Vlakovi
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Valja nama preko rijeke

2 posters

Stranica 2 / 3. Previous  1, 2, 3  Next

Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 15 vel 2022 - 11:53


VALJA NAMA PREKO RIJEKE (21)


Ajnc! Tako sam uzviknuo, odn. napisao u jednoj ranijoj inačici ovog prikaza. Zašto sam to tako uzviknuo i napisao? Pa, ovo je dvadesetprvi nastavak, a 21 je najviša vrijednost u ajncu. Predstavlja neki završetak, a u toj ranijoj inačici 21. nastavak bio je i posljednji. I, gle, što je nastalo. Nije mi vrag dao mira, tema me je toliko zainteresirala da sam čeprkao i čeprkao (ali još uvijek ne pretjerano! – znači: još ima mjesta za napredak) i raširio opise možda i suviše. Ovaj, nekad zadnji, 21. nastavak ni približno nije kraj. Pa ni Dravu nismo još završili. A ostale rijeke? Možda će me pred kraj malo uhvatiti nervoza pa ću zbrzati jer će mi već svega biti dosta, ali zasad me riječnoskelarskomostovni adrenalin još uvijek puca. I još nalazim nešto novo. Valja samo znati pitati.

A sad natrag na temu.

Pojavu skela na prostoru vlastelinstva Valpovo koje je obuhvaćalo današnje Miholjštinu i Valpovštinu možemo pratiti još od srednjeg vijeka. Tijekom osmanske vlasti postojale su skele međusobno udaljene između pola i sat i pol hoda, tj. od dva do šest kilometara. Spuštajući se niz Dravu prva od njih bila je u blizini Moslavine, gdje je u srednjem vijeku na obali postojalo malo selo Brodac u kojem su živjeli skelari. Turci su zapazili vrijednost tog prijelaza pa su ga osigurali stražom i manjom utvrdom koju je u rano proljeće 1562. napao Nikola Zrinski i protjerao stražare, nakon čega su Turci doveli jači odred i popravili uništenu skelu.

Blizu Moslavine, vjerojatno nizvodno, bila je skela u Kopanovcima, danas nepoznatom lokalitetu.

Po svemu sudeći, jedna je od prvih skela preko Drave na tom području bila usko vezana uz crkvu svetog Mihaela iz 11. st. Nalazila se sjeverno od nekadašnjeg Miholjca, odnosno Šokac Miholjca, danas Donjeg Miholjca. Ona je od srednjeg vijeka pa tijekom osmanske (od 1540-ih do 1680-ih godina) i habsburške vlasti (od 1680-ih godina) povezivala istočni dio srednjovjekovne Slavonije s Ugarskom, tj. dva dijela Pečuške biskupije koje je razdvajala rijeka Drava. Uz miholjačku se skelu napominje da se bilježi i prihod od ulovljene ribe na Dravi sa skele ili oko skele. Na osnovi tog podatka možemo uočiti da se skela koristila ne samo za prijevoz nego i za ribolov a koristili su je mnogobrojni trgovci iz svih dijelova tadašnje Habsburške monarhije.

Područje oko Donjeg Miholjca nizinsko je i močvarno (danas su tamo i veliki ribnjaci), nekad, zbog čestih poplava i njihovih posljedica teško prolazno. Jedan opis kaže:
Te poplave, koje već prema vremenskim prilikama traju 3, 8, pa i 14 dana, ostavljaju na tom niskom terenu, koji se općenito naziva rit i koji je jako obrastao grmljem, stalne močvare i bare. To se područje stoga nikad ne može proći na konju i kolima, a pješice samo katkad u vrlo suho doba. Iznimka je kolni put iz Šokac Miholjca k skeli, na kojemu se preko barskih jaraka koje mora prijeći nalaze drveni mostovi i kojim se u svako doba, sve dok Drava ostaje unutar svojih obala, može voziti.

Gdje je taj prijelaz bio, nije poznato (nekim specijalcima možda i jest). Danas je u Donjem Miholjcu pri mostu preko Drave granični prijelaz.

Tu negdje bio je i prijelaz kod Drávapalkonye (hrv. Palkanja) koja leži nasuprot Miholjca. Aktivan je bio pred kraj 19. st. Promet je početkom 20.st. trebao dobiti na kakvoći gradnjom mosta na Dravi 1906-1908. Tada je Donji Miholjac bio i željeznicom povezan s Pečuhom, jer je most pušten u promet 23. 05. 1908. (danas s mađarske strane pruga završava u 2 km udaljenom Dravaszabolcsu a nama je do prve pruge 33 km, jadna li nam željeznička majka). Taj most srušen je 1941. a sadašnji most izgrađen je 1974. ali samo za cestovni promet.

Bivše Gutmannove pruge oko Drave i preko nje

Valja nama preko rijeke - Page 2 Dravske-pruge

U Osuvku, najvećem naselju Miholjštine (između Miholjca i Đurđa) bila je u srednjem vijeku drvena skela. Mjesto je raseljeno u 16. st. Sjeverno od njega ležalo je u srednjem vijeku (13. st.) selo (vesnikat) Vratna sa skelom. U tursko doba selo je raseljeno a skela je ostala i kod nje 2-3 kuće za skelare.

Nizvodnije je bila skela u Svetom Đurđu. Mikrolokacija neznana.

Tu je malo granica na našoj strani a onda trajno prelazi lijevu obalu u Baranju.

Čini se i da je kod Gata, kojih 5 km uzvodno od Belišća, za vojne potrebe tijekom Domovinskog rata u proljeće 2002. uspostavljena skela.

Belišće nastaje krajem 19. st. oko Gutmannove pilane, jedne od najmodernijih tog doba i vjerojatno najveće u Europi za prorez hrastovine. Za potrebe pilane Gutmannovi su skrivili i izgradnju lokalne slavonske željeznice s javnim prometom, mrežom industrijskih pruga, kolodvorom, ložionicom i remontnom radionicom u Belišću, u ukupnoj dužini od impozantnih 335 km. Nekad je na cesti između Valpova i Baranjskog Petrova Sela preko Drave kod Belišća ljude i vozila prevozila motorna skela, da bi skratila put do Belog Manastira, a istodobno omogućila zapošljavanje Baranjcima u industrijskom bazenu Belišća i Valpova. Skela je ukinuta izgradnjom mosta 2001.

Most Belišće

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Beli-e

Slijedila je skela lokalnog značaja, u Opat-Brodu (spominje se 1579.), udaljena oko trećinu sata hoda, tj. oko kilometar i po od utvrde Valpovo, na kojoj je tijekom osmanske vlasti po osobi naplaćivan 1 denar, po konjaniku 4, po kolima s jednim volom 6, dok je po jednim natovarenim kolima naplaćivano 10 denara. Bila je to preteča današnjeg razvrstavanja putnika i vozila na trajektima po kategorijama. Na toj skeli zabilježena je i pristojba na izgubljenu stoku i bjegunce. Nameće se pitanje zašto je takva pristojba postojala uz valpovačku, a ne uz, primjerice, miholjačku skelu. Jedan od odgovora može biti u gospodarskoj i prometnoj važnosti potonjih. Miholjačka skela, pa i druge tri skele koje su bile na relativno maloj udaljenosti, kao i dodatna pomoć skeli koja je bila najstarija, bile su od regionalnog značaja. Samim time bolje su i čuvane, uz organizaciju osmanske vojske i miholjačkih spahija, neovisno o tome jesu li oni bili članovi posada utvrda ili derbendžije (poluvojnički odredi lokalnog stanovništva u Osmanskom carstvu, zaduženi za sigurnost prometa na najvažnijim mjestima kao što su prijevoji, tjesnaci, klanci ili šumska područja). O važnosti skela otprilike osam desetljeća nakon korištenog popisa sandžaka Požega iz 1579. progovorio je i Evlija Čelebija u svom Putopisu, odnosno Seyâhâtnâmi. U njemu je više naglasio moslavinsku nego miholjačku skelu, što nikako ne smanjuje, nego samo potvrđuje, važnost prometne komunikacije kojoj su pripadale i s kojom su činile dio veće cjeline. Iz tih su razloga razbojnici, odnosno svakojaki bjegunci, pokušavali prijeći Dravu preko skele kod Valpova jer je ona bila samo lokalnog značaja, bez posebnog nadzora.

1687. je tom skelom prešla carska vojska iz Ugarske osloboditi Valpovo od Turaka. Iz jednog službenog izvješća može se isčitati da 1698. nema skela, ali se jasno napominje da ih je bilo tijekom osmanske vlasti. Nakon što se je počela smirivati situacija na području trgovišta Valpovo opet se ustanovila skela, a mjesto se od 1702. zove Nova skela. Za skelu se brinuo viceinspektor Gerolt. Unatoč tome nije bila od koristi jer se nije dopuštao nikakav prijevoz.

Kolika je bila važnost skela, tj. trajekata, dovoljno govori i podatak da su stanovnici pojedinih sela plaćali uzdržavanje ljudi koji su bili mornari, odnosno veslači, i brinuli se za skelu. Kao primjer možemo navesti stanovnike naselja Nard koje se nalazilo sjeverno od Nove Skele. Oni su svaka tri mjeseca imali dužnost plaćanja hrane i ostalih potrepština za dva čovjeka. Ti su ljudi, po svemu sudeći, bili stanovnici naselja Nova Skela a zapisani su s prezimenom Skelac. Njihovim odlaskom u Valpovo područje Nove Skele postalo je napušteno. Možemo pretpostaviti da je slično vrijedilo i za skele kod Miholjca i Svetog Đurđa koji su, kako je već spomenuto, bile prometno i gospodarski neusporedivo važnije.

Nizvodno od Valpova bila je skela kod mjesta Petrovci (današnji Petrijevci), isto lokalnog značaja. Petrovci su (bili) smješteni pri ušću Karašice u Dravu, s tri strane okruženi vodom, i kao takvi predstavljali dobro zaklonište.

Slika nema! Vjerujem da razumijete da je financijski i vremenski neisplativo tumarati donjom Podravinom tražeći prilaze Dravi, e da bi se uslikala neka hipotetska mjesta povijesnih skelskih pristaništa na nekom tko zna koliko od tada izmijenjenom vodotoku.

Već smo dobrano odmakli niz Dravu upoznavši se s poviješću njezinih tamošnjih skela (teorija), a ne vidjevši ni jedne (praksa). Približili smo se Osijeku. I tu ćemo i ostati za danas.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pet 18 vel 2022 - 11:30

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (22)


Približili smo se Osijeku. Most autoceste A5 preko Drave kod Petrijevaca je najduži hrvatski most, ukupne dužine 2507 m (od toga 420 m preko Drave).

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-A5

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-A5
(uslikao izvjesni Željko Živković)

Slijedeći je Most Drava na zapadnoj obilaznici, dug 613 m koji se sastoji od 3 dijela: betonski baranjski dio dug je 81 m, središnji čelični dio, oslonjen na 4 stupna nosača, 2 u vodi i 2 na suhom, dug je 279 m a betonski slavonski dio dug je 262 m. Izgrađen je 2007.

Valja nama preko rijeke - Page 2 413
(foto: Dragomir Novaković, kako i piše na slici, član ovog foruma – kad već ja nisam bio u prilici uslikati ovaj most)

Eto nas i u Osijeku. Od 1820. do 1821. putnike je preko Drave u Osijeku prevozio parobrod Carolina. Bio je to prvi rječni parpbrod koji je zaplovio Dunavom, još 1817. a 1820. je premješten u Osijek gdje je i potonuo.

13. listopada 1918, oko 100 godina nakon nastanka parobrodskog društva, otvoren je riječni dravski prijelaz kompom od vodovodne crpke u Gornjem gradu do Tvrđavice. Kompa, inače, ne znači, prijatelj, suradnik već je jedan od oblika naziva za čamac na koji je položena platforma. Vlasnik i umirovljeni nadstojar, Arpad Csiky, kako bi pokrenuo prijelaz, nabavio je čeličnu užad iz rudnika negdje s Karpata. Željezne nosače s obje obale postavio je Josip Klarić, a deregliju za prijevoz izradio je Dragutin Ilik. Prva osječka kompa zvala se Osijek, a prema zapisima postojala je jedna i u Donjem gradu. Riječni dravski prijevoz zaustavljen je 1. prosinca 1932. a obnovljen je tek nakon Drugog svjetskog rata. Kompu je tada izgradilo osječko poduzeće Hidrotehna i od travnja 1948. imala je kapacitet za prijevoz i do 200 putnika.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Stara-Kompa-u-Osijeku

Davne 1954. došlo je do velike tragedije na osječkoj kompi. Utopilo se pet osoba, a dvije su nestale. Bio je Prvi maj, na kompu se naguralo puno više ljudi nego što je dozvoljeno, i, kako se spremalo nevrijeme, ljudi su prije reda krenuli prema izlazu i u tom trenu se kompa prevrnula.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Kompa-se-potapa

Kompa 1962.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Kompa-1962

Današnja se kompa (zvana Kompa a službeno: Tvrđavica), koja građanstvo prevozi u zoološki vrt na drugoj obali, nalazi na istom mjestu kao i nekad, u Gornjem gradu, zapadno od Solarskog trga i posljednja je (lokacijski) živuća dravska skela. Željezni stupovi postavljeni s obje strane obale Drave u rasponu su od 195 m. Omiljeno je prijevozno sredstvo Osječanima koji posjećuju zoološki vrt.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-trajekt-za-ZOO-254-077

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-trajekt-za-ZOO-254-078

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-trajekt-za-ZOO-254-076

Kad smo već u Osijeku, ne možemo i ne smijemo zaobići osječki pješački viseći most, jedan od četiri viseća mosta u Hrvatskoj (one kod Donje Dubrave i Križnice već smo obišli), sagrađen 1980.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-pje-a-ki-most

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 22 vel 2022 - 12:12

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (23)


Točne lokacije slijedećih osječkih prijelaza ne znamo, ali ih najvjerojatnije možemo smjestiti u okolicu Tvrđe. U srednjem vijeku nepostojanje mostova nadomjestit će stalni promet skelom, o čemu svjedoči već i isprava kralja Emerika iz 1196. u kojoj se Osijek (Eszek) prvi put spominje i u kojoj je kralj potvrdio najstarijoj ugarskoj cistercitskoj opatiji iz Cikádora u Tolnskoj županiji pravo na ubiranje osječke brodarine i tržišne trošarine. Ta je skela bila smještena sjeveroistočno od naselja.

U 14. st. Osijek je u posjedu plemićke obitelji Kórógyi a stalna veza preko Drave prema Baranji, održavana već spomenutom skelom, dodatno je pojačavala snagu osječke tvrđave, budući da je potpuna opsada bila nemoguća, i otvarala joj velike prometno-trgovinske prednosti. Istočno od samog kaštela podignuta su manja vrata kojima se silazilo prema Dravi i pokretnom mostu, dravskoj skeli, promet koje je nadzirala utvrda. Kao gospodari većeg dijela Osijeka, Filip IV. i Ladislav II, sinovi Filipa III. Kórógyia, sporili su se 1351–53. s opatijom iz Cikádora kojoj su pripadale dvije trećine prihoda od osječke brodarine i tržne malte. Korođski su pokušali prisvojiti taj prihod, ali su bili sudski prisiljeni vratiti ga (od osječkih pristojbi ostala im je samo cestarina).

Prve vijesti o doseljavanju Osmanlija i pripadnika islamske vjeroispovijesti većinom iz Bosne u Osijek javljaju se još u 16. st. kad je došlo do obnove grada 1526. i 1527. Razlog zbog kojeg dolazi do tako brzog naseljavanja Osmanlija u Osijek je i postojanje skele u gradu zbog čega je Osijek bio značajno prometno i trgovačko središte.

Izaslanici Osijeka i Erduta su 8. kolovoza 1526. predali gradske ključeve Mustafa-paši Jahjaogluu. Turci su sačuvali mirno predanu osječku tvrđavu i ponovno sagradili most. Prvobitni osmanski most bio je građen pod neprestanom paskom samog Sulejmana, zbog čega je i dovršen u rekordnom roku od pet (?!) dana. Opisi iz sultanova dnevnika govore nam kako je bio drven, 215 m dug i 1,5 m širok, no čini se kako je kod širine došlo do pogreške jer je ona, po svemu sudeći, morala biti barem triput veća. Kad su 23. kolovoza i zadnje trupe prešle preko mosta, opustošivši prije toga i sam grad, spalile su ga, simbolički se odričući mogućnosti povlačenja.

1529, uoči novog ratnog pohoda sultana Sulejmana (da li ga je koja od žena zvala Suljo?), Ibrahim-paša gradio je novi most. Zbog visokog vodostaja gradnja tog drvenog pontonskog mosta odužila se više nego je predviđeno, što je natjeralo Sulejmana da čeka utaboren pod Osijekom, dok je jedinice anadolske vojske poslao zatrpavati bare i rupe u okolici kako bi olakšao buduće infrastrukturne pothvate. I taj most uništen je odmah po prelasku vojske na drugu stranu budući da se ponovno očekivao trijumfalni uspjeh ravan onom na Mohačkom polju, no taj je pohod završio neuspješno.

1532. sagrađen je i treći osmanski most preko Drave, ponovno drveni i pontonski, no ovaj put nakon sultanova prelaska nije spaljen, nego je ostao u trajnom posjedu osječke utvrde, spajajući ponovno Slavoniju s Baranjom i još jednom ojačavajući status Osijeka kao prometnog čvorišta.

1566. sagrađen je Sulejmanov most (u 16. i 17. st. smatran svjetskim čudom), sjeverozapadno od naselja, zbog čega Osijek postaje prometno i strateški važan, a broj se islamiziranog stanovništva toliko povećao da su kršćani predstavljali neznatan udio. Most se pružao preko baranjskih močvara od Osijeka do Darde u duljini po nekima 6 km, a po nekima 8 km, širok 6 m. Izgrađena je široka drvena cesta na hrastovim stupcima. Most je imao i ogradu, kao i dio za pješake. Na svakih nekoliko stotina metara nalazila se drvena stražarnica. Drvene daske mosta su bile složene na lađama povezanim lancima. Navodno je lađa bilo 118. Za gradnju mosta nisu korišteni čavli. Turci bi u slučaju napada neprijateljske vojske jednostavno rastavili most na lađe koje bi odnijela rijeka, a kasnije bi ih vojnici skupili negdje nizvodno i opet sastavili most. Da lukavstva! Jedan dan nakon završetka izgradnje nestrpljivi Sulejman (Suljo) je odmah prešao most i sa silnom vojskom krenuo prema Beču.

Sljedećih stotinjak godina most je redovito održavan i popravljan, a novac za popravke se skupljao od naplate mostarine. Prijelaz preko mosta su morali plaćati svi osim vojnika i plemića. Dosta se ovdje novca vrtilo jer je most bio glavni trgovački put u ovom kraju. O tome da se i skelom odvijala jaka trgovina u gradu svjedoči jedini sačuvani kanun za osječku skelu iz 1579. kojim je određeno da se ubire đumruk (tridesetina) od robe koja stigne na skelu lađom iz drugog vilajeta, te se razvezuje ili se na skeli vezuje i odlazi. Od soli jedna akča po tovaru, od ulovljenih riba desetina. Od živežnih namirnica jedna akča za dvije vreće. Dođe li vodom vino u bačvama, neka se uzme kao i onda kada dođe sa sela kolima, po bačvi petnaest akči od prodavača. Za preprodaju dvanaest.

Oko 1599. lokalni hajduci potpomognuti generalom Herbersteinom i kapetanom Tomom Erdödyem napali su i zapalili osječku palanku, a čini se da je tih dana prvi put oštećen i Sulejmanov most.

