Što trenutno slušate?

Trenutno se (ovih dana, sati...) slušaju, naravno, božićne pjesme. A što će se slušati? Nema tu mjesta za nabrajanje, jer u pripremi je kojih 4000 naslova raznih žanrova koje (iz promotivnih razloga) valja preslušati, pa onda pobrisati i izabrati... Nikad stići!

Za sve one koji nisu pretplatnici nekog od glazbenih servera svaki dan je sve teže i teže. I u određenim krugovima vrlo popularan drop.io se komercijalizirao - kupio ga onaj (tu su mu sad nadjenuli svakakve epitete koje ne bih ponavljao, ali ćete razumjeti koji su) Zuckerberg i odmah ukinuo besplatno skidanje.

Malo nostalgije (ponukan trenutnim programom na HTV+-u)









Ima tega još ma i ovo je fanj staro !

Na današni dan na farmi u Clarinda u državi Iowa/ SAD rođen je :

Glenn Miller (1. ožujka 1904 - 15 prosinca 1944.)

Glenn Miller (J. Stewart) počeo je karijeru kao svirač trombona u manjim noćnim klubovima New Yorka nudeći poznatim izvođačima svoje kompozicije, da bi tijekom vremena, krajem tridesetih, postao vođa tada najuspješnijeg jazz banda.
Iako potpuno predan glazbi, bio je i uzoran obiteljski čovjek, oženjen ženom (J. Allyson) s kojom je imao dvoje djece, a koja je imala razumijevanja za njegova česta izbivanja iz doma zbog poslovnih obaveza.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Miller vodi vojni orkestar s kojim također izvodi svoja djela. Otputovat će u Englesku u kojoj će zabavljati američke vojnike.

Veliki Howard Hawks jednom je rekao: "Kada otkriješ pravu stvar, eksploatiraj je do besvijesti!". Glenn Miller slučajno je otkrio svoj stil, koji je preko vojnog okrestra odveo Ameriku u rat. Na Božić 1944. odletio je k anđelima iznad kanala La Manche.

"Chattanooga Choo Choo"



Srdačan pozdrav !

Iako osobno preferiram rock, najbolje me opušta Antonin Dvořák:

https://www.youtube.com/watch?v=H2amTjF_mkM

https://www.youtube.com/watch?v=4p1LuhiGwvA

Opušta i Giuseppe Verdi.
Iz opere Trubadur, zbor Cigana (Roma):

https://www.youtube.com/watch?v=6tjL29fLcc0&feature=related

Kad bi sve vojske svijeta poput, ovdje, Bundeswehra...

https://www.youtube.com/watch?v=y8A3f8AJkOw&feature=related

Povratak na rock, sjećanja na dane dok sam bio gimnazijalac:

https://www.youtube.com/watch?v=O3F4GmbHl5g

https://www.youtube.com/watch?v=BQ0q7uJVSPI&feature=related

Barney je napisao/la:Ja trenutno uzivam u Peteru Greenu i 4 CD-a njegove antologije na kojima je prakticno sve sto vrijedi slusati od tog izvrsnog autora, instrumentalista i pjevaca

Svaka čast na ukusu.
Fleetwood Mac su bili jedini rock band koji je imao tri solo gitare. Evo nešto iz njihovog opusa:

https://www.youtube.com/watch?v=Viqr6KHwJjc&feature=related

https://www.youtube.com/watch?v=KE4HGlmtOcg

https://www.youtube.com/watch?v=kTvKaLW5bu8&feature=related

https://www.youtube.com/watch?v=v0uS0IhXYLA&feature=related

Kad smo već zaglibili, još majstora gitare i užitka za uho:

https://www.youtube.com/watch?v=BX0Bhga_2vs&feature=related

https://www.youtube.com/watch?v=kd9TlGDZGkI

Ovo mi je njihova najbolja stvar. Preporuča se uživati u ležećem položaju i zatvorenih očiju:

https://www.youtube.com/watch?v=dd3btVhwr48

Sjećanje na moju najdražu punicu Katarinu ....



