Marina - Najstariji putnički brod na svijetu

Marina u Lošinju

Marina u Rijeci

Kuda vuču Marinu?

U Kraljevicu na remont. Imaš članak u današnjem NL-u.

Evo par fotka jucerasnjeg teglja...

Da malo obnovimo temu - ipak je to najstariji putnički brod na svijetu.Brod sa dušom i bogatom prošlošću...

Marina je započela svoju redovitu plovidbu Jadranom 15. svibnja 1970. na liniji Rijeka - Cres  - Rabac ,a kasnije na liniji Zadar - Mali Lošinj – Pula – Koper te dva puta tjedno ticala Unije. Vikendom je plovila i do Riminija u Italiji, a kasnije do Ancone.
Godinama je povezivala otok Silbu s kopnom, ploveći između Zadra i Pule, preko Malog Lošinja.a vikendom je plovila i do Venecije i na taj način omogučila odlazak Sibljanima u šoping ili zabavu.

Dvije slike - razglednice "Marine" iz Zadra i Malog Lošinja dok je održavala redovnu liniju Pula-Mali Lošinj - Zadar





Srdačan pozdrav !

sali je napisao/la:
na liniji Rijeka - Cres  - Rabac !

Razglednica Rabca iz 1979.god.





Srdačan pozdrav !

U Rabcu sam prvi puta bio oko 68 godine kad smo i tamo vozili Karting utrke i jako mi se dopao!
Dugi puta sam bio pred nekoliko godina dok sam se vraćao sa ugradnje auto-plina i nije mi se dopao nimalo, razočaran sam!
Na jednoj i drugoj strani brda izgrađene su brojne vikendice takoreći do vrha, povezane malim cestama. Zelenila gotovo da i nema
više, a većina vikendica je...nakaradna!
Kao da su se takmičili u raznim stilovima, bojama i kerefekama...fuj.
Sada je ona lijepa ali mala plaža uz more preopterećena gostima iz hotela te valjda tisućama ljudi iz tih vikendica.
Bili smo na kratko stali ali kad sam vidio da do mora i ne mogu prošla me volja za kupanjem!
Nažalost već je previše lijepih malih mjesta na našoj obali upropašteno  

sali je napisao/la:
Marina je započela svoju redovitu plovidbu Jadranom 15. svibnja 1970. na liniji Rijeka - Cres  - Rabac ,a kasnije na liniji Zadar - Mali Lošinj – Pula – Koper te dva puta tjedno ticala Unije. Vikendom je plovila i do Riminija u Italiji, a kasnije do Ancone.
Godinama je povezivala otok Silbu s kopnom, ploveći između Zadra i Pule, preko Malog Lošinja.a vikendom je plovila i do Venecije i na taj način omogučila odlazak Sibljanima u šoping ili zabavu.

Razglednica Silbe iz perioda dok je Marina bila redoviti gost na Silbi





Srdačan pozdrav !

Naziv botel kovanica je sastavljena od dviju engleskih riječi – boat(brod) i hotel, objašnjava voditelj objekta Andrej Kušeta, no prema službenoj klasifikaciji, smještaj na Marini spada u kategoriju hostela

RIJEKA Prvi riječki botel, odnosno plutajući hotel, na brodu »Marina« od sutra će biti otvoren za sve posjetitelje Rijeke. Riječ je o jedinom smještajnom kapacitetu te vrste ne samo u Rijeci, nego i na čitavoj hrvatskoj strani Jadrana.

Naziv botel kovanica je sastavljena od dviju engleskih riječi – boat(brod) i hotel, objašnjava voditelj objekta Andrej Kušeta , no prema službenoj klasifikaciji, smještaj na »Marini« spada u kategoriju hostela.