Godine 1663. veliki vezir Ahmed-paša Köprülü napušta bojište u Austriji kako bi otišao u Beograd. Hrvatski ban Nikola Zrinski odlučio je iskoristiti priliku dok vezir bio u Beogradu, te je iz Međimurja odjurio na Dravu i spalio most. Tome u čast španjolski je car Filip IV. Zrinskog uvrstio u red Vitezova zlatnog runa. Čim je vezir čuo vijest o spaljivanju mosta, odmah je došao u Osijek kako bi pokušao sanirati štetu. Most je popravljen 10. kolovoza iste godine, na isti dan kad je sklopljen mir u Vasváru, čime je privremeno prekinut sukob između Habsburške monarhije i Osmanskog carstva.

Nakon toga je most skoro dvadeset godina bio u civilnoj uporabi, sve do 1685. kad je austrijski general Jacob Lesle htio napasti Osijek. Plan je bio prijeći s vojskom most, usput ga zapaliti, te vratiti Osijek, ali su Turci bili pametniji te su dio mosta rastavili na lađe i pustili da ih Drava odnese. Lesle je uspio onda samo spaliti građevine koje su bile u njegovoj okolici, pa je most ostao u ruševinama.

Godine 1686. vojvoda Ludwig Badenski osvaja Pečuh i Šikloš te napada Dardu, Turci preko mosta bježe u Osijek, a vojvoda naređuje spaljivanje mosta. Cijeli je most gorio do 4. listopada. Nejasno je nisu li su možda baš Turci spalili most pri bijegu pred austrijskom vojskom.

Na jednoj karti iz 1687. most je ucrtan istočno od Tvrđe, što bi moglo značiti da je, zbog više oštećivanja i rastavljanja, drugi put sastavljen nešto nizvodnije od prvotne lokacije.

Nedavno osnovano Hrvatsko-tursko društvo prijateljstva iz Osijeka planira obnovu (bolje rečeno: repliku) drvenog mosta od Osijeka do Darde, što kod svih osječana nije baš najbolje primljeno jer ne žele obnovu turske arhitektonske, umjetničke i kulturne baštine na području cijelog nekadašnjeg Osmanlijskog carstva s ciljem promoviranja turske ostavštine, kako se to navodi kao svrha projekta (da li bi Turci dopustili Talijanima obnovu rimske arhitektonske, umjetničke i kulturne baštine na području cijelog nekadašnjeg Rimskog carstva odn. u Turskoj?).

Valja nama preko rijeke - Page 2 Sulejmanov-most

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa čet 24 vel 2022 - 10:42


VALJA NAMA PREKO RIJEKE (24)

1694. dovršen je novi pontonski most inženjera Kaiserfelda koji je zamijenio uništeni Sulejmanov, a smjestio se nešto bliže budućem Donjem gradu koji je već bio u nastajanju. Dobro izgrađeni drveni most dugačak je 240 koraka i širok 12 koraka. (bečki korak je iznosio 0,9482418 m, pa računajte). Ova lokacija bi se mogla poklapati s onom iz karte iz 1687.

Drveni most preko Drave, sagrađen 1779, konstantno je bio u rukama Ugarske dvorske komore koja je građanima naplaćivala uporabu mosta uz njihov grad, a ubiranje mostarine često se još uz to davalo i u koncesiju privatnim osobama, dok je održavanje bilo preskupo i slabo primjenjivano. Takva situacija dovela je do rušenja mosta 1821, nakon čega je Virovitička županija naložila njegov hitan popravak, a kao privremena zamjena organizirane su skele. Popravci mosta dovršeni su 1825. da bi se on ponovno urušio 1840, a građani još jednom bili osuđeni na uporabu trajekata. Sljedeće godine Komora je postavila privremeni most, no njegovo je pak postojanje bilo obilježeno nesigurnošću i nesrećama na koje se županijska vlast uporno žalila. Bile su to političke igre i prepucavanja onog doba.

Vlada u Zagrebu je 1864. odobrila izgradnju novog mosta preko Drave za cestovni i željeznički promet, no zatražila da se s njom pričeka trasiranje željezničke pruge. Grad s takvom odlukom nikako nije mogao biti zadovoljan budući da je stari most oduvijek bio nesiguran, pogotovo nakon što je vrijeme učinilo svoje, a smetao je i prolasku parobroda za visokog vodostaja. Novi cestovni most izgrađen je 1872, stotinjak metara zapadnije od željezničkog, omogućivši sigurnije i efikasnije prometovanje preko rijeke. Osuvremenjen je 1911. zidanim stupovima i željeznom konstrukcijom a uništen 1944. pri povlačenju njemačkih trupa.

1962. sagrađen je novi cestovni most preko Drave, koji je kao žrtva pao tijekom velikosrpske agresije 1991. Gradnja je novog mosta započeta je 1993, čim je prestanak napada to dopustio, a dovršena je 1995. To je današnji Most dr. Franje Tuđmana.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Tu-manov-most

Stotinjak metara istočnije položen je željeznički most, također zanimljive povijesti. Prvi drveni željeznički most sagrađen je 1870. i to još niži od postojećeg kolnog, što je dodatno ugrozilo plovidbu Dravom. Prijedlog koji su 1869. iznijeli domaći gospodarstvenici i stručnjaci, tražeći da novi most ne bude drveni, nije usvojen. Na tom se mostu 1882. dogodila velika željeznička tragedija. Već je, u sklopu osuvremenjavanja dravskih željezničkih mostova, o čemu sam već pisao, tekla izgradnja željeznog mosta postavljenog na nove temelje, kad je rijekom prostrujio vodni val. Golema količina vodene mase u tolikoj je mjeri oštetila nosače mosta da se prilikom prijelaza jednog vojnog vlaka drveni most jednostavno urušio pod teretom. Jedan dio kompozicije, zajedno s rešetkama mosta, vodena bujica je odnijela sa sobom, poginula su 23 husara i jedan radnik. Na njegovom mjestu podignut je 1884. novi, željezni, most.

Slijedeći željeznički željezni most (na istom mjestu), otvoren je 11. studenoga 1911, u 11 sati (koliko jedinica u ovom datumu i satu!). Pogled sa sjeverne obale.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-dravski-most-2

Nakon bombardiranja u 2. svjetskom ratu na njegovom je mjestu sagrađen novi, koji je do 1962. preuzeo i cestovni promet umjesto u ratu srušenog uzvodnog cestovnog mosta. Most je obnovljen 1970. (ili 1977. ?) a nova konstrukcija postavljena je 1990.

Današnji željeznički most u Osijeku, opet pogled sa sjeverne obale

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek-eljezni-ki-most

O osječkim željezničkim mostovima naći ćete zanimljivih slika ovdje na forumu:
https://vlakovi-ri-hr.forumcroatian.com/t3977-eljezniki-most-preko-drave-kod-osijeka
Naći ćete i rečenice istovetne mojima ovdje, uz napomenu da ja iz tog starijeg posta nisam prepisao ni slovo.

A sad opet par (doslovce: par, u smislu 2) tisuća godina unazad. Rimska Mursa imala je na svom području najmanje jedan most preko Drave, a taj je bio dio ceste u smjeru današnjeg Bilja, u produžetku Hüttlerove (nemoj da bi netko rekao: Hitlerove !) ulice (nedaleko bolnice). Smatra se da radilo o kamenoj konstrukciji sa šest potpornih stupova i drvenim dijelovima. Sagradili su ga 236. godine a čini se da je uništen u 5. st, kad je propala rimska Mursa. Vidljivi ostaci toga mosta spominju se još sedamdesetih godina 18. stoljeća, a 1935. stvarali su i probleme pri plovidbi Dravom zbog niskog vodostaja. Te su godine uništeni ostaci dvaju stupova, dok je 1985. uništen i ostatak čišćenjem korita miniranjem.

Parna skela je puštena u promet u Bilju 1885. godine. Skela se nalazila u vlasništvu Nadvojvodskoga vlastelinstva, a s jedne obale na drugu ju je vukao jedan brod od 28 konjskih snaga koji je pokretao propeler. Na obje obale Drave pristanište su činili usidreni drveni brodovi, uz čiju pomoć se odvijalo ukrcavanje i iskrcavanje. Skelom se u prvome redu odvijao promet unutar vlastelinstva, ali su se uz novčanu naknadu s jedne obale na drugu prevozile i strane osobe. Promet koji se odvijao unutar posjeda nije zahtijevao veliki brod, pa je stoga od jedanaest skela na parni pogon, koliko ih je ukupno bilo u državi, samo jedna bila manjega kapaciteta od skele kod Bilja. Jedan recenzent napominje da tu zapravo nije riječ o skeli na rijeci Dravi, nego na njezinom lijevom rukavcu Staroj Dravi pokraj tadašnjeg južnomađarskog mjesta Bilja

Obzirom da nisam osječan, ove priče o mostovima mogao sam samo saznati od nekog drugog, a taj netko je bio hrvatski povjesničar dr. Ive Mažuran.

Dalje nizvodno se s lijeve strane Drave sve do njenog ušća u Dunav protežu poplavne šume Kopačkog rita u koje nikakav javni prijevoz s desne obale nije svrhovit.

Na ušću Drave ležalo je u srednjem vijeku selo Dravski Sad, trgovište sa stotinjak kuća i tu je 1495. bila skela za Bačku.

A prije nego se izgubimo u vodama Dunava, pogledajmo položaje opisanih prijelaza na zemljovidima (nekako sam počeo izbjegavati riječ karta jer ona može biti igraća, autobusna, zemljopisna, za kino...)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Miholjac

Valja nama preko rijeke - Page 2 Beli-e

Valja nama preko rijeke - Page 2 Osijek

Na ovom posljednjem zemljovidu pratimo označene prijelaze s lijeva na desno: prijelaz autoceste A5, Most Drava na zapadnoj obilaznici, skela Kompa, pješački most, bivši Sulejmanov most, bivša skela kod tvrđave, most dr. Franje Tuđmana, željeznički most, bivši rimski most.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 8 oľu 2022 - 10:19

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (25)

Došla Drava iz Italije do Dunava. Može još malo Dunava? Naposlijetku, i on je dijelom hrvatska rijeka. Premošten je mostovima, ujedno i graničnim prijelazima sa Srbijom. Najuzvodniji je cestovni most kod Batine, dug 638 m, sagrađen 1972.-74. i nazvan Most 51. divizije u čast Batinske bitke (11.-29. 11. 1944.) i divizije koja je, zajedno s jedinicama Crvene armije, tijekom te bitke na tom području forsirala Dunav. Prije njega na ovom je mjestu bio prijevoz skelom jer je to jedino pogodno mjesto za prijelaz između Mohača u Mađarskoj i ušća Drave u Dunav. Skela je plovila nešto uzvodnije od mosta, iz centra Batine do čarde na bačkoj strani (blizu vikend-naselja Baračka) a njom su mogli putovati pješaci, automobili i manji kamioni.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Batina-Skela

Nakon izgradnje mosta skela (i ovdje zvana kompa) je prestala prometovati, a za prijelaz vozila preko mosta godinama se naplaćivala mostarina.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Batina

Batina se, po skeli, uspostavljenoj još u rimska vremena, nekad zvala Batina Skela (mađarski Kiskőszeg, njemački Donau-Drau-Winkel). Uz skelu je 1720. osnovano naselje kao pristanište na Dunavu.

Pišemo o prometu na vodi. Rekli smo nešto i o željeznicama. Ostali su nam autobusi. Pa, recimo nešto i o njima. Prije izgradnje Batinskog mosta nisu postojale izravne autobusne veze između Sombora i Belog Manastira odn. Osijeka. Liniju Sombor-Osijek održavao je somborski Severtrans. Putnici su iz Sombora dovoženi do čarde na Dunavu, skelom su prelazili u Batinu, a onda drugim autobusom putovali dalje do Osijeka (i obrnuto). Nakon što je izgrađen most, ta je linija postala direktna, a između Belog Manastira i Sombora direktne linije nije bilo još godinama jer se somborski i osječki prevoznik Autoreparatura nisu mogli sporazumjeti o podjeli tura. Ipak, otada su autobusi iz Sombora vozili do centra Batine.

Slijedeći prijelaz bio je kod Erduta. 1879. je izgrađena pruga Segedin - Subotica - Bogojevo - Erdut – Dalj a Dunav se prelazio skelom. 1911. je izgrađen željeznički most koji je srušila jugoslavenska vojska u Travanjskom ratu 1941.

Valja nama preko rijeke - Page 2 WiRRmnu

Valja nama preko rijeke - Page 2 9c3AXYd

Valja nama preko rijeke - Page 2 6DO0zM1

Na ovo me je uputio naš povremeno nazočni član Stanley

Novi željezničko-cestovni most dug 621 m izgrađen je 1947, a nakon otvaranja cestovnog mosta služi isključivo za željeznički promet. Zatvoren je 1999. NATO-vim bombardiranjem a obnovljen 2006. Na pljunomet uzvodno od njega je cestovni most, dug 680 m, otvoren 1980. I on je, kao i željeznički, nosio ime Most bratstva i jedinstva.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Dunav-Erdut

Onda dalje ništa do Borova gdje je u 15. st. na Dunavu vozila skela prevozeći ljude i blago na obje strane rijeke.

Slijedi Vukovar koji je također imao svoju gradsku skelu, ne preko Dunava, nego preko Vuke. Današnja ulica dr. Franje Tuđmana, središnja os gradskog centra, smještena u produžetku mosta preko Vuke, slijedi položaj povijesne prometnice koja još od antičkih vremena prati južni dunavski limes. Dunav ima posebno značenje za Rim jer se njegovim obalama protezala jedna od najznačajnijih državnih granica. Gotovo cjelokupnim tokom Dunava protezao se dunavski limes, granično povojničeno područje koje je činilo tvrdu liniju obrane Rimskog Carstva prema istočnim plemenima i područjima koja su ona nastavala. Na mjestu postojećeg mosta Vuka je u najranije vrijeme bila premoštena skelom, da bi Sulejman II. Veličanstveni na svom vojnom pohodu na tom mjestu sagradio drveni most. Godine 1787. sagrađen je barokni zidani most s 9 lukova, koji je srušen 1932.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Vukovar-plovna-Vuka

Danas je na tom mjestu most Jean-Michel Nicoliera (francuskog dobrovoljca u Domovinskom ratu, izvučenog iz vukovarske bolnice, mučenog i ubijenog na Ovčari). Vuka je lijepo regulirana i uopće ne izgleda problematično. Teško je zamisliti zašto se ne bi pregazila i kako bi tu uopće stala (a kamoli plovila) neka skela. Ali u Suljino vrijeme očigledno je situacija bila drugačija.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Vukovar-Vuka-most-Jean-Michel-Nicoliera

Vukovar je s drugom obalom Dunava bio povezan skelom u jugoslavensko vrijeme, što je trajalo do 1988. Uslijedilo je ono što je uslijedilo pa je tek od 2007. Vukovar i područje Bučkovac, te od obale dobrih 10 km udaljeno selo Vajsku, povezivala privremena skela, no broj putnika za hladnijih je mjeseci bio neznatan. Skela je često vozila i prazna. Ljeti bi, pak, bilo drugačije, pa je godišnje Dunav prelazilo prosječno 6.500 putnika, odnosno 20-ak dnevno što je, ruku na srce, i dalje slab interes za takav oblik prijevoza. Privremena skela vozila je ljeti svaki sat od 7 do 19 sati a zimi u 9, 12 i 15 sati. Prometovanje privremene skele prvih nekoliko mjeseci, koje je za putnike bilo besplatno, donijelo je najveći broj onih koji su prelazili Dunav: vozilo ih se 50-ak dnevno. Vjerojatno su tome pridonijeli radoznalost, jer skela preko Dunava zbog rata i njegovih posljedica nije prometovala od 1988, kao i ponovna uspostava prekinutih prijateljskih veza, te učvršćivanje rodbinskih odnosa. Cijena prijevoza bila je 7 kn za putnike, 10 kn za bicikl, 15 kn za motocikl i 20 kn za automobil.

Ovu skelu zamijenila je motorna skela Golubica, izgrađena u nizozemskom brodogradilištu Damen Shipyard Gorinchem, a koju je Hrvatskoj 2010. darovala nizozemska vlada. Skela je prevozila dnevno, u tri vožnje, 20-30 putnika. Od zatvaranja malograničnoga prijelaza 2013. (koji je, kao takav, predstavljao problem za sebe), skela nije u funkciji i oglašena je za prodaju jer stajanjem samo stvara gubitke (kao: nisu je mogli/znali/htjeli upotrijebiti u turističke svrhe i dužobalnu vožnju).

Valja nama preko rijeke - Page 2 283839

Valja nama preko rijeke - Page 2 283840

U Vukovaru se trenutno ne plovi redovno preko Dunava, ali se može ploviti uzdužno brodom. Panoramski brod Waterbus Magenta 1 je suvremeno uređeni riječni brod, kapaciteta 60 mjesta, s panoramskim staklima kako bi putnici mogli uživati u svim vukovarskim znamenitostima, od arheološkog nalazišta Vučedol do tvornice Borovo. A članovi moto-nautičkog kluba Sveti Bono odvest će vas brodicama i čamcima na razgledavanje Vukovara i Male ade iz čamca, obilazak Ade, Vučedola i Orlovog otoka ili vas odvesti do Iloka. Ulaziti u detalje tih plovidbi zaista bi previše raširilo temu, a i ne bi baš odgovaralo naslovu. A možemo nešto ostaviti i za temu naslova poput Valja nama rijekom ili tako nekako.

Na srednjem toku Dunava svojim prirodnim položajem se izdvajao vukovarsko-šarengradski plato, koji je svojom konfiguracijom dozvoljavao građenje prelaza preko rijeke i postavljanje skele kao glavnog prijevoznog sredstva između dvije dunavske obale. Od pamtivjeka kroz Sotin su vodili važni putovi i naseljenost ovog područja seže daleko u prošlost. Rimljani u stvaranju velikog carstva izbijaju na Dunav u 1. st. prije Krista. Pristupaju uređenju granica i pokoravaju keltske domorodačke zajednice. Prihvaćaju dobar lokalitet Gradec na visokoj dunavskoj obali i grade svoju utvrdu Cornacum. U graničnom sustavu Cornacum je bio važna vojna postaja i označen je na rimskim kartama puteva jer je ondje bio i prijevoz preko Dunava. Prvi put Sotin se spominje u ispravi kaptola u Beču 1289. gdje stoji castelani de Zata. Po tome se vidi da je Sotin već tada utvrda (castrum Zatha) u sustavu obrane oko Vukovara. Sotin je u to vrijeme važno obrtničko i trgovačko mjesto gdje je važna skela i carina na Dunavu. 1689. je zabilježeno da se ovdje prenosi pošta skelom preko Dunava.

U 15. st. Opatovac je postao lokalno trgovište na Dunavu. U njem se nalazilo rječno pristanište i drvena skela za prijelaz preko Dunava, koje spominju već u 14. st. u posjedu Hrvatskih (Horvath). Uz njih je bila i carina, koju su samo na brodarini skraja 15. st. cijenili 3 forinta.

U prvoj polovici 18. st. je postavljena (ponovo uspostavljena) šarengradska skela, koja je povezivala različite putne pravce Slavonije i Srijema i bila pogodna za prijevoz raznih dobara na dunavsku bačku stranu. Prvi spomen skele (prijelaza) kod Šarengrada nam je poznat još u srednjevjekovno doba kad je ovim prostorom gospodarila plemićka porodica Maroti (Morovićki). U tursko doba o skeli nemamo pouzdanih podataka ali su postojale naznake o njenom postojanju, odnosno kontinuitetu. U vrijeme uprave Habsburga šarengradska skela ponovo se spominje. Danas na Šarengradskoj adi nema ni jednog stočara, a nema ni skele koja je ranije plovila od Šarengrada do tog velikog dunavskog otoka. Naša skela je završila u Bačkoj Palanci na jednom otpadu i tamo su je uspjeli čak i zabetonirati da je ne bismo odnijeli. Bačka Palanka je pristala vratiti skelu, međutim zbog nacionalnih incidenata to nije uspjelo, a skela je, kažu, u međuvremenu nestala.

