Zagrebačke pruge

Rekao bih da je stvar u rezoluciji. Ja volim oštre slike s jasnim detaljima i slikam u rezoluciji 300 dpi (postavka fotoaparata). Tvoje slike su slikane u rezoluciji 96 dpi, znači moja slika po jedinici površine ima 9 puta više točki. Na mom ekranu rezolucije 1920x1080 je sve normalno. Kod ekrana s manjim rezolucijama jako oštre slike znaju biti neugodne jer neki čudni pikseli postaju dominantni a okolni im se prilagode. Isto se dešava kod smanjivanja dimenzija oštre slike. Pokušat ću slike koje već nisu nepovratno izoštrene staviti u mutnijem izdanju.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (9)

Nastavljamo prema zapadu. Slijedi jedan kratki slijepi odvojak od sjevernog manipulativnog kolosjeka do cestovnog podvožnjaka Selske c. (Nekadašnje) odredište i svrha ovog odvojka nisu poznati.



Prisilni završetak kratkog odvojka, uvjetovan podvožnjakom Selske c.



Nekad, za postojanja ŽCP Selska c. ovdje je bio i jedan od 4 zagrebačka pješačka nathodnika (gledano s juga), sagrađen u dvadesetima i današnje mjesto tog nathodnika. Najvjerojatnije 1987. izgrađen je pješački pothodnik uz Selsku cestu.





Čini se da je svojom konstrukcijom obuhvatio ovu kuću.



Podvožnjak na Selskoj cesti sagrađen je 1987.



Prometni pravac M101 vodi ravno na zapad a sjeverni manipulativni kolosijek uz njega djeluje na granici uporabljivosti.



Zanimljiva je slijedeća slika – Tvornica za pamučnu industriju. Lijevo u dnu ulaz je u tvornički krug, a čini se kao da kroz njega vodi željeznička pruga, iako o tom odvojku dosad nisam našao nikakvih dokaza. Doduše, polumjer zakrivljenosti bi bio jaaako mali, što govori protiv teze o pruzi.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (10)


Dođosmo i do nekadašnjeg odvojka u skladište Gospodarskog društva, na prostoru današnje Plive. Ako ste ga zaboravili ili previdjeli, vratite se natrag, na karte iz 1923. i 1932. Situacija 1968. (nije potvrđeno da je taj odvojak još tada postojao, ali je izvorno išao ucrtanim smjerom) i 2020.



Otprilike ovdje odn. nešto prije odvajala se pruga u skladište Gospodarskog društva, skrećući na sjever. Danas se ovdje, kod nove tvornice tableta (učeno: suhih oralnih oblika lijekova), odvaja pruga u Plivu.





Detalj odvojka iz kojeg proizlazi da je skretnica u Plivu zauvijek onemogućena.



Sjevernom manipulativnom kolosijeku bliži se kraj, što je vidljivo i po njegovoj sve većoj zaraštenosti. Nakon odvojka u Plivu jedina funkcija mu je parkiralište (vagona).



I konačno sjeverni manipulativni kolosijek prestaje. Nastavak mu je onemogućila (odn. prekinula ga je) izgradnja cestovnog podvožnjaka Zagrebačke c. 1998.





Kako se ovi materijali skupljaju godinama, i situacija se mijenja. Sjeverni manipulativni kolosjek odn. njegov kraj zagubljen je negdje u gustišu desno. No, osim što je njegov završetak uvjetovala gradnja podvožnjaka, na daljnjem putu ispriječio bi mu se sjeverni peron stajališta Kustošija, sagrađen na trasi tog kolosijeka.



Podvožnjak Zagrebačka c. s južne strane

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (11)

Nekad se kod ŽCP Zagrebačka c. (prije izgradnje podvožnjaka) odvajala industrijska pruga za zagrebačku ciglanu (građena prije 1899.) s povratnim odvojkom u stariji dio tvornice Pliva (vidljiv na desnoj karti). Prikaz odvojka na kartama iz 1932. i 1993. Na objema je ucrtana i trasa dopreme gline pokretnom trakom s Grmoščice. Nije pruga pa je nećemo razmatrati.

 

Na svom putu prema ciglani pruga je prolazila pored ove pilane, sagrađene 1872, koja se nalazila na prostoru današnjeg Plivinog istraživačkog instituta. Pruga koju vidimo vodi u ciglanu, nekad u vlasništvu obitelji Müller (po kojoj se brijeg sjeverno od nje zvao Müllerov brijeg) čiji se kompleks nazire uz sredinu lijevog dijela slike, uključivo udaljeni dimnjak.



U ciglani su bili i uskotračni industrijski kolosijeci za potrebe unutrašnjeg prijevoza kroz proizvodni dio i do sušare. U gornje dvije karte prikazani su različito. Postoji i treća inačica tih pruga. U pozadini, duž jablana, glavna pruga M101.



Situacija 1968. (pruga je postojala) i 2020. (pruga ne postoji).





Situacija u ciglani. Slika je zaokrenuta pa je sjever lijevo. Dopuštamo, prema Hrvatskoj osnovnoj karti, da je u ciglani duž ove dugačke zgrade bio još jedan kolosijek. U ciglani je bilo i podosta uskotračnih kolosjeka za vlastite potrebe unutrašnjeg transporta sirovine i proizvoda koji u ovom prikazu nisu nigdje ucrtani.



Zamislimo još jedan kolosijek, lijevo od vidljivih. To bi bio demontirani sjeverni manipulativni kolosijek koji je dolazio iz onog žbunja. Negdje nakon lijeve ograde odvajala se pruga za ciglanu i Plivu.



Pruga je prolazila lučno zelenim pojasom.



Na račvištu Zagrebačke ul. i Prilaza baruna Filipovića skretala je lijevo, prolazeći duž desnog ruba ceste. Račvište je bilo jednostavnije a ne tako lijepo uređeno.



Pogled u obratnom pravcu niz Zagrebačku ul. duž koje je, s lijeve (istočne) strane, išla pruga.