Fitness i restoran
– Kako smo u toj kategoriji, nudimo i nekoliko soba s po šest kreveta, no većinom u ponudi imamo dvokrevetne, trokrevetne i četverokrevetne, obiteljske sobe. Ukupno raspolažemo sa 112 ležajeva, a osim soba gostima će na raspolaganju biti i prostor recepcije i lobbyja, kao i galerija iznad recepcije za druženje i gledanje televizije. Za dva do tri tjedna opremljen će biti i mali fitness centar, a tijekom prosinca otvorit ćemo i restoran na trećoj palubi. Kao posebnost, restoran će, uz tipična mediteranska jela, nuditi i jela s menija iz vremena dok je »Marina« plovila kao putnički brod, najavljuje Kušeta.


U sklopu restorana predviđeno je i uređenje salona koji će služiti kao dnevni boravak gostiju botela, dok će četvrta paluba ostati namijenjena ugostiteljskim sadržajima, ali uz izmijenjeni program.

– Prvenstveno ćemo se orijentirati na organizaciju domjenaka, vjenčanja i sličnih događaja, tako da »Marina« više neće funkcionirati kao noćni klub. Zadržat ćemo i organizaciju koncerata jedan do dva puta mjesečno, a tijekom dana i dalje ćemo biti otvoreni za sve koji požele osvježenje s pogledom na more, kaže Kušeta.

Složeni zahvat
U projekt uređenja broda-hotela tvrtka Arhipelag ukupno je u dvije i pol godine, otkad je brod u riječkoj luci, uložila gotovo 13 milijuna kuna. Prema prvobitnim planovima vlasnika, iznesenim u našem listu, botel je trebao biti otvoren još prošle godine, da bi kasnije taj rok bio produljen do početka ovogodišnje turističke sezone, no i taj je rok probijen.

– Zbog složenosti zahvata, kao i zbog zadovoljavanja svih uvjeta koje je pred nas postavio Hrvatski registar brodova, naprosto nije bilo moguće završiti radove do turističke sezone. Ipak, nadamo se dobrom odazivu gostiju i popunjenosti kapaciteta, budući da je riječ o jedinstvenom smještaju u centru grada, kaže Kušeta.

Do početka iduće godine botel »Marina« nudit će smještaj po promotivnim cijenama, pa će tako noćenje stajati od 99 kuna po osobi za smještaj u šesterokrevetnoj sobi, do 150 kuna po osobi za smještaj u dvokrevetnoj sobi. Prema Kušetinim riječima, ovisno o rezultatima, moguće je da cijene ostanu na istoj razini i tijekom iduće godine.

Mezak: Koncesionar uredno ispunjava obveze
Ravnatelj Lučke uprave Vlado Mezak potvrdio je kako otvaranje hotela kasni u odnosu na planove vlasnika, ali ističe da rok za pokretanje hotelske djelatnosti nije bio definiran koncesijskim ugovorom potpisanim za njegova prethodnika Bojana Hlače, te da, shodno tome, nema ni kršenja odredbi ugovora.
– Koncesionar i inače uredno ispunjava sve svoje obaveze iz koncesijskog ugovora potpisanog na rok od deset godina. Otvaranje hotela svakako će pridonijeti turističkoj ponudi grada, a posebno atraktivnosti prostora luke, kazao je Mezak.

Izgrađena 1936. u Danskoj
Brod »Marina« izgrađen je daleke 1936. godine u Danskoj, te je gotovo 33 godine plovio morima Skandinavije. U studenom 1969. »Marinu« kupuje Lošinjska plovidba, za povezivanje Lošinja s Rijekom, a kasnije Zadrom, Pulom i Venecijom. Zadnji put je isplovila 2005. godine iz Malog Lošinja, povodom Novogodišnjeg kupa u podvodnom ribolovu. Godinu kasnije, nakon rekordnih sedamdeset godina plovidbe, prelazi u vlasništvo tvrtke »Arhipelag«, a nakon nekoliko godina u ulozi sezonskog ugostiteljskog objekta na lošinjskoj rivi, 2011. godine »Marina« je dotegljena u Rijeku.






