Slavonski krug

Još negdje u siječnju o.g. na jednom od redovitih sastanaka na tajnoj lokaciji predsjedništvo u sastavu Kico101, Mannas i LLeon zaključilo je kako već dugo nismo bili na pravom željezničkom ekšnu i kako bi se trebalo pokrenut. Odlučili smo se da ćemo krenut put Slavonije, točnije do Osijeka i Vinkovaca. Razradili smo plan, uskladili vozne redove i odlučili pričekat povoljnije klimatološke uvjete, a to znači temperaturu od barem 15^oC i dnevno svjetlo do barem 20:00h.

Na karti bi to izgledalo ovako:


Popis vlakova:
783 Zagreb- Osijek (6:55- 11:33)
6305 Osijek- Vinkovci (14:15-14:58)
748 Vinkovci- Zagreb (17:12- 20:59)

Rano ujutro, dok su i pijetlovi još spavali, sjedamo u LLeonmobil, i uz nezaobilazno zaustavljanje na „žutoj pumpi“ krećemo put Zagreba. Već isprobano, parkiranje „za đabe“ iza kolodvora i kroz Importane dolazimo na Tomislavov trg.

Dobro ti jutro Zagrebe!


Pfaffovo remek djelo u punom sjaju pod jutarnjim suncem




Nakon što smo riješili putnu papirologiju…


Odlazimo na svoj peron, Brena 003 je već spremna


Poslagani kao vojnici


Ja sam prošao ovom prugom prije 7 dana (krenulo me u zadnje vrijeme), a u istom ovom sastavu smo se zadnji put vozili 23.07.2011. Samo prisjećanje na malu anegdotu iz srpnja 2011. kada je moj GPS pokazao da se na dionici između Vrbovca i Križevaca krećemo brzinom od 120 km/h, a našlo se onih koji su me uvjeravali da mi je GPS u kvaru. Dok nismo otišli kod strojovođe i pitali ga za brzinu. Dobro je, ograničenje brzine nije smanjeno.


Križevci. Obrađeni prošli tjedan, pa samo prolazimo dalje


Sjeli smo u prvi vagon. Jer je to bio jedini Bl. Svi ostali su oni moderni, klimatizirani na kojima se ne može prozor otvorit. Pih, j… takve vagone.

Stižemo u Koprivnicu. Odvojak prema Osijeku


Imamo 15 minuta vremena dok promjene lokomotivu. Dovoljno za napravit krug po kolodvoru
Tandem Švedova za Kloštar


Na žutome se još i ostaci naljepnica na švedskom jeziku vide.




Mala karavela spremna za put do Osijeka. Samo se još čeka 580 iz Osijeka


Stiže sa 2 minute kašnjenja


Stigao


Macosa će prema Varaždinu


Sada naš prvi vagon postaje zadnji


Krajolik postaje sve ravniji

Kloštar. Tu sam prošli tjedan proveo 20 minuta, čekajući 986


Pitomača. Jedno kraj drugoga: kolodvor, groblje, industrijska zona.


Serija 51 u Virovitici


Pogled unatrag dok stojimo na kolodvoru. Zapravo, htio sam pokazati ovaj zavoj. Podsjetio me na Brod Moravice.


Odlazak iz Virovitice


Te moderne crkve. Da nema križa mislio bi da je kakvo skladište.


Suhopolje


Rasputnica Pčelić


Pruga prema Daruvaru je i dalje zatvorena

Cabuna


Slatina




Čačinci


Na nebu su prevladavale prekrasne plavo- bijele boje


Zdenci- Orahovica


Ekipa koja je 04.07.2010. bila na maratonskom mega ekšnu će se prisjetit ovog kafića i anegdote, kada smo ispijajući kavu čuli da dolazi vlak u sekundi isukali objektive i rasporedili se uzduž pruge. Kada je vlak prošao, vratili se za stol kao da se ništa nije dogodilo. Pokušajte samo zamislit čuđenje ostalih gostiju na terasi.


Đurđenovac- pogled unatrag


Ulazimo u Našice


U lijevom kutu slike je „vlak“ za Pleternicu, a Macosa putuje iz Osijeka za Viroviticu kao putnički 6012

Bizovac


Lijevo je pruga za Belišće


Autoportret u kupeu


Ne dirajte mi ravnicu…


Stižemo u Osijek. Naši vagoni za pola sata kreću prema Rijeci kao vlak 702


Prekrasna pasarela. Kada sam zadnji put bio u Osijeku, bila je još u izgradnji.


