Što me (ne) ljuti u prometu

Ja sam se odavno okanio tih i takvih zezalica.
Naši su svi na Trsatu pa sam ja znao odlaziti provjeriti jesu li svi na broju i zapaliti im ferale.
Onda sam u jednom trenutku shvatio da je pokojnima prilično svejedno i da se ja u to bacam da susjedi ne bi rekli: "Viš', kakov je, ni mami ne gre na grob...". Ma, fućka mi se. Sad im vani na podestu zapalim feral i gori tri dana i amen.

A i ovdje je već sad ludnica u prometu. Ima kojekakih registracija i svi voze k'o sumanuti...

Zonsko parkiranje daje neke rezultate. Dosad, ako bih se ujutro izvezao od kuće, nisam imao šanse naći parking prije 16 sati, kad prvi zaposleni počinju odlaziti svojim kućama a domaći još nisu došli s posla. Sad prije podne ima dosta praznih mjesta.

Puna su im usta velikih riječi o pokušajima poboljšanja prometa u gradu. Da razmisle o tramvajskom prometu? Danas mi je od križanja Držićeve i Vukovarske do prolaza križanja Držićeve i Branimirove - tramvajem - trebalo valjda petnaestak minuta. Kočnica je semafor Branimirova x Držićeva. Ako se tramvaji loše poslože, a može ih u jednom smjeru proći samo po jedan, onda se čeka i čeka. Ako je tramvaj za Kvatrić iza onoga za Branimirovu, prvo mora čekati njegov red, a onda nove 3 semaforske faze za svoj. Danas je kolona - a aktivne su bile samo redovne linije - bila od Branimirove do iza autobusnog kolodvora. A kad su svojevremeno, zbog radova na Savskoj, ovuda bile preusmjerene i druge linije - bila je katastrofa.

Nekad su tramvajske skretnice bile dosta prije račvanja, pruga je desetke metara bila udvojena i na tom je dijelu stao cijeli tramvaj. Onaj slijedeći je mogao upravljati skretnicom po volji, bez bojazni da je okrene dok je prethodno vozilo nije u cijelosti prošlo. To usporava vožnju i onda u jednoj fazi uspijeva proći tek jedan tramvaj. Rješenje s ranom skretnicom primjenjuje se u mnogim stranim gradovima. Primjenjivalo se i u Zagrebu, u ona mračna vremena.

Zagreb bi kupovao tramvaje, je li? A nisu u stanju kupiti dva upravljačka sklopa za skretnice. Onu na TŽF i Maksimiru. Radovi na MIhaljevcu prekinuli su tramvajski promet u tom smjeru. Ti radovi ne traju tjedan-dva, već ohoho. Četrnaestica stoga svoj put završava na Trgu žrtava fašizma, a skretnica kojom se bira vožnja u krugu ili skretanje u Zvonimirovu nije elektrificirana. I onda vozar svaki put mora izaći van i ručno je prebaciti: 14 kad se vraća u grad, a 1, 9, 13 ili 17 kad naiđu iza njega, e da bi skrenuli u Zvonimirovu. I sad tramvaj tamo stoji dok vozar mijenja skretnicu, blokira skretanje autima prema Krešimirovom trgu, i sve u svemu nastaje opće veselje.

Park Maksimir već je odavno okretište petice. Nije to neka privremena mjera nego trajno rješenje. Ali skretnica za okretnicu je kakva je bila i u doba samoupravnog socijalizma. I opet ista priča: vozaru, izađi, okreći skretnicu. Jednom to radi vozar petice koja okreće, za njim prvi što nastavlja prema Dubravi. I tako unedogled.