Srdačan pozdrav !

In Memoriam

Našem hrabrom strojovođi Damiru


Sound of silence

Pozdravljam te tamo, stari prijatelju, dođoh da popričamo još jednom.

Ono što gledam, posijano je dok sam još sanjao. Sad prerasta u krik.

Ono što mi je rođenjem usađeno u mozak i dalje ostaće, u zvuku tišine..........




Sućut obitelji.........

Tko zna slušati - čut će: Transilvania ekspres

Zapravo, spada u temu Prometna glazba, al kad sam već bio brzoplet...

Što trenutno slušam?
Ovo: https://www.youtube.com/watch?v=1cKoVMLrzco
a poslije ide ovo: https://www.youtube.com/watch?v=tcvkenhDk7k

Moj igrač!

Trenutno , 'al baš trenutno Edit Piaf - prekrasna glasba

Holy Fuck - Red Lights



Srdačan pozdrav !

Mnozil Brass



Austrijski ansambl limene glazbe osnovana 1992.

Repertoar Mnozil Brass-a pokriva sve stilove od tradicionalne limene glazbe, od jazz i pop glazbe do opera i opereta.
To su sedam glazbenika – puhača dodao bi performera koji izvode svoj repertoar na svoj osebujan , samostalan i stvaralački način.Svoj tipičan zvuk puhačkih instrumenata nadopunjavaju pjevanjem sve to začinjeno komičnim nastupom.

Oni su naprosto fantastični .Zato glazba i ima toliko poklonika jer uvijek se nađe nešto novo odnosno staro,ali prikazano i izvedeno na nov,originalan način koji naprosto oduševljava.

To nije samo svirka to je pravi doživljaj rock koncerta.Sve sviraju sami i nema tu playback-a.

Mnozil brass rocking out



Mnozil Brass i Bohemian Rhapsody



https://www.youtube.com/watch?v=f35gnrVfbag

https://www.youtube.com/watch?v=Kqv2pv2OUIk

Srdačan pozdrav !

Ja večeras u totalno ljetnom raspoloženju:



i

Malo retroa nikad ne škodi:



a tek ovo:

Don McLean

Rođen 2. listopada 1945. u New Rochelleu, New York, gdje je odrastao, McLean se uskoro zainteresirao za sve oblike izvorne američke glazbe, a kada je 1963. napustio školu, počeo je nastupati po klubovima kao folk-pjevač. Nikada nije imao stalni posao.

Od 1968. svojim je središtem učinio klub Café lena, a upravo zahvaljujući vezi sa Lenom Spender, vlasnicom kluba, postao je Hadson River Troubadour, svirajući u 50 zajednica duž rijeke. O tome je čuo Pete Seeger, pa je pozvao McLeana na jedrenje šalupom “Clearwater” koja se spustila niz rijeku od South Bristola, Maine, do New York Cityja, noseći poruke ekološkog očuvanja riječnoj zajednici, gotovo zaraženoj industrijskim otpacima. McLean je napisao knjigu o tom putovanju, pod nazivom “Song And Sketches Of The First Clearwater Crew” (“Pjesme i skice prve posade Clearwatera”).

U trenutku objavljivanja knjige McLean je redovito nastupao, šireći svoj ugled i pišući pjesme. Snimio je vrpcu svojih skladbi i proveo dvije godine u pokušaju da osigura ugovor za snimanje ploče; napokon je jedna mala tvrtka objavila album Tapestry. Ostavio je mali ali vidljiv dojam, pa kada je tvrtka propala, njegov je ugovor otkupila diskografska kuća United Artists.

Potkraj 1971. u Americi je objavljen album American Pie,-sutra ću napisati više o ovoj pjesmi
Na McLeanovu nesreću, veliki uspjeh te skladbe težio je da zasjeni ostatak njegove karijere. Iako je slijedeći singl s istog albuma, bio nešto sasvim drugo, u tom smislu da je govorio o slikaru Van Goghu, a pjesma – Vincent –



Pjesma je postigla samostalni uspjeh (12. mjesto u SAD, prvo u Britaniji, gdje se popela za jednu stepenicu više od American Pie), u Americi ga ipak najbolje poznaju po Pie.