Izvor: Novi list

Sa bloga Labinska Republika, ne znam iz koje godine su razglednice

kiki273 je napisao/la:Naziv botel kovanica je sastavljena od dviju engleskih riječi – boat(brod) i hotel, objašnjava voditelj objekta Andrej Kušeta, no prema službenoj klasifikaciji, smještaj na Marini spada u kategoriju hostela

RIJEKA  Prvi riječki botel, odnosno plutajući hotel, na brodu »Marina« od sutra će biti otvoren za sve posjetitelje Rijeke. Riječ je o jedinom smještajnom kapacitetu te vrste ne samo u Rijeci, nego i na čitavoj hrvatskoj strani Jadrana.

Naziv botel kovanica je sastavljena od dviju engleskih riječi – boat(brod) i hotel, objašnjava voditelj objekta Andrej Kušeta , no prema službenoj klasifikaciji, smještaj na »Marini« spada u kategoriju hostela.

Samo da malo razjasnimo: hrvatska regulativa ne poznaje kategoriju "botel", pa shodno tome ugostiteljski objekt smješten na brodu Marina nije niti mogao biti smješten u tu kategoriju. S druge strane, u srednjoškolskim i fakultetskim udžbenicima u ugostiteljstvu (Radišić, Avelini-Holjevac, Galičić, ne sjećam se više točno kod kojih sam sve profesora to slušao), pod pojmom "botel" podrazumjeva se smještajni objekt iz kategorije hoteli lociran najčešće u marini ili luci, koji pruža usluge prilagođene nautičarima i putnicima sa brodova. Dakle, prema teoriji koja se predaje na našim učilištima, sama činjenica da se smještajni objekt nalazi na brodu (ili nekoj drugoj vrsti plovila) ne čini ga botelom.

Uostalom, ako je botel hotel smješten na brodu, što je onda motel? Hotel smješten na motoru?  

Jean je napisao/la:... što je onda motel? ...

Objekat smješten uz cestu.

Mislim da mora postojati još neka razlika jer je i velika većina Hotela smješta uz cestu.

Stop! Tema je začeta davne 2008. a zadnji prilog bio je prije 9 godina. Predložio bih, stoga, da krenete od prve stranice i pročitate (ili obnovite znanje) o povijesti ovog broda – zaslužio je. Vidjet ćete i sliku njegove izvorne izvedbe, dok je još bio samo putnički brod. A onda je pregrađen u trajekt. I tu možemo testirati ukuse. Nekome je Marina lijepa i draga, meni pak ne! Kao da je na prvih još donekle elegantnih 75% od pramca nadograđen kockasti kontejner umjesto krme, što brodu daje neki (opet kažem, po meni!) neprirodni izgled. Ili, kao da mu je netko otpilio elegantnu krmu i pokrpao ga ovako prepiljenog. Gledajte ga nakon doplovljavanja u riječku luku i zaključujte sami.



Trajekt je, kako ste (ako ste) iz ranijih tekstova razabrali, prenamijenjen u smještajni objekt – plutajući hotel/hostel. Možda najbolje reći: svratište. I ranije u temi su bile rasprave kako to nazvati. Službeno je botel iako ta riječ nema službenu definiciju. U novom dekoru za nijansu je simpatičniji iako mu krma, u odnosu na pramac, i dalje izgleda nezgrapno, grubo i stilski različito.



Dosta toga ovisi o kutu gledanja. S ove strane izgleda sasvim pristojno i ona, ja bih je nazvao tupost, ili odrezanost, zadnjeg kraja tj. krme, da zadržim pomorski žargon, se ne primjećuje.



Iz ove pak točke nekako nemamo dojam da se radi o brodu, više je nalik obalnoj građevini. Skoro kao neki dok. (Nek' se pomorci ne križaju i ne uspuhavaju, sloboda mišljenja u našoj zemlji još je – valjda – zajamčena, pa makar odražavala i gluposti).