A sad nešto sasvim drugo. Prometni znakovi. Ne mogu odrediti ljuti li me postojanje nekih znakova ili njihovo nepoštivanje. Riječ je o sporednim cestama, većinom šumskim ili tko zna čijim, na početku kojih često stoji znak zabrane prometa. Ponekad na dopunskoj ploči stoji i obavijest na koga se ili kad odnosi, a koji put smo upućeni da cestu koristimo na vlastitu odgovornost. Razumijem da šumari na taj način žele sačuvati svoje i braniti se od drvokradica i lovokradica. Možda jednostavno sačuvati prirodu od zagađenja i dovoza otpada. Razumijem i da se promet brani ako cesta vodi privatnim posjedom i služi samo za prilaz nekoj građevini, kao servisni ili požarni put. Ali za nas kojima omogućava stići brže i lakše do nekih točki odakle su drugi ciljevi brže i lakše dostupni, takve nas ceste jako mame a zabrana ljuti. A kako se na popularnim mjestima vozači odnose prema tim zabranama? Gledao sam jedan filmić, sniman kamerom iz auta, o vožnji na vrh Učke, Vojak. Autor elegantno skreće s ceste preko Učke na odvojak za vrh, prolazi pored znaka zabrane prometa (koji je, naravno, u kadru) kao pored turskog groblja (poučno za sve gledatelje), a kad je došao do cilja, pod vrh, nalazi tamo sijaset drugih automobila. Zanimljivo. Doduše, u jednom je napisu neki planinar ukazao na taj znak i rekao da promet nitko ne nadzire i da znak možemo slobodno zanemariti. S druge strane ovakvi bi znakovi, bez obzira o njihovoj opravdanosti, trebali značiti odricanje od odgovornosti za bilo kakvu štetu koja nastane na vozilu (sudar, nalet na životinju, odron kamenja, upad u grabu ili udarnu rupu, slijetanje jer nema ograde ili je bankina neutvrđena... jer auto ionako nije smio biti tamo. Zato ne bi bila loša dopunska tabla koja bi nam rekla: ovdje zaista NE SMIJEŠ ili ovdje ti nije pametno ići.

Dada, ta vožnja na Vojak (Učka) je vrlo zanimljiva

Hmm ja zadnjih dana ne izlazim puno van (radi prehlade) ali nisam primijetio neko olakšanje glede parkiranja?
Prošle nedjelje sam prijepodne otišao autom do Dubrave pa sam bio sretan što sam na povratku zatekao u
cijeloj Račkoga jedno mjesto i to samo zato jer je prilično usko radi stupa i drveta.
Stalno je sve zauzeto jer je u blokovima ionako prijavljeno više automobila negoli ima mjesta. Brojni "domaći"
manje odlaze nekuda autom jer bi drugdje morali plaćati a "vanjskih" će se uvijek naći radi kupovine nečega ili
odlazak u banku npr.
Još uvijek je u mome kvartu puno ambasada i raznih udruga imaju rezervirana parkirna mjesta koja većinom
zjape prazna, npr ambasada ima 3 mjesta a rijetko je zauzeto samo jedno. Jedna udruga rijetko ima neke
priredbe a njihova mjesta su tjednima prazna. Barem su kafići smanjili svoje vanjske prostore pa se tu dobilo nešto.

Riječ-dvije o prometu u mirovanju i njegovoj potpori. Drugim riječima: parkiališnim kartama. Onaj naš nesretnik kojem je vrhunac bio izležavanje na cesti pri deložacijama s ambicijom popravljanja zagrebačkog prometa nije u stanju valjano organizirati, a kamoli provesti, redovnu dobrovoljnu naplatu parkiranja. U redu, ne mora čelni čovjek znati kad ugine koji golub na Trgu i biti za to odgovoran, ali on postavlja ljude koji su odgovorni za pojedine segmente. On se naslikava. On komentira. Jedino mjesto za plaćanje mjesečnih parkirališnih karata u Zagrebu je u Holding centru u Vukovarskoj, tamo gdje je i borna neki dan bio (i, začudo, ništa se nije žalio). Blagajnu u Šubićevoj prošli mjesec su ukinuli. Dakle: jedno mjesto za cijeli grad i svu tu gomilu vozila. I sad, kad su uveli zone, gomila je onih koji bi nešto pitali, mijenjali, utvrđivali... pa se zadrže na šalteru i po 10 minuta. Zadnja 2 dana pokušao sam se plasirati do blagajne i u nijednom slučaju ih ispred mene nije bilo manje od 25 (dosad nikad više od 4-5). Ali gazda se vozi biciklom, pa mu je ova gužva nepoznata.
Netko će me uputiti na plaćanje internetom. Da, i to postoji. Pokušao sam se registrirati a sprava mi reče da se internetska adresa već koristi. Valjda su je upisali kad sam prvi put predavao zahtjev za stanarsku kartu. A što je sa zaporkom? Nikakvo uputstvo za one koji su zaporku ev. zaboravili. I tako - ništa od korištenja blagodati suvremenih informatičkih tehnologija.
Dakle, u red. Ponijeti camping stolicu i neku dobru knjigu, sendvič i termosicu, pa ćemo i to obaviti.