Protekao tako i Dunav Hrvatskom, od Batine do Iloka gdje je zadnji prijelaz s hrvatske obale, a vodi u Bačku Palanku. Duž Dunava se Ilokom protegla ulica Turska skela čije ime upućuje na moguće postojanje skelskog prijelaza u tursko doba, o čemu nema zapisa. Prema pisanim izvorima, kod Iloka je po prvi put skela zaplovila 1740, po zamisli iločkog kneza Odescalchia. Skela je bila mala, primala je tek dvoje zaprežnih kola, a vukao ju je čamac na vesla. Tom skelom se najviše prevozilo grožđe, a kako se pokazalo da je ova skela mala uskoro je zamenjena većom koju su vukla dva ili tri čamca na vesla. I uvijek su bile gužve, naročito u jesen kad se bere grožđe, a posebno zbog toga što su Palančani imali vinograde na srijemskoj strani. A onda je 1877. tu stigao parobrod za koji su izgrađena pristaništa na obje obale. Taj prvi brod se zvao Ahiles, a onda je stigao i drugi, Livius 2. To su bili veći brodovi koji su mogli gurati skelu na koju je stalo 14 zaprega. Negdje pred Prvi svjetski rat (ili baš tada) izgrađen je drveni most, ali on je služio samo do 1917. Tijekom tog razdoblja skela je opstala. Nakon rata bilo je ideja i pregovora o izgradnji željeznog mosta, ali bezuspješno. Sve do 1974. tu nije bilo mosta. Samo skela. Skela se zvala Medvjed a brodica koja ju je gurala Lajka. Na skeli sa strane su bile su klupe a iza njih ograda. Pred prilazom u pristanište Lajka bi gasila i motore i inercija i valovi Dunava postupno bi uveli skelu do dosta strmog pristana (brodišća, kako bi rekli Podravci). Skela je išla svakih sat i mada je uvijek bila puna, ipak se uvijek našlo mjesta na njoj. Da se i nije našlo, s obje srane bile su zgodne gostionice.

Nekada je Saobraćajno, autobusni prijevoznik iz Šida, imalo za Ilok, sve do skele, autobus svaki sat. Dovozili su putnike za skelu i odvozili one koji su njom stigli. Skelar koji je vozio tu skelu do njezinog ukinuća zvao se Miško Čermak.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Ilok-2

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Ilok-1

1974. je otvoren most 25. maj, dug 725 m.

Most Ilok gledan nizvodno

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Ilok

U Iloku je također na raspolaganju brod, katamaran Danubius, za plovidbu Dunavom, uobičajeno do Vukovara, a može i do Ujvideka. Novog Sada.

Jeste li se umorili? Ja jesam! Odustajem od Dunava (a i nemam više što reći). Ali ne odustajem od teme (iako ste vjerojatno primijetili da su mi obrazloženja nekako kraća – to je ono zasićenje o kojem sam govorio). Al' spremam se ja, kad zatopli, na par dana u Podunavlje, pa ćete vidjeti!

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

portos and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa čet 10 oľu 2022 - 12:16

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (26)


Slijedeća nam je rijeka – rijeka Sava. Sava je jedanaesta po duljini od svih europskih rijeka a najdulja koja teče Hrvatskom. Izvire u Julijskim Alpama, u dolini Tamar, ispod Ponci, na kojih 1200 m visine, kao Nadiža koja ubrzo ponire te ponovno izvire u jezercima Zelenci, između Rateča i Podkorena i dalje teče kao Sava Dolinka. Drugi krak, Sava Bohinjka, izvire u Julijskim Aplama iz stijene Komarče, skupivši vode Triglavskih jezera, rušeći se 78-metarskim slapom Savica i, kao Savica, utječe u Bohinjsko jezero iz kojeg istječe kao Sava Bohinjka. To je jako pojednostavljen prikaz. Obje Save se susreću kod Radovljice. No, kako to napisah i za prethodne rijeke, nećemo se suviše baviti ni Savom u njezinom slovenskom dijelu. Zasad. U ovoj temi. Jednom, možda...

U očuvanim pisanim ispravama Savu prvi put spominju rimski pisci u vrijeme Augustovih osvajanja Panonije, u prvom stoljeću prije Krista. Sava je u one dane bila plovna do Ljubljane, na što nas upućuje latinsko ime njezine pritoke Ljubljanice: Nauportus, što znači lađonosna. Od toga doba, u prvom redu zbog potreba rimske vojske, počinje izgradnja mostova na ovoj rijeci, dok se prije toga preko Save gazilo. Šljap-šljap. Od rimskih mostova najpoznatiji su bili kod Siscie (današnjeg Siska) i Sirmiuma (Sremske Mitrovice). No, Rimljani su nastavili prelaziti Savu i na mjestima na kojima nije bilo mosta, o čemu će biti spomena. Svi rimski mostovi na rijeci Savi su tijekom srednjeg vijeka porušeni. Ostao je samo most kod Zidanog Mosta koji ovdje ne razmatramo. Od tada pa do 19. stoljeća preko Save, na cijeloj duljini, nije izgrađen niti jedan most.

U svom nizinskom toku od Zidanog Mosta Slovenci su Savu ukrotili hidroelektranama (Vrhovo, Boštanj, Blanca, Krško i Brežice, a u planu je i Mokrice) pretvorivši je u niz jezera. Potrebni prijelazi na drugu obalu riješeni su mostovima. Prva (?) (zadnja? jedina?) savska skela u Sloveniji povezuje Terme Čatež na desnoj s Mostecom na lijevoj obali. Tijekom sezone kupanja vozi u predvečernjim satima.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Mostec-8-418-014

Valja nama preko rijeke - Page 2 Mostec-8-418-015

Zašto sam slikao ovu skelu a nisam one na Muri? Ha, došlo mi! Dobio Covid potvrdu pa se uželio putovanja u inozemstvo. A za Čatež ne treba nešto posebno planirati. Usput se kupi koja prehrambena namirnica, turistički tisak i tako... A glede slovenskog dijela Mure – e, tu još nisam rekao zadnju riječ!

Skela u Mostecu nije bila ni zadnja, ni jedina. Nizvodno od nje, prije same granice s Hrvatskom, bila je skela u Jesenicama na Dolenjskem koja ih je povezivala s hrvatskim Drenjem Brdovečkim. Ovaj prijelaz i skela na njemu stari su više stotina godina. Skela je našla svoje mjesto u Šenoinoj Seljačkoj buni. Vozila je do početka devedesetih odn. do osamostaljenja i razgraničenja Slovenije i Hrvatske. Ovo naliči na moguće pristanište:

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jesenice-na-Dolenjskem

U Hrvatskoj imamo na topografskoj karti označena 2 prijelaza kod Samoborskog Otoka, što već na prvi pogled, prije terenskog izvida, zvuči nevjerojatno. Skela Samoborski Otok (kod gostionice Dva ribiča) - Zdenci Brdovečki ili Drenje Brdovečko, povezuje samoborski i zaprešički kraj. Radno vrijeme bilo je tijekom dana dežurstva (ma što god mu to značilo) i na poziv ili najavu. Cijena prijevoza: od 3 do 10 kn za prijevoz pješaka, bicikla, automobila i traktora. Skela, imenom Otočanka prometovalaa je još 2016. Danas te skele više nema. Zapravo, još je vidljivo njeno mjesto, a njezine istrunule i prohrđane ostatke našao sam zarasle u obližnjem žbunju.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Otok-Samoborski-nekada-nji-skelski-prijelaz-418-012

Valja nama preko rijeke - Page 2 Otok-Samoborski-nekada-nji-skelski-prijelaz-418-009

Valja nama preko rijeke - Page 2 Otok-Samoborski-nekada-nja-skela-418-011

Slično je i s nedalekim Medsavama u kojima su također označena 2 prijelaza. U naravi se danas radi o jednom, prilično važnom i prometnom (iako je u relativnoj zabiti) prijelazu skelom Medsave II, kojim su povezani gradovi Samobor i Zaprešić. Ovom inačicom, unatoč makadamskoj cesti (a možda je već asfaltirana, pa ja živim u prošlosti?), treba nam 14 umjesto 21 km dok je vremenski, zbog lošije ceste i čekanja na skelu, to manje-više isto (ako ne i duže). Promičbenjaci i senzacionalistički novinari se ne slažu samnom i trkeljaju svašta, opisujući i hvaleći ovu vezu dva grada kao crvotočinu u svemiru kojom ćete u hipu premostiti enormne udaljenosti tj. iz Samobora do Zaprešića stići za 5 minuta (doslovno su to napisali). Radno vrijeme: radnim danom 6-20 h, nedjeljom i blagdanom 7-20 h. Cijena prijevoza za automobil je 10 kn, a za bicikl 5 kn.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Medsave-skela-418-006

Valja nama preko rijeke - Page 2 Medsave-skela-418-007

Valja nama preko rijeke - Page 2 Medsave-skela-418-001

Valja nama preko rijeke - Page 2 Medsave-skela-418-002

Valja nama preko rijeke - Page 2 Medsave-skela-418-005

Nepažljivima skela, kako god pitomo izgledala, može biti jako opasna. 24. 08. 2007. oko 20:25 sati pijani vozač dovezao je auto do skele u Medsavama, iz kojeg je izašla njegova supruga. Nije čekao znak skelara da može uvesti auto na skelu nego se automobilom zaletio u Savu. Prema riječima udovice, pri silasku vozila na skelu, vozač je ugasio motor, ali se auto nastavio kretati skelom i s vozačem sletjeo u rijeku, na dno, na dubinu oko dva metra. Skelar i njegov rođak pokušali su otvoriti vrata auta, ali nisu mogli jer su bila zaglavljena. Skela je u rukama obitelji Vrančić već šezdeset godina, i to im je bila prva nesreća.

Otresimo se tužnih i ružnih misli i nastavimo Savom nizvodno.

Uskoro će se Savi s lijeve strane pridružiti rijeka Krapina. Tko je uz nju prolazio nije bio suviše impresioniran. Možda zbog reguliranog korita, a možda što većinu godine i ne obiluje vodom. Međutim, kad je već riječ o Krapini (o kojoj nisam imao namjeru pisati ali mi je uletio ovaj podatak) moram spomenuti slijedeće.

Prema kraju srednjeg vijeka toponim Brod i njegove izvedenice sve se češće pojavljuju u latinskim vrelima iz međurječja. Kada se ime Brod prevodi na latinski, za to se rabi riječ portus ili, rjeđe, vadum, ali u 16. st. potonja riječ preuzima prvenstvo u toj funkciji. Jedan primjer za to je naselje zabilježeno kao Krapynzky Brod (1408) i Crapinzky Brod (1496) na donjem toku rijeke Krapine, u sklopu susedgradskog vlastelinstva. Mlađi latinski vlastelinski popisi, iz 1565. i 1574, spominju ga pod imenom Vadum Krapine. Znači, i tu je bio prijelaz ali iz naziva ne možemo a priori zaključiti da je bila i skela, možda je bio samo gaz.

I eto nas nadomak prijestolnice.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa sub 12 oľu 2022 - 17:46

I eto nas nadomak prijestolnice. Već rekao? Pa što onda!

U davnoj prošlosti, kad je neregulirana Sava bila posvuda južno od Zagreba, imajući više stalnih tokova uz mnogo rukavaca s vodom ili bez nje, kojima je voda otjecala samo za velikih vodostaja, takva su se stara korita i rukavci, suhi ili pod vodom, mogli pregaziti, prijeći konjem ili eventualno i kolima. Na širim rukavcima, gdje se voda stalno zadržavala, za prijevoz ljudi koristili su se čamci, a za prijevoz kola i splavi. Kako promet jača, umjesto splavi postavljaju se skele koje imaju glavno uže razapeto s jedne na drugu stranu te drugo pomoćno uže za privez. Takav tip skela uglavnom se primjenjivao na ovom dijelu Save, od Slovenije do Rugvice. Mjesta na kojima su postavljane skele obično su prijelazi starih srednjevjekovnih prometnih pravaca i od davnina su odabrana uglavnom zbog lakšeg prilaza vodi i lakšeg prijelaza preko vode. Mjesto pristupa vodi obično se zove pristanište, brod ili brodišće. I na Savi, na širokom prostoru oko Zagreba, odavno su postojali prijelazi preko rijeke jer su trgovačke veze prema Zagrebu, kao i od Zagreba uvijek bile iznimno važne.

Zagreb je od 13. st. bio povezan kopnenim putevima s bližom i daljnjom okolicom. Jedan put vodio je preko Jastrebarskog i Modruša do Senja (odakle je postojala brodska veza s Venecijom). Drugi je put preko Metlike (do koje se, očigledno, koristio dio prvog puta) i Novog Mesta vodio do Ljubljane. Treći put vodio je podno Susedgrada za Krapinu, Ptuj i Štajersku. Preko Ivanića, Čazme i Vaške put je vodio za Budim. Sava se na ovim putevima prelazila na više mjesta. Ilustraciju jednog takvog prijelaza dao nam je Johann Weichard Valvasor 1689.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Plovidba-Savom-Valvasor-1689

Kraj 13. i početak 14. st. predstavlja razdoblje najvećeg političkog, gospodarskog i društvenog utjecaja plemićkog roda Babonića u njihovoj višestoljetnoj povijesti. Riječ je o plemićkom rodu koji svoje porijeklo ima na prostoru srednjovjekovne županije Gore. U promatranom periodu rijeka Sava je predstavljala sjevernu granicu političke i gospodarske domene roda Babonića. Unatoč tome, vremenom su Babonići preuzeli važne utvrde sjeverno od Save, poput Susedgrada, Medvedgrada ili Međurića. U tim njihovim nastojanjima važnu ulogu imale su skele na rijeci Savi u njihovom vlasništvu.

Najuzvodnija skela na Savi na području Zagreba bila je skela s imenom Tentas (ili Tintas), ali joj nije poznata bliža lokacija. Postojala je i skela kod Susedgrada, što je možda bila navedena skela Tentas. U podjeli prihoda između braće Babonića na vijećanju održanom 1314. u cistercitskoj opatiji u Topuskom, ban Stjepan V. zadržao je pravo ubiranja prihoda od skele podno Susedgrada, preko koje su trgovci vrlo vjerojatno dolazili u naselje podno Susedgrada te tamo trgovali, ili nastavljali svoj put prema obližnjem Gradecu i Kaptolu. 1664. spominje se kod Orešja skela s druge strane Save kod Susedgrada, ali kako ova skela smeta, odnosno oduzima prihod nizvodnoj skeli Kraljev brod, dopušteno je da se koristi samo za privatne svrhe vlasnika, što znači da ne smije prevoziti kola i robu kao ni druge osobe.

Skela kod Podsuseda (ili podno Susedgrada) bila je aktivna do izgradnje drvenog Podsusedskog mosta 1884. Skela se spominje uz prvi izlet Hrvatskog planinarskog društva 17. svibnja 1875. na koji su krenula dvanaestorica, vlakom do Podsuseda, skelom preko Save i onda kočijama do Samobora gdje su prenoćili.

Ime naselja Lučko upućuje na njegovu nekadašnju funkciju luke, odnosno prijelaza preko Save. Taj je prijelaz bio u funkciji još u 18. st. kad je zagrebački kaptol dobio 1748. dozvolu držanja skele pod uvjetom da ne šteti skeli Kraljev brod, koja je tada u posjedu barunice Sermage, vlasnice Medvedgrada. Oko prava na ubiranje prijevoznine vodio se spor između Kaptola i Gradeca, u kojemu je Sabor to pravo dao Kaptolu.

Jedna prijevozna skela na području Zagreba postojala je već početkom 14. st. imenom Brod sv. Jakoba, kraj tadašnjeg istoimenog otoka a današnje Savske Opatovine i, prema nekim izvorima, pripadala je u početku Zagrebačkoj biskupiji te je i imala naziv po jednom zagrebačkom biskupu. Kasnije je u vlasništvu Medvedgrada i njegovih gospodara Babonića kojima je donosila znatan prihod a koji su je 1314. morali ukinuti jer je bila nezakonita.

Za portus insule capituli Jaron vocate, koji se spominje u 15. st, ne može se sa sigurnosti reći je li riječ o novom prijelazu ili se radi o drugom imenu za prijelaz Sv. Jakov.

O tome nam nešto piše povjesničar Baltazar Adam Krčelić (1715.-1778.) u svojem djelu Historia ecclesiae Zagrabiensis:
Još u srednjem vijeku bijaše znatan promet između Turopolja i Zagreba. Ovuda je preko Save išao promet iz sjeverne Hrvatske u južnu i dalje prema Jadranskom moru. Zato je na Savi kod Zagreba trebalo učiniti prijevoz, jer nije bilo mosta, po kojemu bi se ljudi i roba prevozili s lijeve obale na desnu obalu rijeke. Takav je prijevoz postojao već god. 1343, a zvao se »brod sv. Jakova«. Tada su u Medvedgradu gospodarili Stjepan i Akuš, sinovi pokojnoga hrvatskoga bana Mikca Prodavića. Nasilnim putem prisvojiše ovi silnici »brod sv. Jakova«, koji je dotle pripadao zagreb. stolnoj crkvi. Radi toga i raznih drugih nasilja povedoše kanonici i tadašnji biskup Jakov parnicu, te su i uspjeli.

Ipak je i dalje brod sv. Jakova na Savi pripadao gospodarima Medvedgrada. Oni su od broda imali znatan prihod, pobirajući brodarinu; ali zato ipak nisu htjeli brod držati u redu, pa je češće bilo tužba u tome pogledu. Tako se na hrvatskom saboru, koji se 30. travnja 1692. sastao u Zagrebu, ustanovilo, da je velika voda oštetila oba prijevoza na Savi, što ih podržava šestinska (t. j. medvedgradska) gospoštija, pa zato treba podići novi prijevoz. (izvor: Zapisnici hrvatskih sabora, knjiga IV.)

Od 2010. postoje planovi da se Zagrepčani preko Save ponovno voze skelom. Željko Kelemen i Monika Mikulec, veliki entuzijasti i zaljubljenici u Savu, pokrenuli su projekt kojim su na užem zagrebačkom području namjeravali oživjeti tradiciju skele i skelara, a prva takva drvena skela trebala je spojiti lijevu i desnu stranu riječne obale na Laništu. Tako bi stanovnici naselja Jarun, Knežija i Srednjaci dobili jednostavnu i jeftinu vezu sa sportskom dvoranom Arena, kao i s trgovačkim i zabavnim sadržajima Arena Centra, dok bi stanovnici zapadnih naselja Novog Zagreba dobili brzu vezu sa sportsko-rekreacijskim centrom Jarun. Skela ne bi imala motorni pogon već bi koristila snagu riječne struje, kako je to već klasičnim skelama primjereno. Plovilom bi upravljao profesionalni kormilar. Gradnja nove skele sa svim popratnim sadržajima stajala bi oko pola milijuna kuna, pa su Željko i Monika odlučili, kao jeftinije rješenje, kupiti i urediti jednu od sačuvanih skela koja je izvan funkcije. Na skeli bi bila postavljena nadstrešnica od trske, kako bi skela mogla biti u funkciji i za kišovitog vremena, dok bi u večernjim i noćnim satima pristup skeli osvjetljavale baklje. Skela je trebala biti opremljena i za jednostavne ugostiteljske sadržaje i manje proslave, team building i razne prezentacije. Cijena prijevoza trebala je biti pet kuna. Planirano puštanje u promet bilo je još 2010, ali iz Grada nije bilo nikakvog odgovora. (Da li nas to začuđuje? Ni Monika, ni Željko nisu ni kumovi, ni kumčad). Nakon pet mjeseci čekanja napokon su dobili odbijenicu lokacijske dozvole jer postavljanje skele za prijevoz pješaka koincidira s buduće planiranim sadržajima kolno-pješačkog Jarunskog mosta. I tako od svega ništa. Ni od skele, a bome ni od mosta. (Da li nas i to začuđuje?) I tako već više od 10 godina. I valjda još slijedećih (barem) deset. A da je bila postavljena, do izgradnje tog novog mosta ova skela bi već napola istrunula.

