Sinjska rera

Uskotračna pruga Split – Sinj bila je duga 45.757 km. Bila je trasirana većim dijelom u zavojima, uglavnom oko Klisa, a manjim dijelom u pravcu.

Tračnice za prugu izgrađene su u Grazu 1903., a razmak između njih iznosio je 760 mm. Bile su položena na 47.143 drvena praga čiji je međusobni razmak iznosio 800 mm. Najveći dopušteni pritisak kotača na tračnicama iznosio je 4700 kg, a najveća dopuštena brzina 30 km/h.
Tijekom 1902. godine započela je gradnja pruge Split – Sinj. Do kraja iste godine probijeni su svi tuneli, podignuti nadvožnjaci, vijadukt i most, te izgrađene sve zgrade na kolodvorima.

Pored postojećeg kolodvora u Splitu, izgrađeno je još 5 kolodvora i to u Vranjic – Solinu, Klisu, Dugopolju, Diemu i Sinju, te stajališta u Mravincima, Klis – Kosi i Prosiki. Nekoliko godina poslije izgrađena su nova stajališta u Koprivnom i Kukuzovcu, a nakon toga i u Kopilici. U kolodvorima su bile izgrađene manje ili veće kamene prijamne zgrade tipskog oblika, skladišta i druge prateće zgrade, a na stajalištima u Mravincima i Koprivnu kamene prizemnice. Već je u početku uočeno da su čekaonice kamenog tipa u kolodvorima i stajališta neprimjerene jer nisu pružale zaklon putnicima zima, posebice one koje su bile okrenute sjeveru.

Pruga je od Splita prema Solinu bila položena u već postojeću trasu pruge normalnog kolosijeka koja je vodila prema Kninu. Na udaljenosti 5775 m od Splita, ispod predjela Brda, odvajala se od pruge normalnog kolosijeka, te se preko Dujmovače okretala na istok prema nadvožnjaku Materizama, a od njega se postupno uzdizala prema Mravincima, Klis – Kosi, Rupotini i Klisu. Po svojim značajkama to je uglavnom bila brdska pruga s postupnim promjenama uspona čiji je najveći kolosiječni nagib od 26,7 ‰ bio kod tunela Mačkovac u blizini Klis –Kose. Njena najniža točka bila je 2,43 m u Splitu, a najviša 386,19 m na području Kukuzovca kod Sinja. Na pruzi su izgrađena tri tunela, svi blizu Klisa, a najveći je bio polukružni tunel u Gornjoj Repotini dužine 400 m.
Vožnja vlakom od Sinja do Splita trajala je oko 2h i 10 min, ali zbog velikog uspona vožnja od Splita do Klisa trajala je 2h i 30 min, a često i više. U početku na ovoj relaciji vozila su dva vlaka. U sastavu vlakova bili su vagoni II. i III. razreda.

Na pruzi se često događale nesreće, kako zbog malih i lakih vagona tako i zbog jakih udara vjetra na pojedinim dionicama.

Za vuču vlakova koristile su se parne lokomotive serije 188, tipa C1;34.06, proizvođač Krauss Linz. Ove lokomotive su bile slabe i lagane te nisu mogle vući teret teži od 40 t.

Nakon raspada Austro – ugarske monarhije prugu je preuzela Direkcija državnih željeznica Kraljevine SHS. Tijekom II. Svjetskog rata pruga je bila pod upravom Hrvatskih državnih željeznica (HDŽ).

Za vrijeme rata je pretrpjela određena razaranja koja, te se krajem 1944. godine izveo remont pruge u duljini od 7 km te izgrađen novi drveni nadvožnjak kod Meterizama. Osim navedenog, remontirana je lokomotiva serije 186, tipa C, 33.08. Pruga je ponovno puštena u promet 23. studenog 1944. godine.

Do kraja 1946. godine u željezničko – vagonskoj radionici u Splitu su izrađena dva putnička i tri teretna vagona te su stigle dvije lokomotive serije 32 kao pomoć Uprave Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu (UNRRA).

Iz tvornice Đuro Đaković tijekom 1955. godine isporučeno je pet novih putničkih vagona tipa Pullman II. klase s 42 sjedala te dva obnovljena vagona s 48 sjedala. Tada je na pruzi prometovalo 14 teretnih i 19 putničkih vagona s 872 sjedala. Posljednje lokomotive koje su vukle „Reru“ bile su iz serije 83, tipa D; 33.10, a proizvodile su se od 1903. do 1929. godine u tvornici Krauss u Linzu i 1948. i 1949. u tvornici Đuro Đaković.

