Dali je ovo 'Krasica'

Na Googlu je moguće vidjeti još uvjek snimke potopljenih brodova na Shat el arabu, u Basri i Choromsharu. Možda neko ko je bio na 'Krasici' u ono vvrijeme, može da procjeni koji je od ova dva broda 'Krasica'.

Evo i fotke sa Googla na kojima bi neko mogao da prepozna dali se radi o 'Uljaniku' i 'Lici' Ko je bio na tim brodovima u to vrijeme, može po poziciji da pretpostavi, zapravo i da pogodi dali se radi o ta dva broda.

Ispričavam se što mi nje u prethodnom postu 'prošla' prva fotografija eventualne 'Krasice'. Po nadgrađui obliku trupa bi mogla da bude, ali koliko mi je poznato, bila je zapaljena za rivom, a na ovoj slici nema takvih tragova. A i boja trupa baš 'neodgovara', jer je bila oker-žuta.

Evo spojeno sa prvim postom.

Odgovor je definitivno ne.

Povrđujem ne, brod je totalno drukčiji ispod vodene linije (bulb)...

Samo sam pretpostavio, pošto ni neznam tačno poziciju tog broda u trenutku napuštanja , kao ni poziciju 'Like' i 'Uljanika. Pošto ostaci ova dva broda čije sam snimke skinuo sa Googl eartha prikazuju brodove izvaljene na bok u relativno plitkoj vodi, nije moguće ni vidjeti bulb, kao ni nadgrađe. Posebno me je zaintrigirao snimak broda na čijem se boku vide tragovi požara i kojem je dio oplate izrezan radi 'spašavanja ' tereta. Bilo bi mi drago ako na forumu ima nekog ko je bio tada na tim brodovima, da podjeli sjećanje na te trenutke sa nama, a možda i 'prepozna' ostatke nekog od tih brodova, s obzirom na poziciju i mjesto sidrenja. Smatram da bi mnoge zanimalo, a i da bi takva sjećanja bila ljep doprinos očuvanju uspomene na kompaniju o kojoj pišemo. 'Jugolinija' odnosno 'Croatialines' nije bila samo linijski brodar, već i nastavak, pa i rasadnik pomoračke i pomorske tradicije naših krajeva, pogotovo Rijeke i Hrvatskog primorja. Dakako i žalostan primjer kako se iole vrijedna tradicija kod nas 'uspješno' zatire. Pošto 'smo' uspješno rasprodali , rasprčkali i prikrili tragove, sad možemo na miru i dalje da po Jadranu otkrivamo ostatke Mletačke i Habzburške i ine pomorske tradicije, pošto NAŠE u našem(!?) moru baš nešto ni nema.

Najbolje što imamo je ovaj tekst Gradimira Radivojevića iz knjige Brodolomci.

Tekst mi je poznat, već sam pročitao, dosta davno, knjigu. Imam veoma pozitivno mišljenje i o spisatelju i o knjizi. Svejedno, poziv preživjelim sudionicima tih dana i događaja stoji i dalje. Naravno i svima onima koji bi imali šta da napišu i o drugim i ljepšim stvarima iz vremena ponosa Hrvatskog pomorstva. Dakako imalo bi šta da se napiše i o najvećoj sramoti i vrlo čudnom spletu okolnosti koji je doveo do toga da sad imamo samo USPOMENE.

Tu nešto piše o sudbini Krasice.