovdašnji zaštitnik tehničke baštine i trenutni formalni gospodar prikazanih artefakata mi je blagonaklono dopustio, policijskim riječnikom rečeno, izuzeti jednu nagaznu tračnicu za budući "Štacionov" muzej pa smo Thomcro i moja malenkost, kao najstariji, viribus unitis ubacili tih 70-tak kila železa u bunker Pfaffmobila. kobler ima bajpas, a KAPO se pokazao dostojnim pripadnikom mladog naraštaja i odgovarajuće tupim pogledom gledao što mi to činimo . Poslije je još u bircu umjesto kave naručio skupocjeni ledeni čaj i bacio me u financijski iznered...



Evo za dekoraciju jedna lijepa panorama putničke luke po buri



Evo je tračnica stigla k meni u dvorište. Slijedi skidanje inkrustacija, odmašćivanje, pranje, poliranje... Samo da oni s Rujevice ne skuže...



Kolsjek na Rivi Boduli je definitivno otišao u povjest. I tako su sad još jedine nagazne tračnice u Rijeci one na De Franceschijevom gatu. Pitanje glasi: Ima li ih još negdje u Hrvatskoj?

Pfaff je napisao/la:
Kolsjek na Rivi Boduli je definitivno otišao u povjest. I tako su sad još jedine nagazne tračnice u Rijeci one na De Franceschijevom gatu. Pitanje glasi: Ima li ih još negdje u Hrvatskoj?

Ima. Ili bi ih trebalo biti. Zavoj pruge koji vodi sa Glavnog kolodvora u Zagrebu prema Paromlinu (pokraj birtije "Cug"). Ne koristi se više.

Also, fotić u šape i na terenski izvid. Lijep je dan, a Mato je prešao u farmaceute...

Pfaff je napisao/la:

a KAPO se pokazao dostojnim pripadnikom mladog naraštaja i odgovarajuće tupim pogledom gledao što mi to činimo Poslije je još u bircu umjesto kave naručio skupocjeni ledeni čaj i bacio me u financijski iznered...

Ma si ti videl malega vraga Sigurno si zaprljal ruke pri pomoći Pfaffu
Mali sram te bilo! Ča ne znaš da je šjor Pfaff va penzije i tako ga hitit va strošak
Pfaffe svaka čast na ovoj iscrpnoj reportaži i požrtvovnosti da sačuvaš komadić Riječke povijesti naravno čestitke i Kobleru!

Pfaff je napisao/la:Also, fotić u šape i na terenski izvid. Lijep je dan, a Mato je prešao u farmaceute...

BIO je lijep dan kojega sam proveo na prijateljevoj/koleginoj svadbi tako da će teren čekati neki drugi dan. Danas je also lijep dan no roštilj se dimi od 14h na dalje.