Zbog velikih financijskih gubitaka, tijekom 1960. Direkcija željeznica NR Hrvatske odlučila je obustaviti željeznički promet. Međutim, na intervenciju NO općine Sinj odlučeno je da se obustava prometa odgodi do kraja izgradnje ceste (Split) Dicmo – Sinj.

Tako je i 30. rujna 1962. otpremljen zadnji vlak iz Sinja za Split te u potpunosti obustavljen promet između ta dva grada. A Sinjska Rera otišla u povijest.
Izvor: http://www.vlakovi.com/index.php?subaction=showfull&id=1269373079&archive=&start_from=&ucat=6&

Pruga Split-Sinj bila je prva dionica zamišljene veze između Splita i bosanskog "760 mm" sustava.

Članka od 23.12.2003. iz Slobodne Dalmacije:



piše Valter FIRIĆ

Kad krajem 1944. u Dalmaciji dolazi do smjene vlasti, pruga se za 18 dana popravlja, u čemu sudjeluje 220 željezničkih radnika i stručnjaka. Potpuno je obnovljeno 7 km pruge na kojoj se postavlja 3200 pragova, a na Meterizama kod Solina, gdje je u ratu srušen kameni nadvožnjak, za 13 se dana pravi novi, drveni. Kod Prosika se iz provalije izvlači urušena lokomotiva i za osam dana popravlja, zajedno s 20 vagona. Ta je lokomotiva serije 186, tipa C, 33.08, a proizvodi se u tvornici Krauss u razdoblju od 1901. do 1904. i u tvornici MAV u Budimpešti.

UNRRA-ine lokomotive

Sve postaje na pruzi očišćene su i uređene, a pruga otvorena 23. studenoga 1944. Za tu prigodu vlak je ukrašen zelenilom, zastavama i političkim parolama, a na postajama u Klisu, Dicmu i Sinju priređen mu je svečan doček. Poslije rata pruga Split-Sinj, kao i druge privatne pruge u zemlji, bila je podržavljena i uvrštena u sustav Jugoslavenskih državnih željeznica (JDŽ). Nedostajalo je vagona pa ih u Upravi odlučuju izraditi u željezničko-kolskoj radionici u Splitu. Krajem 1946. kao pomoć Uprave Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu (UNRRA) u Split stižu dvije uskotračne lokomotive serijske oznake 32, vjerojatno američke proizvodnje.
Prema Slobodnoj Dalmaciji iz 1955. na pruzi Split- Sinj prometuje šest lokomotiva, izrađenih u tvornicama MAV i Krauss koje su te godine 2370 puta napustile splitsku postaju, prevalile 213.755 km i potrošile 4202 tone ugljena. Do godine se iz tvornice Đuro Đaković za potrebe željeznice isporučuje pet novih putničkih vagona tipa Pulmann II, klase sa 42 sjedala, te dva obnovljena vagona istih osobina sa 48 sjedala. Tada na pruzi prometuje 14 teretnih i 19 putničkih vagona s 872 sjedala, a dvije najstarije lokomotive izrađene su 1888. Posljednje lokomotive koje su vukle reru bile su iz serije 83, tipa D; 33.10, izrađene u tvornici Krauss u Linzu 1903. do 1929. i u tvornici Đuro Đaković 1948. i 1949.

Posljednja vožnja

Nakon izgradnje ceste Split-Dicmo 1960.zbog velikih financijskih gubitaka Direkcija željeznica NR Hrvatske odlučuje obustaviti promet na pruzi Split-Sinj. Na intervenciju NO općine Sinj obustava se odgađa dok se ne izgradi cesta Dicmo-Sinj, a zahtjev temelji na podacima da se u oba smjera na pruzi mjesečno preveze 56.000 putnika i preko 600 vagona tereta. Kao jedan od uzroka gubitaka navodi se korištenje većeg broja vagona od potrebnih te da je za vožnju putnika dovoljna jedna lokomotiva.
Početkom travnja 1962. u Splitu komisija Sekretarijata za saobraćaj Izvršnog vijeća Sabora NR Hrvatske odlučuje da se od 1. srpnja te godine obustavi promet ako se prethodno osigura cestovni prijevoz putnika i robe između Splita i Sinja, tj. završi cesta Split-Sinj i nabavi desetak autobusa. Ovaj zaključak opravdava se sve većim korištenjem cestovnog prometa pa je željeznički nerentabilan, s godišnjim gubitkom od oko 250 milijuna dinara. Unatoč prijedlogu da se Rera ubuduće koristi kao turistički vlak, lokalne vlasti to ne prihvaćaju. Prometnik Marko Grbeša u nedjelju, 30. rujna 1962., sa sinjske željezničke postaje otprema, a šef stanice Stjepan Miklić i mnogi građani ispraćaju vlak broj 3834 posljednji put prema Splitu. O Posljednjem putovanju sinjske rere, ali u obrnutom smjeru, Slobodna Dalmacija sutradan donosi samo kratku vijest u kojoj stoji: Vlak broj 3833 danas oko 21 sata posljednji je put stigao iz Splita u Sinj, nakon čega je na toj relaciji obustavljen putnički željeznički saobraćaj... Izgradnjom nove moderne ceste između ta dva mjesta i osiguranjem dovoljnog broja cestovnih vozila, željeznički saobraćaj na tom potezu postao je nesuvremen i nerentabilan, zbog čega je na prijedlog Željezničkog transportnog poduzeća u Kninu, Sekretarijat za saobraćaj Narodne Republike Hrvatske donio odluku o njegovu obustavljanju. Teretni vlakovi između Splita i Sinja saobraćat će još nekoliko dana, a onda će i oni biti ukinuti.