Album Don McLean, objavljen 1972, bio je ignoriran; bio je to mračan i donekle bolan album, s obzirom da je McLean u pjesmama poput The Pride Parade i Dreidel



pokušao protumačiti traumatične posljedice svog naglog uzleta do slave – album je nesumnjivo pokazao njegov izvoran stvaralački talent.

Godine 1973, njegova je karijera dobila dva slučajna poticaja. Perry Como zabilježio je međunarodni hit skladbom And I Love you so s McLeanovog albuma,

https://www.youtube.com/watch?v=KYEDt9AckFE

dok je Roberta Flack postigla američki hit br.1 pjesmom Killing Me Softly, With His Songs

https://www.youtube.com/watch?v=dpNdMIAnKko

Nema sumnje, McLeanove godine naukovanja omogućile su mu da se razvije u vještog i raznovrsnog izvođača. (Godine 1971. Bob Elfstrum snimio je film o jednom od njegovih koncerata pod nazivom “Other Voices” koji je bio nominiran za “Oskara”). Album Playin’ Favorites, sastavljen od različitih pjesama, među njima nijedna nije bila njegova, pokazao je McLeanovo duboko razumijevanje američkih glazbenih tradicija i njegovu instrumentalnu vještinu na gitari i bendžu.

McLean je u stvari postao znatno popularniji u Britaniji, nego u Americi; njegove godišnje turneje po Velikoj Britaniji neizbježno su rasprodane, a singlice poput Everyday i Wonderful Baby

https://www.youtube.com/watch?v=oMtHuofjZD0

Pjesme su doživjele određeni uspjeh.Godine 1975, po završetku osobito uspješne britanske turneje, dao je besplatni concert u londonskom Hyde Parku.

Godine 1974. objavio je album Homeless Brother u prekrasnoj produkciji Joela Dorna; bio je to album originalnih pjesama poput The Legend of Andrew McCrew koja je pokazala njegovu sklonost prema narativnosti. Solo, dvostruki album snimki, nastalih na britanskim koncertima, objavljen je 1976. Zbog svađe oko ugovora McLean, međutim, nije svojoj diskografskoj kući isporučio nijednu novu snimku, a 1977. potpisao je za Artistu.

Crying



Izvor: Ilustrirana Rock Enciklopedija
Sastavili: Nick Logan i Bob Woffinden

Nastavlja se ....

Srdačan pozdrav !

.....nastavak priče s predhodne strane .....

Don McLean



Pjesma “American pie” jedan je od najpoznatijih hitova popularne glazbe.Ono što je manje poznato da je pjevač Don McLean ovjekovječio Hollyja, Valensa i Richardsona tim svojim hitom u kojem je otpjevan tragični događaj koji se dogodio 03.veljače 1959.godine negdje u snjegom zametenoj američkoj državi Iowi.
Pjesma taj dan bilježi kao dan kad je umrla muzika -''The day the music died''.

Potkraj 1971. u Americi je objavljen album American Pie, a naslovna ga je skladba izbacila u orbitu međunarodne slave. Fino smišljena alegorija, ona jgovori o društvenoj i političkoj povijesti jedne generacije kroz prizmu uspona i pada njene glazbe, rock ‘n’ rolla; - trajala je više od osam minuta i pokazala se jednom od izvanrednih singlica sedamdesetih godina.

American Pie

A long, long time ago...
I can still remember
How that music used to make me smile.
And I knew if I had my chance
That I could make those people dance
And, maybe, they’d be happy for a while.
But february made me shiver
With every paper I’d deliver.
Bad news on the doorstep;
I couldn’t take one more step.
I can’t remember if I cried
When I read about his widowed bride,
But something touched me deep inside
The day the music died.
So bye-bye, miss american pie.
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
And them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
Singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."
Etc.etc.