Na početku Zagrebačke ul. pruga je sjekla križanje s Ilicom i ulazila u prostor ciglane.



Pogled iz prostora (bivše) ciglane. Vide se ostaci pruge zalivene asfaltom. Možemo zamisliti njezin nastavak preko križanja prema lijevom rubu Zagrebačke ul.



Pogled iz dubine ciglane. Pruga je nastavljala koso desno.



Posljednji vidljivi tragovi internih kolosijeka i okretnice za manje vagone.

gaspa je napisao/la:... Tvoje slike su slikane u rezoluciji 96 dpi ...

... meni je Nikon postavljen na full rezoluciji u .jpeg formatu. Probao jesam par puta snimat u RAW-u ali nisam se baš snašao u tome (čitaj: nisam se baš preveć ni trudio ) tako da sve i dalje snimam u .jpeg-u. Te originale smanjujem, trenutno, na 1200x800 pixela bez ikakve daljnje obrade ili intervencije bilo čime.

Šteta, dobra i zanimljiva tema ali mislim da ću je izbjegavati upravo zbog fotografija jer me kasnije i do pol sata oči peku i sve mi titra pred očima.

I moje su slike u .jpg formatu ali je moja full rezolucija 300 dpi, što ovisi o veličini, kvaliteti i osjetljivosti senzora. Još detaljnije daje .tiff format a .raw je neprikaziv, koliko je velik. Zato Nikon uz .raw uvijek automatski daje i gledljivu .jpg kopiju. U osnovnoj kvaliteti u memoriju mi stane kojih 960 .jpg slika ali samo 17 .raw! Uz moje postavke stane kojih 350 .jpg slika.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (12)

Dvjestotinjak metara zapadno od podvožnjaka Zagrebačka c. je stajalište Kustošija. Dva pogleda prema istoku (Zapadni kolodvor). Valja reći da je južni peron stajališta Kustošija sagrađen na trasi nekadašnjeg kolosijeka, o čemu će još itekako biti riječi, a kao materijalni dokaz imamo na prvoj slici utovarno-istovarni plato u nastavku perona duž kojega nema pruge, odn. čiji se dio, sad spojen na M101, vidi u daljini, u osi perona. I sjeverni peron našao je svoje mjesto na trasi sjevernog manipulativnog kolosijeka, ali njegova izgradnja nije pričinila posebnu štetu jer je taj kolosijek već bio prekinut izgradnjom podvožnjaka Zagrebačke c.





Pogled prema zapadu (Podsused).



Uočite dvije kapitalne građevine: blagajnu i ono čemu je ovaj forum prije desetljeća poklanjao više pažnje – ćenifu.



Odmah nakon stajališta je ŽCP Sokolska ul. s dva para rampi, jedan za prugu M101 a drugi za paralelni manipulativni južni kolosijek.





Ostaci podvožnjakom Zagrebačke c. prekinutog sjevernog manipulativnog kolosijeka vidljivi su na samom ŽCP. Pratimo li trasu ukinutog kolosijeka, ovdje i na daljnjim slikama, uočit ćemo da je premošćuju portali kontaktne mreže. Južno (na slici lijevo) od glavne pruge bio je također pomoćni kolosijek, ali su njegove tračnice izvađene. O njemu će biti riječ u povratku.



Želte li saznati nešto više o ovom ŽCP, upućujem vas na razmišljanja jedne studentice FPZ iskazana u njezinom diplomskom radu koji ćete još neko vrijeme pronaći na
https://repozitorij.fpz.unizg.hr/islandora/object/fpz%3A1702/datastream/PDF/view
(gornju adresu ukucajte ručno odn. kopirajte u svoj preglednik)

Nešto dalje, s desne (sjeverne) strane bilo je vojno skladište i pekara JNA (danas MUP). Kolosijek koji je vodio u taj kompleks navodno se zvao Mozaik a imao je još nekoliko korisnika. JNA je imala vrata za sebe a ti korisnici su bili prije vojnog ulaza. Uz kolosijek su bili peron i utovarna rampa. U vojnom kompleksu bila su dva kolosijeka, na kojima su bili G-vagoni s okruglim otvorom na krovu. JNA je imala tamo i svoje ratne zalihe koje su se otpremale prije isteka roka trajanja. Tamo je bila na kraju tog kolosijeka i mala ručna okretnica. Mogli su stati samo mali Gk (kratki dvoosovinski) vagoni. Ručno bi se vagon nagurao i okrenuo na kolosijek koji je išao okomito prema Ilici (nije bio dugačak) i ponovno ručno pogurao, što su vjerojatno radili ročnici kojima je to bio mačji kašalj. Danas je, zbog novih zgrada, teško reći gdje su bili ti ulazi.



Dva kolosijeka pruge M101 (lijevo) dolazeća od Zapadnog kolodvora. Desno su industrijski kolosijeci koje ćemo obići i razjasniti u povratku iz Podsuseda. Sasvim lijevo trasa sjevernog manipulativnog kolosijeka (što smo ono rekli o portalima kontaktne mreže?)



Ovako to izgleda sa zemlje

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (13)


Nailazimo na jedini i posljednji pješački nathodnik u Zagrebu. Nadhodnik je za potrebe svojih radnika 1971. dala izgraditi Tvornica olovaka Zagreb (TOZ), osnovana 1957. a u stečaju od 2016. Nathodnik ni tada nije bio posve nov – dio konstrukcije je novogradnja, a dio je dopremljen iz drugih dijelova grada (pretpostavljamo od preostala 3 nathodnika). Rastom Donje Kustošije nathodnik je postao glavna poveznica 3600 stanovnika na javni prijevoz grada Zagreba Ilicom. Obnovljen je 2019.



