Avijatičarski spomenici

Spomenik Josipu Križaju







(Snežnik, 13.8.2011)

Spomenik poginulom talijanskom polazniku letačke akademije na pulskom groblju iz 1930. godine:

Spomenik Rudolfu Perešinu









(Gornja Stubica, 14.5.2011)

Zar nema i u Kozini na raskršću nekakav spomenik letalcu?

Pfaff je napisao/la:Zar nema i u Kozini na raskršću nekakav spomenik letalcu?

Hmmm... na kakvom raskršću? I kojem "letalcu"?

leteči vlak je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:Zar nema i u Kozini na raskršću nekakav spomenik letalcu?

Hmmm... na kakvom raskršću? I kojem "letalcu"?

Otprilike tu: 13°56'17.06"E 45°36'32.50"N (ovo mi je jednostavnije nego da uploadam plan Kozine).
A da znam kojin je letalec, ne bih pitao!

Idem sutra ili prekosutra pogledat u Kozinu šta je sa ovim spomenikom.

Spomenik u Kozini nema nikakve veze sa avijacijom. Radi se o obijeležju osnivanja Istrskega odreda i Istrskega vojnega področja 1943. godine.
Iako nije avijatičarski, svakako je vrijedan posijete.

Hvala.Ne znam zašto sam si umislio da je avijatičarski. Valjda zbog oblika...

30.1.1945
Američki vojni pilot Charles Richard Dougherty-Doc je sa avionom Locheed Lightning P-38/F5 poletjeo iz italijanskog vojnog aerodroma San Severo prema Villachu (SLO: Beljaku) u izvidnicu.
Na žalost su ga Njemci negdje iznad ranžirnog kolodvora u Villachu pogodili sa 88-mm flaki. Zbog prevelikih oštećenja na levom motoru (sa desnim motorom su već prije bili neki problemi), se nije mogao vratiti u San Severo. Odlučio je, da okrene zrakoplov prema jugu. Kad je bio negdje u blizini Kopra, brzo je trebao iskočiti.
Nakon prilično zahtevnog napuštanja zrakoplova te otvaranju padobrana, sletjeo je negdje u šumu između sel Boršt i Vršič (8-9 kilometara jugoistočno od Kopra).
Zahvaljujoč domorodcima iz Boršta i Loparja, koji su ga odmah sakrili u bunker, nije bio pronađen sa njemačke strane. Nakon nešto dana, išao je sa Partizani prema Beli Krajni, gdje su imali vojni aerodrom (o tome u sljedečom postu). Grupa je sretno došla do aerodroma, pilot je odmah išao prema Bariju. Kasnije se je vratio u San Severo, gdje je i dočeako kraj rata. Tako se je priča sretno završila.
Pilot Dougherty je 1997. godine opet došao u Sloveniju, gdje se je susreo sa ljudimi, koji su mu pomogli.

Danas je u blizini Boršta malo spomeno obeležje:







Postoji i knjiga, koja opisiva događaje Pilot Doughertya nakon strmoglavljenja: Nazaj v boj, Ameriški pilot rešen v Slovenski Istri (avtor: William Wade Spore).

leteči vlak je napisao/la:...Nakon nešto dana, išao je sa Partizani prema Beli Krajini, gdje su imali vojni aerodrom (o tome u sljedečom postu).

Pogledajmo malo i u Belo Krajino.
Za vrijeme II. svjetskog rata su imali Partizani u Beli Krajini dvoje aerodroma, Krasinec i Otok.
Danas se na področju bivšeg uzletišta Otok (u blizini je i istoimeno selo) nalaze nekadašnji zrakoplov JRZ, Douglas DC-3, koji simbolizira brojne saveznićke zrakoplove sa razdoblja 1944-1945, kad su dovozili hranu i oružje, a odvozili ranjenike (btw; pilot Dougherty je išao u Bari sa aerodroma Krasinec). Više informacija i fotografija možete naći ovdje.





Još nešto. Gornje fotografije su nastale 6.9.2009. Godinu dana kasnije su zrakoplov potpuno obnovili, tako da je sada još lijepši za pogledat .

leteči vlak je napisao/la:
Još nešto. Gornje fotografije su nastale 6.9.2009. Godinu dana kasnije su zrakoplov potpuno obnovili, tako da je sada još lijepši za pogledat .

Kao što sam već napisao u prethodnom postu, Belokranjsku "Dakotu" su nedavno obnovili. Sada izgleda ovako:









Novost je i spomen-tabla pored aviona:





(Otok, 4.12.2011)

Još jedan spomenik aviaciji u Beli Krajini tijekom WW2.





V okolici Črnomlja so bila leta 1944 prva partizanska letališča, ki so odigrala pomembno vlogo v oskrbovanju in prevozih ranjencev v NOB. Letalci JRV garnizona Ljubljana in Letalska zveza Slovenije.

(Črnomelj, 4. 6. 2015)