Skretnice

Pfaff je napisao/la:... A o onim tehničkim detaljima koje si naveo, nemam ni ponjatija...

Red bi bio dakle, podučiti pačurliju ...

Ja ću to u Gaspinom stilu, natenane, malo po malo.

Skretnice su kolosječne konstrukcije koje služe prijelazu željezničkih vozila, odnosno vlakova s jednoga kolosijeka na drugi u vožnji.
Kad bi iz definicije izbacili vlakove, onda bi tome mogle služiti i okretaljke (ili okretnice, kako vam već Drago Diklić).
Ako još izbacimo i vožnju, onda tome služe prijenosnice (al to već spada u radioničku infrastrukturu).

Svaka dobra (i loša) lekcija počinje podjelom.
Pa tako skretnice dijelimo na standardne i nestandardne, zatim na jednostruke, dvostruke (a ima i višestrukih), dalje na jednostrane, dvostrane i simetrične, onda na obične i križne (tzv. englezere), a križne na dvostrane (englezere) i jednostrane (tzv. poluenglezere).
Obzirom na konstrukciju srca, skretnice još mogu biti obične, jednostrane lučne i dvostrane lučne, a ove zadnje mogu biti i simetrične.

Podjele doduše, nisu standardizirane, nego su podložne institucijama koje ih rade, pa tako i ova moja ima svoj karakter.
Generalno, zna se o čemu se radi, a kod nedoumica, postavljaju se pitanja ... pa tako očekujem i ovdje.





Ovdje imamo shematski prikaz (ne tražite me neshematski, jer je to onda nacrt / plan vezanja skretnice, a to je jaaakooo duuugaaačkooo ... ) obične jednostrane skretnice (vjerojatno) simetričnog srca.
Inače sve koje fasciniraju gornje podjele, iz neke sado-bog-te-mazo sklonosti obavezno ih nastoje označiti početnim slovima svih tih naziva, a kak smo već naučili, tih podjela ima kojekakvih i koliko ima profesora, fakulteta, instituta, željezničkih poduzeća ... pa ću izbjegavati te akronime, baš njima u inat.

Sve obične skretnice, jednostrane, dvostrane, simetrične, pa i dvo/više-struke imaju tri osnovna sklopa:
1. prevodnički sklop / uređaj ili po starinski mjenjalica,
2. međupolje i
3. srcište.

Osim podjele i dijelova, ovdje je karakteristična i bitna prije svega geometrija skretnice.
Tu imamo prije svega početak i kraj skretnice, udaljenost između njih je duljina skretnice, zatim kut odvajanja i vrlo bitnu točku iz koje se sa osnovnog pravca odvaja vektor odvajanja u skretanje, a nazivamo ju matematska točka skretnice. Navedeno su glavni (i dovoljni) parametri za projektiranje kolosječnih veza, skretničkih lira i blokova.

Kolosječna veza - to je spoj dvaju (najčešće usporednih) kolosjeka dvjema skretnicama i kratkim kolosjekom između njihovih krajeva koji odvajaju u skretanje.

Skretnička lira - niz povezanih skretnica iz kojih se granaju kolodvorski kolosjeci na jednoj strani glavnog prolaznog kolosjeka.

Ako imamo liru i na suprotnoj strani glavnog prolaznog kolosjeka, onda obje lire čine skretnički blok. Ukoliko je kolodvor projektiran da ima skretničke lire samo na jednoj strani prolaznog kolosjeka, onda je svaka lira ujedno i blok.

Zaključak je da jednostavni kolodvori imaju po dva bloka (obično ih nazivamo ulazni i izlazni, prema smjeru pruge).
Složeniji ih imaju više (npr. Sisak, Rijeka) i onda ih obično označavaju (i) rednim brojevima: prvi, drugi, treći itd.

Prema njima, skretničarske kućice uz te blokove, popularno nazivamo blokarnicama, iako je značenje toga izraza kompleksnije: skretničarske kućice su samo objekti za boravljenje i sklanjanje skretničara od meteoroloških utjecaja, dok je pravo značenje blokarnica u mehaničkim upravljačkim uređajima za prebacivanje / mijenjanje / okretanje skretnica koji su smještani u njih. Kolko mi je poznato, takve blokarnice, a koje obično zaposlenici HŽ INFRASTRUKTURE nazivaju postavnice (iako taj izraz pak, ima malo šire značenje) u Hrvatskoj postoje još samo u kolodvoru Čakovec.