Hmm pa ima već nekoliko godina kako su ukinuli blagajne na Kvatriću koji je mnogima bio prihvatljiviji?
Propustio sam priliku požaliti se na sporost i preopterećenost u Vukovarskoj, ja obično idem sa suprugom
koja ima više strpljenja stajati u redu dok ja vani dežuram u automobilu pokušavajući uloviti neko mjesto
za automobil.
Odlazak tramvajem je prilično dugotrajan jer se treba vozati okolo-naokolo.
Rekao bih da je dosta krivnje za čekanje u redovima na samim korisnicima, baš mi žena jučer da čovjek
ispred nje nije znao niti svoju adresu a kamoli zonu u koju spada pa je samo on potrošio skoro
pola sata! Druga strana na šalterima također često zavlači, radi sporo ili su neki bez posla dok su drugi
preopterećeni.

Ja nemam tih problema...

Pfaff je napisao/la:Ja nemam tih problema...

Ko ni mi ljubav s drvima & snijegom.

Kad nisam u pravu ja to priznam. Malo sam bio preoštar i prekritičan u prošlom postu, a djelomično i netočan. U Vukovarskoj rade 4 šaltera za izdavanje i plaćanje parkirnih karata pa se nadam da će se za koji mjesec stanje normalizirati, kad prođe ovo ludilo s podjelom na zone. Jutros sam ušao s gomilom koja je pred vratima čekala otvaranje i bio jedanaesti u redu. Ne smijem ni pomisliti što će biti kasnije.

A glede interneta bijah u krivu. Ja sam svoju lozinku tražio (i ne našao) pri registraciji, a trebao sam izabrati prijavu.

Danas sam sa zadovoljstvom koristio tramvaj od Ul.Račkoga do Borongaja i natrag, napisao sam sa zadovoljstvom jer sam
gledao nepregledne kolone automobila u Zvonimirovoj dok su tramvaji neometano vozili!

Ovaj sv.Nikola se već jako dugo pojavljuje ovdje, vidi se na njemu da je ostario i zaprljao se od atmosferilija

Na povratku sam malo štopao vrijeme, od Borongaja do stanice u Račkoga je trebalo svega 11 minuta unatoč stajanjima
na svakoj stanici i nekoliko crvenih semafora, snimio sam filmić kojeg sam pauzirao kod svakog stajanja tako da kraće traje

Na polovici otprilike me netko trknuo pa mi je ispao mobitel, zbunjavelu nisam izrezao.
Film sam snimao pored ostaloga da se vide zgrade na jednoj strani u Zvonimirovoj, nekom drugom prilikom
ću snimiti i drugu stranu.

Zbunjavela je baš na pravom mjestu. Do tamo - vile prizemnice i katnice, onda prekid i najednom nastavak s višekatnicama u nizu.

Glede snimanja vožnje - šteta da nema više tramvajaca entuzijasta s dobrim kamerama da snime cijelu liniju kroz šoferšajbu. Postojeći filmići su dosta stari i slabije kvalitete. Neki snimaju kroz stražnje staklo, ali nije to - to. Slikanje kroz prozor sa strane pak daje jedan drukčiji pogled na grad - nemamo širu sliku ali možemo zaviriti u ulice sa strane.

No, nešto sam drugo htio danas napisati (uvijek me odvučete na neku drugu stranu...). Riječ je o semaforima za pješake. Pješaci obično prelaze ulicu kao muhe bez glave, pa su tu semafori da to izreguliraju. Nažalost - loše, pa bezglavi prelazi nisu za čuditi. Koji put, poštujući semafore, pješaku treba za prelazak jedne ulice s razdvojenim kolnicima cijela vječnost. A moglo bi bolje. Na mjestima kad do pješačkog prijelaza cestovni promet dolazi samo s jedne strane (dakle, nema vozila s druge strane, bilo izravno, bilo iz skretanja), pješacima treba biti zeleno čitavo vrijeme dok je vozilima crveno. A u praksi nije tako, već je i polovicu jednog semaforskog cikljusa crveno i vozilima i pješacima.