Ne'š ti Zagreba na Savi! Kaj god!

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 15 oľu 2022 - 10:30

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (28)


Jedna od skela (spominje se još 1242.) bila je u kraljevskom vlasništvu i zvala se Kraljev brod. Svoje brodišće imala je na mjestu današnjeg starog kolnog mosta preko Save, na kraju Savske ceste. Ime je dobila po starom pravu da prihodi od skele pripadaju kraljevoj komori, odnosno kraljevoj blagajni. Prvi se put spominje 1242. u Zlatnoj buli kralja Bele IV. gdje počinje međa grada Zagreba. Kako je Sava tijekom dugog razdoblja poslije velikih poplava često mijenjala glavno korito i tok rijeke, pa i rukave i rukavce, tako se i položaj brodišća mijenjao, što je uzrokovalo vlasničke parnice i sporove oko granice grada i vlasništva skele. Zbog toga je grad morao svjedocima (tada nije bilo katastarskih karata!) dokazivati da se brodišće nalazi na njegovu zemljištu. Tako je zbog promjene glavnog korita toka Save i pristanište ili brodišće skele mijenjalo lokaciju.

U brizi za dobrobit svojih stanovnika grad se dugo i uporno borio dobiti ovu skelu u svoje vlasništvo, radi naplate maltarine (skelarine ili brodarine) koja se tu naplaćivala. Preko ove skele prolazio je velik promet robe koja je dolazila iz prekomorskih zemalja te s Jadrana preko Senja i Modruša. Zbog toga su se na toj skeli zarađivala velika sredstva koja je grad želio dobiti u svoju blagajnu. Pri jednom sporu između grofa Sermagea i grada zbog promjene brodišća poslije jedne velike vode presuda je bila da grad plati grofu iznos od 2300 forinta i uz to mu dodijeli neka zemljišta s objektima u gradu, a grof će gradu prenijeti u vlasništvo spornu šumu i zemljište na kojem je brodišće, odnosno pristup skeli Kraljev brod i prepustiti pravo ubiranja maltarine (skelarine) u korist grada. Provedba ovog spora nije bila brza jer grad nije imao sredstava za isplatu, ali je u kasnijim pregovorima i to riješeno pa je grad Zagreb konačno dobio u posjed skelu koja je od 1472. do 1482. bila u njegovu posjedu. Tada grad postavlja svoje skelare koji ubiru skelarinu, a kasnije se ta skela daje i u zakup pojedincima do 1768, kad je ponovno u posjedu grada.

Iz nekih računa iz druge polovine 16. st. vidi se da je grad za prijevoz žita sa svojih posjeda u Hrašću tu morao plaćati maltarinu za prijevoz skelom preko Save, pa je i to bio razlog što je nastojao dobiti ovu skelu ponovno u posjed.

Nakon što je grad došao u posjed skele nastaju nove teškoće jer se zakupnici slabo brinu o njezinu održavanju pa prijevoz skelom postaje opasan zbog dotrajalosti. No, to se događa i na kaptolskoj skeli u Lučkom, kao i na drugim skelama koje su zbog dotrajalosti opasne za prijevoz ljudi, robe i stoke. Razvojem prometa skela Kraljev brod postala je usko grlo jer postaje zagušena pri odvijanju prometa. Potreba gradnje mosta preko Save je neophodna jer je promet dosta gust, a i susjedni Karlovac još od 1754. ima drveni most preko Kupe na tada Banskoj glavnoj trgovačkoj i poštanskoj cesti između Zagreba i Karlovca. To je bio jedan od razloga da i Zagreb dobije stalni prijelaz preko Save na ovom prometnom pravcu gradnjom drvenog mosta. 1783. trebalo je, po naredbi cara Josipa II. pristupiti gradnji. Na osnovi prethodnog mišljenja mjernika Beckera Vijeće dvorske komore je 17. lipnja 1783. izdalo dozvolu za gradnju mosta, pod uvjetom da ne bude na štetu kraljevih prava. Predračun za gradnju mosta iznosio je 16.103 forinte i veći dio tog iznosa u visini 13.079 forinti dala je Kraljevska komora, dok je ostali dio trebao dati grad Zagreb. Na osnovi tog udjela grad Zagreb dobio je pravo ubiranja maltarine na novom mostu uz kontrolu nad cijelim prekosavskim područjem. Gradnja mosta počela je 1783. te je nakon dvije godine rada most bio gotov i pušten u promet. Sljedeće, 1786. grad je postavio ubirača maltarine. Kasnije ubiranje maltarine je izdavano zakupniku (eto od kada potječu neka suvremena ponašanja). Dužina sagrađenog drvenog mosta preko glavnog korita Save iznosila je 221,2 m, a širina mu je, prema doslovnom navodu, tolika da su njime mogla prolaziti četvera natovarena kola. No, za osiguranje prometa trebalo je sagraditi i drugi, nešto manji, most preko savskog gaza na udaljenosti 815 m od prvoga mosta. Ovaj drugi most počeo se graditi 10. lipnja 1783, kad i prvi most, i to na rukavcu Save prema Lučkom. Bio je dug 97 m, a njegova je gradnja bila završena 20. lipnja 1785. i stajala je 19.670 forinti. Nedaleko od njega sagrađen je i treći manji most na jednom starom rukavcu. Sva tri nova mosta, prema zapisima, građena su od najbolje hrastovine. No, već 1793, zbog oštećenja, traži se popravak glavnog mosta. Godine 1848. Zagrebačka županija sastavlja svoj cjenik za prolaz i prijevoz robe kolima preko savskog mosta u Zagrebu, ali postoji i cjenik za prolaz lađa, korablja i tumbasa Savom ispod savskog mosta u Zagrebu, kada Savom plove lađe nosivosti od 46 do 185 tona. Na glavnom mostu preko Save je stalni ubirač mostarine, tj. maltarine koji ima dužnost preko noći zatvarati vrata na mostu jer se u to vrijeme ne odvija promet. Ubirač maltarine nastoji prikupiti što više mostarine jer je bio običaj da seljaci, kako bi izbjegli plaćanje maltarine, kriomice malim čamcima prelaze preko Save.

I onda mi prigovaramo nekim današnjim monopolizmima? Nisi smio ispod mosta, nisi smio svojim čamcem… samo još fali slovenska žilet-žica.

Položaj prvog savskog i ostala dva mosta preko starih rukavaca na karti Zagreba iz druge polovine 19. st.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Mostovi-na-Savi

Položaj skele Kraljev brod na Kneidingerovoj karti Zagreba iz 1766.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Zagreb-Kraljev-brod

Pogledajmo i što nam o gradnji kolnog mosta preko Save piše dr. Rudolf Horvat u svojoj Prošlosti grada Zagreba:
Od Zagreba je u 18. vijeku vodila jedna cesta preko Karlovca na Jadransko more, a druga preko Petrinje u Bosnu. Kako na rijeci Savi nije bilo stalnoga mosta, morahu se putnici preko rijeke Save prevažati na čamcima. Istom 25. lipnja 1783. izađe odredba, kojom kralj Josip II. nalaže, da se na Savi kod Zagreba podigne drveni most. Poznata je činjenica da drveni mostovi u vodi prebrzo propadaju, radi čega ih treba neprestano popravljati. Poslije 25 godina ne ostane od takvog mosta gotovo ništa. Tako su i na Savi kod Zagreba tečajem jednoga stoljeća izmijenjena četiri drvena mosta.
Zagrepčani su često izricali svoju želju, da se na Savi podigne most sa željeznom gornjom konstrukcijom, kakvi mostovi postoje na drugim rijekama. Njihovoj se želji odazvao Gavro pl. Baroš, zajednički ugarsko-hrvatski ministar za promet i trgovinu. On je u državni proračun za god. 1890. uvrstio 50.000 forinti kao prvi obrok za gradnju modernoga mosta preko Save kod Zagreba. Podjedno je raspisao natječaj za gradnju toga mosta; ponude se imaju ministarstvu trgovine podnijeti do 30. prosinca 1890.
Najpovoljniju je ponudu podnijela tvrtka E. Gartner iz Budimpešte. Ona se obvezala, da će u roku od 16 mjeseci podići na Savi kod Zagreba moderan most za svotu od 249.400 forinti. Baroš je 13. ožujka 1891. ovu ponudu odobrio, pa je tvrtka Gartner na proljeće god. 1891. počela graditi most, koji je dovršila u lipnju god. 1892. Ministar je želio most osobno otvoriti 1. srpnja 1892, kada će se prometu predati i glavni kolodvor u Zagrebu, koji se također gradio njegovom zaslugom. Ipak nije toga dočekao, jer je nenadano umro 9. svibnja 1892. u 44. godini života svoga.
Kako je trebalo graditi i nove prilaze k mostu na lijevoj i desnoj obali Save, potrošilo se za taj most 275.000 forinti. Na tom je mostu god. 1902. postavljen novi pomost od betona mjesto prijašnjega drvenoga, koji se brzo istrošio. Otkako se u Hrvatskoj proširio promet samovozima, sve se jasnije opažalo, da bi kolni most preko Save trebalo proširiti. To je god. 1938. počeo provoditi ing. Živko Frković, koji je most od 6 metara proširio na 9 metara. Obnovljeni je most predan javnom prometu 2. prosinca 1939. Zadržani su stari kameni stupovi, a prijašnja je gornja konstrukcija prenesena u Trnje, da ondje posluži za novi savski most prema selu Jakuševcu.

Isti autor, isto djelo, piše i o željezničkom mostu:
U listopadu godine 1861. počeli su na Savi kod Zagreba podizati željeznički most, kojim će juriti vlakovi na pruzi Sisak-Zagreb-Zidani Most, koja se tada gradila. O gradnji toga mosta dali su graditelji u svijet ove obavijesti:
„Hrvatska željeznička pruga koja se sada po malo dovija svojemu svršetku, nema veće građevine od savskog mosta kod Zagreba. Taj most je dug 800 stopa, a oslanja se o 7 vodenih i 2 kopnena pilona. Ovi su piloni građeni od klesanoga kamena, jer će se na njima dizati 9 stopa visoke željezne rešetke, koje će nositi šinje. Rahlo dno Savinoga korita, zatim nereguliranost i neurednost rijeke uopće, osobito pak brzina vode ponukala je graditelje da najvećom opreznošću postupaju kod ove temeljne radnje. Uslijed toga je najviše vremena i novaca oduzelo utemeljenje stupova i prva gradnja, a uzete su sve sile, da se otkloni svaka mogućnost potkopavanja vode.·Svaki od onih 7 vodenih pilona upire se na 69, a svaki od kopnenih pilona na 41 stup; svi su pak stupovi 16 stopa duboko pod vodom ukopani u jami, koja je obložena željeznom rešetkom. Tik ovih pilona sagrađena je u istoj dubljini stijena, koja je odozgo jednako otpiljena kao i stupovi, s kojima je izravnana. Prostor, što ga sačinjavaju ove stijene, ispunjen je smjesom, koja se sastoji od morta i betona, koji se pod vodom okamenio. Tako su piloni na neki način obzidani.
Kada se udario temelj pilonima, namjestilo se dobro pričvršćenu i oblijepljenu četverokutnu - poput ladice zbitu - daščarnu, u koju su stavljene istesane kamene ploče za pilone. Ova škrinja, u koju su se stavljali spomenuti komadi tesanoga kamena, sve je dublje propadala pod velikim teretom kamenja, dok nije napokon sjela na one pilone i temelje. Kada se pak dozidalo već dosta visoko, onda su se one škrinje i stijene odstranile i rastavile. Tako su dovršeni stupovi mosta.
Sama je gradnja mosta stajala 500.000 forinti. Uzme li se u obzir, kako je ogromno to djelo i koliki je broj bio uposlenih radnika, onda ova svota nije odviše visoka. Gradnjom mosta započelo se na desnoj obali Save, s koje su se strane rinule na pilone gvozdene prenosne stijene. Osim toga su se na lijevoj i desnoj obali rijeke gradili dugi nasipi za obranu žala. Sve željezne konstrukcije stigle su iz Beča vodenim putem.“
Ovaj prvi željeznički most na Savi kod Zagreba služio je prometu od 1. listopada 1862, kada je otvorena željez. pruga Sisak-Zagreb-Zidani Most, pa do 3. prosinca 1939, kad je otvoren novi - sadašnji - željeznički most, koji se gradio pune 3 godine.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa čet 17 oľu 2022 - 13:21

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (29)


Sat povijesti traje i dalje. A možda i tjedan povijesti?

Na području Zagreba bili su još Kameni, Gregurićev i Hvalkovićev brod te Srednja skela. Njihove lokacije nisu nam poznate, osim što bismo za Srednju skelu očekivali da je između Kraljevog broda i Donjeg broda odn. između Savskog mosta i Koledovčine. U vrelima se spominje i jedan prijelaz u privatnim rukama (djece Ladislava, sina Ivana iz Čeha), koji se nalazio blizu Zadvornice i Pobrežja (ove toponime naći ćemo uzvodno od Savskog mosta odn. od Kraljevog broda). Moguće je da je riječ o prijelazu manje važnosti, koji je kasnije djelovanjem rijeke i nestao, jer se tek jednom spominje.

Nizvodno od skele Kraljev brod na Savi je u 16. st. postojala i skela Sveta Klara ili Ferencbrod, od koje je išla cesta u pravcu Svete Klare. Obzirom na ranije rečeno, na ovom potezu Save nastaje skelarska gužva, pa ili se radi o istim skelama, različito nazvanim, ili o istim/bliskim lokacijama u različitim vremenskim razdobljima.

Prema jugoistoku iz Zagreba vodi velika cesta preko Save do Siska. Ova se cesta spominje kao via magna u Zlatnoj buli kralja Bele IV, godine 1242, a vodi kraj Kruga. Na njenoj trasi zagrebački Kaptol je 1764. dobio dozvolu, zajedno s gradom Zagrebom, postaviti skelu kod Trnja, nakon što je Hrvatski sabor 22. svibnja 1764. ustanovio da se zbog dotrajalosti više ne može koristiti nizvodna skela kod Koledovčine, zvana Donji brod, koja je u posjedu šestinskog vlastelina grofa Petra Sermagea. Koledovčina je dio na kojem je danas zona malog gospodarstva Savica-Šanci a prozeže se na sjever do Slavonske avenije.

Baltazar Adam Krčelić u svojem djelu Annuae piše:
Hrvatski sabor, koji se 22. svibnja 1764. sastao u biskupskom dvoru u Zagrebu, ustanovio je, da se više ne može upotrebljavati odviše zapušteni »Donji brod« kod Koledovčine na Savi, gdje je svoj prijevoz imao Petar grof Sermage, vlastelin. šestinski. Zato sabor dozvoljava, da gornji grad i Kaptol zajedno podignu na Savi most od lađa. Ovi to i učiniše pomoću županije zagrebačke, koja im je stavila na raspolaganje mjesečno po 125 besplatnih radnika, da izgrade cestu (današnju Petrinjsku ulicu) do pontonskog mosta kod Trnja na Savi.

Ovu trnjansku skelu neki izvori pogrešno nazivaju Kraljevim brodom jer se taj nalazio kod danjašnjeg Savskog mosta a ne Mosta slobode. Ova skela je smještena na najpogodnijem mjestu na rijeci prema kojoj je bio otežan pristup zbog močvarnog tla. Pri većim vodostajima Save nastala su čitava prostrana jezera, neprohodna blata, mlake i močvare. Još se prije 50-60 godina u Glavnom Vrbiku nalazio niski nasip - nekadašnja jedina brana od nabujale Save, a to je već blizu Donjem gradu. Taj se zečji nasip protezao od Cvjetne ceste do Miramarske, i to sa sjeverne strane, dok je cesta Vrbika bila nisko u udolini. Od toga su nasipa do Save bile bezbrojne jaruge, široke udoline, gusto grmlje, visoko barsko raslinje, pa se samo krivudavim stazama stizalo do savskih bajera koji su okruživali maticu rijeke. I stare geografske karte pokazuju razlivenost Save znatno bliže gradu nego danas. Takvo se močvarno zemljište spominje već u Zlatnoj buli. Upravo zbog močvara, mrtvica i Savica prilazi gradu s juga, iz savske nizine, nisu mogli biti na mjestima najbližima rijeci, već su vijugali i vodili po najvišim točkama toga zemljišta. Na prostranijim uzvisinama nastala su obalna naselja: Trnje, Brodari, Kruge i ostala.

Trnjanska skela 1930. pa 1931. pa u neko nepoznato, ali, rekao bih, kasnije doba

Valja nama preko rijeke - Page 2 Zagreb-Trnjanski-brod

Valja nama preko rijeke - Page 2 Zagreb-Trnjanska-skela-1931˝

Valja nama preko rijeke - Page 2 Zagreb-Trnjanska-skela

Valja nama preko rijeke - Page 2 Trnjanska-skela-2

Trnjanska skela u doba gradnje Mosta slobode

Valja nama preko rijeke - Page 2 Trnjanska-skela-1

Trnjanska skela ukinuta je nakon izgradnje Mosta slobode 1959. Ostaci pristaništa na desnoj obali 2011.:

Valja nama preko rijeke - Page 2 Ostaci-pristani-ta-skele-Bundek-2011

Skela kraj Mičevca počela je prometovati 1933, kad su preko starih rukavaca Save izgrađeni pristupni nasip i dva drvena mosta. Sastojala se od dviju lađa dužine 20 m i palube površine 10 m × 10 m. Skela je mogla prevesti dva kamiona ili četvora zaprežna kola, uz putnike pješake i bicikliste. U II. svj. ratu njome su se prevozili vojna oprema, naoružanje, tehnička roba i ljudstvo. Bila je u funkciji do 1958, kad je njezinu ulogu preuzeo željezni most s drvenim pomostom za kola i pješake, nazvan Jakuševečki ili Crveni most, nekadašnji Savski most premješten ovamo 1937, i koji je bio u funkciji sve do 1974. i izgradnje modernog Mosta mladosti.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 22 oľu 2022 - 11:59

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (30)


Druga skela po starosti na području grada i u gradskom zakupu zvala se Jelen brod, po gradskom sucu Jelenu koji ju je dao izgraditi 1288. a bila je, navodno, blizu Kosnice. Prihodi od ovog prijelaza pripadali su zagrebačkom Kaptolu od sredine 14. stoljeća, što je 1395. potvrđeno ispravom kralja Sigismunda.

Na inicijativu Andrije Brckovića osnovana je udruga za prijevozne djelatnosti na Savi u Mičevcu. Za prijevoz ljudi i lakših tereta preko Save mještani obližnje Kosnice koristili su šajke, drvene čamce duge 8 m i široke 3 m. Zamijenila ih je 1962. puno veća skela, s drvenom barakom i klupama za odmor, koja je bila u vlasništvu Velike Gorice i davana je u zakup skelarima s položenim ispitom za upravljača prijevozne skele koji se polagao u Kapetaniji Sisak. Karta za prijevoz mogla se plaćati dnevno ili mjesečno. Ljeti, zbog niska vodostaja Save, koristila se prukva, privremeno pomično pristanište, izgrađeno od drvenih planki. Skela je spajala Veliku Kosnicu i Petruševec, nekoliko metara prije sadašnjeg novoizgrađenog Domovinskog mosta.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Kosnica

Kosnička je skela prometovala sve do 1983, kad je izvađena, nakon nekoliko godina obnovljena te ponovno puštena u promet kod Vrbova Posavskog, gdje i danas vozi.