Za početak je dovoljno ... u sljedećoj lekciji ćemo se posvetiti gornjoj shemi i dijelovima skretnice.

Vidim da si po izražavanju podpao pod utjecaj nekih mudrica veterana na ovome forumu

To te ja pitam! Tema bliska temeljnom usmjerenju foruma. Stručno a ipak jasno pisana. Prava poslastica!

Oooodlično! Upijam znanje...

Iz gore pojašnjenog zaključujem da je ono s čime prijateljujem postavni uređaj

besposlenpop je napisao/la:... u Hrvatskoj postoje još samo u kolodvoru Čakovec.

Postavnica Čakovec

Rad u takovim mehaničkim postavnicama je samo za prave muže

besposlenpop je napisao/la:...
Složeniji ih imaju više (... Rijeka) ...

... oprostite mi što sam, eto tako, malo tulav (počela me jbt godina proizvodnje), volio bi znati gdje su u Rijeci Blok 3, Blok 4, ... s obzirom da ja znam samo za samo dva, Blok 1 (na Brajdi na ulazu kod podvožnjaka) i Blok 2 (kod Pošte 2)

thomcro je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:...
Složeniji ih imaju više (... Rijeka) ...

... oprostite mi što sam, eto tako, malo tulav (počela me jbt godina proizvodnje), volio bi znati gdje su u Rijeci Blok 3, Blok 4, ... s obzirom da ja znam samo za samo dva, Blok 1 (na Brajdi na ulazu kod podvožnjaka) i Blok 2 (kod Pošte 2)

(inače dosta dobro crtam, al miš baš nije olovka, pa se nadam da ove fleke barem nedvojbeno naznačuju područje ... nije ni bila namjera da ih omeđim ko Zagorci njivu)

Pfaff je napisao/la:
Postavnica Čakovec

Mda, uvijek me oduševi ta arhitektura novovalnog vikendaštva (ko nadograđena klet) s balkonom na katu - totalno izvan trendova željezničarske tipske gradnje.

Inače, mogel sam (u vezi blokova) bubnut npr. kolodvor Vinkovci, Zagreb RK ... al ne poznam baš tolko njihove sheme niti ponekad posebne, lokalne nazive (a onda smo obrali bostan, kad se pojave razljućeni aboridžini i počnu vitlat oklagijama iznad glave ).

Ponavljam shemu da nas poštedim skrolanja (ima li kakav hrvatski sinonim ).

Prevodnički aparat / uređaj ili mijenjalica, zatim međupolje (na shemi navedeno po novinarski kao "srednji dio" ... ) i srcište su osnovna tri, ne samo funkcionalna, nego i fizička dijela skretnice - ne tako davno, nove skretnice su se vezale ("šivale", odnosno slagale u cjelinu) pokraj mjesta ugradnje, te bi se nakon demontaže stare skretnice i pripreme podloge svaki dio redom poprečno naguravao na svoje mjesto.
Ako netko zamišlja klizne jastuke, valjke, hidraulične preše i sl. tehniku - zaboravite.

Tehnologija se sastojala od prastare poluge umnožene do broja kaslova (razmaka među pragovima) i još puta dva (duž vanjskih šinja), debljine i duljine poštenog kolca za vinograd, dan prije nasječenog u najbližoj guštari (a toga je navijeke bilo i bit'će). Brigada pružnih radnika se je dakle rasporedila u dvije linije duž polja, na znak zabijala rukače (to su one kolčine) u podlogu iza šinje i na drugi slog uzvika "hooo-ruk" odgurnula svoj rukač od sebe, djelomično odižući i šinju uvis, te složno odmicala polje prema svom cilju.

Znalo je to potrajati10-ak minuta, a s vremenom je vrijeme sve više postajalo novac, a pružni radnici su postajali sve rjeđi resurs, pa su sklop potreba i tehnologije s vremenom rukače i manuelce zamijenili kranovi bagera i sajle. Nije bogzna kolko ubrzalo proces, al je racionaliziralo radnu snagu i eliminiralo neizbježnu zemlju koju su čela pragova naguravala rukanjem. Mislim da bi danas na cijeloj HŽ-ovoj Infrastrukturi bilo nemoguće skupiti jednu brigadu radnika koji bar teorijski poznaju taj proces i da iskušaju "silu puta krak".