Nathodnik sa sjeverne strane (Ilice)





Nathodnik sa zapada



Glavna dvokolosiječna pruga M101 (desno) i ostaci Ranžirnog kolodvora Vrapče (danas kontejnerski terminal HŽ Cargo - 3 lijeva kolosijeka: K-1, K-2 i H-1) i njegova 2 skraćena parkirna kolosijeka oznaka G-1 i G-2 – pogled prema Vrapču. Travnati pojas desno od pruge zauzimao je nekad sjeverni manipulativni kolosijek, zadnji put obnovljen krajem osamdesetih, ali ubrzo nakon toga počupan i uklonjen.



U Vrapču je nekad bilo i Inino skladište u koje je također vodio industrijski kolosijek. Prikaz iz 1968. Kolosijek je zatvoren u osamdesetim.



Ne vidimo ni matični kolosijek, a kamoli trag nekog odvojka.



Odvojak je vodio ovim prostorom u kojem su, zajedno s prugom, uklonjene i sve građevine (spremnici) i druga infrastruktura.



Oko 2000. (?) sagrađen je podvožnjak ulice Oranice. Ispod plave oglasne ploče uz lijevi rub slike vidimo ostatke dvaju mostova preko potoka Vrapčak. Jedan je nosio Samoborčekovu prugu a drugi izvlačni kolosijek ranžirnog kolodvora Vrapče. Ne trebate suviše bečiti oči, o svemu tome bit će opširnije tekstom i slikama kasnije.



Pratimo sad ga vidiš, sad ga ne vidiš sjeverni manipulativni (iliti matični) kolosijek dalje na zapad



Sjeverni manipulativni kolosijek bliži se kraju. Pred kraj se odvajala pruga koja je nekad vodila preko Ilice, do vrapčanske umobolnice, a poslije je skraćena na slijepi kolosijek s ove strane Ilice. Prikaz iz 1968. i iz relativno nedavne stvarnosti, vrijeme zlatnog doba foruma i željezničke arheologije, dakle u dvijetisućima, kad je još bila vidljiva skretnica kolosijeka u smjeru umobolnice.

Zanimljiva tema i svaka čast na trudu. Nisam znao da je bilo tolko odvojaka od sjevernog industrijskog kolosijeka. Meni se čini da nije samo južni peron u Kustošiji napravljen na mjestu nekadašnjeg kolosijeka, nego i sjeverni i to na mjestu tog nekadašnjeg kolosijeka do Vrapča.

Nekada je grad bio pun raznih industrijskih pogona koji su postepeno selili na periferiju.
Svaka industrija koja je imala veće/teže i brojnije proizvode je nastojala biti priključena na željeznicu
jer su kamioni bili rijedki i slabašni (prema današnjima)

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (14)


Pogled s kraja sjevernog manipulativnog kolosijeka prema Zapadnom kolodvoru. Negdje kod zadnjih kuća odvajala se pruga čije smo tragove odn. skretnicu netom vidjeli.



Portali kontaktne mreže više ne doživljavaju kolosijek koji pratimo.



Posljednji trag sjevernog manipulativnog kolosijeka (vjerojatno bi ga se, iskapajući travu i zemlju, našlo i koji metar dalje) prije nego što mu se na trasi ispriječi novoizgrađeni sjeverni peron stajališta Vrapče. Doduše, nije taj peron napravio neku veliku štetu jer je ovdje naš kolosijek ionako završavao. Dapače, možda je napravio i korist, davši nam štofa da mi imamo ovdje o čemu razglabati.



Ipak, čini se da nije ama baš sve nestalo. Duž vrapčanskog sjevernog perona ukazala se i jedna tračnica tog skraćenog umobolničkog kolosijeka. Nagradno pitanje: je li druga tračnica bila lijevo ili desno od ove?



Željeznička stanica Vrapče. Novi sjeverni peron (na slici desno) sagrađen je na tračnicama (trasi) sjevernog manipulativnog kolosijeka (jesam li već pomalo dosadan s tim ponavljanjem?). Uočite betonske blokove uz rub perona. Isti služe kao stepenište, e da bi se južni Vrapčanci koji, naravno, ne koriste pothodnik, već, unatoč za hod prilično nezgodnom tucaniku, pretrčavaju (ili prešetavaju) prugu kako bi stigli do perona.



Pogled nazad, prema Zagrebu



Naposlijetku, zgrada stajališta sa službene i civilne strane





Stajalište ima i ćenife ali su nedostupne.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (15)


Zapadno od stanice bio je ŽCP Vrapče kojim je sjeverna Ilica (koja ovdje završava) prelazila u južnu Samoborsku cestu. Lokaciju nekadašnjeg ŽCP Vrapče i današnju situaciju uspoređujemo na slijedećoj slici. Ljubiteljima autobusa reći ćemo da je sjeverno od stanice bilo okretište autobusa lin. 33 Črnomerec – Vrapče aleja a prugu su prelazile lin. 34 Črnomerec – Podsused, 79 Črnomerec – Donja Pušća i 80 Črnomerec – Gornja Bistra. Danas je na otprilike istoj lokaciji polazište minibusa na lin. 142 za Jačkovinu i Manterovčak, lin. 143 za Orešje i 145 za Oranice.



Pogled na mjesto ŽCPa sa sjevera (Aleje Bologne onda još, naravno, nije bilo, bila je samo uličica Stenjevčica, ali i dosta prostora za izgradnju suvremene prometnice).



Pogled s juga, nekad i sad, kad taj prijelaz možemo samo zamisliti.





Danas se pruga prelazi na razini -1 nogama ili na 2 kotača. Zapravo, dopuštena su i 4 kotača, ako se radi o dječjim kolicima. Ovaj bliži most nekom je providnošću (ili i nečijom lucidnošću) sačuvan a nosio je Samoborčekovu prugu.



Dalje se ispod pomalo monotone, do horizonta ravne dvokolosiječne pruge redaju tijekom sedamdesetih izgrađeni prolazi. Svaki od njih ima i pravo pravcato dizalo, ali nije baš sasvim jasno kako se ta dizala mogu koristiti jer djeluju nepristupačna.