Najstarija skela na Savi nalazila se u antičko doba kraj Andautonije, današnjega sela Šćitarjevo, na cesti Poetovio–Siscia (Ptuj –Sisak), iako postoje i dokazi o postojanju drvenog mosta na mjestu gdje danas Savu prelazi autocesta A3, između Ivanje Reke i Hruščice. Veća rimska nekropola, nastala u isto vrijeme kad i Andautonija (1. st.), nalazi se u Stenjevcu na zapadnoj strani grada i zasigurno je između ta dva rimska mjesta postojala dobra prometna veza, uključivši i prijelaz preko Save.

U blizini Šćitarjeva postojao je i Brod gubavih kojim su se služili isključivo gubavci, kako ne bi zarazili zdrave ljude. Malo ali zanimljivo zastranjenje: Od 12. stoljeća gubavci su odlukom Trećega lateranskoga koncila bili potpuno izlučeni iz zajednice, oduzeta su im sva građanska prava, i bačeni su na društvenu marginu. No istodobno su gubavci dobili i vlastite crkve, župne dvorove i bogoslužje. Jedan od takvih leprozorija (lepra = guba) bio je kod Šćitarjeva. U listini zagrebačkog kaptola iz 1347. kojom se ovjerava prodaja posjeda Obrezine kod Šćitarjeva stoji da mu međe počinju na brodu (ili u pristaništu) rijeke Save nasuprot sela Filipovca kod mlinova, koji se brod (ili pristanište) nekada nazivao brod prijelaza gubavaca. (selo Filipovac danas ne postoji).

Prijelaz u ovom kraju bilježi austrijska karta, prema kojoj se čini da je bio na važnoj prometnici.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Lazarus-Zagreb

Danas je ta prometnica prekinuta, a lokaciji se možemo približiti s druge strane, iz Ščitarjeva.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-itarjevo

O mostovima na području Zagreba neću razglabati – samo ću ih nabrojiti: most Sava na autocesti A2, Podsusedski most, novi Jankomirski most, Jadranski most, Savski most, željeznički most (zvan i Zeleni most i Hendrixov most), Most slobode, Most Mladosti, željeznički most Sava – Jakuševec, Domovinski most i most Sava – Ivanja Reka na autocesti A3. O željezničkom mostu bilo je nešto više riječi u Zagrebačkim prugama – jug.

Možda još nadodati – postoje planovi i studije za izgradnju daljnjih 10 mostova u Zagrebu: produžena Šoljanova, Priobalna – Rakitje, produženi Medpotoki, zapadni jarunski, istočni jarunski, produžena Cvjetna c, produžena Sveučilišna aleja, produžena SR Njemačke (Bundek), produžena Vatikanska i Petruševec.

Sagledavši izrečeno, ispada da je na zagrebačkom području bio povelik broj skela, pogotovo u odnosu na broj stanovnika. No, razlog tome možemo naći u činjenici da je na ovom području bilo dosta trgovačkih puteva koji su spajali Ugarsku s Jadranom, a ne smijemo zanemariti ni intenzivnu komunikaciju lokalnog karaktera, odnosno činjenicu da su ti prijelazi povezivali širu okolicu sa sjedištem biskupije i Kaptolom, napose u vezi s njegovom ulogom vjerodostojnog mjesta (gdje su se sastavljali i ovjeravali dokumenti, nešto poput javnobilježničkih ureda danas), te Gradecom, koji je, pak, bio glavno središte lokalne trgovine i obrta.

Danas je bilo nešto kraće. Ali zasladit ću zemljovidom ove sekcije koji će nas debelo zbuniti. Sava kraj Zagreba 1889. bila je, kako vidite, jako razvedena. U karti su ucrtani savski mostovi i skelski prijelazi kod Jakuševca i Sasa/Ščitarjeva. O drugim prijelazima na lokacijama koje sam spominjao – ništa. A o ucrtanima nije bilo riječi. Na mjestu Trnjanske skele Sava je toliko komplicirana da bi tamo skela bila suluda. Jedino logično objašnjenje je da je Sava toliko puta mijenjala svoj tok da su se i skelski prijelazi mijenjali, prilagođujući se tom toku, pa su u različitim vremenima bili na različitim lokacijama.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Sava-Zagreb-1889

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 29 oľu 2022 - 12:01

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (31)


Nakon što smo riješili Zagreb i njegove povijesne skele, nastavljamo nizvodno. Pretpostavlja se da su u ovom kraju neka sela dobila imena po plemićima koji su tu imali posjede a neka po svojim prirodnim obilježjima vezanim uz rijeku Savu, kao npr. Nart na lijevoj obali, po rtu na kojem su pristajale skele, što znači da je i tamo mogao biti neki skelski prijelaz.

Knezovima Babonićima je zagrebački biskup Mihovil 26. svibnja 1300. ustupio skelu Bukenreue kraj Želina, grada (u smislu utvrđenja) smještenog u okolici današnjeg sela Čiče, negdje na desnoj obali rijeke Save (vjerojatno današnje Bukevje), te se nalazio na važnom srednjovjekovnom putu prema Dugom Selu i Križevcima. Do II. svj. rata u Bukevju je prometovala skela u vlasništvu obitelji Zlatarić. Bila je građena u obliku katamarana s dvije lađe na pramcu ukrašene rezbarijama.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Bukevje

A sad se, konačno, vraćamo u sadašnjost. Prva nas dočekuje skela koja već 100 godina povezuje Oborovo na lijevoj i Vrbovo Posavsko na desnoj obali, u širem smislu dugoselski i velikogorički kraj. To je, navodno, ona obitelji Zlatarić, premještena iz Bukevja, zamijenivši, valjda, neku manju. Radno joj je vrijeme radnim danom od 6 do 20 sati a subotom od 7 do 11 i od 14 do 19. Prijevoz je besplatan, odn. na teret općine Rugvica kao vlasnika. Skelom upravlja rugvičko društvo za komunalne djelatnosti Rukom.

Pristanište u Oborovu, na lijevoj obali. Ulaz s kopna na skelu, unatoč kosini pristupa, izgleda pristojno.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Oborovo

Pristanište u Vrbovu Posavskom na desnoj obali. Motocikl na skeli očito je skelarov, da ne pješači do kuće.

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaRugvica2

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaRugvica3

Tijekom korištenja skelarska je kućica na skeli dobila pravi krov umjesto razapetog najlona (vidi onu sliku na lijevoj obali).

I kakve to sad ima veze s autobusima? Nikakve, ili bar ne pretjerane. U Oborovo se nekad moglo Zetovim autobusom 266 iz Dugog Sela a u Vrbovo Posavsko Zetovim 306 iz Velike Gorice. Danas u Oborovo vozi Čazmatrans a u Vrbovo Samoborček/Autoturist. Tek da razbijem razvodnjenu temu.

Dalje, nizvodno, prema Sisku nekad (krajem 19. st.) je bilo više prijelaza. Slijedeći u kartama zabilježeni je bio kod Jezera.

Nešto dalje u ovom gornjesavskom nizu je živuća skela koja povezuje Lijevi Dubrovčak i Desni Dubrovčak. Uparena naselja na ovom dijelu Save nose nazive Lijevi (Lijeva, Lijevo) i Desni (Desna, Desno): Dubrovčak, Željezno, Luka, Trebarjevo, Martinska Ves. Radno vrijeme ove skele: od 6 do 21 sat. Cijene: od 2 do 5 kn za prijevoz osoba, bicikla, automobila i traktora. Ime skele u pravilu je ime naselja u kojem vozi (a ne ime narodnog heroja, planine, grada, pojma – kao što je to slučaj u našoj morskoj plovidbi), ali ponekad ima izuzetaka. Ime ove skele je Martinska Ves i nekad je (do izgradnje mosta, a o tom - potom) vozila između Lijeve i Desne Martinske Vesi, a onda je premještena jedan korak uzvodno. Prilazi skeli nisu tako lijepo i profesionalno uređeni kao na prošloj, uzvodnoj.

Pristanište Lijevi Dubrovčak

Valja nama preko rijeke - Page 2 Dubrov-ak-nizvodno-414-002

Plovi patka skela preko Save...

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak

Lijevi Dubrovčak

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak7

Ne baš nasred rijeke

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak2

Pristanište Desni Dubrovčak

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak3

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak4

Skela je slikovito urešena

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak5

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaDubrovcak6

A na staroj karti među Dubrovčacima su zabilježene čak dvije skele: ova i nizvodnija, iza savske okuke. Još jedna, dapače dvije, blizu smještene, u istoj su karti zabilježene u Lijevom Željeznom. I za njih vrijedi, kao i za mursku skelu kod Novakovca/Dekanovca: prekasno sam se dokopao karte da bih obišao lokaciju.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by Pfaff uto 29 oľu 2022 - 19:32

Ovdje moram pohvaliti prekrasne osunčane slikice!

______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.


Valja nama preko rijeke - Page 2 Buhoslav
Pfaff
Pfaff
Administrator
Administrator

Broj postova : 11088
Age : 75
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa sub 23 tra 2022 - 17:54

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (32)


Krećući se dalje nizvodno, bilo rijekom, bilo prateći je cestom (i opet:) bilo na lijevoj, bilo na desnoj obali, dolazimo do dvije Martinske Vesi, pogađate: Lijeve i Desne, stoljećima razdvojene Savom a spojene skelom koju je 2002. zamijenio elegantan, graciozan, 165 m dug viseći most, jedan od 4 u Hrvatskoj (preostala tri su već viđeni pješački mostovi preko Drave kod Donje Dubrave, Križnice i u Osijeku), a jedini je po kojem može teći cestovni promet, zbog uskoće mosta jednosmjeran, reguliran semaforima.

Ne morate više zamišljati, evo i mosta (a vide se i tragovi starog trajektnog tj. skelskog pristaništa).

Valja nama preko rijeke - Page 2 Martinska-Ves-414-008

Valja nama preko rijeke - Page 2 720MartinskaVesmost1

Razmak među vozilima određen lijevim prometnim znakom je 20 m. A bijela crta po sredini što razdvaja kolničke trake je za zavaravanje neprijatelja. A dobro dođe i biciklistima (može i pješacima), naročito uz >0,5%

Valja nama preko rijeke - Page 2 720MartinskaVesmost2

A nekad tu nije bila samo skela. Bili su i riječni mlinovi, inače na rijekama prava napast za rjekoplovce jer su uvelike ometali plovidbu plutajući na putu brodovima koji su ih manevrima morali zaobilaziti.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Martinska-ves-mlinovi

I dalje nam je na izbor nam je hoćemo li nastaviti lijevom ili desnom obalom – obje ceste prate Savu. Ako idemo lijevom obalom, prolazimo kroz Setuš, još jedno mjesto s bivšim skelskim prijelazom. Na desnoj obali je mjesto Ljubljanica u koje moramo skrenuti s glavne ceste. Zaustavljamo se u jednoj od Tišina (ovisno kojom smo obalom išli), ali ovaj put ni u Lijevoj, ni u Desnoj, već u Erdedskoj (na lijevoj obali) ili Kaptolskoj (na desnoj obali). Nazivi im govore jesu li bili dio posjeda grofova Erdődy ili posjeda zagrebačkog Kaptola.

Tišina Erdedska (lijeva obala)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Erdedska-Ti-ina-414-010

Valja nama preko rijeke - Page 2 Erdedska-Ti-ina-414-012

Prispijeće na desnu obalu, u Tišinu Kaptolsku

Valja nama preko rijeke - Page 2 720SkelaTisina

Skele u Dubrovčacima i Tišinama pripadaju općini Martinska Ves i njima je prevezeno dvadesetak vozila i četrdesetak osoba dnevno na oba prijelaza (godišnji prosjek).

Slijedi nam Sisak do kojeg je cestom iz Tišine Kaptolske nešto više od 3 km, a Savom, koja ovdje meandrira li, meandrira, kojih 17 km. Sava je u Sisku premošćena dvama mostovima. Prvi je most Galdovo, ali o njemu ću u Diskusijama.

Nakon galdovačkog mosta na lijevoj obali je brodogradilište, a malo dalje privezana neka nefunkcionalna skela. Čeka li remont, preseljenje na neku drugu lokaciju ili kupca?

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-u-Sisku

Malo dalje u Savu se s desne strane ulijeva Kupa, najduža isključivo hrvatska rijeka. Naravno da se i na njoj nešto dešavalo, odn. prelazilo preko nje i to ovdje neće proći nezapaženo. Mostove preko Kupe na njezinom neplovnom dijelu samo ću nabrojiti. Ali u idućem postu.

I, što smo to dosad vidjeli?

A što, uglavnom, nismo vidjeli?

Valja nama preko rijeke - Page 2 Lazarus-Sava-3

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pon 25 tra 2022 - 11:56

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (33)


Kupa izvire u masivu Risnjaka, iz malog dubokog jezera (ozbiljno sam razmišljao o temi Izvori hrvatskih i drugih rijeka, za koju postoje materijali, i ona bi se u neko dogledno vrijeme, godinu-dvije, mogla i ostvariti, pa ovdje onda neću detaljizirati). U svom početnom toku Kupu u NP Risnjak premošćuju dva pješačka mostića, a na izlazu iz parka, prije utoka Čabranke, premošćuje je most na cesti Zamost – Brod na Kupi.

Dalje je Kupa granična rijeka sa Slovenijom. Lijeva obala dobrim je dijelom ožičena ali ne u električarskom smislu, već obrambenom, protiv neeuropskih nasrtljivaca. U Hrvatskom (Hrvatsko je naziv sela, a nije ni pridjev ni prilog) je cestovni most na slovensku stranu, slijedeći je pješački kod Turki pa cestovni Gašparci – Mirtoviči koji je izgradnjom dužkupskih cesti na obje obale izgubio svoj značaj. On je star, pa neka ga ovdje uslikanog.

Valja nama preko rijeke - Page 2 GP-Ga-parci-363-086

Onda je neko kraće vrijeme mir, do Kuželjâ (ovaj â znači da se radi o 2 Kuželja, po jednom na svakoj obali - Zagorci bi rekli: Kuželjih). I onda, napokon, ozbiljni cestovni most, granični prijelaz u Brodu na Kupi (prijelaz ste vidjeli u Putešestvijama, most ne, ali niste time ništa pretjerano izgubili).

Dalje je Kupa stješnjena među brdima a na ulazu je pješački most kod Čednja. Slijedi žica, žica, tamburica i kad se brda razmaknu, eto mosta i graničnog prijelaza Blaževci, onog za koji sam u nekom postu rekao da ga više neću slikati (a nisam ga slikao ni prije).

Slijedeći je granični prijelaz s pripadnim mostom kod Pribanjaca a vodi u slovensku Vinicu, poznatu, među ostalim, po autobusnom prijevozniku MPOV.

Do prorade schengenskog režima mnogi su se uhljebili na graničnim prijelazima na ovoj dionici. Slijedeći prijelaz s mostom je u Prilišću, a njega ste vidjeli u Putešestvijama. Pa onda imamo, pogađate, most s graničnim prijelazom u Pravutini, također neozbiljan kao i prethodni, ali onda dolazi značajna cesta, značajni most i međunarodni granični prijelaz u Jurovskom Brodu. Konfiguracija terena i položaj puteva u uzvodnom dijelu upućuju na mogućnost nekadašnjih prijelaza kad su ovi krajevi bili pod bilo feudalnim, bilo habsburškim, bilo socijalističkim gospodarima a među žiteljima obiju obala vladalo bratstvo i jedinstvo.

Nizvodno od Jurovskog Broda, a zemljopisno sjeveroistočno, je vratima zatvoreni željeznički most kod Bubnjaraca koji ste isto vidjeli u Putešestvijama, samo sa slovenske strane. Onda dolaze obostrano naši cestovni mostovi u Kamanju (na samoj granici) i Ozlju te željeznički most u Zorkovcu na Kupi. U Gornjem Pokupju pa u Brodarcima ponovno su cestovni mostovi.

I tako smo prateći Kupu došli do Karlovca i njegovih mostova: cestovni u Hrnetiću, dugački vijadukt Drežnik na autocesti A1/A6, most grada Alessandrije, željeznički most, most Kupa (brze ceste Prilaz Većeslava Holjevca) i stari most Banija. Tu sam završio s karlovačkim gradskim kupskim mostovima a vi ste odahnuli od moje gnjavaže. Baš vas briga za karlovačke mostove!

Dalje Kupa s desne strane prima pritoku Koranu, a ova pak nešto manje od 8 km uzvodno prima s lijeve strane pritoku Mrežnicu. Pa što onda? Hoću li sad opisati cijeli sliv? Ma, neću. Do Mrežnice sam morao doći jer se i na njoj našla jedna skela.

Bez obzira što spada u rijeke Zelenog krša sa svojim osobitostima, i nju na nekim mjestima treba prijeći. Na desnoj strani Mrežnice, u Jankovom Selištu, živi tridesetak obitelji. Od tamo ljudi više od stotinu godina svakodnevno skelom prelaze rijeku da bi došli do željezničke stanice u Gornjem Zvečaju. Alternativni cestovni put duži je 15 km. Rekoh: skela, ali se zapravo radi o ovećem čamcu, što nije dobro rješenje, osobito zimi. Tamošnje pučanstvo sve je starije i često se dogodi da se netko oklizne i padne.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jankovo-Seli-te-KA-portal

Nizvodnije, Zvečaj i Bukovlje desetljećima je povezivao pontonski most koji je nedavno zamijenjen betonskim. Željezni profili pontonca su oštećeni ali čamci su u dobru stanju te je stoga zatraženo da taj most zamijeni rečenu tzv. skelu kod Jankova Selišta, što strukture odbijaju zbog troškova i ograničene nosivosti mosta.

U doba Vojne krajine, u opisu XX: Slunjske pukovnije i njene Polojske kumpanije br. 7 zabilježeno je da je Srednji Poloj, grkonesjedinjeno parohijsko selo sa žitnim magazinom, s 13 kuća i 149 grkonesjedinjenih stanovnika, odakle ide skela preko rijeke Korane zvana Maslić-skela.

Dopustit ćemo da je skela moglo biti još i još, na Mrežnici, Korani i Kupi, ali je o tome teško doći do saznanja bez mukotrpnog i dugotrajnog istraživanja (za koje nemam vremena, a ni posebnog zanimanja, pa ostajemo na ovome što iznosim). Tadašnja prometna struktura, konfiguracija terena i gospodarski te politički odnosi govore tome u prilog.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pon 2 svi 2022 - 11:59

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (34)


Gledajući danas, nizvodno od Karlovca, u kojem je zadnji cestovni most (željeznički most na pruzi Karlovac – Sisak, kod Donje Rečice odn. Brođana na drugoj obali, je srušen za Domovinskog rata – vidi jedan davni slikopis o ovoj pruzi, a vidi i temu Žitna lađa), do Pisarovine mostova nije bilo.

Ne preko, već po rijeci, svake subote i nedjelje iz Brođana plovi Zora, replika tradicijske žitne lađe kakva je u 18. st. plovila Kupom prevozeći žito od Karlovca pa čak do Temišvara. O njoj postoji posebna tema.

Danas imamo most koji od 2010. na mjestu nekadašnje skele povezuje Blatnicu Pokupsku i Bansku Selnicu. Ukupno je s obalnim upornjacima dugačak 174,37 metara, a ukupno širok 9,80 metara.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Banska-Selnica

U srednjoj školi smo, opsjednuti pričama o srednjevjekovnom Zagrebu i istraživanjima zagrebačkih katakombi i sami tumarali po gornjem gradu tražeći neke skrivene ulaze u te katakombe. Na ovom forumu, a i drugdje, se krajem 2000-tih intenzivno bavilo željezničkom arheologijom tražeći ostatke nekadašnjih pruga. Ja sam sad, smucajući se uz rijeke, pokušao locirati moguća mjesta nekadašnjih prijelaza. U Šišljaviću seoska ulica vodi iz središta mjesta ravno do Kupe i tamo završava na uzdignutoj obali. Ali, u osi ulice, postoji blaža kosina do vode, vrlo nalik kolnom pristupu nekadašnjem prijelazu.