U međuvremenu je tehnologija napredovala, pa je bivši "Remont" nabavio samohodne Geismarove dizalice, krštene mističnim akronimom P.U.M.
Bio sam pionir primjene tih simpatičnih PUM-ova na HŽ-u. Nemam baš nikakve fotke tih originala i iz tih vremena, pa za ilustraciju nešto slično:



Dakle, bile su to 4 samohodne dizalice s odvojivim kolicima (sva nemotornqa kolica na željeznici se inače krste "valterima") - gornji dio s motorom, hidrauličnom pumpom, upravljačkom konzolom i sa po 2 podizne noge, a donji, valter sa škarastim podizačem i hidrauličnim zagonskim motorom - povezivali bi se međusobno ili razdvajali po potrebi procesa. Postojao je još i pomoćni kolosjek, koji se postavljao na mjesto ugradnje, a izvlačio prije spuštanja cijele skretnice (primjetite da se tu ugrađuje cijela, a ne u 3 dijela   ). Naravno, sva 4 PUM-a su djelovala zajednički u cilju postizanja zajedničkog cilja.

Za mene je to još doba romantike, a u danas se skretnice vežu u kompletu u radioni sa svim dijelovima, postavljaju na platformu za ugradnju (cijela skretnica je položena na poprečno ukošeno postolje) i onda se takva doveze do mjesta ugradnje i hidraulikom nagura na svoje mjesto.
Bezveze.

Ovo kratko skretanje sa dijelova na ugradnju, rezultiralo je neplaniranim postom, pa dijelove obećavam ko kralj Jututunski u sljedećim postovima ...

Sviđa mi se avatar s kapicom!

U luci imamo lučke kolosjeke koji u pravilu imaju samo jedan jezičac. S druge strane je "kud te put nanese". Ima takva skretnica neko posebno ime?

Pfaff je napisao/la:U luci imamo lučke kolosjeke koji u pravilu imaju samo jedan jezičac. S druge strane je "kud te put nanese". Ima takva skretnica neko posebno ime?

Je, i kad sam ih prvi put vidio, nisam vjerovao svojim očima!
A ne znam, nisam nigdje na njih naletio u literaturi.
Pretpostavljam da ih zovu - lučke?

Pretpostavljam da se ova (polu)skretnica prebacivala ručno, uglavljivanjem neke klanfe. Kad autor stane obrazlagati skretničke pogonske mehanizme pridružit ću se rječju i slikom i pokušati objasniti kad je klanfa svrsishodna i zašto nije u široj uporabi (ako me autor ne pretekne)

gaspa je napisao/la:Pretpostavljam da se ova (polu)skretnica prebacivala ručno, uglavljivanjem neke klanfe. Kad autor stane obrazlagati skretničke pogonske mehanizme pridružit ću se rječju i slikom i pokušati objasniti kad je klanfa svrsishodna i zašto nije u široj uporabi (ako me autor ne pretekne)

Nije klanfa nego je ključ od plosnatog željeza s ovalnom rupom za ruku na vrhu Vrlo slično "najboljem argumentu tramvajskog kočničara". To se utaknulo u skretnicu i onda... Jasno, ako se cijela stvar nije opako zapekla

Treća sreća ...

Prevodnički aparat ili uređaj, kako piše gore, ili mijenjalica, kako se spominje u nekim krugovima, pa onda prevodnički sklop ili samo prevodnica (ovo treba razlikovati od sustava ustava na plovnim putovima) - nisu baš jednoznačni pojmovi za ovu osnovnu cjelinu.
Cjelokupni aparat / uređaj / sklop se sastoji prvenstveno od skretničkih pragova (iako, neke najsuvremenije konstrukcije na prugama velikih brzina se postavljaju na armirano-betonske ploče), metalnih dijelova, (skretničkog) pribora, polužja za rukovanje, ev. polužja i elemenata za osiguranje, te ev. još neke dodatne opreme (podsjeća li vas to na auto-kataloge? ) kao npr. zaštitnih limova za polužje, grijača i ne svugdje obaveznog ksretničkog lika.