Pothodnik Stenjevec



Pothodnik Gajnice do kojeg s juga vodi Domaslovečka ul. I ovdje je sačuvan i obnovljen Samoborčekov most.



Za prigradske vlakove oformljeno je i uređeno stajalište Gajnice. Ono također ima svoj pothodnik koji ovdje, eto, nije slikom evidentiran. Ima ovo stajalište i sjeverni peron, ali je skriven iza reklame davatelja TK usluga.



Zajedno s ostalima izgrađen je i podvožnjak Dubravica koji je posljednjih godina zatvoren za vozila. A nekako iza njega počinje ono o čemu ćete čitati u slijedećem nastavku.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (16)


Posljednje grananje pruge M101 u Zagrebu. Približavamo se kolodvoru Podsused tvornica (lijevo) i tvornici cementa (desno), otvorenoj 1908. a zatvorenoj 1987. Prvi je vlasnik bio zagrepčanin Felix Mandl, tvornica se zvala Croatia i do I svj. rata bila je jedna od najznačajnijih u ovom dijelu Europe. Razumno je pretpostaviti da je i njezina industrijska pruga izgrađena negdje u to doba, iako za to nisam našao potvrdu u onodobnim kartama i planovima nego tek u karti iz 1929. Poslije II. svj. rata tvornica se zvala Sloboda a u novoj državi bila je dio Cemex grupe.

Sjećate se onog bika s posljednje slike prethodnog posta? On zaključuje onaj desni kolosijek na slijedećoj slici.



Prikaz na slijedećoj karti (1993.) ne odgovara današnjem stanju. Činjenica je da su neke zgrade srušene ali je upitno je li to zaista izazvalo rekonstrukciju kolosijeka u lijevom dijelu. Desno je kasnije dodan jedan polukružni kolosijek kod 3 silosa.



Situacija u prostoru (crveno je M101 a zeleno je trasa Samoborčeka)





Početak (teretnog) kolodvora Podsused tvornica (pogled prema istoku). Pruga za cementaru (nama iza leđa) je ovaj najljeviji kolosijek koji pred nama završava kao izvlačni kolosijek. Njegov kraj s bikom vidjeli smo na slici podvožnjaka Dubravica.



Pruga za cementaru (nama iza leđa) je i dalje ovaj najljeviji kolosijek...



...koji, gledajući iz ovog kuta, postaje najdesniji. Ostali kolosijeci pripadaju kolodvoru Podsused tvornica. Naš se kolosijek, zvan po bivšem korisniku Dalmacija cement odvaja od 6. kolosijeka.



Ovdje je, ispod svih kolosijeka, pa i ispod one ceste desno, oko 1975. izgrađen podvožnjak prema Škorpikovoj ul.

Materijal za ovu reportažu počeo se skupljati, slika po slika, prije kojih 12 godina (i još uvijek nije potpun), pa sad kad ga gledam, i sam se čudim i stalno pronalazim nešto novo. Stoga ću, da se poslije ne vraćate nekoliko stranica unazad, skrenuti pažnju na gornju sliku, na njezinu lijevu stranu. Tamo se vidi kompozicija natovarena vozilima i jedna sasvim pristojna utovarno-istovarna rampa. Zapamtite sliku. Dok dođemo do kraja zagrebačke zapadne dionice i vratimo se nazad na ovo mjesto proći će godine i to neće ni izbliza izgledati ovako. No, o tom potom.

Uff nadam se da ova se ova tema neće rastegnuti na slijedećih 12 godina jer će se do tada promijeniti
toliko toga da bi ju mogao pisati opet iznova?

Ne, ne i ne! Riječ je o sadržajnom vremenskom razmaku. Priča se rastegla jer mi u svim dijelovima fali po 1-2 slike i onda čitava cjelina čeka dok je ne upotpunim.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (17)


Pruga za cementaru odvaja se desno, preko podvožnjaka četverotračne Aleje grada Bologne.





Prešavši podvožnjak pruga siječe industrijsku prometnicu ulazeći u neograđeni dio tvorničkog kruga i granajući se u dva kraka koji će se ubrzo opet spojiti. U pozadini vidimo Cemexovu manevarku.





Cemexova manevarka kao središnji objekt.



Kako smo i rekli, oba kraka se opet spajaju.



Nakon tog spoja slijedi grananje u 4 parkirna kolosijeka.







Četverokolosiječni parkirni dio gdje pruga i završava. Dva srednja kolosijeka su prema jednoj karti imala spoj s glavnom prugom od koje je nije dijelila Aleja Bologne.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (18)

Za dobro ujutro (a ovo je važeće samo u trenutku pisanja, jer će neki ovaj nastavak čitati popodne, navečer ili noću) nastavljamo prugom prema zapadu.

Samoborska cesta, južno od pruge (na koju stranu je prešla u Vrapču), bila je glavna prometnica prema Zagorju, Samoboru i Sloveniji. Za Samobor je u Podsusedu prelazila Podsusedski most, a prema Zagorju je na ovom mjestu ponovo prelazila prugu (ŽCP Goljak-Bizek, kako se zvala i tamošnja stanica Samoborčeka), na njezinu sjevernu stranu, prolazeći kroz Podsused. Za ljubitelje autobusa napominjem da je ovdje bila prva stanica 3. tarifne zone (granica 1. i 2. je bila autobusna stanica Vrapče aleja, kod željezničke stanice Vrapče). Treća zona nije se odnosila na liniju 34 koja ovdje nije prelazila prugu, već je vozila južno od pruge, do Podsusedskog mosta, pa smo imali situaciju da je ovdje istodobno bila i 2. i 3. zona (na prigradskim linijama 79 za Donju Pušću i 80 za Gornju Bistru), odn. da su se od ove stanice do Črnomerca plaćale dvije različite cijene, ovisno u koji ste autobus ušli. Nešto zapadnije od ovog mjesta danas je pješački pothodnik.



Ovdje da je bio ŽCP? Ta hajte, najte.