Valja nama preko rijeke - Page 2 I-ljavi-1

Teško je tu razabrati da se u ovom gustišu nalazi koso spušteni kolovoz. Na slijedećoj slici je možda malo jasnije. Prijelaz bi se trebao (ako ga je ikad uopće bilo) nalaziti lijevo, skriven iza drva.

Valja nama preko rijeke - Page 2 I-ljavi-2

Tu sad slijede u Žitnoj lađi najavljeni utisci. O rječnom blatu. Spustio sam se do obale. Izgleda idilično i nedužno, zar ne? Ali, zemlja je ova danima (tjednima, mjesecima...) natapana za viših voda i zemlja se ne stigne osušiti. Rječno blato nešto je posebno. Epopeja bi se o njem mogla napisati. Ljepljivo, masno, poput plastelina. Neka posebna smjesa, ne kao obično blato poslije kiše. Ma, sad mi fale riječi, a u onom trenutku sam imao takvu inspiraciju da bi mi i ruski pisci mogli pozavidjeti. Mislim da je Krleža nešto pisao o blatu, u Bitki kod Bistrice Lesne ili tako negdje, gdje je opisivao kišno bojište.

O nekakvom prijelazu u Šišljaviću ni u literaturi, ni u kartama, nisam našao ni riječi. Međutim, moram reći kako je puno više znanstvenih djela i rasprava posvećeno Dravi i Savi, a Kupa je nekako zaobiđena.

Dalje nizvodno most je u Jamničkoj Kiselici koji je zamijenio nekadašnju skelu za Lasinju koja je u funkciji bila do 1960-ih, a čija se lokacija, nažalost bez pripadne infrastrukture, još vidi.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jamni-ka-Kiselica-423-025

Kako u pokupskom kraju do početka 20. st. na rijeci Kupi nije bilo mostova, do izgradnje mosta u Pokupskom 1967. (srušen u Domovinskom ratu, te ponovno izgrađen 1998.) jedina veza stanovnika s desne obale rijeke s onima na lijevoj obali bili su skele i čamci. Svaki skelar imao je i veći drveni čamac kojim je prevozio ljude i sitniju robu.

U Lijevim Štefankima vozila je skela lokalnog značaja. Može se pretpostaviti da je bila na ovom mjestu.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Lijevi-tefanki-423-026

1578. spominje se skela u Auguštanovcu (5 km uzvodno od Pokupskog) koju je čuvala vojna posada. Novija skela u Auguštanovcu, u funkciji od 1902, bila je u vlasništvu skelara Stjepana Kirete. Nakon njegove smrti, 1929. prešla je u vlasništvo njegova sina Josipa (do 1949.) i unuka Josipa ml. (do 1981.), koji su skelarili do kraja života. Prevozeći ljude, stoku i poljoprivredne proizvode (osobito četvrtkom kad se održavao sajam u Pokupskom), u funkciji je bila do 1982, kad je izvučena na suho i raskopana. Važnu je ulogu imala u II. svj. ratu, prevozeći vojnike. Tesari i graditelji čamaca i skela iz Auguštanovca bili su Stjepan Crnolatec, Slavko Radočaj i Milan Grahovac, te otac i sin Stjepan i Stjepan Kireta ml, koji još uvijek grade drvene čamce.

Kad danas tražite lokacije bivših skela, naletjet ćete na nekoliko navlakuša – puteva koji vode do rijeke ali na drugoj obali nema ničeg odn, struktura obale je takva da se na tom mjestu svaki prijelaz čini nepriličnim. Tako sam ja špartao po Auguštanovcu dok napokon nisam našao što sam tražio, tj. mjesto na kojem se kolni pristup rijeci vidi i na drugoj obali.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Augu-tanovec-423-029

Ono što mi nije bilo sklono na daljnjem putu niz Kupu je zimsko vrijeme, odn. nizak položaj sunca koje mi je svuda tuklo u oči a drugu obalu bacalo u sjenu.

U Degoju (i tu imamo Lijevi i Desni!), između Auguštanovca i Pokupskog, također se spominje skela, koja je plovila još početkom šezdesetih. Lokacija danas ne izgleda obećavajuće, ali je najbolja (da ne kažem: jedina) koju sam u Degoju našao.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Lijevi-Degoj-423-033

Jedna od glavnih trgovačkih veza Turopolja i Vukomeričkih gorica s Banijom bila je preko skele koja se spominje još 1558, a koja je pogodovala i razvoju samog naselja Pokupsko. Moguće da je to bila ona spomenuta skela u Auguštanovcu.

Skela u Pokupskom, u prometu do 1967, bila je važna prometna komunikacija. Pristanište skele na desnoj obali preuređuje se u kupalište. Na lijevoj obali planira se gradnja odmarališta i ugostiteljskih objekata te sjenice na mjestu pristaništa. Ideja je i obnoviti skelu te napraviti pristanište za lađe i brodice koje će ploviti Kupom.

Danas, zapravo od šezdesetih, na Kupi više nema funkcionalnih skela, a pristaništa su zarasla.

Pokupsko, staro pristanište

Valja nama preko rijeke - Page 2 Pokupsko-423-036

Pokupsko, srušeni i obnovljeni most

Valja nama preko rijeke - Page 2 Pokupsko-135-03

Valja nama preko rijeke - Page 2 Pokupsko-423-039

Nažalost, kupski su mostovi toliko zašikareni (okruženi šikarom) da je teško naći mjesto odakle ih se može uslikati, a da slika bude nečemu. Ovi noviji su, doduše, iz serije: vidiš jedan, vidio si ih sve. Most u Jamničkoj Kiselici dug je 112 m, a ovaj u Pokupskom 111 m. Projektant je mogao uštedjeti na vremenu funkcijom copy-paste.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa ned 22 svi 2022 - 23:38

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (35)


Slijedeća je skela, za koju nemam podatke kad je provozila, povezivala Letovanić na lijevoj i Nebojan (udaljen 1,5 km od prelaza) na desnoj obali Kupe. Nakon napada pobunjenih Srba, paravojnih formacija i ondašnje JNA na Petrinju ova skela je bila jedini spas za prijelaz tisuća stradalnika na sigurnu lijevu obalu Kupe. Skela je tijekom agresije na petrinjskom području pa do sredine 1992. prevezla više tisuća ljudi, stoke i svega drugog što su ljudi uspjeli ponijeti. Zbog toga je nazvana Skelom spasa. Kolona prognanika koji su htjeli donekle doći na sigurno protezala se i do sedam kilometara, pa su skelari radili danju i noću, ne bi li prevezli što veći broj prognanika. Istovremeno, skelari su u suprotnom smjeru prevozili hrvatske vojnike koji su branili obližnja sela i stanovnike od nadolazećeg neprijatelja. Skela je na tom mjestu zamijenjena pontonskim mostom nazvanim Rugoba (jer su mu nedostajali neki dijelovi i bili zamijenjeni daskama) koji je HV izgradila u noći s 1. na 2. listopada 1992. Taj dan slavi se kao Dan inženjerije HV.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Letovani-pontonski-most

Valja nama preko rijeke - Page 2 Letovani-pontonski-most-24-sata
(izvor: 24 sata)

Skela je preko 20 godina zaboravljena, ruinirana, opljačkana, napuštena. Nije je puno ostalo, a onda su je mještani sela Nebojan i Mokrice krenuli obnavljati i sačuvati zauvijek, pretvorivši je u spomenik. Obnovljena je do rujna 2019.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Nebojan-423-049

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Nebojan-423-048

Mjesto gdje je prometovala skela (slikano iz Letovanića)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Letovani-393-040

Valja nama preko rijeke - Page 2 Letovani-393-049

Isto mjesto slikano iz Nebojana

Valja nama preko rijeke - Page 2 Letovani-423-047

Čini se da je skela bila i u Maloj Gorici. Nacrtana je na jednoj karti ali na tom mjestu druga obala djeluje obeshrabrujuće pa sliku u sumrak (u kom se vidi još i manje) neću ni stavljati.

Putovanje od Zagreba do Kupe, nekad granične rijeke između feudalnog dijela Hrvatske i Vojne krajine, ovisno o vrsti prijevoznog sredstva i vremenskim prilikama, trajalo je između dva i pol i šest sati. Kako bi se došlo na drugu stranu obale, u Vojnu krajinu, kao i u blizinu Petrinje, koja je tada sa svojih 1800 stanovnika bila najveće naselje Banske krajine, kod Bresta Pokupskog se koristila splav.

Krajem 16. st. Hasan-paša Predojević gradi novu tvrđavu Petrinju a ujedno i most na Kupi kod Bresta, kojim će njegova vojska prijeći u osvajanje Hrvatske. Znamo kako je to završilo te su Turci 1593. godinu nazvali godinom propasti.

1595. utvrda Petrinja konačno prelazi u ruke kršćanske vojske i postaje obrambena tvrđava, organizirana kao središte petrinjske kapetanije pod hrvatskom vlašću i ključna točka u obrani petrinjsko-sisačkoga Pokuplja. Hrvatski sabor donio je odluku o potpunoj rekonstrukciji utvrde i izgradnji nove utvrde sjeverno od Kupe, koja je započela 1597. a istovremeno je izgrađen i drveni most preko Kupe pokraj Bresta (ne znamo što je bilo s prethodnim, turskim), pa su obje tvrđave postale važan dio obrambene granice na Kupi. Krajem 19. st. na mjestu gdje je dotad bio drveni most, gradi se novi most preko Kupe. Most je srušen u domovinskom ratu, pa ponovno izgrađen, pa oštećen u potresu, pa saniran.

Most je tu, Petrinja je u pozadini a gdje je bila skela, znaju samo višestoljetni pokojnici.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Brest-most-423-052

Eto nas i do Siska.

U Sisku ćemo naći noviji Most Gromova i Stari most kojeg mnogi smatraju najljepšim hrvatskim mostom. Sagrađen je na mjestu starijeg drvenog mosta iz 1861. koji je zamijenio tamošnju skelu na mjestu na kojem se Kupa uvijek prelazila.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Sisak-most-na-Kupi

Valja nama preko rijeke - Page 2 Stari-most-Sisak

U južnom dijelu Siska je još i željeznički most na pruzi M502, jer i vlakovima valja preko rijeke, nakon kojeg će se Kupa, prošavši podno Tvrđave Sisak, uliti u Savu.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Sisak

Nakon remonta od 2020. Kupom navodno od lipnja do listopada ponovo plovi katamaran dvotrupac Juran i Sofija*, izgrađen u sisačkom brodogradilištu 2003, visoke stabilnosti, plitkog gaza, duljine 16 m i širine 6 m. Na palubnom prostoru može primiti do 70 putnika. Remontiran je i obnovljen u jasenovačkom društvu Tana, u suradnji Grada Siska i Parka prirode Lonjsko polje, za potrebe turističke ponude. Isplovljava subotom, nedjeljom i blagdanom u 11 i 13 sati. Plovidba traje sat vremena. Od sisačkog Malog Kaptola brod će vas za 20 kn odvesti do Sisačkog starog grada i natrag. Mene nije. Zašto? Obrazložio sam si to niskim vodostajem. A i nisam došao do listopada već sredinom listopada. O indolentnosti onih koji o brodu brinu radije ne bih. Ni putokaza, ni kakve obavijesti, ni plovidbenog reda, ni reklame... Mislio sam da i ovaj brod, i njegova plovidba, zaslužuju svoju temu, ali sad više nisam siguran. Vrati li mi se dobra volja i vrati li se vlasniku broda (PP Lonjsko polje) želja za komercijalizacijom broda uz minimum za to potrebnih aktivnosti, možda ću vas do jeseni ili dogodine uveseliti pričom i slikama o istom.

Na vezu

Valja nama preko rijeke - Page 2 Juran-i-Sofija

*Juran i Sofija likovi su iz povijesne drame Ivana Kukuljevića Sakcinskog koja se zove još i Turci kod Siska, prve hrvatske drame ilirskoga razdoblja, o sinu hrvatskog bana Tome Erdödya utamničenog od Turaka i njegovoj ženi Sofiji koja ga pokušava osloboditi.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa sri 25 svi 2022 - 16:33

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (36)


Eto nas nakon malog zastranjenja ponovno na Savi. Prošavši luku za istovar nafte s lijeve nam se strane otvara Lonjsko polje. Tu je, prije izgradnje mosta Crnac, također vozila skela, a za pronaći podatke o njoj valjalo bi se jaaako potruditi.

Tu je tok Save jedno vrijeme manje-više ravan, obzirom da je meandar kod Prelošćice presiječen, čime je nastao izolirani otok Dubovac. Pristup do tog zemljišta bio je skelom iz Vučjaka na desnoj obali. Skela već poodavno ne prometuje a o njezinom postojanju govore tek topografske karte i za skele karakteristični stupovi među kojima je bilo zategnuto uže.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Vu-jak-mjesto-biv-e-skele-414-021

Bivše pristanište na desnoj obali

Valja nama preko rijeke - Page 2 Vu-jak-mjesto-biv-e-skele-nizvodno-414-020

Na 567. rkm nailazimo na motornu skelu iz lijevoobalnog Lukavca u desnoobalnu Gradusu Posavsku koja prometuje svakodnevno od 6:30 do 18:30. Prije slika da objasnim kraticu rkm. Riječ je o rječnom kilometru koji označava udaljenost od ušća.

Pristanište na lijevoj obali…

Valja nama preko rijeke - Page 2 Gu-e-414-075

Valja nama preko rijeke - Page 2 Gu-e-414-076

…i situacija na desnoj obali

Valja nama preko rijeke - Page 2 Gradusa-Posavska-414-035

Valja nama preko rijeke - Page 2 Gradusa-Posavska-414-037

Valja nama preko rijeke - Page 2 Gradusa-Posavska-414-036

Ova skela nije ucrtana na kartama već je, umjesto nje, ucrtana skela u Gornjoj Letini, 1,5 km nizvodno, koja Gornju Letinu spaja s Gušćem. Na terenu nema nikakvih tragova takvoj (nekadašnjoj) skeli, niti suvislog pristupa rijeci. Podaci o njezinom postojanju su nepouzdani, pa se možda radi o grešci pri ucrtavanju, ili je možda ipak nova i veća motorna skela zamijenila neku staru, na novoj lokaciji dok su na staroj lokaciji temeljito preuredili obalu obrambenim nasipima.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa sri 1 lip 2022 - 15:03

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (37)


Općinsko središte Sunja nastalo je na strateški važnom križanju prometnih smjerova iz Siska prema rijeci Uni te iz Posavine prema unutrašnjosti Banovine. U planu je izgradnja pokretnog mosta koji će zamijeniti jednu ili obje dosadašnje skele. Prvu, u Gradusi Posavskoj, smo spomenuli, a druga je 10 km nizvodno od prethodne, u Selištu Sunjskom, na 557. rkm od ušća Save u Dunav, i povezuje ga s Kratečkim u Moslavini.

U ljeto 1991. Sunja se našla okružena neprijateljem s tri strane, a cestovni promet prema Sisku bio je zatvoren i upravo je skelski prijelaz u Sunjskom Selištu bio jedina veza Sunje s ostatkom svijeta u Domovinskom ratu. Danas se najviše koristi za prometovanje lokalnog stanovništva tog dijela Posavine uz napomenu izuzetne važnosti prijevoza stoke u određeno doba godine.

Stara skela Kratečko, na nepoznatoj lokaciji, ali vjerojatno negdje u ovom dijelu. Nije mi poznato ni gdje je, ni kad je tamo završila, jer je ne nalazimo ni na jednom od ovih opisanih prijelaza.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Kate-ko

I ova skela koja povezuje Kratečko i Selišće Sunjsko svakodnevno od 8 do 16 sati je motorna, osigurana od pobjega podvodnim užetom.

Sjeverna (lijeva) obala predveče (skela je privezana uz desnu obalu)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Krate-ko-Seli-te-Sunjsko-414-073

Južna (desna) obala u Selištu Sunjskom.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-pristani-te-414-030

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-414-025

Lijevo se vidi uže koje služi kao osiguranje skele od pobjega.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-414-026

Popričavši s mladim skelarom i objasnivši mu svoje poslanje, imao sam čast i zadovoljstvo biti prevežen na drugu stranu i biti vraćen natrag (matična luka skeli je na desnoj obali). Skela vozi a motor se hladi.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-414-029

Mladi slatkovodni barba u akciji. Kaže da nije teško ni složeno.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-414-031

Upravljačnica s elementima razbibrige i razbidokonosti.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Seli-e-Sunjsko-414-033

U ovim krajevima mnogo je obradivog zemljišta kojem su vlasnici na drugoj obali i da nema tih skela, morali bi raditi krug od kojih 90 km.

Kolikogod skele izgledale jednostavne i sigurne, opasnost uvijek vreba, pa je tako uz ovu skelu vezan jedan tragičan događaj. Jedne svibanjske nedjelje 2016. automobil je sa skele skliznuo u rijeku i to dok se u njemu nalazila 67-godišnjakinja, a vozač bio izvan vozila. Voda je na tom mjestu duboka između 4 i 5 m. Prema neslužbenim informacijama nije bila povučena ručna kočnica. Neovisno o tome, tijekom prijevoza žena nije smjela biti u vozilu, a nejasno je i zašto pad automobila nije spriječila ograda (ako je bila postavljena).

U prošloj godini, na svakom ovom prijelazu (Gradusa+Selište), prevezeno je gotovo četrdesetak automobila i isto toliko osoba dnevno. Dakle, ukupno je na području Općine Sunja prevezeno 14.235 vozila i 7.665 osoba.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pet 3 lip 2022 - 14:06

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (38)


Prateći Savu dolazimo u Bobovac.

Ponovo je došlo vrijeme vratiti se malo u prošlost. Novi sat povijesti.

Prostor i okolica Moslavačkog gorja ekonomski i prometno je bio povezan i s prostorima južno od Save, tj. prostorom srednjovjekovne Gorske županije na kojemu su do početka 14. st. knezovi Babonići postali najmoćniji velikaši. Vrlo vjerojatno su mnogi podložnici knezova Babonića s njihovih brojnih imanja na desnoj obali Save trgovali svojim proizvodima na trgu u Gračenici (Moslavina) do kojega je vodio put preko skele u blizini zemlje Pukurtu (posjed na području Gračenice), koja je, prema navodima iz isprave o podjeli prihoda knezova Babonića 1314, bila u vlasništvu Ivana I. Babonića, budućeg slavonskoga bana. Taj se je prijelaz nalazio negdje na mjestu današnje Mužilovčice odn. Bobovca na drugoj obali.

Prije više stoljeća nešto južnije od Bobovca nalazilo se malo naselje, koje je jedna vojna služba opisala riječima:
Na obali Save, četvrt sata od sela, na mjestu zvanom Banov Brod nalazi se nekoliko stočnih staja. Tu je jedna Corp d`Arme za vrijeme prethodnog turskog rata, dolazeći iz smjera Siska, sa raznim vozilima prešla rijeku i nastavila svoj pohod preko Strmena u Dubicu.

Toponim Banov Brod danas više ne postoji a naselje je integrirano u Bobovac. Iz gornjeg opisa, a i iz naziva Brod zaključujemo da je na ovom mjestu postojao prijelaz skelom preko Save. Skela iz Bobovca u Mužilovčicu, na 550. rkm postojala je i u novije vrijeme, a zadnjih je godina ukinuta. Ta skela bi mogla biti nasljednica Banovog broda.