Prevodnički uređa (držat ću se toga pojma, al ne smeta ako se u diskusiji nađu i ostali) - dio je koji obavlja suštinsku funkciju - odvaja kolske sklopove vožnjom uz jezičak na jedan ili drugi kolosjek iza, odnosno sa njih svodi vožnjom niz jezičak na jedan kolosjek ispred skretnice.
Ključni su metalni dijelovi glavne (naležne) tračnice / šinje i prevodnice ili jezičci.

Neki stručnjaci vole cjepidlačiti, pa tako neki pod mijenjalica, prevodnički sklop ili prevodnica smatraju samo jedan od sklopova glavne šinje i pripadajućeg joj jezička, no u praktičnom smislu - to nema smisla.
Za mene su jezičak i prevodnica sinonimi, a sklop ili uređaj je onaj koji služi svrsi u pruzi (mreži), a ne na nekakvom demonstracijskom stolu ili udžbeniku.




Ovo je najbolji prikaz kojeg sam uspio naći, no bez obzira na minijaturnu fotku, dosta dobro prikazuje osnovno funkcioniranje uređaja i bitne tehničke karakteristike.

Kod obične (rekli bi nekad na JeŽeu - proste) skretnice na gornjoj slici razlikujemo povijenu glavnu naležnu tračnicu s priljubljenom pravčanom prevodnicom / jezičkom - obje lijeve, te pravčanu glavnu naležnu tračnicu s odljubljenom prevodnicom / jezičkom - obje desne. Osim kod visokotehnoloških skretnica, jezičci su jedine pomične tračnice, vezane (ili zavarene) na svom korijenu na međušinju / međutračnicu, a blizu vrha (te kod skretnica većih radijusa još na sredini ili i više mjesta) spojene na polužje kojima se jezičci primiču, odmiču i pritvrđuju u željenom položaju.

Glavne naležne tračnice su posebne po tom svom srednjem nazivu, koji znači da su to posebno obrađene standarne Vignolesove šinje, čija je glava s unutarnje (vozne) strane izglodana da joj priljubljeni jezičak sa svoje stražnje (nevozne) strane priljubljuje tako da cigaretni papir između njih ne možete iščupati nikakvim trikovima. Glavne tračnice se dakle proizvode od standarnih tzv. tvrdih šinja na specijalnim glodalicama.

Jezičci se pak valjaju kao posebni tračnički profili i to od visokokvalitetnih čelika koje karakterizira visoka žilavost (o kojoj dalje neću, jer mi metalurgija nije u opisu posla   ).
Pokretni dio jezičaka leže na tzv. skretničkim jastucima (ravnim pločama od nekog vrlo otpornog čelika) a u novija vremena i na jastucima s ugrađenim valjkastim ležajevima (valjci ne nose jezičak u krajnjim položajima, nego samo pomažu u prebacivanju iz jednog u drugi).
Jastuci se odvajkada podmazuju, nekada uljem, a u novija vremena posebnim grafitnim premazima.
Toliko o vertikalnoj komponenti.
Za horizontalno držanje priljubljenih jezičaka na dijelu gdje su profili jezička i glavne šinje odvojeni, služe bočni oslonci.
Nažalost, Gugl ne voli baš uskostručne pikanterije, pa za sad nemam slike tih dijelova.

Dio skretnice koji "strši" ispred jezičaka, par glavnih tračnica sa pragovima, naziva se kolokvijalno vrh skretnice. Isti izraz se ponekad koristi i za početak skretnice - termin za kojeg pak nema dileme - to je, rekli bi i geometrijski i matematički i tehnički i službeni početak skretnice, od kojeg se odmjeravanjem dolazi do spominjane matematske točke i kod standardnih skretnica, odmjeravanjem po oba kraka iste duljine do službenog (i ostalih) kraja skretnice.

O pragovima ćemo na kraju ove (trodjelne) lekcije, a sad još o polužju.
Možda se na HŽI-mreži zalomi još poneki zastarjeli sustav polužja s tzv. kukastim zatvaračima, ali ja ću se držati uobičajenog standardnog sustava sa spojnom motkom, lastinim repovima i uklopnicima (i za njih nemam fotke    pa ako nađem, ubacim kasnije ... a ako nađe neko tatrane - biljezžim se sa štovanjem   ).