Dolazimo i do stajališta Podsused. Dok je nedaleki kolodvor Podsused tvornica namijenjen teretnim vlakovima, ovo je stajalište putničkih vlakova. Podsused je bio poznato izletište s mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi a posjetitelji su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.) čiji je kolodvor bio neposredno iza ovog stajališta. Podsused stajalište ima i svoju adresu: Samoborska c. 366.





S naopake strane ove stanične zgrade, otkad su izgubile svoju nekadašnju funkciju, imaju lijepo uređene stančiće s malim okućnicama.



Vratimo se na (nove) perone



Nekad je ovdje bio ŽCP iz Podsuseda na glavnu prometnicu za Samobor. Na slici pogled sa sjevera.



Nekadašnji ŽCP a današnji pothodnik, pogled sa sjevera (kao na prethodnoj slici)



Pa onda pogled s juga



Usporedba (bliže) prošlosti i sadašnjosti



Na svom daljnjem putu pruga zakreće na sjever prateći Savu.



Tako bismo mogli dalje unedogled. U prvu ruku do Zaprešića. Ali pruga dalje nije više predmet našeg zanimanja pa ćemo zamisliti da smo došli do zagrebačke inačice portugalskog Cabo da Roca, najzapadnije točke Europe i valja nam se vratiti jer nas još previše toga očekuje.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (19)


Stigavši do kraja zagrebačkog područja okrećemo se i vraćamo istim putem nazad pri čemu ćemo se usmjeriti na desne odn. južne odvojke pruge (na panoramskoj slici ucrtane crveno). 1 označava stajalište Gajnice, 2 zgradu kolodvora Podsused tvornica a 3 Podsused stajalište.



Zagreb počinje Podsused stajalištem koje nam se ukazuje iza zavoja.



Nastavljajući dalje nakon 1,3 km ulazimo u kolodvor Podsused tvornica. Položaj kolodvorske zgrade pokazuje crvena strelica.



Počinje rasplet kolosijeka lijevo (sjeverno) i desno (južno) od glavne pruge.





Namjena ovog kolodvora je prijem i otprema vagonskih pošiljki osim eksplozivnih predmeta i materijala. Nije namijenjen za prijem i otpremu putnika, pa je zbog toga prolazni za sve vlakove s prijevozom putnika, koji se u njemu ne zaustavljaju. Međutim, i u teretnom prometu, ovaj kolodvor je međukolodvor, kroz koji prolaze bez zadržavanja svi direktni i dionički vlakovi, a u njemu se rasformiraju i formiraju ili djelomično prerađuju sabirni i kružni vlakovi. Glede sheme kolosijeka - ponovo zbunjujuća slika. Na kartama je uobičajeno (ma što: uobičajeno? – obvezno!) da je sjever gore a jug dolje. Željeznica je država u državi, sa svojim pravilima i zakonitostima, pa je i na njihovim skicama kolodvora jug gore a sjever dolje.



Kolosijeci 1 do 6 su glavni kolosijeci pri čemu su 2 i 3 glavni prolazni. 7. kolosijek je manipulativni a 8. izvlačni. Prijem i otprema teretnih vlakova obavlja se na 1, 4. i 5. kolosijeku, kao i djelomična prerada i sastavljanje teretnih vlakova. Slična je namjena i 6. kolosijeka, koji se ponekad koristi i kao garažni. Na kraju 7. kolosijeka Štok nalazi se rampa za istovar automobila za (nekadašnje) primatelje Špoljar Transport a koja je – čini se - već duže vrijeme izvan uporabe. Sjetite se da smo o njoj nedavno govorili, u 16. nastavku, kad sam rekao da će do povratka i ove slike proteći godine. I protekle su.



Sama zgrada kolodvora je skromna.



Kolodvor Podsused tvornica u svojoj širini.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (20)

Odmah iza kolodvora Podsused tvornica odvaja se od 1. kolosijeka desno Industrijski matičnjak, pruga koja sa svim svojim odvojcima pripada ovom kolodvoru. Od njega se prvo odvaja Jedinstvo za Remontni zavod MORH, a zatim redom Končar Energetika za Končar – Distributivni i specijalni transformatori i Končar - Energetski transformatori, bezimeni odvojak za Remontni zavod MORH, Končar Električna vozila za Končar – Električna vozila (a na njemu su prije Satura i Horex Trade), Feroimpex – automobilska tehnika, Cios za C.I.O.S. Grupu i Robni terminal Jankomir, Zagreb u Robnim terminalima Jankomir, koji se u posljednje vrijeme slabo koristio. Danas je to prilično razgranata shema pruga koja je rasla iz dana u dan. Slijede prikazi iz 1956. (pruga je išla samo u tadašnju tvornicu Jedinstvo), 1993. (prikazu je dodan kolosijek u Končar transformatore koji je ipak sagrađen ranije) i 2009. (kolosijek u Končar je izostavljen iako je postojao a kolosijeci u Feroimpex i C.I.O.S. još nisu bili izgrađeni). Na karti iz 1956. se vidi, što sam i pisao, da je cementarin kolosijek imao priključak na glavnu prugu s dvije strane.







Pogled s visoka na aktivne pruge 2014.





Skromni počeci industrijske zone Jankomir i tamošnjih pruga – tvornica Jedinstvo 1950.



A sad – put pod noge. 1. prijemno otpremni kolosijek kolodvora Podsused tvornica ravno (nakon skretnice) se nastavlja kao naš industrijski kolosijek.



Skrećući na jug pruga prelazi Bregansku ul. i siječe nekadašnju trasu Samoborčeka.



Dokaz da je pruga aktivna

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (21)

Danas sam dobre volje i širokogrudan, pa vam podarujem dva nastavka.

Pruga i dalje zavija prema jugu i ŽCP Samoborska c. Nekad je pruga odmah iza Samoborske prolazila kroz vrata, srušena 2006. ili 2007. (ostao je stup vratiju desno od pruge)





Nakon tog prijelaza ubrzo slijedi prvi desni odvojak u Remontni zavod MORH. Nekad je prije njega bio još jedan ali mu se trag ni ne nazire.