To je zato jer zeleno za pjesake znaci da pjesak smije zakoracit na zebru, tako da zeleno za pjesake moze trajat i jednu sekundu i pjesak nije u prekrsaju. Ista je stvar i kod autiju, sam kaj oni znatno brze produ krizanje, pa njima moze zeleno duze trajat, bez opasnosti od nesreca. Ukratko, nakon kaj se ugasi zeleno za pjesake, onaj pjesak koji je netom prije gasenja zelenog stupil na zebru mora se maknut s ceste prije zelenog za aute.

Auti imaju narančasto koje znači stoj (ali to nitko ne šljivi). Pješaci nemaju narančasto koje bi moglo značiti: isčezni sa zebre. Pješačko zeleno traje 20 sekundi a poslije je crveno gotovo 2 minute a svi auti pred zebrom stoje i dalje. Nepotrebno. Loš omjer.

gaspa je napisao/la:Auti imaju narančasto koje znači stoj (ali to nitko ne šljivi).

To se uglavnom tretira kao nekakvo svijetlozeleno...

Niti najmanje mi se ne sviđa na što naliče neke ulice

Za bicikliste kojih dobar dio godine i u neko doba dana uopće nema te zbog nedozvoljenog parkiranja koje se
ne sankcionira posađene su stotine stupova i sužene za promet ulice. Hitna se ne može probiti jer se vozači
nemaju kamo izmaknuti, pitam se što bi bilo da tu negdje izbije požar ili kako nešto nekome dostaviti?
Svaka čast biciklistima ali se pretjeruje sa površinama ustupljenim samo njima!

Pred nekoliko dana osvanule su nove prometne zabrane u ovom dijelu Draškovićeve

Crna slova na crvenoj podlozi su slabo čitljiva

I obična vozila se ne obaziru na odavno postavljenu zabranu prometa a kamoli taxisti koji su se naučili da
mogu prolaziti posvuda



Prepreke na sredini ceste ne zaustavljaju uporne koji šmugnu i lijevom stranom

Policija odnosno prometni redari se povremeno pojave i napišu kazne onima koje uhvate ali to je kampanjski

Kad bi to radili svakodnevno od ranog jutra do kasne večeri bilo bi efekta i prihoda!

Bude li se slijedeći gradonačelnik/gradonačelnica bavio/la umjetničkim klizanjem, postavit će se trake za šličuhanje. Šalu na stranu - zašto samo traka za bicikliste? Zašto ne cijela ulica?

Zabrana prometovanja taksi vozilima Draškovićevom otvara mnoga pitanja. Taksi jest neka vrsta javnog prijevoza pa je razumljivo da koristi koridore za taj prijevoz. S druge strane, taksi poduzeća nisu javna poduzeća, pa im to korištenje ne bi trebalo dopustiti, jer danas je već toliko taksija u gradu da mjestimično i oni sami usporavaju javni gradski prijevoz. Posebno kad je omogućeno taksiranje nezagrebačkim vozilima, pa se pitaš tko je zbunjeniji u traženju lokacije i puta do nje: taksist ili putnik.

A sad nešto sasvim drugo, nešto što me ne ljuti ni ne ljuti, već nasmijava. Prizor iz moje ulice. S jedne strane su parkirališta za koje je nadležan Zagrerbparking, s druge je nogostup koji su nedavno, bez ikakva razloga, raskopali i ponovno asfaltirali, valjda tek da se nešto radi i troše novci na budalaštine, kao da nema obilje primjerenijih i potrebnijih namjena. Parkira narod i na tom pločniku i onda negdje jednom kvartalno prođe komunalni redar i nalijepi im globe, dok onaj iz Zagrebparkinga gleda svoja posla i ne doživljava ih. Zanimljivo, još nisam uočio genijalca koji bi parkirao između ova dva znaka (ostavivši pritom propisanih 85 cm do živice) i onda se beljio i pokazivao dugi nos komunalcima. A zašto su dva znaka? I zašto su tako postavljena? To bi mogli znati samo oni iz Općine.