Kad smo je obišli izvana red bi bio pogledati i unutra. Cijela ona tupasta, odrezana, široka stražnjica (dobro, krma!) zatvorena je staklenim vratima. Nekad su tu ulazila vozila a sad ćemo ući mi. Šarenilo djeluje kao da se radi o dječjem vrtiću, ali u konačnici nije tako loše, jer serioznija i luksuznija oprema ovom brodu kao cjelini možda i ne bi baš odgovarala. A ovim uređenjem, uz pomorske detalje, poput brodske užadi, dobijen je neki neformalni štih, prvenstveno primjeren mlađim ljudima. Lijevo vidimo recepciju, hodnik ravno vodi u smještajni dio a desno su spiralne stepenice u mezanin male visine (ode glava ako se uspraviš; zato je na grede, nosače ili kako se to već mornaričkim jezikom učeno zove, namotana užad (vidi gore desno) da neopreznima bar donekle sačuva glavu. Iz mezanina se izlazi van, na palubu.



Mi ćemo se zadržati na ovoj etaži (dobro, palubi!) i nastaviti hodnikom ravno. Iz hodnika se ulazi u sobe i – kao što se vidi na slici, na prvom udubljenju desno – silazi u potpalublje koje je ovdje podijeljeno u mislim 6 sekcija. Ova paluba je sekcija A a dolje cu B, C, D, E, F, a možda i G – nisam istraživao do kraja, a kartu broda nisam upamtio. Doduše, mogao sam je baš i uslikati, ali tko bi na sve mislio.



Ovo je spust u sekciju D. Svaka sekcija ima svoju boju. Trebali su i privjesci za ključeve biti iste boje, ali nisu. Šteta, bila bi fora.



Iako je stepenište strmo, relativno lako se savlađuje. Eto nas u podrumu D.



U sekciji su 4 sobe ispred kojih je nevelik prostor.



Eto što se krije u kabini D2. Nije neka raskoš ali je funkcionalno i u biti imaš sve što trebaš. A ovdje ionako nisi došao sjediti u sobi i gledati kroz prozor. Klimatizacija se ne da regulirati, ni temperatura, ni količina zraka, ali je, unatoč prvom sumnjičavom dojmu, riješena savršeno pa nikakvi zahvati nisu ni potrebni.


Naravno da ima i ćenifa! I umivaonik, i fen, i tuš kabina. (dobro ste zaključili, ovo je ujedno i selfie, doduše na malo čudan način).



U površnoj šetnji oko broda pokušao sam uočiti kako su riješeni energetski i komunalni priključci. Gdje je energetski kabel, ima li priključak na vodovod ili se neki brodski spremnici pune iz kamiona-cisterni ili vodonosca, te kamo odlaze otpadna voda i fekalije – skupljaju li se isto u neki spremnik, jesu li priključeni na sustav gradske kanalizacije ili se najkraćim putem ispuštaju u more. Impozantna količina riba koje je kontinentalac prepoznao kao ciple mota se stalno oko broda, a o (lučkim) ciplima ima neka priča, zašto su tu i čime se hrane...

Eto, tako smo malo prošetali Marinom.

Nije to smještaj za imalo klaustrofobične kao i one XLLL veličine (ne mogu si zamisliti Pfaffa u toj kabinici )
Ja sam davne 65 otprilike putovao sa nekim rođacima jednim brodom od Rijeke preko Splita do Dubrovnika, krenuli smo navečer.
Sjećam se dvoje njih koji su se stalno vrtili, uzdisali i na kraju prenoćili na palubi jer su bili klaustrofobični.
Nakon Splita su još nadrapali jer je bilo dosta uzburkano more pa su imali rigoleto dok nisu ispraznili sve iz sebe do peta

Ma niste valjda mislili da je gotovo! Pa ima Marina još paluba! Onim spiralnim stepeništem iz recepcije, priječivši mezanin, po visini carstvo patuljaka, sagnuvši glavu ispod použene grede, nosača, čega li, došli smo do vratiju koja su nas ispljunula na palubu. Ah, konačno se možemo uspraviti i disati morski zrak. Na ovo mjesto mogli smo elegantnije stići s vanjske strane po (sad samo čekate da blebnem glupost kako se to zove)... po nekim stepenicama. Na ovom katu (dobro, palubi!) je jedan restoran, doručkovaona i kuhinja. Stepenice koje vidite vode na slijedeću, višu palubu gdje je kafe-bar i drugi restoran, za večeru.