Onda je bilo i lakše slikat sa nje, jer nije bilo stakala. Sad moram kemijat da bih okinuo koju.


Druga lokomotiva će do Koprivnice


Volga

Lijevo- Vinkovci, sredina- Strizivojna-Vrpolje, desno- Našice


Nakon što smo brzinski obradili kolodvor, krećemo u obilazak grada






Osječka katedrala






K- tramvaj

Središnji gradski trg- Trg Ante Starčevića. Najprije sam pomislio da im je pukla vodovodna cijev, a onda sam shvatio da je ovo ustvari- fontana.



Spomenik Pablu Picasu




Dolazimo do Drave


Pješački most preko Drave


Pogled sa mosta




Osječka Tvrđa. Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.


Unutrašnjost Tvrđe


Pogled sa Tvrđe na most prema Bilju i Belom manastiru. Ako vam ona dvojica dolje izgledaju poznato...

Modernizirane Tatre T3PV.O




Zagrebački Genšer


Stroj za savijanje tračnica


Pronašao sam i Riječku ulicu




Stajalište Osijek OLT


6210 kasni 15 minuta prema Belom manastiru


Ne sviđa mi se ni stara zgrada od crvene cigle, ni nova staklenka, ali zgodan mi je kontrast staro- novo.


Sjećate li se 27.06.1991.?


Crveni fićo je dobio priliku za uzvrat, pa makar i samo na spomeniku

To je bilo na ovom križanju


Vraćamo se do kolodvora




Ne mogu se nadivit ovoj pasareli




Imam još malo vremena, pa ću samo na brzinu skoknut do autobusnog kolodvora. Ovo je najljepši kolodvor koji sam vidio. Čak mi djeluje malo premoderno i futuristički.


Brzinski pogled u čekaonicu, peroni su desno, okrećem se i brzo natrag na željeznički


fifty- fifty


Još jedno pentranje na pasarelu

Sa ovim tandemom Šveda ćemo do Vinkovaca




Antunovac


Ernestinovo


Laslovo- Korođ


Pogled kroz upravljačnicu


Stižemo u Vinkovce. Jedna prigodna:


Šteta ovako lijepe pjesme za ovakvu, da mi prostite- selendru. Za razliku od Osijeka, Vinkovci me nisu ničim oduševili. Kao da sam došao u neko veliko selo.

A i kolodvor je božemesačuvaj sa ovim stupovima.




Serija 51 i maštovito napravljena klupica

Tko bi se ovdje snašao? Uglavnom, tu su smjerovi za Tovarnik i Brčko


Još pri ulazu na kolodvor za oko nam je zapela ova ušminkana ljepotica


Nedavno je napravljena revizija


Štitni signal. Ovdje kao muzejski izložak.


Nakon obilaska kolodvora, krećemo prema centru grada




Posjećujemo obližnju mehanu. Želim pojest pravi slavonski fišpaprikaš- nema. Dobro, dajte mi čobanac. –Nema. (i fiš i čobanac imaju u jelovniku) Gdje da sad nađem restoran koji ima fiša? Nema veze, doći ću ja opet u Slavoniju, ali ovdje niše ne. Zbog toga ovako nemaštovit ručak. Ali pizza je bila šokačka, baš ono pravo začinjena, paprena…


Još kratki đir sel…pardon, gradom.

Semafor sa brojačem. Brojač je valjda za slabovidne.


Imamo Hrvatsku! Aha, da, moš mislit.




Pogled na Bosut


Pozdrav Jeanu


Alergičan sam na ove jezične čistunce. Čovjek želi reći da pruža geodetske usluge.


Ratni ožiljci još uvijek vidljivi


Vraćamo se na kolodvor


Na kolodvoru, u čekaonici izložba: Žene na Hrvatskim željeznicama


Stiže brzi 743 iz Zagreba, na čelu Brena 001. Ista kompozicija se vraća natrag u Zagreb kao 748.