Lijevi kolosijek vodi u 2 Končara a, uvjetno rečeno, glavna pruga nastavlja desno na jug.



Presjekavši ul. prof. dr. Josipa Lončara (za neuke: taj je bio velika faca na području elektrotehnike) lijevi odvojak, zakrećući, ulazi u Končar.



Tu je i drugi odvojak (desno) u Remontni zavod MORH.



Mali pogled unazad



Već smo i na slijedećem račvištu. Ono što smo nazvali glavnom prugom skreće lijevo a ravno se nastavlja pruga u Končar – Električna vozila (po domàče – a tako to i izgovorite, kako je napisano i naglašeno - KEV)



Uočite zeleni kamion. Onaj desni, iza drva. I o njemu će biti riječi u slijedećem nastavku.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (22)


Pruga, prije svog ulaska u tvorničke krugove (a oblikom su sve drugo samo ne krugovi) prelazi Golikovu ul. Ovdje je riječ o ulici Kreše Golika, poznatog filmskog i TV režisera i nemojte je miješati s trešnjevačkom ulicom Dragutina Golika Zmije, kvartovskog heroja koji je ubijen pokušavajući spriječiti pljačku tamošnje banke, koja (ta druga ulica!) prolazi mimo isto jednog (ali prvog i glavnog) Končara, a na kojoj smo u ranijim nastavcima već vidjeli lokacije dvaju umrlih ŽCP.



Ode pruga dalje a bez nas. Samo je Portosu znan njezin detaljni daljnji tok.



Na onoj tamo pruzi što je ranije skrenula lijevo odmah slijedi ŽCP Lončarova ul. u ne baš reprezentativnom stanju.



Tu ću (opet) skrenuti pažnju i na onaj već ranije spomenuti zeleni kamion zagrebačke Čistoće koji baš i nema suviše veze sa željeznicom. Što on tamo radi? He, tamo je bez neke velike pompe i oznaka smješteno okno za izlijevanje fekalija. O tome govori samo prometni znak zabrane zaustavljanja i parkiranja (lijevo od kamiona) i skromna dodatna pločica s tim tekstom (na vrhu stupa). Tu se, dakle, prazne čistači septičkih jama i začepljene gradske kanalizacije. Smrdi, smrdi! Ali samo kod istakanja.

Nakon par metara je i drugi ŽCP Golikova ul. Čini se da svaka Golikova ul. u Zagrebu mora (ili je morala) imati 2 ŽCP. Tu prugu možemo slijediti i dalje.



No, što se dalje dešava? I što se oko nas dešava? Nerado nas gledaju kad se motamo u industrijskom području, po tuđim česticama. Pa još k tome s fotoaparatom... Nema frke ako slikaš iz špijunskog satelita, nema frke ako postoji Google Street View, nema frke ako slikaš i mobitelom, ali fotoaparat... Eeee... Dakle, da bude mir u kući preostaje nam jedino (opet) baciti pogled iz visina. Tu nam ne mogu ništa.



Negdje 2015. ovdje se naselio i Feroimpex i, kao svaki ozbiljan gospodarstvenik velikih planova i pogleda u budućnost, poželio svoju prugu, za istovar rasutih tereta. I izgradnja je počela.







Gotovo! A gotovu prugu, k tome i u uporabi, vidjeli smo kao zadnju u prošlom nastavku (ŽCP Golikova). Možda niste obratili pažnju, a uglavnom niste ni znali o čemu se radi. Pa ne budite lijeni, vratite se tih par slika natrag. Proučite, usporedite, i onda se opet vidimo ovdje.

Dalje ćemo kroz divljinu prirode. Ova lijepo uglancana plavka s neispravnim svjetlom zasigurno ne pripada HŽ-u.
(možda svjetlo i nije neispravno, možda je samo namignula). Da prizor slikamo danas, bila bi tu i pruga Feroimpexa.



U toj je divljini i odvojak desno, za C.I.O.S. Grupu.



Industrijska zona Jankomir i C.I.O.S. u prvom planu. Pruge i vlakove otkrivajte sami, a imate i što za otkrivati!



Divljinu presijeca cestovni ulaz u C.I.O.S. Oh, s koliko su mara postavili pješačke labirinte na ŽCP-u. Sve po propisima, sve za sigurnost! Oni će ovdje zaista usporiti pješački i biciklistički promet! A i netko je dobro utržio.



U nastavku pruga prolazi preko potoka Dubravica.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (23)

Još malo, još malo...



...i ukazuje se ŽCP Jankomir



Eto njega. Došavši iz divljine pruga dalje ima civiliziranu trasu, podlogu, okoliš...



Ulazimo u prostor Robnih terminala Jankomir...





...i manevriramo po njemu.





Dalje ne ide, pa ni na silu. Eto, za kraj još jedan pogled što smo prošli i dokle smo došli.



A sad lijepo natrag. U povratku se nećemo baviti detaljima nego ćemo se odmah prebaciti na istočni kraj kolodvora Podsused tvornica i nastaviti duž pruge M101 na istok, prema Zapadnom kolodvoru.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (24)