Ne idemo još gore, prvo ćemo doručkovati. Nudi se prilično raznovrstan bife-doručak. S lijeva na sesno: zanemarujemo komodu i kolica za posluživanje jer tu nema ništa jestivo, slijedi stol s pahuljicama i ptičjom hranom, kolači (torte, ali ne djeluju privlačno, uglavnom su suhe, a šnite preogromne), voće i kolači od lisnatog tijesta. Obožavam kroasane koje peče opatijski Radnik, ali ovi kao da su bili od nekog drugog. Onda slijedi vitrina s jogurtima. Slijedeća vitrina krije nareske, više vrsta mesnih, pa sir, maslac, topljene sireve)



Stol lijevo nam nudi topla jela: hrenovke, kobasice, prženi špek i kajganu (fali mi domaća riječ za to – ja bih rekao ajeršpajz, Pfaff bi, mislim, rekao isto), tu je onda još i pohani kruh (bliskoistočnjaci se zajedu u tome jer im se ne kosi s vjerom) i neko čudo od kombinacije: tost premazan pekmezom ili nekim želeom i preko toga šnita toplog sira (svašta ja pojedem, alo ovo je zista nemoguća kombinacija). Na kraju su peciva, samo jedna vrsta, ali zaista su dobra. Na okruglom stoliću su stvari koje nisu privukle moju pažnju, mislim neka veganska jela i takve gluposti. Aparat za sok i aparat za napitke. Vrećice s čajevima i šećerom, šalice, čaše, tanjuri i pribor za jelo. A pas'te sad ovo: kaže se da se sve drukčije vidi s povijesne distance. Ja bih rekao i s prostorne, jer sad uočavam da bi na rubu stola mogli biti pladnjevi na koje odmah sve (ili više toga) možeš natovariti. A ja sam šetuckao komad po komad.



I sad prelazimo u dio sa stolovima. Stol lijevo je moj i na njemu su zasad samo dva tanjura. Ali slikao sam na samom početku.



Par koji je na prethodnoj slici namjeravao ući smješta se u dubini restorana. Da, ovo su zaista pladnjevi. Eto kad od drveća ne vidiš šumu.



Još malo restorana-doručkovaone



Sad ćemo preskočiti nekoliko sati tijekom kojih su nastajali materijali za druge, svježe objavljene, teme. A onda popodne odeš lijepo na gornju palubu, udobno se zavališ (što baš i nije istina, oprobao sam i bolje fotelje, ove su nekako prevelike, čak i za mene prilično krupnog, pa se ne možeš udobno nasloniti, već padaš u neki poluležeći položaj), pijuckaš kavicu, puštaš da te hladi vjetrić s mora i s visine gledaš svijet pod sobom. Gledao bi ti i na pučinu, ali ipak smo u riječkom akvatoriju, pa toga baš i nema.



Bacimo sad pogled i na pravi restoran, na krmi



Pogled s druge strane. Na kraju su dva stola na otvorenom (ne vide se na slici)



Meni se nekako više dopao dio uz šank.



Kad su se već tako potrudili preurediti brod, mogli su ugraditi jedno malo teretno dizalo a ne da po svako jelo konobar mora silaziti do kuhinje, palubu niže, i onda jelo nositi natrag gore. Pa nahrani ti onda grupu od, recimo, 8 ljudi. Poslije takvog treninga osoblje se na Trsat Kružićevim stubama popne k'o od šale. Ma ne samo na Trsat. Mogu oni i na Veprinac (do tamo stuba nema niti tisuću).

U druge detalje restoranskog dijela neću ovdje ulaziti, iako su mi izazvali gotovo baš sve emocije, već ću završiti temu. Boravak na Marini u osnovi je fora, cool, a glavni adut je što auto možeš ostaviti na osiguranom mjestu, doslovno pod prozorom, što je za Rijeku i slične prometno zgužvane gradove itekako značajno. A sad čekajmo neku novu promjenu. Ili neko drugo iskustvo?