Spojna motka je, kako naziv kaže, četvrtasta štanga od visokokvalitetnog punog čeličnog profila koja nešto spaja.
Pitanje je što?
Pa spaja oba jezička, ali ne sama i ne samo tako - na svakoj nožici jezička (onoj donjoj, horizontalnoj plohi L-profila) je svornjakom učvršćen tzv. lastin rep - posebno profiliran zasun od isto tako četvrtastog visokokvalitetnog čelika koji se uvlači u profilirani dio spojne motke i uklopnik, četvrtasti cijevni čelični element učvršćen ispod nožice glavne šinje. Jedna strana spojne motke, lastin rep i uklopnik čine svojevrsnu bravu koja zabravljuje i fiksira vrh jezička u željenom položaju, no ujedno sklop spojne motke i lastinog repa služe i prebacivanju jezička iz jednog krajnjeg položaja u drugi.

Komplicirano?
Čekajte samo kad treba pratiti sinkronizirani rad cijele motke i oba lastina repa!
Nadam se nekom naknadnom Jubitu, a sad idemo malo dalje.

Kod skretnica koje se još prebacuju "na žgance" imamo poteznu motku, koja se s jednim krajem spaja na kraj spojne motke, a drugi na polužje postavljača.
To je onaj Pfaffov prijatelj, čiji osnovni dio je gusnato postolje koje se ušrafljuje na skretnički prag posebno dug za tu namjenu, zatim trokraka poluga na čijem doljnjem dijelu je pričvršćena potezna motka, a s gornje strane se klati prebacivačka poluga s okruglim, crveno-bijelim utegom i ručkom, kolokvijalno zvan kruška.
Kad su skretnice uredno održavane i podmazivane, prebacivanje je jednostavno - kruška se podigne i zabaci na suprotnu stranu i ako je dovoljno jako zabačena, uteg odradi cijelo prebacivanje do kraja sam.
Kad pak skretnice nisu dobro održavane i podmazivane, prebacivanje je teško, uz višestruko zabacivanje i prebacivanje mic po mic, dok se težina prebacivanja mjeri odgovarajućom količinom psovanja. Kriteriji mjerenja su proizvoljni, a izbor pomoćnih sredstava ograničen tek vlastitom maštom.

Osim za prebacivanje, glavna uloga utega je čisto drugačija: svojom težinom mora čvrsto držati priljubljeni jezičak uz glavnu šinju i odljubljeni jezičak odvojen od druge glavne šinje tijekom prelaska vlaka. To je kod neosiguranih skretnica.
Osigurane skretnice ("na žgance") se osiguravaju, odnosno pouzdano pritvrđuju skretničkim (tzv. Robel) bravama.

Drugi način prebacivanja i osiguranja je elektropostavnim skretničkim spravama (EPSS). Elektromehanički dio je meni poput podignute haube motora na autu: podigneš, pogledaš i zatvoriš, a osim nadoljevanja staklopera, poduzetniji znaju provjeriti nivo ulja, promijeniti žarulje i akumulator.

Ono bitno su potezna motka koja preko motora i kojekakvih naprava u EPSS-i pouzdano čvrsto drži spojnu motku, lastine repove i oba jezička u željenom položaju tijekom prolaska vlaka, te dvije kontrolne motke koje također izviru iz EPSS-e, a drugim krajem su pričvršćene na svakom jezičku, uz lastin rep, ali bliže vrhu jezička.
Kontrolne motke, kako im sam naziv kaže, kontroliraju položaje jezičaka u željenom položaju i ako pomak prijeđe dopuštenu vrijednost, signaliziraju kvar / smetnju na postavnom stolu i skretnica se smatra neprohodnom.

Tolko za ovaj put, ćao đaci do sjutra.

Ufff!

Pfaff je napisao/la:Ufff!

E da ... vidim jutros barem jedan tipfeler.

Prenašam svoj preko 10 godina star ovdašnji post:

besposlenpop nam je opisao mehanizam skretnice iz doba jakih ljudi. Danas se to radi, kako je i sam rekao, sasvim drugačije, jer zašto, ama zašto se patiti više?