Uh, ova (pod)tema ima nastavaka kao Gradić Peyton ili Dinastija, a ako hoćete nešto domaće, kao da ju je Zagorka pisala (iako nije tako napeto, ali tu i tamo ipak ispadne kakav neočekivani zaplet). Gotovo da smo već i zaboravili odakle smo krenuli i gdje smo skrenuli za ove pruge i pružice. Pa, da podsjetim: vraćali smo se iz Podsuseda prugom M101 prema Zapadnom kolodvoru. Možemo protegnuti korak jer smo sve zanimljivo duž te i na toj glavnoj prugi već vidjeli idući u suprotnom smjeru. Pruga je ravna da teško ravnija može biti (možda je to rečeno suviše pjesnički, jer da jako dobro gledamo, vidjeli bismo da je sve drugo osim ravna, ali o tome ćemo još i negdje drugdje), nižu se pothodnik Dubravica, pa stajalište Gajnice sa svojim pothodnikom, pa pothodnik Medpotoki, pa pothodnik Stenjevec, pa stajalište Vrapče sa svojim pothodnikom, pa... E, sad već valja malo prikočiti jer se krećemo, a da toga nismo ni svjesni, a ništa ni ne ukazuje na to, trasom nekadašnjeg izvlačnog kolosijeka Ranžirnog kolodvora Vrapče. Opaaa... Tu je paralalno tekla i trasa Samoborčeka (o čemu ćemo razglabati u nekoj od narednih tema, tamo jedne godine, poživimo li), a koju su urbanisti poslali u zaborav proširivši, duž, ako ne u dijelovima i nauštrb te trase, ulicu Vrapčanska putina (ne kažem da nije trebalo, jer ulica danas, posebno ukidanjem ŽCP Vrapče, predstavlja prilično važnu poveznicu donjovrapčanskih naselja, a koja je prije bila široka metar i žilet i više nalikovala biciklističkoj stazi nego gradskoj ulici a vožnja po njoj četverokotačnim prometalom bila je puna adrenalina, što će se desiti i kako će se rasplesti, dođe li nam neko takvo slično prometalo ususret).

Što nas, dakle, u ovoj dionici čeka? Pred nama je Ranžirni kolodvor Vrapče (oh, kako to zvuči gordo!), odn. ono što je od njega ostalo (a nije ostalo ništa, čak ni ime). Na njegovom istočnom kraju s juga se priključuje industrijski kolosijek Tvornice olovaka Zagreb (TOZ) i nekadašnje vojne sjenare koji nije prikazan na donjoj slici.



Pravo bogatstvo kolosijeka RK Vrapče vidi se tek na slijedećoj slici. Crvene crte su pruga M101 a žute industrijski kolosijeci. Najgornji je sjeverni manipulativni kolosijek. Lijevo je izvlačni kolosijek (obilježen samo do, odnosno od, RK Vrapče). Dolje je pruga za TOZ i vojnu sjenaru, kasniji vojni otpad. Zeleno je pruga Samoborčeka. Radi bolje preglednosti kolosijeci unutar ranžirnog kolodvora nisu posebno obilježeni žutom.



Teško je povjerovati, ali ove slijedeće dvije slike spomenutog područja razlikuju se pola stoljeća. A čini mi se da je prošlo u hipu.



Današnja situacija za koju ćete morati napregnuti oči. Žuta puna crta prikazuje još neuklonjenu prugu (pitanje je još koliko dugo). Točkasto su označene uklonjene pruge: sjeverni manipulativni kolosijek gore, izvlačni kolosijek RK Vrapče lijevo i pruga kroz TOZ i nekadašnju vojnu sjenaru, kasniji vojni otpad.



Vrapčanska putina lijevo a M101 desno, pogled prema ž. st. Vrapče. Mi stojimo negdje na trasi izvlačnog kolosijeka RK Vrapče a trasa Samoborčeka je s ovom paralelna i nalazi(la) se malo lijevo.



Zapravo bismo trebali gledati ovako, jer to je smjer našeg gibanja, od zapada (Podsuseda) prema istoku (Zapadni kolodvor). I, gle, dokaz odn. potvrda moje priče o izvlačnjaku. Ostade u travi jedna tračnica. Preispitivanje vaše pažnje: jeste li je vidjeli na prethodnoj slici? Ako jeste, jeste li se pitali što je to, čemu služi i zašto u opisu slike o tome nema ni spomena. Ako je niste uočili... No, dobro, nisu svi pratitelji teme fahmani, nekome je ona samo laka razbibriga. Vratimo se na tračnicu. Nije, doduše, baš sasvim jasno, je li tu stoji kao nedemontirani ostatak pruge ili ju je pri uklanjanju pruge netko zaboravio. Netko tko je znao što je 300 kg.

Pruga, da je još tu, ne bi prošla onim prostorom između M101 i ograde (prolaz na horizontu zatvara zgrada RK Vrapče) već bi skrenula blago desno (ograda joj se našla na putu, odn. ograđeni dio uzurpirao je njezinu trasu).



Sva je materija sazdana od molekula, atoma i subatomskih čestica. Sve su one sitne a između njih su ogromne praznine u odnosu na njihovu veličinu. Dakle, materija je onda uglavnom praznina. I kako onda jedno tijelo građeno od praznine ne bi moglo proći kroz drugo tijelo, također građeno od praznine? No,mi nismo ovdje da učimo fiziku i razglabamo o još uvijek nespojivoj Newtonovoj i Einsteinovoj teoriji s kvantnom teorijom ili o teoriji neodređenosti tj. gdje je u kom trenutku koja čestica i koja je vjerojatnost da je baš tamo. Ipak, pravit ćemo se blesavi (kao ono dijete što ne zna što je 300 kg) i, bez obzira na fiziku, proći kroz onu ogradu koja se ispriječila na trasi izvlačnjaka. Dapače, proći ćemo i kroz drugu ogradu (jer riječ je o ograđenom zatvorenom prostoru). E, ali to sve moramo učiniti s mjerom, jer, budemo li previše brzi, posljedice bi mogle biti pomalo nezgodne. S druge strane ograde ugledat ćemo ovo: vodena prepreka (kao opkop srednjevjekovnog grada) i dio preostale infrastrukture – mostove preko potoka Vrapčaka – lijevo (sjeverno) ostaci mosta s tračnicama izvlačnog kolosijeka, desno (južno) ostaci mosta Samoborčeka.



Nakon (skoka, prelaza, plivanja...) na drugu stranu osvrćemo se prema onoj ogradi kroz koju smo virtualno prošli.



Vrapčansko tromostovje uključuje i most pruge M101 (straga). Pogled prema sjeveru.