Samo da se lokomotiva prebaci na drugi kraj




743 je stigao u Vinkovce sa 8 minuta kašnjenja. Isto toliko smo mi kasnili u polasku. Majstor u upravljačnici je odlučio to kašnjenje nadoknadit do Slavonskog broda. Kakva su to ubrzanja bila… a tek kočenja… uz miris spaljenih kočnica stajemo u Starim mikanovcima


I sada slijedi onaj dio pruge koji smo cijeli dan čekali. Dionica na kojoj je ograničenje 160km/h


Je, je, bilo je 160, vidijo sam, vidijo sam…


Pruga prema Osijeku


Strizivojna- Vrpolje


Odmah nakon kolodvora, odvojak za Šamac, Doboj, Zenicu, Sarajevo…


Andrijevci


Slavonski brod

U daljini rafinerija u Bosanskom brodu. To je ona što guši pola Slavonskog broda, a oni u Bosanskom ništa ne osjete, i gle čuda, ima sve dozvole i filtere… jeah, right…


Prati nas i duga




Lužani- Malino


Nova kapela- Batrina


Nova gradiška


TANG- YUGOSLAVIJA
Tvornica Alata Nova Gradiška. Mislio sam da su propali, ali vidim na netu da proizvode i dalje i da su dio neke talijanske grupacije. Imam doma nešto njihovog alata, i uz slovenski Unior, to je najbolji alat sa prostora bivše juge.

Okučani


Malo krajolika


U Novskoj se križamo sa vlakom 211 Villach- Beograd




Sunce je sve niže, loši svjetlosni uvjeti za fotografiranje, a pomalo i umor uzrok su da sam sve manje na prozoru, a sve više na sjedalu


Odvojak pruge prema Daruvaru. Jutros smo u Pčeliću prošli pored drugog kraja ove pruge.


Kutina




Na pruzi smo dočekali i zalazak sunca. Ostatak putovanja smo proveli u razgovoru, sređivanju dojmova, pa čak i u spavanju. Trebao je vozač malo „ubit oko“, da čim odmorniji i koncentriraniji dovede ekipu do Rijeke.


Hvala mojim suputnicima na ugodnom društvu i odličnom ekšnu. Hvala onima koji su htjeli ići sa nama, ali iz opravdanih razloga nisu išli, kao i onima koji su imali tragikomična opravdanja u maniri Monty Pythona.

Do nekog novog ekšna...(već mi se mota po glavi jedna slična ideja, ali sa međunarodnim predznakom)

Pozdrav od LLeona!

Lijepo, svaka čast. Slavonski krug čobancem...

Nego, zar nema i Rijeka onakve stupove na kolodvoru?

Pfaff je napisao/la:Nego, zar nema i Rijeka onakve stupove na kolodvoru?

Ima, ali im je brojno staje jedno 15 puta manje, pa ne zaklanjaju pogled na 1. peron, kad stojiš na 3.

Lijep putopis

LLeon je napisao/la:Nakon što smo riješili putnu papirologiju…
https://2img.net/h/i695.photobucket.com/albums/vv319/LLeon_album/Slavonski%20krug/DSC03863.jpg

Pa ovi na HŽ-u ne znaju niti kartu kak spada izdati Uglavnom od Zagreba do Osijeka preko Koprivnice ima 275 tarifnih kilometara, dok preko Vinkovaca ima 287, a 272 kilimetra je preko Đakova, a tom prugom niste išli Možda je to specijalni popust za railfanove, jer ste se vozili 18 kilometara više nego kaj ste platili

Proljeće je. 3,40. Budilica spremna, ali i ja sam. Nuliram je u 2,50. Ne ide mi san. Zašto? Pogodite.
Jeah, rajt. Se gre? dakako.
Nakon dugih priprema i najava, pa promjena datuma na ovamo i naonamo, nakon grintanja na račun jednog našeg umirovljeno-aktivnog meteorologa, evo konačno tog 21.04.2012.

3 junač'ne i jedno junačko auto. Vrijeme: ni vrit ni mimo. Vlaga u zraku, može se izgrist. Ali nama ne smeta. U točno određeno vrijeme, 4,40, spreman k'o njemački vojnik ( ups ), spreman k'o poskupljenje benzina, nacrtah se na poziciji ukrcaja. Istovremeno se pojavljuju jedan motorizirani i jedan privremeno nemotorizirani član ekspedicije i krećemo. Lleonovom brzinom. Noć i niski oblaci iznad Rijeke i nisu neka predigra za dobre uslove za slikavanje, ali to nas zasad ne smeta previše. Nema uvjeta za slikavanje, ali ima za caffe na odmorištu Ravna Gora. 15 minuta, dovoljno.