Opjevani avion u pjesmi simboličnog imena Amerika pie je bio mali jednomotorni avion – tipa Bonanza A35 kojeg je proizvodila tvrtka Beechcraft (Aircraft Corporation) koji se srušio neposredno nakon poljetanja. Avion je nosio registracijsku oznaku N3794N.



Poginula su sva četiri putnika,pilot i trojca heroja najranijeg doba rock'n'rolla Buddy Holly (22), Ritchie Valens (17) i J.P. Richardson (28).

S pravom se možemo zapitati kako bi rock'n'roll i suvremena glazba izgledali da nije te kobne zimske noći došlo do avionske nesreće i da se kojim slučajem ova tri mlada života nisu prerano ugasila........

Nastavlja se........

Srdačan pozdrav !

Buddy Holly/Charles Hardin Holley (07.09.1936, Lubbock, Texas - 03.02.1959, Iowa)
Big Bopper/Jape Perry Richardson (24.10.1930. Sabine Pass, Texas - 03.02.1959. Iowa)
Ritchie Valens/Richard Steve Valenzuela (13.05.1941. Los Angeles, - 03.02.1959. Iowa)

Njih više nema, ali njihova djela ostaju

Nezaobilazni dio život - smrt, pogađa i naše glazbene uzore, ljudi čije nam glazbeno stvaralaštvo ili otvara "novi svijet", u kojem ne postoje granice stvarnosti, ili nam otvaraju oči da vidimo stvarnost života kojega živimo. I dok jedan dio naših "putokaza" proživi cijeli život do prirodne smrti, nemali broj ga proživi brzo ili im život završi tragično......

Sve je počelo planiranom zajedničkom turnejom.Menađeri turneje unajmili su jedan jeftini stari rasklimani autobus kojim su planirali običi 24 američka grada u period od 23.siječnja do 15.veljače.1959.godine.
Turneja se pokazala veoma napornom i zahtjevnom.Trebalo je u 24 dana u 24 grada održati 24 koncerta u dvoranama koje nisu sve imale grijanje.Odmah nakon održanih svirki kretalo se autobusom u slijedeći grad što je značilo između ostalog i spavanje u autobusu.

Buddy Hollyju je u jednom trenutku prekipjelo i odlučio je da nakon koncerta u Clear Lakeu, unajmi mali avion s 3 putnička mjesta, koji će njega i dvojicu pratećih glazbenika basista Wylon Jenningsa i bubnjara Tommy Allsupa, odvesti do Farga slijedećeg grada turneje.

Basista Jennings je svoje mjesto velikodušno ustupio svom prijatelju Big Bopperu koji se razbolio tijekom turneje ,a bubnjar Tommy za treće slobodno sjedalo u aviou odlučio je s Ritchie Valensom baciti novčić.Tako je treće sjedalo osvojio Ritchie,a Tommy ostatak svog života.

Kako pojedine izgovorene dobronamjerne prijateljske šale znaju biti životno okrutne.

Nakon što je Jennings prijateljki ustupio sjedalo u avionu Big Bopperu netom prije poljetanja,Big Bopper mu je u šali rekao :
: "Nadam se da će ti se bus zamrznuti na cesti."
Jennings mu je odgovorio:
: "Oh oh, a ja se nadam da će ti se avion srušiti."

Avion se pri lošim zimskim vremenskim uvjetima vinuo u zrak oko 1 sat noću 03. veljače 1959.. Nedugo nakon poljetanja avion se srušio u snježnu pustopoljinu kod Mason Cityja u državi Iowi. Pad zrakoplova u smrt je odveo trojicu 'neokrunjenih vladara rock'n'rolla', tijela su im ostala razbacana po snijegu dok je tijelo pilota( Roger Peterson) ostalo zarobljeno pod gomilom čelika.