Vrapčansko tromostovje uključuje i most pruge M101 (sprijeda). Pogled prema jugu. (zašto mi se čini da sam nešto vrlo slično već napisao?)



Obzirom da sam se počeo ponavljati, vrijeme je za prekid i povrat koncentracije. Moje i vaše.

ZAGREBAČKE ŽELJEZNIČKE PRUGE – ZAPADNI DIO (25)


Iza već ranije viđenog podvožnjaka Oranice (koji tada, naravno, nije postojao, već je, umjesto njega, bio ŽCP), počelo je odvajanje kolosijeka RK Vrapče, južno od pruge M101. Napuštanjem kolodvora 1978. uklonjene su i sve skretnice, te preostali kolosijeci s ove strane nisu više spojeni na glavnu prugu. RK Vrapče je imao 12 kolosijeka. Najjužniji, 12. kolosijek, služio je kao garažni kolosijek. Na njemu su se ostavljali vagoni koji su morali duže stajati (popravci vagona, popravci tereta, nedostatak prateće dokumentacije i sl.). Za izravne teretne vlakove tu se obavljala zamjena vuče u smjeru zapad - istok. Za teretne vlakove koje je trebalo preraditi koristila se lokomotiva za tešku manevru serije JŽ 35, a zadnjih godina serije JŽ 33. Manevra se obavljala u smjeru zapada, za što je postojao već rečeni izvlačni kolosijek. Taj kolosijek završavao je na cca 200-300 m od stajališta Vrapče. U Vrapču nije bilo spuštalice jer je ranžirni kolodvor bio na nižoj razini od glavne pruge, pa je postojao dovoljan nagib za spuštanje vagona gravitacijom.



Morat ćete mi vjerovati: ovo, uz prugu, je zgrada bivšeg Ranžirnog kolodvora Vrapče. Ima još. Pogled na, hm, kolodvor s južne strane



Uz jugozapadni rub RK Vrapče bio je teretni kolodvor Gradske željeznice Zagreb, popularnog Samoborčeka (otprilike na mjestu današnjeg Lidla). Kolodvori su bili povezani upletnim kolosijekom 1435/760 mm. Bilo kakvom novijom slikom ne možemo prikazati ništa osim šikare (a starih slika ove lokacije nemam), pa ćemo taj dio preskočiti.

Neslužbena (tj. moja) shema kolosijeka RK Vrapče (prema raznim izvorima)



A današnja situacija s nekadašnjim kolosijecima na teritoriji HŽ Cargo jest ovakva: kolosijeci su slijepi, što sam, uostalom, već rekao. Tamo u daljini vidi se kustošijanski nathodnik.



Popnimo se ponovno na onaj TOZ-ov nathodnik. Sad ćemo gledati situaciju s nešto više razumijevanja. Pogled je prema zapadu a gledamo ostatke ostataka RK Vrapče. Sasvim lijevo u zelenju ne vidimo industrijski kolosijek u TOZ (ali tamo je on, vidjet ćemo mi njega već), pa su onda u ograđenom dijelu kolosijeci HŽ Cargovog kontejnerskog terminala, zagrebačke suhe luke, oformljenog 2012, koji se prostire na 40.000 m2 zatvorenog i otvorenog prostora, opremljenog utovarno – istovarnom logistikom za sve vrste kontejnera, kao i mogućnostima povlaštene ležarine te skladištenja. Iz njega bi trebali (barem jesu; danas terminal djeluje pomalo otužno) ići izravni vlakovi za Rijeku i Koper. Onda slijede dva, očigledno parkirna, kolosijeka te dva kolosijeka pruge M101 (i sasvim desno koridor onog demontiranog sjevernog manipulativnog kolosijeka.



Siđimo s nathodnika. Upućujemo se do južnog stepeništa, a gle! Pruga u zelenilu. Jesam li vam rekao? To je taj kolosijek u TOZ. Siđimo i pogledajmo bolje.



Da se ne bismo poslije penjali i treći put, pogledajmo, dok smo još gore, kako ta pruga u zelenilu izgleda s druge strane, prema istoku i Zapadnom kolodvoru.



Tja, pa baš i ne izgleda. Da ne biste nešto krivo shvatili, imamo, s lijeva na desno, par kolosijeka pruge M101, par parkirnih kolosijeka i par kolosijeka kontejnerskog terminala. A naš kolosijek koji trenutno proučavamo je desno, u prirodi i nema svoj par.

Spustili smo se dolje i krenuli Radgonskom ul. prema zapadu. Jedan osvrt nazad: za nama je ostao nathodnik a s lijeva nas prati (ili mi pratimo njega?) industrijski kolosijek TOZ. Ovaj asfalt lijevim dijelom prekrio je trasu Samoborčeka koja je prolazila ispod pješačkog nathodnika.



Nećemo mi još daleko Radgonskom! Prepriječila nam se ograda TOZ. A viđe ćenife! Nije to za zalutale putnike namjernike već prazna ulica služi i kao poligon neke auto-škole, pa kad – bilo polazniku/ici, bilo instruktoru/ici -bude od te vožnje i manevriranja muka, eto mjesta olakšanja. A da ćenifa ne bude središnje mjesto zbivanja ove slike, uočite kako je industrijski kolosijek izgubio na visini u odnosu na i inače spušteni RK Vrapče (kontejneri, doduše, stoje na platou ali je i pruga u razini platoa.



Ne bismo izdržali a da ne pogledamo kroz ogradu. Pruge jok! Ali ipak možemo (potpomognuti ranijim kartama) zamisliti kako zaokreće iza zgrada. U doba kavalerije tj. konjice, koja je bila jedan valjda rod snaga reda, trebalo je konje i hraniti, te je za te potrebe ovdje, nekako gdje je danas MUP, postojala vojna sjenara (često se čuje izopačen izraz: senjak ili sjenjak). Kasnije je tu bio smješten vojni otpad na kojem se za siću moglo naći sasvim upotrebljivih stvari. Pomoći će nam i raniji orto prikaz iz 1968.