Nakon kafansko-cigaretnog predaha nastavljamo po A6 i A1 do Zagreba. Parkiranje se izvodi na već isprobanoj poziciji. Mjesta na novom parkingu toliko da zbunjuje vozača, koji ne zna između kojih linija bi ušao.

Vremena nemamo previše, pa krećemo u kartonabavu. Kao i uvijek članovi HAK-a imaju prednost iz meni nepoznatih pobuda, ali dobro. Ni 193,5 kn nije previše za ovaj đir. Dok se pripremamo za ukrcaj , probna fotka. Plavac 7 121 122.:

4 vagona, a mi u zadnji. A zadnji je Beeeee ( dobro, možda koji e previše ). Unutrašnjost Beevca:

Lijepo i moderno, ali nešto ne štima. Pokušaj otvaranja prozora završava spuštanjem venecijanera, ali stakla ne. Odluka je pala: napuštamo tu kramu od vagona i pravac prova , do lokse ( kao da Brena pušta neki nezaboravan zvuk, ali možda potrubi koji put ). Kad tamo, lijepi stari Bl, pa dobro. Kupe je naš. Alo, momak, noć će nas:

6,55, krećemo. Puni entuzijazma slikavamo sve što se kreće i ne kreće. Jedna grupna:

Ima tu svega, i Bl, i Bee i Beet,... Red je da i brena 003 uđe u kadar:

Dobro je da se podjsjetimo da još ima i nagibnih, kako je krenulo:

1142 014 i prijateljica po zanatu , odmaraju u ladovini:

07,15 Dugo Selo i šareni Mađari:

5 minuta čamimo čekajući očekujući kakovo krajcanje, ali niš od toga. 07,20 polazak.
Kolodvor Dugo Selo s južne strane:

Krećući se prema Vrbovcu, nebo postaje oblačnije. Gotovo u minutu, u 07,30 stižemo u Vrbovec:

Vanjska strana kolodvora:

Ne čekamo dugo, već nastavljamo sa 120 prema Križevcima. A tamo opet sunce:

Dvije trećine ekipe se upravo vraća u 1997/8/9 i preračunava koliko je kilometara od kolodvora do ulaska u objekt u centru mjesta.
Pogled u smjeru Koprivnice:

i u smjeru Vrbovca:

Kraj struje-Koprivnica ( i Macosa 011 ):

1142 003, bye, bye do drugog puta:

2044 019 stiže sa putničkom garniturom iz Osijeka. Odvajanje:

Odlazi:

Sada je naš Bl na kraju kompozicije podalje od 2044 030 koja će nas vući do Osijeka ( na nečije nezadovoljstvo-ali ipak se čula truba ). Unutrašnjost Bl-a:

Malo Mađarskih tertnjaka sličnih našim Taddsovima:

08,29 polazak. Pozdravljamo 2 šveda:

Nezaobilazna vozila Infrastrukture:

Skretanje na Podravsku prugu:

Na dijelu nekadašnjeg trokuta ( južni krak je demontiran ):

Prugu guta već daljina:

Ovo je čini mi se Virje ( zaboravih ):

Mali žuti bocun:

Nebo je sve mračnije, ali nas to ne ometa. Stižemo po rasporedu u Đurđevac:

Kolodvorska zgrada:

S dolaskom u Kloštar, ponovo sunce koje obasjava odvojak za Bjelovar:

Radna mehanizacija:

Kloštar, stanemoo:

Pitomača:

Ovoga nema na riječkoj pruzi. Ravno, ravno i opet ravno:

Ali nije sve ravno. Vrlo zavojiti ulaz u kolodvor Virovitica:

Mala parnjača ( skoro isti kadar, kao i Lleonov ):

Macosa 7121 101:

Lupanje po kotačima? Hm, pa i nije se baš nakočio po ovoj ravnici ( a ni brzina nije bila baš svemirska ):

Kolodvorska zgrada:

Krećemo dalje. Likovni signal ( kakvih sam vidio više na podravskoj pruzi ):

2044 030 i ekipa u zavoju:

09,40 Suhopolje:

Vraćamo se na mjesto zločina- Pčelić-stajalište, ŽCP i rasputnica, 3 u 1:

Da li je ovdje bio Kemijski? Sudeći po tome da je travurine znatno manje, nego prije dvije godine, možda je i moguće. Ali, zašto? Čak je i šturc jasno vidljiv.