Mjesto nekadašnjeg skelskog prijelaza

Valja nama preko rijeke - Page 2 Bobovac-nekada-nje-pristani-te-skele-414-038

Kad nema skele i pripadnog joj prometa (a on, očigledno, nije bio ni velik, ni značajan) savski sprud se može koristiti i na drugi način. Čisto uživanje u miru (za razliku od borninih bašćanskih plaža)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Bobovac-nekada-nje-pristani-te-skele-414-039

S druge obale, iz Mužilovčice

Valja nama preko rijeke - Page 2 Bobovac-nekada-nje-pristani-te-skele-414-070

Nažalost, i ova skela bilježi jedan tragični događaj. Početkom srpnja 2008. ovdje se utopio mještanin Bobovca. Njegova supruga upravljajući traktorom s jednoosovinskom prikolicom dovezla je vozilo na skelu privezanu uz obalu u Mužilovčici. Iz nepoznatih razloga nije zaustavila traktor na skeli nego je prednjim dijelom traktora udarila na podigutni pristupni most na drugoj strani skele, prema dubini rijeke. Zbog udara i težine traktora popustili su čelični konopci koji drže most i žena je, zajedno s traktorom i prikolicom u kojoj je bila krava, završila u rijeci Savi. Za njom su skočili njezin muž i skelar. Izvukli su ženu na skelu, međutim, muž nije uspio isplivati nego ga je matica odnijela. Tijelo nisu našli jer je ovdje Sava jako duboka, ima virova, te je tijelo moguće zapelo u granju u nekom udubljenju uz obalu.

Iz slijedećeg nizvodnog sela Strmen također je preko Save vozila skela u Kozarački bok, južno od Suvoja. Bok u Posavini označava područje okruženo meandrom rijeke.

Niti 3 km dalje mjesto je slijedećeg bivšeg prijelaza. Prolazeći (tj. vozeći se) lijevom obalom kroz Lonju ne nalazim posebno vidljive tragove ni puteve koji bi upućivali na lokaciju neke skele. A bila je. Do nje je mogao voditi danas neki degradirani, zarasli kolovoz. Na desnoj obali uska asfaltna ulica kroz Crkveni bok prelazi u makadam pa u kolovoz koji postupno degradira tako da je i za mene postao previše loš, dodajmo i blatan, čime mi je nekako palo zanimanje za istraživanje kraja tog puta, makar i pješice, i vrlo moguće lokacije skelskog prijelaza.

Stari izvori kažu da se na Savi, kod utoka Pakre, nalazila skela koja je povezivala Moslavinu s dubičkim krajem. To mjesto je koja 2-3 km nizvodnije.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa uto 7 lip 2022 - 10:47


VALJA NAMA PREKO RIJEKE (39)


A sad se uvucimo malo u unutrašnjost Lonjskog polja, sjeverno od Save. U Krapju, selu tradicionalne posavske drvene graditeljske baštine skrećemo slaba 2 km u selo Plesmo, premostivši prvo rječicu Veliki Strug a zatim se do nje u samom Plesmu i spustivši. Tu je parkiran (je li to odgovarajući izraz za riječna plovila?) katamaran Strug kojim možemo više nego samo prijeći na drugu obalu – možemo se voziti po rijekama i kanalima Lonjskog polja.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Plesmo-Strug-414-064

Ako nam katamaran izgleda vrlo modernistički (a izgleda nam!), imamo ovdje i nešto oku ugodno – tradicionalne drvene čamce.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Plesmo-Veliki-Strug-414-065

Ako mislite da su ova plovila namijenjena za male i mirne vode, plovilo Vodomar ima pristanište u Drenovu Boku. Riječ je o skeli dugoj 15 metara koja se koristi u edukativne i turističke svrhe za vožnju po rijeci Savi. Vodomar može primiti do 12 osoba. Atraktivni riječni krajobraz s prirodnim obalama koje su obrasle vrbama i topolama, tradicijska posavska sela, raznolik ptičji svijet te pješčani sprudovi – samo su dio jedinstvenih motiva koji će vaš izlet pretvoriti u nezaboravnu posavsku avanturu. Pružajući vam nova saznanja vaš će doživljaj na jedinstven način oplemeniti stručni vodiči parka prirode Lonjsko polje. Tijekom plovidbe duge 45 minuta oni će vam ispričati mnoštvo zanimljivosti i anegdota vezanih uz rijeku Savu.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Drenov-Bok-Vodomar-414-061

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pet 10 lip 2022 - 11:23

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (40)


Dosmucali smo se, eto teko, i do kraja jedne, nazovimo je, cjeline, jednog dijela savskog vodotoka. U nastavku nizvodno njegovo praćenje neće više biti baš tako jednostavno, bar ne cijelim tokom. Pred nama je ušće Une i Jasenovac. U Jasenovcu skelski prelaz postoji od davnina jer je tu vodio put za Bihać. U početku 16. st. skelski prelaz je održavala jedna grana plemića Svetačkih.

U jedno mračnije doba hrvatske povijesti neka skela je prebacivala jasenovačke zatvorenike iz Gaja uzdaha do gubilišta Topola uzdaha u Gradini (na desnoj obali, u BiH).

Iz jednog suvremenijeg ali također mračnog doba potječe bivši skelski prijelaz Jasenovac – Uštica. Cestovni most u Jasenovcu izgrađen je 1973. a srušen u Domovinskom ratu. Kako bi se osigurala prometna veza s donjim Pounjem, u promet je, na lokaciji pored željezničkog mosta, puštena motorna skela Sunja 1, koja je prometovala svaki (puni) sat iz Jasenovca i odmah natrag, do izgradnje novog mosta 2004.

Prilaz pristaništu na desnoj obali danas je uzak i zarastao s obje strane

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jasenovac-pristani-te-biv-e-skele-414-046

Pristanište na sjevernoj, lijevoj, jasenovačkoj, obali u devedesetim

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jasenovac-172-01

I danas (pristanište je preko puta, na drugoj obali!)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jasenovac-elj-most-414-047

Prijelaz skelom

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jasenovac-171-37

Turistički brod Katarina Jedan (da, baš tako mu je ima: Jedan, a ne 1) usidren je u pristaništu u Jasenovcu podno željezničkog mosta (to je onaj brod u sredini). Kapacitet mu je 70 osoba. Ovaj je brod namijenjen kružnim izletničkim plovidbama koje su postale jedna od najvećih turističkih atrakcija Parka prirode Lonjsko polje. Povoljni hidrološki uvjeti omogućuju i plovidbu rijekom Unom.

Ovako baš ne izgleda privlačno za vožnju. A nekako mu i ograde fale.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Jasenovac-nekada-nji-skelski-prijelaz-lijeva-obala-414-059

Katarina Jedan u svom sjajnom izdanju

Valja nama preko rijeke - Page 2 Katarina-Jedan
(izvor: PP Lonjsko polje - nisam ja!)

Valja nama preko rijeke - Page 2 Katarina-1-2
(izvor: PP Lonjsko polje – opet nisam ja!)

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna and besposlenpop like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pet 24 lip 2022 - 9:20

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (41)


Nizvodno od Jasenovca slijedi još nekoliko meandara a onda se korito izravnava. Na bosanskohercegovačkoj strani je naselje Orahova. Na hrvatskoj su strani Međustrugovi, područje poplavnih šuma, bez naselja. Na mjestu gdje je nekad ležalo selo Jablanac danas nema ništa osim šumareve kućice. U srednjem vijeku mjesto se zvalo Majkovac i tamo je djelovala savska skela. Njezine nasljednice zadržale su se, čini se, do 20. stoljeća.

Nešto nizvodnije na BiH strani rastegnula se Gašnica. Njoj preko puta, na lijevoj obali Save, rastegnuo se Babin đol, još jedno područje livada i poplavnih šuma. Skela u Gašnici spominje se još u 19. st. Za vrijeme ustanka protiv Turaka u Bosni 1875. ustanici su, poslije nekoliko pobjeda, opkoljeni i razbijeni u Gašnici od brojnije turske vojske. Preživjela grupa od 36 ustanika prebacila se pod turskom puščanom vatrom skelom preko Save pri čemu su preživjela samo trojica.

Na ovom dijelu bilo je na Savi potkraj srednjeg vijeka mnogo brodova (riječnih prijelaza), od kojih je jedan, u sklopu vlastelinstva Bijela Stijena, 1504. zabilježen pod imenom Imenzky Brod.

Prolazimo ispod mosta autoceste za Banja Luku i približavamo Gradiškama.

Širi prostor oko Stare (Slavonske) i Bosanske Gradiške bio je naseljen od prapovijesti do antike. U antičkom je razdoblju Stara Gradiška sa svojim korespondentnim naseljem na bosanskoj strani, Bosanskom Gradiškom, bila važno prometno i strateško mjesto koje je povezivalo zapadnu Slavoniju i zapadnu Bosnu. Mnogi prirodni putovi s istoka prolazili su kroz Bosnu, a veći broj njih vodio je na više mjesta preko Save u Slavoniju. Ti su se prijelazi tijekom povijesti intenzivno upotrebljavali, što je u Slavonskom i Bosanskom Posavlju dovelo do stvaranja čitavog niza dvojnih (korespodentnih) naselja: Gradiške, Broda, Rače, Dubočca, Kobaša, Šamca i dr.

Kod današnje Bosanske Gradiške (antički Servitium) još od antičkih vremena nalazio se prijelaz preko Save, a u srednjemu vijeku gradiško je naselje postojalo na obje strane Save. Između jednog i drugog naselja postojao je prijelaz, odnosno riječni brod, čije su prihode ubirali knezovi Babonići sve do 1295. kad im ga je oduzela majka kralja Andrije III, Tomasina Morosini, i nagradila njome Tvrdislava i Blaža, sinove Grubučeve iz Vrbaške županije. Tada je Gradiška prvi put spomenuta pod imenom Donja Gradiška (mađar. Alsogradisca), luka i prijelaz prema Vrbasu. U srednjem vijeku Stara gradiška se nazivala Donja Gradiška ili Donji Gradiški brod. Ubiranje tamošnje skelarine pripadalo je od 13. st. cerničkim plemićima Desislavićima.

Obje Gradiške spaja cestovni most a razdvaja granični prijelaz. Most je tu izgrađen krajem 1939. ili početkom 1940. a u ratu je temeljito srušen. Do izgradnje novog mosta postojao je provizorni most o čemu nema detaljnijih podataka. Most je djelomično srušen u Domovinskom ratu a provizorno osposobljen za promet postavljanjem  montažne čelične konstrukcije koja je uklonjena prije početka obnove. Postrojbe SFOR-a su za vrijeme obnove približno kilometar uzvodno postavile pontonski most preko kojega je privremeno uspostavljen međunarodni prijevoz. Most je obnovljen 2000.

Korespodentna naselja su i Mačkovci – na svakoj obali po jedan Mačkovac, bez dodatnih pridjeva i priloga. I imali su svoju skelu.

Iz hrvatske Doline, razvučene uz Savu, moglo se u BiH Gornju Dolinu, nešto dalje od rijeke. Opet skelom.

Mislite da je gotovo? Ma kakvi. Orubica je skelom bila povezana s Orubicom. Ne sama sa sobom, već s onom drugom, prekorječnom.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Orubica

Nisam vam, za razliku od dosad, podario kartu opisanih lokacija jer se radi o prilično rastegnutom području pa bi karta ili bila jaaako široka, ili nečitka.

Skela Davor – Srbac
Skela na 419. rkm  je u novijoj povijesti predstavljala malogranični prijelaz s BiH, otvoren 2003. s velikim ambicijama i željom da postane most prijateljstva između dvije susjedne općine. Nakon osam godina skela je doživjela brodolom. Ne pravi već onaj figurativni, zbog ekonomske neisplativosti. Motornom skelom je upravljao Komunalac iz Srpca koji je za to zaposlio dva radnika ali skelom u posljednje vrijeme dnevno nije prevezeno ni deset putnika a skela je plovila svaki sat. Po riječima zadnjeg skelara putnika je ipak bilo, a Davorčani su odlazili u BiH po jeftinije namirnice. Tako je promet ovom skelom obustavljen 1. srpnja 2013. Slike nema jer se nisam htio s aparatom motati oko službenog mjesta (graničnog prijelaza). Ilustracije radi i da steknete dojam o okolišu – on je na kraju ovog Šetališta davorskih vitezova.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Davor-etali-te-davorskih-vitezova

Bivši prijelaz je malo lijevo od ovog kadra na kojem u prvom planu vidimo plovilo čuvara naše granice a u drugom planu ušće Vrbasa u Savu.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Davor-u-e-Vrbasa-u-Savu

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pon 18 srp 2022 - 12:17

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (42)


Prijelazi u Kobašu, Dubočcu i Brodu na Savi (Slavonskom Brodu)

Sva tri riječna prijelaza bila su poznata od davnine. Kobaš i Brod na slavonskoj obali Save mjesta su trajne naseljenosti još od tih pretpovijesnih vremena, što dokazuje da je njihov položaj na mjestima na kojima se najsigurnije i najlakše moglo prijeći Savu bio prepoznat već i tada, prije početka povijesti velikih, organiziranih civilizacija. Za takva su mjesta birani uglavnom oni položaji uz korito rijeke koji su imali određene prostorne prednosti. To su bila prvenstveno mjesta na kojima je tok rijeke zbog zavojitosti usporavao, jer je pri prelasku snaga riječne struje bila važan čimbenik, ili mjesta na kojima su postojale druge prirodne prednosti, kao npr. Ada kod Slavonskog Broda (koja olakšava tamošnji prelazak preko rijeke).

Tijekom antike najvažniji prijelaz preko Save bio je kod Kobaša. Rimski cestovni pravac išao je od Siska južnom stranom Save sve do današnjeg Srpca, a zatim je kod Kobaša prelazio Savu te je dalje nastavljao njenom sjevernom stranom povezujući Sisciju, središte provincije Savske Panonije (Pannonia Savia) i Sirmij, središte provincije Donje Panonije ili Druge Panonije (Pannonia Inferior ili Pannonia Secunda). Prijelaz kod Kobaša bio je toliko važan da je već u antičko doba na tome mjestu bio sagrađen most, svakako veliko građevinsko djelo za ono doba. Trajao je do srednjeg vijeka kad je Sisak od nekadašnje metropole središnje Hrvatske sveden na običnu utvrdu te je izgubio ulogu središnjeg naselja na tom prostoru. Ipak, prijelaz preko Save kod Kobaša ostao je važan kao Vrata Bosne, na prometnom pravcu koji je duž Vrbasa išao prema Jajcu, otkud je dalje vodio trgovački put preko Livna do Splita. No, važnost prijelaza kod Kobaša ponajviše je u srednjem vijeku postala značajna zbog samog Jajca, grada koji je tada postao važno urbano središte Bosne.

Skela između dva Kobaša prometovala je i u jugoslavensko doba, do raspada i formiranja novih država.

U osmansko doba Kobaš i Brod na Savi i dalje su bili važni kao mjesta prijelaza Save, no u 16. st. Osmanlije razvijaju između njih Slavonski i Bosanski Dubočac kao nova vrata Bosne, premještajući tamo glavni riječni prijelaz. U popisu (defteru) Požeškog sandžaka iz 1579. je vidljivo da je tamošnja skela preko Save donosila godišnji prihod od čak 100.000 akči (ima tko tečajnu listu?) i s tim je prihodom bila najjača skela na Savi poslije Mitrovice, a poznata je bila po tome što su se na njoj prodavali robovi. Za usporedbu, prihod od skele u Brodu na Savi bio je istovremeno 45.700 akči, dakle dvostruko manji. To pokazuje da je u osmanlijsko doba upravo Dubočac preuzeo funkciju glavnih vrata Bosne u Brodskom Posavlju na pravcu Požega – Dubočac - Sarajevo.

I skela u Dubočcu je prometovala i u jugoslavensko doba, prelazeći Savu po nekoliko desetaka puta dnevno jer je tamo uvijek bilo prometno. Netko je išao u Hrvatsku, a netko u Bosnu. Imali su ljudi imanja i na jednoj i na drugoj strani rijeke. Često su znali u Bosnu ići po ljetinu, koju su onda skelom, koja je bila jedino prijevozno sredstvo između dva Dubočca, prevozili u Hrvatsku. Do Dervente je od Dubočca oko 9 km i tamo se išlo kako bi se nešto prodalo ili kupilo, pa i na ćevape. Skela u Dubočcu bila je službeni granični prijelaz (poslijenovoratni, naravno!) između RH i BiH, danas trajno zatvoren. Ne'š ti granice i prijelaza!

Valja nama preko rijeke - Page 2 Dubo-ac
(slika je mutna jer je skinuta s YouTubea)

U vrijeme Velikog bečkog rata, 1686. je iz Bosanske Posavine ovim trima skelama u Slavoniju prešlo više od 20.000 katolika.

Kod rimske Marsunije Savu je prelazio jedan od kopnenih puteva što vode prema Mursi i Cibalama i tu je vjerojatno postojala skela. Po mišljenju povjesničara Mirka Markovića u 10. st. u doba Kraljevine Hrvatske u Starom gradu na Savi, na mjestu razorene rimske utvrde, nalazila se utvrda koja je čuvala skelski prijelaz preko Save koji se održao stoljećima. Na istom je mjestu, dakle preko Ade, Eugen Savojski u pohodu na Sarajevo 1697. sagradio pontonski most, a pontonski je most tu sagradila i austrougarska vojska za okupacije Bosne 1878. Nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti najvažnije mjesto prelaska preko Save postaje Brod na Savi. S razvojem života, sve gušćom naseljenošću prostora s obje strane Save, sve je više postajala važna uspostava stalnih mjesta prelaska preko Save. Međutim, puno toga poremetila je kuga. Od 1739. pa do 1871. duž južne obale Save uspostavljen je sanitarni kordon a prijelaz rijeke bio je dopušten samo u Brodu i Gradiški gdje su uspostavljene karantene odn. kontumci. Kao upozorenje onima koji bi kršili stroge sanitarne propise na svakih 500 m sjeverne (lijeve) obale bila su postavljena vješala. U Brodu je skela koju su držali Turci bila kod pašnjaka Viljuš a koja je izlazila na Rastellplatz (raštela), nadzirano sajmište namijenjeno razmjeni trgovinske robe, novca i poštanskih pošiljaka, a ne za prijelaz putnika.

Prvi cestovno-željeznički most u Slavonskom Brodu izgrađen je 1879. na mjestu starijih prelaza preko Ade.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Slbrod-1910

Taj je most 1941. u vrijeme njemačkog napada minirala i srušila jugoslavenska vojska. Most je u suradnji s njemačkim vojnim vlastima obnovila ondašnja NDH, a u ratu je bio česta meta savezničkih zračnih napada. Srušen je krajem Drugog svjetskog rata, ali je odmah nakon rata nadomješten uzvodnim provizornim mostom od čelične rešetkaste konstrukcije s potporama od drvenih jarmova. Kako je rok trajanja toga mosta bio relativno kratak, a drveni su jarmovi na kojima je počivala čelična konstrukcija bili zbog leda na rijeci zimi velika opasnost za sigurnost prometa, odlučeno je da se gradi novi most duljine 525,21 m koji je građen od 1957. do 1961. a sadržavao je i pješačku stazu. Specifičan je bio po svojoj gornjoj rešetkastoj konstrukciji, koja prigodom višestrukih pokušaja uništenja mosta 1992. nije dozvoljavala rušenje mosta. Konačno ga je srušila inženjerija HV ne mogavši postići dogovor s drugom stranom o očuvanju i nekorištenju mosta u vojne svrhe. Most je obnovljen 2000. u svom prijašnjem izgledu, ali samo za cestovni promet jer je željeznička pruga pred rat služila samo kao industrijski kolosijek za rafineriju u Bosanskom Brodu.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

Pfaff and borna like this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa pon 1 kol 2022 - 11:23

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (43)


Skele nizvodno od Broda

Idući prisavskim kolnikom iz Gornje u Donju Bebrinu, na sredini toga puta nalazi se selo Klakar ili, ispravnije, Klakarje. U srednjovjekovnim se ispravama ovo selo ne spomi­nje, pa je jamačno nastalo u doba turske okupacije. Na suprotnoj strani Save nalazi se nisko brdo Kamen (119 m), izgrađeno od vapnenca koji se od starine koristio za paljenje vapna, pa otud ime toga sela. Ovdašnji narod je gašeno vapno nazivao "klak", a ljude koji su se bavili gašenjem vapna ,"klakarima". Stanovnici obiju Bebrina mogli su u tursko doba bez zapreke prelaziti Savu i s brda Kamene donositi prirodni vapnenac. Kada su bebrinski klakari pored jama u kojima su palili vapnenac sagradili svoje nastambe, stanovnici Gornje i Donje Bebrine nazvali su novo naselje Klakarjem. Poslije su upravne vlasti to ime promijenile u Klakar, bez ikakva opravdanja. … Kod čardaka Kamen, postojao je skelski prijelaz preko Save u tursku Bosnu.
(Mirko Marković: Slavonija)

U kartama mlađim od stoljeća ucrtana je skela između Donje Bebrine i Gornjeg Svilaja.