I opet više nisam ljut. Ne mogu biti. Samo sam rezigniran. To je zdravije.

Već je dvije godine kako ne moram autom na posao. Godinama sam imao sreću da su gužve u špicama uvijek u meni suprotnom smjeru. U međuvremenu se svašta promijenilo. Gužve su posvuda i povazdan.

Primjer 1: Vrijeme radnje: oko 14:10, radni dan. Nadvožnjak na Žitnjaku nešto uređuju pa je promet ispod njega zatvoren. Zato se mora malo okolo, a to je Čavićevom. Kolona je od križanja Čavićeve i Slavonske, preko Vukovarske debelo i dalje u Čavićevoj (procjena: 850 m). Kako se iz Vukovarske preko Čavićeve nisam uspio plasirati na Slavonsku, krenuo sam Čavićevom na sjever, pa preko Vukomerca, misleći da će biti brže. Da ne bi! Tamo sam se na silu ubacio u kolonu koja je od semafora u Vukomercu (tamo kod Gredelja), pa dalje od Kampusa (procjena: 1500 m).

Primjer 2 (danas, podne): Čini se da je u Vukovarskoj kolona od Držićeve do Lisinskog (u smjeru istoka) skoro cjelodnevna konstanta. Srećom, u ovo podne se kolona gibala pristojnim tempom. Slično je i na Dubrovačkoj aveniji - od Avenue Malla do Savskog Gaja (s malim prekidom). Zapadni dio grada zasigurno ne zaostaje - Zagrebačku c. da ne spominjem

Od prošlog peteka sam u Zagrebu i imam dojam da su gužve puno veče nego prije. Na križanje Vukovarske s Ivaničgradskom se čeka još u Gospičkoj. Dolazak prošli petak je bil isto zanimljiv. Od Lučkog do busnog 40 minuta. Prvi semafor nakon Lučkog (onaj na Jadranskoj aveniji kod bolnice u pokušaju) je bus prešel tek na četvrto zeleno, onda kroz Novi Zagreb po Dubrovačkoj na drugo zeleno, na Holjevčevoj kod Bundeka i na križanju s Slavonskom također drugo, dok je na Vukovarskoj lovil prvo. Bilo je to od 16.30 do 17.10, znači smjer kontra gužve. Kak je bilo onima u drugom smjeru mogu samo nagađat. Zapravo kad razmislim, još sam i dobro prošel.

U špicama je gužva posvuda. Izmještanjem industrijskih i poslovnih zona na rub grada pojačao se i promet. Veliki je protok vozila između prekosavskog dijela i bilo zapadnih, bilo istočnih dijelova. U to doba redovita je kolona Držićevom s juga, negdje od Folnegovićevog pa do križanja s Držićevom. Donje Svetice su zapunjene od Heinzelove do križanja s Branimirovom. Na zapadu su kolone preko Jadranskog mosta do remetinečkog rotora.

Dakle, zagrebački promet je takav kakav jest i tu se ništa spektakularno i u razumnom roku ne može učiniti. Osvrnuo bih se na dvije govorne emisije na našim televizijama.

U jednoj su govorili o problemu ŽCPR Trnava u Zagrebu. Izračunali su da tijekom svog radnog vijeka oni koji preko tog prijelaza idu na posao i s posla u čekanju izgube godinu dana. HŽ kaže da za izgradnju dvorazinskog prijelaza oni nisu nadležni već da je to stvar Grada. Onda nam pak oni iz Grada koji sve mogu, pa tako i riješiti ovaj problem, slavodobitno objašnjavaju da se problem već rješava produžetkom Mandlove ulice koju će spustiti ispod pruge, za što već traže projektanta, pa će projekt biti gotov tamo ne znam koje a prijelaz (odn. podlaz) biti aktivan već 2030! Ma bravo! A problem čekanja na Trnavi poznat je već više od 10 godina! Na pitanje kako će intervenirati vatrogasci u slučaju potrebe odgovaraju da vatrogasci već imaju svoje rute a imaju i ispostave porazmještene na više mjesta u gradu, pa problema nema. Potrebu za intervencijom Hitne nisu komentirali.