Dignimo taj poklopac i zavirimo u kutiju


Danas za željezničke skretnice imamo lijepe pogone sa servomotorom. Tu odmah možemo povući usporedbu s tramvajskom skretnicom koja radi na elektromagnet. Elektromagneti kod željeznica ne prolaze jer su preslabi - usporedite tramvajsku i željezničku tračnicu - za savijanje željezničke treba puno veća sila. S tim u (s)vezi je i pitanje upotrebe klanfe, tj. Pfaffovog ključa od plosnatog željeza s ovalnom rupom za ruku na vrhu (dakle: klanfe!) s kojom se tramvajska skretnica može pomaknuti, ona lučka s jednim jezičcem valjda isto, a kod pravih skretnica bi za taj način trebalo angažirati Petra Klepca, Martina Krpana ili kraljevića Marka.

Koliko se sjećam iz vremena dok sam se još time bavio, klanfa je ovo:



Može poslužiti i za čeprkanje po vrtu

Tako? Nisam to znao. Očigledno nemam previše bogat rječnik, pa koristim izraz klanfa za svaki ravni metalni komad (polugu) bez obzira na presjek i završetke. Ali, eto, čovjek uči dok je živ (nadam se da ću još mnogo toga naučiti).

Moram malo dublje zakopati po arhivi.



Ej kobaso, dolazi Pikaso.

Dakle s čela crvenom bojom sam naznačio profile jezičaka na samom vrhu.
Svjetloplavom su zaokruženi jastuci - lijevo se vidi kako obuhvaćaju samo svojim unutarnju stranu nožice glavne šinje ... a desno, kako izgledaju kad je na njima priljubljena prevodnica.
Ključne točke spojne motke su označene žutom: u sredini (iako vam to tak ne izgleda, ali imajte na umu da je prebačena na desnu stranu ) je rupa predviđena za svornjak i ušicu potezne motke sa EPSS, lijevo od rupe je duguljasti izolirani sastav koji sprečava prenošenje povratnih struja elektrovuče i ss-uređaja s jedne na drugu tračnicu, a na desnoj strani je izvirio dio motke sa krajem lastina repai slobodnim utorom za zabravljivanje u suprotnom položaju uređaja.
Desno od toga je zelenom bojom zaokružen spoj spojne i potezne motke, a na lijevoj strani se vide dvije rupe za istu namjenu, kad je postavljač na toj strani.
U pozadini je dvostrana ljubičasta strelica koja označava mjesta oslabljenja nožica profila, kako bi se jezičci nesmetano povijali lijevo-desno ...
I na kraju, sprijeda je zaokružena sivom bojom ručka utega - koja to nije - naime neko je odšrafio original, a nekakav šraf sa četvrtastom glavom identičnog navoja je poslužio svrsi.

Čuvar skretnica u svakom periodu:

Ja sam se pred 4 godine u temi Pula hvalio najstarijom skretnicom u nas (koja to nije)

Pokušat ću ovu bez šaranja.

Šta je tu značajno?
Prvo da je drukčija od one prve ... i da je premasna.

No da, vidimo na sredini spojne motke spoj sa poteznom motkom koja ide iz EPSS-e.
Primijetite da je ova spojna motka malo drukčija od one ne prethodnoj skretnici. No, samo je izolirani sastav postavljen simetrično, a s njegove prednje strane je ušica za spoj.

Ako malo povećate fotku, vidi se na desnoj strani da jastuci imaju nekakve ureze. Naime, ovaj tip je iznutra šupalj i u njih su uglavljene elastična ... hm, štipaljke, koje osiguravaju elastičnu vezu jastuka i praga sa nožicom glavne šinje.

Ne znam čemu služi onaj čep na poklopcu EPSS-e ... al izgleda ko da je za ulje.
Pa je onda valjda za ulje?

Podužni tuljci s desne strane skretnice su zaštita polužja za upravljanje dodatnom spojnom motkom (spomenute su još u prvom postu), koja se pažljivijim gledanjem nazire između pragova. Ugrađuju se na teže tipove (u pravilu za tip 60 - prema težini tračnica), odnosno dulje od onih za radijuse > 300 m.

Ona kutija po sredini uređaja je dio plinskog uređaja za grijanje skretnica, dok su oni čudni dodaci s unutarnje strane jezičaka limena zaštita samih plinskih grijača (plamenika). Lijevo se nazire naranđasti kavez za plinske boce. Takvi se više ne ugrađuju, došli su pameti da je struja zakon.

Šta još reći ...?
Ako se dosjetim, bit će još o prevodničkom uređaju, a ako ne, prelazimo na međupolje ...