Dolaskom Austrije u BiH u 19. st. nisu zabilježene znatnije promjene vezane uz život na Savi, osim što je bosansko stanovništvo dobilo priliku slobodno prelaziti u Slavoniju, kako bi kod Švaba, kako su Bosanci zvali stanovnike Slavonije, radili u nadnicu. Ti prelasci Save bili su uglavnom čamcima ili skelama s Kruščika u Donjem Svilaju u Svilaj, u Novom Gradu (3 km nizvodno od Svilaja) i kod Zorica (daljnjih 8 km nizvodno), gdje su prelazili još Rimljani.

Šamačko područje zahvaća istočne krajeve Brodsko-posavske županije, a prostire se od Topolja i Poljanaca na zapadu, do Gundinaca i Šamca na istoku. … U tom dijelu Posavine postojalo je nekoliko skelskih prijelaza preko Save (Svilaj, Novigrad, Jaruge, Sikirevci i Šamac). Preko tih prijelaza odvijale su se u tursko i posttursko doba stalne seobe. … Točno je da je preko Svilaja, Novigrada, Jaruga, Sikirevaca i Šamca na tisuće bjegunaca iz turske Bosne prelazilo Savu, ali se oni nisu stalno naseljavali po najbližim prisavskim selima, već su odmah kretali dalje na đakovačko područje ili još dalje prema Podravini.
(Mirko Marković: Slavonija)

I u vrijeme II. svj. rata Savu su morali prelaziti i civili, a funkcioniralo je i kakvo-takvo gospodarstvo. Njima na usluzi bili su skelari: Marko Matanović iz Donjeg Svilaja koji je vozio skelu Ana, Risto Bogdanović iz Novog Grada skelu broj 56 i Mato Čukić, registriran u Šamcu, skelu broj 52. Dolaskom automobila i autobusa te izgradnjom cesta s bosanske strane, skele i čamci odlaze u povijest, a promet seli na mostove u Brod i Šamac. Doduše, ostali su skelari, kao što je bio Ivica Andrijanić na Kruščiku osamdesetih i stari Đukić na Zoricama, ali uglavnom bez posla. Skele će nažalost oživjeti devedesetih zbog ratnih prijetnji i zbivanja. Skelari će postati junaci, a mnogi će biti i još i danas zahvalni Jozi Svjetskom jer im je obitelj pod granatama skelom prevezao preko Save.

Američke vojne postrojbe će nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma (1995.) na Kruščiku u hrvatskom Svilaju uspostaviti skelski prijelaz u bosanski Donji Svilaj. Odžačka općinska vlast nakon toga nabavlja jednu, pa zatim drugu skelu i otvara vrlo živ promet preko Save. U nekoliko godina to postaje jedan od najprometnijih graničnih prijelaza, a u samom Donjem Svilaju opet radi motel, restoran i pet ili šest gostionica po kojima su i prije rata bili poznati.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Svilaj-2

A onda, nakon normalizacije cestovnog prometovanja između Federacije BiH i Republike Srpske, povijest se ponavlja. Promet ponovo seli na ceste i granične prijelaze Šamac i Brod. Skela poslije desetak godina rada još jednom odlazi u povijest a granični prijelaz se trajno zatvara.

Još uvijek neraspadnuta skela i njezini motorni brodovi 2021.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Svilaj-3

I ova je skela upisana u crnu kroniku. Krajem listopada 2012. zbog nabujale Save, debala i granja koje je sa sobom nosila, otkačila se skela dok je prevozila osam putnika i tri automobila na hrvatsku stranu i počela plutati nizvodno prema Slavonskom Šamcu. U pomoć se odmah zaputio i brod koncesionara za prijevoz putnika koji je skelu uhvatio i došlepao do bosanskohercegovačke strane rijeke. Putnici, koji u ovom incidentu na sreću nisu ozlijeđeni, odmah su iskrcani, a vozila su ostala na skeli privezanoj uz neprohodni dio obale do dovlačenja skele do njezinog matičnog pristaništa.

Od nedavno Savu u ovom kraju premošćuje suvremeni autoput

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Svilaj

Dok su Turci upravljali naseljem Novi Grad (na desnoj obali), kod njega je na Savi postojala drvena skela pomoću koje su se ljudi prevozili s jedne strane rijeke na drugu. Preko te skele prešlo je na slavonsku stranu Save na tisuće bosanskih Hrvata koji su se u to doba raselili po mnogim posavskim selima šamačkog područja. U tursko doba Novi Grad je bio turska kasaba u kojoj je živjelo nešto obrtnika, trgovaca i lađara.

Jaruge su selo u istočnom dijelu Brodsko-posavske županije. Naselje je nastalo kao podgrađe srednjovjekovne utvrde Jarki ili Arky, kojeg spominje 1408. ugarski kralj Žigmund u vrijeme svojih pohoda na Bogumile, u neposrednoj blizini riječnog prijelaza – skele na Savi s dvije branič kule. Spomenuli smo već da je lokacija korištena za prijelaz Save već u rimsko doba. Nakon pada Posavine pod Osmanlije 1536. utvrda se više ne spominje jer je napuštena oko 1550. i porušena. Prema carskoj naredbi porušene su i utvrde koje su branile druge skele na Savi (dopuštamo da je bila još poneka osim ovdje spomenutih). Prijelaz i skela na njemu (ne nužno u kontinuitetu) se održao do devedesetih godina prošlog stoljeća.
(kako to vrijeme ide – devedesete prošlog stoljeća – kao da je bilo jučer – a neki se od vas nisu ni rodili)

Slavonski Šamac, koji leži nasuprot ušća rijeke Bosne u Savu, po postanku je mlado naselje. Nastalo je početkom 18. stoljeća. Prije je na toj lokaciji postojalo selo Vrbica.   U ratnim operacijama od 1688. do 1691. godine vodile su se ovdje borbe za prijelaz preko rijeke Save. Kod Vrbice je postojao skelski prijelaz preko Save, koji se nazivao Mihaljevački brod. To ime dobio je prema obližnjemu većem selu Mihaljevici. Prema tom brodu bili su usmjereni svi stariji putovi koji su iz Bosne vodili prema Đakovu i Osijeku. U spomenutim ratovima prije Karlovačkoga mira, savski prijelaz kod Vrbice branio je krajiški satnik Lukač. On je ovdašnji brod utvrdio zemljanim nasipima i iskopanim šamcima. Ta fortifikacija dobila je tada (1692.) ime Lukačev šamac. Taj toponim se u 19. stoljeću ustalio, a pridjev Lukačev tijekom vremena je napušten. Šamac se tijekom 18. stoljeća dobro razvijao jer su Turci na suprotnoj strani Save osnovali kasabu Bosanski Šamac. Zbog toga je naselje na slavonskoj strani Save prozvano Slavonski Šamac. U tom selu bilo je 1730. godine dvadesetak naseljenih kuća s drvenom crkvom Sv. Petra i Pavla. Skela kod Šamca radila je potajno i noću, prevozeći izbjeglice iz turske Bosne u Slavoniju.
(Mirko Marković: Slavonija)

Željezničko-cestovni most preko Save između Slavonskog i Bosanskog Šamca građen je u vrijeme velikih javnih radova nakon Drugoga svjetskog rata, kao sastavni dio pruge Šamac-Sarajevo, u okviru tzv. omladinskih radnih akcija. Devedesetih je više puta miniran a u potpuno je srušen u svibnju 1993. Most je obnovljen i temeljen na starim stupovima, ali je u svom cestovnom dijelu proširen pa ima dva prometna traka i pješačku stazu, a pješačku stazu ima i željeznički dio mosta.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-amac

Od Šamca do Županje Sava ponovno jače meandrira.

Skela Dubočica – Domaljevac
Najnovija ratna djelovanja uvjetovala su i potrebu formiranja prijelaza skelom preko rijeke Save, među njima i skelski prijelaz Dubočica-Domaljevac - u rkm 292+800. U Zakonu o potvrđivanju ugovora o određivanju graničnih prijelaza između RH i BiH iz 2002. napisano je: Granični prijelaz Dubočica – Domaljevac (skela) funkcionirat će kao međunarodni prijelaz za putnički promet do uspostave međunarodnog graničnog prijelaza Slavonski Šamac – Bosanski Šamac/Šamac, a nakon toga će postati granični prijelaz za pogranični promet. Malo morgen! Prijelaz je trajno ukinut 2013. ali tu je prste imala EU, postavljajući zahtjeve o graničnim prijelazima, čemu 7 prijelaza RH-BiH nije udovoljavalo. Ova skela još je ucrtana u (neke) karte ali se ne spominje u službenim dokumentima o plovidbi Savom. Naravno, jer je nekadašnji (opet ono: poslijenovoratni...) granični prijelaz trajno zatvoren. Što se plovilo – plovilo se!

Skela Burumi – Tolisa
Uslijed ničega, a na putu prema Tolisi, na hrvatskoj strani Save proradio je 2003. sezonski carinski odjeljak Burumi i skela na 278,5 rkm. Skelu je pokretao pridruženi joj brod.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Tolisa

I taj je granični prijelaz trajno zatvoren 2013.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by gaspa sri 3 kol 2022 - 13:14

VALJA NAMA PREKO RIJEKE (44)


Dravsko-Savsko dioničko društvo je 1901. izgradilo vicinalnu željezničku prugu Vinkovci – Županja - savska obala, koju je 1910. produljilo od Vinkovaca preko Palače do Osijeka. Pruga je išla sve do savske obale odakle su se roba i putnici skelom prebacivali dalje u Bosnu. Otvaranjem mosta na Savi 1968. zadnje dvije stanice te pruge (Bošnjaci ili Bošnjačka stanica i Županja Sava ili Oraška stanica) gube na važnosti i ukidaju se. Skela i željeznička stanica bili su glavna veza stanovništva Oraške posavine i njihov izlaz u svijet. Kada je 1968. pušten u promet novi most Županja – Orašje, skela koja je tada bila glavna poveznica s Bosanskom Posavinom izgubila je značaj i smisao. Pravo malo naselje koje je živjelo od skele osuđeno je na umiranje. Isto tako i pruga.

Dana 15. 11. 1950. oko pola četiri ujutro okupila se grupa od preko stotinu nevoljnika na bosanskoj strani čekajući skelu (lokalno: kompu) koja je povezivala Orašje sa željezničkom stanicom Županja – Sava. Vlak je sirenom najavio svoj dolazak u stanicu. Iskusni skelar nije se usudio otisnuti od obale, iako je vlak već stigao na stanicu. Netko od članova mjesnog odbora u Orašju dao je znak da skela treba krenuti na drugu obalu Save. Na skelu se ukrcalo više od stotinu ljudi, bilo je tu i zaprežnih konjskih kola. Nisu došli ni do pola Save, a zapuhao je silan vjetar i zavladalo veliko nevrijeme. Valovi su zapljuskivali vodu po putnicima. Zavladao je strašan kaos i jaukanje ljudi. I konji su se uznemirili. Valovi su bili toliko jaki da su ljude nosili sa skele u Savu. Od silne jačine valova i vjetra pukao je drveni kolac na slavonskoj strani za koji je bilo vezano žičano uže (lokalno: drot) po kojem je plovila skela. Valovi su kao orahovu ljusku bacali skelu čas lijevo, čas desno. Putnici su vjerovali da je sudnji dan. Skela se potopila a s njom je u dubinama hladne vode završilo 86 muškaraca, žena i djece. Bile su to osobe različitih potreba. Jedni su išli prodavati korpe, drugi voće, treći duhan, neki kod zubara ili se fotografirati za osobne dokumente, a bilo je i onih koji su išli raditi da mogu platiti obveze i prehraniti članove obitelji.

2. veljače 1966. počeli su radovi na mostu preko Save između Županje i Orašja za autoput Županja - Opuzen. Most je svečano otvoren i pušten u promet 21. rujna 1968, kao i posljednja preostala dionica ceste od Županje do Tuzle, čime je dovršena velika nova magistrala koja vodi od mađarske granice na sjeveru do jadranske magistrale. Na početku Domovinskog rata, u rujnu 1991, most između Orašja i Županje je srušen. Navodno je udar groma aktivirao ranije postavljeni eksploziv. Na njegovom mjestu sve do 1995. riječna skela je bila jedini način prelaska s desne na lijevu stranu Save, odnosno iz BiH u Hrvatsku i obrnuto. Vezu s Orašjem održavale su dvije riječne skele koje su prevozile automobile i putnike, a mnogi Županjci sjećaju se gužvi i dugog čekanja za ukrcaj na skelu, nerijetko i opasnih prelazaka Save.

Jedna skela zvala se Marijan a vukao ju je riječni brod.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Marijan-Ora-je

Valja nama preko rijeke - Page 2 Ora-ka-skela-2

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Ora-je-3

Druga skela bila je majušna

Valja nama preko rijeke - Page 2 Skela-Ora-je

U operaciji zvanoj Joint Endeavour 130. Inžinjnerska brigada vojske SAD izgradila je pontonski most par stotina metara uzvodno od srušenog mosta s ciljem prijevoza osoblja i opreme do baze u Tuzli. Sa svojih 620 m na 63 zasebna modula bio je to najduži pontonski most te vrste do tada ikad sagrađen a prva vozila IFOR-a prešla su preko njega 01. 01. 1996, 2 dana nakon izgradnje. Zbog vrlo živog prometa i potrebe IFOR je nakon 18 dana korištenja uz postojeći postavio i drugi pontonski most. Oba prijelaza bila su u uporabi sve do otvaranja obnovljenog savskog mosta između Županje i Orašja koji je bio i ostao jedna je od najvažnijih cestovnih veza Hrvatske i BiH.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Pontonski-most-upanja-Ora-je

Valja nama preko rijeke - Page 2 Ora-je-ponton

Valja nama preko rijeke - Page 2 Pontonski-most-Ora-je

Nužnost gradnje novog mosta vrlo su brzo uvidjele vlade obje države, a sagrađen je sredstvima Svjetske banke. Riječ je o prvom zajedničkom velikom projektu obnove RH i BiH. Gradnja mosta trajala je dvije i pol godine, a otvoren je 22. prosinca 1998. Most je dug 790 m, širok 10,5 m, a dio koji premošćuje Savu dug je 304 m.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-upanja


Skele u Cvelferiji

Dovela nas Sava i do Cvelferije, zabačenog hrvatskog kraja kojeg čini 9 sela u Srijemu. Zaista kao da su na kraju svijeta jer tu završavaju svi putevi. Dalje se ne može. Zapravo: ne smije. Ovdje nema ni jednog graničnog prijelaza a za njihovo otvaranje država nema sluha. Susjede i komšije sad razdvaja granica. Ukinuti su i prijevozi preko Save. Cvelferijom je prolazio Franz Stefan Engel, činovnik Slavonske ratne kancelarije, koji u svom djelu Opis Slavonije i Srijema 1786. piše da u Rajevu Selu postoji skela za prijevoz preko Save u Tursku. Rajevo selo se u drugoj polovici 18. st. počelo razvijati, ponajviše zato što je bilo vojno zapovjedno mjesto koje je imalo pristanište za lađe i skelni prijelaz. 1865. osnovano je Obrtničko društvo. No, gradnjom željezničke pruge Vinkovci-Brčko i podizanjem mosta na rijeci Savi kod Brčkog selo je izgubilo karakter trgovišta. Sav je promet prešao u Brčko, a selo je počelo propadati.

Selo Gunja razvilo se na drugom ovdašnjem skelskom prijelazu preko Save u 15. st. Prijelaz za Brčko postoji odavna  jer su se iz Brčkog putevi razilazili po čitavoj Bosni. Skelom su u Slavoniju prelazile bosanske izbjeglice koje su progonli Turci. A onda je i premoštena.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-gunja

Nekad je ovim mostom prelazila i željeznička pruga koja danas ima svoj valstiti most nizvodno (slike, nažalost, nema). Most je bio nekoliko puta obnavljan, na sredini je imao čeličnu mrežnu nadstrešnicu, nogostup, a na sredini je bila tabla s natpisom s jedne strane Balkan i crvenom crtom a s druge Evropa s plavom crtom (tako sam bar shvatio iz polupismenog teksta lokalnog prekosavskog komentatora slike).

Novo izdanje mosta (Lijevo dolje Brčko, desno gore Gunja).

Valja nama preko rijeke - Page 2 Most-Gunja-Br-ko

Nizvodno je, rekoh, željeznički most.

Široka rijeka, a mostova malo. A slađe stvari na drugoj obali. Tako dolazimo i do opet bivše skele koja je hrvatske Račinovce, nasutim putem kroz savske bare, zvanim prohod, a danas šumsko-livadnim pojasom i i nasipom slab kilometar udaljene od Save, povezivala s bosanskim Novim Brezovim Poljem, nastalim zbog tog prohoda, odakle je put dalje vodio u Bijeljinu. Prijelaz je odigrao značajnu ulogu u migracijama bosanskog stanovništva u Slavoniju a koristii su ga bosanski bogumili (pripadnici bosanske nacionalističke slobodne crkve, u biti protivnici kršćanstva).

U novije doba prijelaz je postojao i dalje ali se više nije radilo o klasičnoj skeli već je putnike čamcem prevozio Mujo skeledžija koji je živio na bosanskoj strani. Na obali je trebalo samo zavikati: Muuujooo, eeej, Muuujooo... i on bi izašao iz svoje kuće i prevezao vas čamcem.

Valja nama preko rijeke - Page 2 Brezovo-Polje-Selo

Dalnji nastavak bio bi turanje nosa preko granice, al' da ipak zaokružimo Savu. Imamo skelu koja je ujedno i granični prijelaz između lijevoobalne Srbije (Jamena) i desnoobalne BiH (Subotište) na 204,8 rkm. Imamo i skelu u mjestu značajnog imena: Skela (kako li su se samo domislili tom imenu?) na 56,7 rkm. Na Savi je i u tom dijelu nekada bilo mnogo skelara. U Breski je radio brzi i šaljivi Lune, skelom se prelazila Sava u Dragojevcu, Provu, Ostružnici... Još postoji mala skela u Provu koja prevozi goveda na ispašu u Srijem.

______________________________________
Ako ne znaš kamo ideš, stići ćeš tamo kamo nisi želio
gaspa
gaspa
Administrator
Administrator

Broj postova : 3449
Lokacija : Zagreb
Registration date : 14.05.2008

borna likes this post

[Vrh] Go down

Valja nama preko rijeke - Page 2 Empty Re: Valja nama preko rijeke

Postaj by Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

Stranica 2 / 3. Previous  1, 2, 3  Next

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Moľeą odgovarati na postove.