Druga emisija u kojoj gostuje arhitekt Otto Barić, zastupnik u gradskoj skupštini, i vrlo argumentirano i razborito komentira situaciju. I onda ispliva podatak da je pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost koji - citiram:
Gradski ured za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost obavlja poslove koji se odnose na: usklađivanje rada, prikupljanje i obradu prijedloga o potrebama i interesima građana na njihovu području te komunikaciju i informiranje građana, pripremu i provođenje programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti koji se odnosi na javnu odvodnju oborinskih voda, čišćenje površina javne namjene, održavanje gradskih parkova i ostalih ozelenjenih površina i redovno održavanje nerazvrstanih cesta, promet, prijevoz u cestovnom prometu, pripremu i provođenje planova komunalnih aktivnosti na području gradske četvrti i planova malih komunalnih akcija na području mjesnih odbora, pripremu, sazivanje i održavanje sjednica te rad vijeća i predsjednika vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora i njihovih radnih tijela, vođenje evidencije o njihovu radu, financijsko i materijalno poslovanje, sudjelovanje u pripremi i provođenju izbora, sustav civilne zaštite, obranu, zaštitu od požara i vatrogastvo, izradu procjena, planova i drugih akata, koordiniranje djelovanja operativnih snaga sustava civilne zaštite namijenjenih provođenju mjera civilne zaštite, provedbu poslova iz područja urbane sigurnosti te na druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost.
Dakle, na čelu tog tijela je: Arhitekt? Ne! Urbanist? Ne! Inženjer prometa? Ne! Građevinac? Ne! Geodet? Ne! Da ne nabrajam bespotrebno dalje - točan odgovor je: psiholog. I time je sve rečeno a rasprava o zagrebačkoj prometnoj situaciji zaključena do korjenite promjene vlasti u Zagrebu.

gaspa je napisao/la:...
U jednoj su govorili o problemu ŽCPR Trnava u Zagrebu. Izračunali su da tijekom svog radnog vijeka oni koji preko tog prijelaza idu na posao i s posla u čekanju izgube godinu dana. HŽ kaže da za izgradnju dvorazinskog prijelaza oni nisu nadležni već da je to stvar Grada. Onda nam pak oni iz Grada koji sve mogu, pa tako i riješiti ovaj problem, slavodobitno objašnjavaju da se problem već rješava produžetkom Mandlove ulice koju će spustiti ispod pruge, za što već traže projektanta, pa će projekt biti gotov tamo ne znam koje a prijelaz (odn. podlaz) biti aktivan već 2030! Ma bravo! A problem čekanja na Trnavi poznat je već više od 10 godina! Na pitanje kako će intervenirati vatrogasci u slučaju potrebe odgovaraju da vatrogasci već imaju svoje rute a imaju i ispostave porazmještene na više mjesta u gradu, pa problema nema. Potrebu za intervencijom Hitne nisu komentirali.
...

Dok su ucviljeni vukomerčani kukali da čekaju po 1 sat prelaz pruge, pital sam se jel se bu ko sjetil da osim tog ŽCP-a na Osječku, imaju još tri strane svijeta bez pruge, dapače, možda kilometar vožnje na istok podvožnjak "Čulinečka"?
Nisu se sjetili ...

Zapravo da. Po pruzi je podvožnjak udaljen 600 m. Cestom - 2 km. Plus tramplavi spoj na Branimirovu. Ali se barem voziš a ne čekaš.

gaspa je napisao/la:Zapravo da. Po pruzi je podvožnjak udaljen 600 m. Cestom - 2 km. Plus tramplavi spoj na Branimirovu. Ali se barem voziš a ne čekaš.

Oko riti v žep...

Taj prigovor je imao smisla dok je na Čulinečkoj još bio ŽCPR (kojeg sam i sam gotovo svakodnevno koristio)
no izgradnjom podvožnjaka više nema toliko opravdanja. Stanovnici Trnave mogu birati- voziti se malo unaokolo
ako nemaju strpljenja ili čekati na prijelazu (rijetko kada više od 10 minuta).