"S reron san i ja umra"

Nedugo nakon toga rerine su lokomotive i putnički vagoni prodani u Gornji Milanovac, a 40 popravljenih teretnih vagona prodano željezničkom poduzeću u Samoboru. Početkom 1963. u blizini Sinja radnici Poduzeća za održavanje pruge u Splitu počinju demontirati prugu. Skinute tračnice prenose se u željezare, a drveni pragovi ustupaju besplatno mještanima uz prugu.
Završetak prometovanja rere rastužuje stanovništvo ovog kraja a u Klis-Kosi žene plaču i ljube tračnice kojima je ona prolazila. O tome tadašnji kliški župnik don Zdravko Čulić u Ljetopisu župe zapisuje: Dužnost mi je ovdje odati čast i priznanje onoj koja je toliko dugo godina pomagala župljanima da svoju borbu za "kruh svagdanji" što bolje postignu. Mnogi će je u svojem srcu nositi kao jedinu koja ih je podigla iz bijede i učinila ih u materijalnom smislu stojećima. Sve u svemu željeznica Split-Sinj odigrala je u povijesti naše župe svoju časnu ulogu, pa bi bila šteta kad bismo je zaboravili.
Nakon 37 godina Marko Grbeša, ondašnji prometnik vlakova na postaji u Sinju, kazuje o tom događaju: Da, bilo je to 30. rujna 1962. godine i tog dana ja sam vlak broj 3834 otpremio na posljednje putovanje. Tog dana čuo se posljednji zvižduk ferate, rere kako ju je narod prozvao, i to mi je bio najtužniji dan u životu. S rerom i ja sam umra, ja sam nesta s njezinim zadnjim zviždukom. I uvijek mi je to u duši, jer rera je bila duša Sinja i ciloga ovoga kraja, ka' i Gospe Sinjska.

Našao sam jednu sliku među kolekcionarima, nesreća na pruzi Sinj-Split 18.01.1904.

Sinjska rera 1903.godine



Source: os-plokite-st

Hvala ti dida na ovim izvrsnim podacima, ali usput mi reci, koju su to tajnu imali u K&K da su sve tunele izgradili u samo jednu godinu, dok se onaj nedaleko od tebe, kroz Ucku, vec dvadesetak godina gradi i jos se nije maknuo od portala!!!???

zes je napisao/la:Hvala ti dida na ovim izvrsnim podacima, ali usput mi reci, koju su to tajnu imali u K&K da su sve tunele izgradili u samo jednu godinu, dok se onaj nedaleko od tebe, kroz Ucku, vec dvadesetak godina gradi i jos se nije maknuo od portala!!!???

Jednostavno: Austria era un paese ordinato!

zes je napisao/la:... usput mi reci, koju su to tajnu imali u K&K da su sve tunele izgradili u samo jednu godinu, dok se onaj nedaleko od tebe, kroz Ucku, vec dvadesetak godina gradi i jos se nije maknuo od portala!!!???

Krivu osobu pitaš, kakve ja veze imam sa tim tunelima!  

A kažeš da je na Učki portal ... gdje je? Nekolicina nas je prije par godina bazala ćićarijskim livadama i jedino što smo naši je jarak na jednoj livadi dužine otprilike 5-6 metara širine kašike bagera. I, da, tunel se ne gradi već "gradi" jer da bi se nešto gradilo na nekom terenu bi trebala bit i nekakva mehanizacija a službeno ni sa ove naše primorske ni sa istarske strane Učke, koliko ja znam, nikakav se tunel ne gradi.

A kad se tunel "gradi" onda se to vidi samo u očima i glavama naših "svetih" političara.