Buddy Holly - rođen kao Charles Holley u Texasu, tada je imao samo 22 godine. Počeo je pjevati i svirati country muziku sa školskim prijateljima,a zatim se okrenuo rock and rollu. Nastupao je kao predgrupa mnogim glazbenicima, uključujući Elvisa Presleyja. Do sredine 1950-ih, Holly i njegov bend “The Crickets “ redovno su nastupali u radijskim emisijama i išli na turneje, na kojima su izvodili hitove poput "Peggy Sue", "Oh, Boy!," "Maybe Baby" i "Early in the Morning".
Holly je napisao sve svoje pjesme, od kojih su mnoge objavljene nakon njegove smrti.



That'll Be The Day



Nastavlja se .......

Srdačan pozdrav !

J.P. " Richardson "The Big Bopper"

- imao je 28 godina.Počeo je kao DJ u Texasu, a kasnije je pisao pjesme. Njegova najpoznatija pjesma je "Chantilly Lace", koja se našla na prvim mjestima američkih top listi.



Ritchie Valens
- rođen kao Richard Valenzuela u Los Angelesu.Iako star samo 17 godina, već je iza sebe imao hitove "Come On, Let's Go"



"Donna" i "La Bamba"

Iako je Ritchie Valens postavljen kao originalni autor pjesme, La Bamba je zapravo meksička folk pjesma. Iaoko je u originalu izvode Mariachiji, Valens ju je predstavio americi u Rock and Roll aranžmanu.

Nastavlja se .....

Srdačan pozdrav !

Život i glazbena karijera Ritchie Valens prikazana je u filmu "La Bamba" To je ustvari biografska glazbena drama o Ritchieju Valensu, koji je poginuo 03.02.1959. godine u avionskoj nesreći.Film je snimljen 1987. godine.

Naslovna pjesma istoimenog film "La Bamba", ovog puta u izvedbi benda Los Lobos,nakon što je film prikazan, još jednom je postala veliki svjetski hit.



Film je nominiran za Zlatni globus te osvojio nagradu BMI Music 1988.

U filmu se pojavljuju članovi obitelji pjevača Valensa pa tako i njegova majka Connie Valenzuele. Film se prvotno trebao zvati “Let's Go”.

Redatelj filma : Luis Valdez

Glume:
Lou Diamond Phillips kao Ritchie Valens



https://www.youtube.com/watch?v=WkuPxMd5pCI
https://www.youtube.com/watch?v=6eRdvfzDO6c

Esai Morales kao Bob Morales
Rosanna DeSoto kao Connie Valenzuela
Elizabeth Pena kao Rosie Morales
Joe Pantoliano kao Bob Keane

Marshall Crenshaw kao Buddy Holly



Stephen Lee kao The Big Bopper

Valens je 2001. godine uvršten u Dvoranu slavnih rock and rolla.

Nastavlja se ..........

Srdačan pozdrav !

Eddie Cochran

Eddie Cochran pravog imena Raymond Edward (3. listopada 1938. - 17. travnja 1960.) ; Albert Lea, Minnesota,USA
Bio je američki rock glazbenik,popularan od kraja 1950-ih, i početkom 1960-ih.

1960 godine Eddie Cochran napisao je pjesmu"Three Stars", kao posvetu Buddyu Hollyu, Ritchieu Valensu i The Big Bopperu,



Zla sudbina ili bolje rečeno jedna puknuta guma na taksiju i jedna ulična svjetiljka na putu do zračne luke Hethrow zauvijek su okončale život ove dvadesetdvogodišnje rock'n'roll zvijezde.Pjesma "Three Stars" je posthumno izdana.

Three Stars -LINK

Look up in the sky,
Up towards the north,
There are three new stars,
Brightly shining forth.
They're shining, oh, so bright,
From heaven above.
Gee, we're gonna miss you,
Everybody sends their love.

Ritchie, you were just starting
To realize your dreams.
Everyone calls me a kid,
But you were only seventeen.
Now Almighty God has called you,
From oh, so far away,
Maybe it's to save some boy or girl,
Who might have gone astray.
And with your star shining,
Through the dark and lonely night,
To light the path and show the way,
The way that's right.

