Željeznička pruga Bar-Virpazar

Željeznička pruga Bar - Virpazar je prva crnogorska pruga. Lokomotive su 13. rujna 1908. godine bile pokrenute u probni rad, da bi službeno pruga bila otvorena 2. studenog iste godine, a obavljao se putnički i robni promet.

Izgradila je ovu prugu talijanska tvrtka Compagnia di Antivari na bazi ugovora s crnogorskom državom.

Ukupna je dužina pruge 43 kilometra i trideset metara, a prolazila je od luke na Pristanu (Bar), kroz Barsko polje, uz i niz planinu Sutorman, kroz Crmnicu do Virpazara na Skadarskom jezeru.

Kolosjek je bio uskotračni od 75 centimetara, što je od standarda odudaralo za jedan centimetar. Lokomotive Paganini, Markoni i Volpi bile su izrađene po specijalnoj narudžbi u Berlinu. Po nestandardnome uskotračnom kolosijeku je pruga Bar - Virpazar postala jedinstvena u svijetu.

Dozvoljena maksimalna brzina iznosila je 25 km na sat, ali su putnički vlakovi išli 18, a teretni 12 km na sat. Na lokomotivama i vagonima je pisalo ćirilicom Crnogorska željeznica.

Najveći graditeljski zahvat na pruzi bio je probijanje tunela kroz planinu Sutorman dužine 1.969 metara, a nalazio se na nadmorskoj visini od 550 metara.

Po Pravilniku o službi za putnike željeznicom na liniji Bar-Virpazar i Virpazar-Bar, nikome "osim Uzvišenih članova Vladalačkog doma, nije (bilo) dozvoljeno putovati bez podvoznice", a putnici koji nisu imali podvoznicu (putnu kartu) "moraju izjaviti vozovođi mjesto do kojeg namjeravaju da putuju, kao i klasu (razred) u kojoj žele putovati, i platiti vrijednost označenu na samoj podvoznici".

Pravilnik o službi iamo je 29 točaka s pravima i obvezama putnika i osoblja, od činjenice da su (citat na crnogorskom) "putnici dužni plaćati podvoznice sitnijem novcem", do zabrane ulaska "opivenih" ili putnika "pod znacima kakve priljepčive bolesti", zatim "unošenja pasa u voz, pušenja u odjeljku za nepušače i pljuvanja po patosu".

Treba navesti i činjenicu da su Pravilnikom o službi "policijski žandari mogu putovati samo trećom klasom i to kad su pravilno snabdijeveni specijalnom podvoznicom".

Ovom prugom vlakovi su vijugali serpetinama uz planinu Sutorman 51 godinu do 29. studenog 1959. godine kada je puštena u promet pruga normalnog kolosijeka Bar-Titograd kao dio pruge Bar - Beograd.

Osnovna je ideja izgradnje pruge Bar-Virpazar bila u spajanju dvije luke, pomorske (Bar) i jezerske (Virpazar). U Baru je u tijeku bila izgradnja potpuno suvremenih lučkih postrojenja, a u Virpazaru je prošireno vodeno pristanište, nabavljena je lučka oprema, izgrađena je ranžirna stanica, robna skladišta sa utovarnim rampama, izgrađena je relativno suvremena željeznička stanica sa tri šinske trase, zatim ložionička stanica sa kanalima i postrojenjima za pregled i opravku kola, skladišta ulja, radioničkim postrojenjima, trianglom, vodostanicom sa rezervoarom za vodu, signalno-sigurnosnim postrojenjima i telefonskim postrojenjima.

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljezni%C4%8Dka_pruga_Bar-Virpazar

E, moj đetiću, lijepo ti to nama nakiti. Imam jedan jedini komentar:

Ne postoji nešto što bi se moglo nazvati standardom za uskotračne pruge. Ono što je kod nas naraslo u Bosni (760 mm) se i zove "Bosanski kolosijek" i nastalo je zapravo slučajno. Kasnije se proširilo i na Austriju i Njemačku. Anglosaksonske zemlje koristile su (i danas postoji na jugu Afrike) kolosijek dimenzija 3'6" što je otprilike 1 metar. Za njih to i nije uskotračna pruga jer druge širine kolosijeka južno od Ekvarora i nema.
Za prugu Virpazar-Bar korišten je kolosijek od 750 mm (valjda su pogrešno izračunali da je to pol od 1435 ). Takvih ima i u Poljskoj, Grčkoj i Gruziji...

Evo spomen-lokomotivice "Sutorman" koja je izložena u Virpazaru. Lokomotiva je sistema "Mallet" (1B'B). U jako je dobrom stanju. Zanimljivo je da ima tako male kotače da je prvi par trčećih kotača gotovo istog promjera kao pogonski kotači.

Željeznička veza Beograda i sredozemne luke Bar - trebalo je 26 godina prije nego što je najambiciozniji željeznički projekt u Jugoslaviji izgrađen i mogao krenuti u rad. U to vrijeme, između 1955. i 1976., financijski i politički problemi socijalističke balkanske države nisu bili ni najveća prepreka željezničkoj povezanosti Beograda i mediteranske luke Bar u Srbiji i Crnoj Gori. Trebalo je savladati tri planinska lanca, savladati nagibe do 25 promila, probušiti 254 tunela i izgraditi 243 mosta. Ruta kroz klisure i preko planina Crne Gore bila je jedna od najtežih ruta u Evropi - i na kraju je balkanska država Crna Gora, koja je postala nezavisna 2006. godine, imala jednu od najatraktivnijih željezničkih ruta u Europi koja je nudila željeznicu putnici. Iako se politički krajolik potpuno promijenio, željeznička pruga Beograd - Bar nije izgubila na značaju na Balkanu. Iznad svega, to je jedini izlaz Srbije na Sredozemno more. Osim brojnih teretnih vozova, potražnja je i za dva dnevna i noćna vlaka između Bara i Beograda. Poslastica za zaljubljenike u željeznicu, jer ruta prolazi kroz najljepše krajeve Crne Gore, a također i tamo gdje nema asfaltnih cesta pristup automobilom. Film prikazuje najspektakularniji dio jedne od najvažnijih željezničkih pruga na Balkanu od Bara do granice između Crne Gore i Srbije i predstavlja državu koja želi postati daljnja članica EU, ali rijetko tko u Njemačkoj zna nešto o tome to. Film prikazuje krajolike Crne Gore desno i lijevo od željezničke pruge, koje ste već vidjeli u filmovima - a da ne znate gdje su slike snimljene: Winnetou i Schut veslali su u Skadarskom jezeru, a James Bond se nedavno oporavio u filmu "Casino Royale" na najljepšem crnogorskom otoku, Svetom Stefanu. Crna Gora je puna mjesta svjetske prirodne i kulturne baštine - a pored nekih od njih možete proći vlakom

Navodno je pruga u dosta lošem stanju, a i vlakovi nisu naj-naj pa imaš ozbiljne šanse da se strmopizdiš u neki ambis ili nedajbože dođeš preksutra!

Evo kakva je pruga bila u ozujku 2018. Ima na istom kanalu jos par ranijih snimaka iste pruge.