Gee, we're gonna miss you,
Everybody sends their love

Buddy, I can still see you,
With that shy grin on your face.
Seems like your hair,
Was always a little messed up
And kinda out o' place.
Now, not many people actually knew you
Or understood how you felt,
But just a song, just a song from you,
Could make the coldest heart melt.
Well, you're singing for God now,
In his chorus in the sky.
Buddy Holly, I'll always remember you,
With tears in my eyes.

Gee, we're gonna miss you,
Everybody sends their love

I see a stout man,
The Big Bopper's your name.
God called you to heaven,
Maybe for, for new fortune and fame.
Keep wearin' that big Stetson hat,
And ramble up to the mike.
And don't forget those wonderful words,
"You know what I like."

Look up in the sky,
Up towards the north.
There are three new stars,
Brightly shining forth.
They're shining oh, so bright,
From heaven above.
Gee, we're gonna miss you,
Everybody sends their love.

Da nešto više kažemo o Eddie Cochranu ……



Sredinom 1950-ih rock 'n' roll se činio tek poput glazbene mode koja će doći i proći. No Chuck Berry, Buddy Holly, Little Richard i Eddie Cochran prepoznali su potencijale koje nudi rock, a Cochranov stil - rockabilly s masnim, dinamičnim akordima i tekstovima koji slave razuzdan tinejdžerski život - svakako su tada bili nešto novo.
Njegovi glazbeni počeci počinju 1955. kada je snimio svoju prvu ploču.
Prekretnica u karijeri zbila se 1956. kada se Eddie pojavio u filmu "The Girl Can't Help It". Premda su on i njegov partner Jerry Capeheart već imali iskustva s filmskom industrijom snimajući glazbu za niskoprodukcijske uratke, pjesma koju je ondje otpjevao, postala je pravi hit.



Ako ste upoznati s pričom o The Beatlesima, pjesma kojom će Paul McCartney pokušati zadiviti Johna Lennona pri njihovom prvom susretu 1957. bila je upravo Cochranova "Twenty Flight Rock" iz gore navedenog filma.
Uslijedili su manji hitovi koji su uvijek bili uspoređivani s onima Elvisa Presleya. Za razliku od Elvisa, Cochran je sam pisao glazbu i stihove, a upravo je on autor jedne od najprepoznatljivijih tinejdžerskih himni. Njegov jedini 'Top 10' hit bio je "Summertime Blues"



Nažalost Eddiea Cochrana zaobišlo je poštovanje koje uživaju neki drugi rockabilly pioniri poput Buddya Hollya, ali i Rickya Nelsona, te Genea Vincenta.Eddie Cochran istinski im je bio ravan u svakom pogledu, ali njegova karijera potrajala je veoma kratko,samo pet godina.
Na američku publiku nije imao značajnijeg utjecaja, no ona u Velikoj Britaniji bila mu je iznimno naklonjena.Velika Britanija bila je u to vrijeme zaražena rock'n'roll manijom. Rijetko je imala priliku vidjeti istinsku američku rock zvijezdu pa je Eddie ondje uživao status rezerviran još samo za Elvisa Presleya.
Petotjedna turneja iz 1960.neplanirano se produljila na 15 tjedana što je u jednom trenutku kod Eddiea izazvalo nostalgiju za domom koja je bila u jednom trenutku prejaka. Eddie se odlučio nakratko skoknuti kući za vrijeme pauze koja je nastala tijekom turneje.Na putu do zračne luke Hethrow ……………Pukla guma + ulična lampa.....

Njegova prerana smrt prošla je u Americi gotovo nezapaženo, dok je za sve glazbenike u Britaniji ona bila iznimno traumatično iskustvo. S godinama, prepoznat je i s druge strane Velike bare kao jedno od najvećih glazbenih imena prije pojave The Beatlesa
.
Njegove su pjesme obradili i izvodili : The Who ; The Beach Boys ; Led Zeppelin ; The White Stripes ; The Sex Pistols i mnogi drugi.

1987.godine primljen je u Kuću slavnih rock'n'rolla.

Kraj.......

Srdačan pozdrav !