Ode pruga u Daruvar:

Na više mjesta na podravskoj pruzi uočavamo, aktivnosti na remontu:

Cabuna:

Na ulasku u Slatinu:

Sudeći po bistrom zraku , Krematorij danas nije radio punom parom ( sjeća li se tko pregustog gustog dima iz jednog od prethodnih ekšna ).
Usamljeni Eanossi:

I Čačinci imaju veeliki silos:

Sunce, oblaci, vagončić i peron:

Igre oblaka na plavoj nebeskoj ploči:

Da, mi smo u zadnjem kupeu, posljednjeg vagona kompozicije ( da ne bi bilo zabune ):

Il su Zdenci il Orahovica, a muteži:

Znameniti kafić uz ŽCP:

Đurđenovac:

Kolodvorska zgrada:

7121 124 u Našicama:

Mračni oblaci nagovještavaju nevrijeme s tučom koje će par sati kasnije zadesiti ovaj gradić:

Napuštamo, moje , do sada nasjistočnije mjesto u kojem sam bio ( u Slavoniji ) i nastavljamo prema Osijeku.
Kroz Košku:

i Bizovac:

Kolodvorska zgrada:

Odvojak za Belišće ( prema mapperu još ima teretnog prometa, iako bi se prema ruzinavosti tračnica dalo zaključiti drugačije ):

Brežuljak, što je to?

Konačno, Osijek:

Pogled na istočni dio kolodvora Osijek ( i macosa 7121 106 ):

7121 106 iz bližjoga:

Naša kompozicija i prekrasan pješački most:

Kolodvorska zgrada stane u objektiv, samo ako se udaljite do Bizovca ( dobro ne baš toliko, ali skoro ):

Evo kako se novo i staro može savršeno uklopiti ( možda bi na poučno putovanje u Osijek trebalo poslati ovu našu riječku arhitektsku ekipu ):

Pogled sa mosta prema istočnoj strani kolodvora:

Pogled prema zapadu:

Pješački most iz žablje perspektive:

Ekskluzivno samo za Pfaffa:

Stiže brundavica 2044 023:

koja će rukovoditi našom kompozicijom u povratku za Zagreb:

Još jedna mića karavela, 2044 013:

2044 023, spremna za polazak, točno u podne:

Nakon razgovora ljubaznih sa šefom kolodvora i RVR-om ( jedan pokriva istočni dio kolodvora, a jedan zapadni ), malo njuškanja podalje od kolodvorske zgrade.
2132 035:

Vozila infrastrukture ( za popis ):





Osječka rasputnica-zapad; lijevo za Vinkovce, sredina za Strizivojnu Vrpolje, a desno za Koprivnicu:

Pogled sa rasputnice prema središnjem dijelu kolodvora:

Prekrasan je dan. Pravo vrijeme za upoznavanje Osijeka ( barem za mene ):

iako tramvajska pruga prolazi kroz kružni tok, nitko se ovdje ne zabrinjava zbog toga ( ne mogu zamisliti da to može postojati u Rijeci, bez barem 10 sudara dnevno ):

Kroz Županjsku ulicu:

Prekrasna i impozantna, osječka katedrala:

T3 na Trgu Ante Starčevića, linija 2:

Linija 1:

Ulica Josipa Jurja Strossmayera:

S obzirom da je ozbilno pripeklo, spuštamo se na promenadu uz Dravu. Moto nautički klub:

Drava nizvodno:

Hotel Osijek:

El Paso na catari:

Izlaz iz rukavca na Dravu:

Pogled na prekrasan pješački most:

Doista je impozantan:

Jedna umjetnička:

2 panoramske s mosta; pogled prema centru grada:

i prema istoku:

Nastavljamo uz Dravu prema osječkoj Tvrđi. Nažalost, vremena nismo imali previše za pobliže istraživanje. Bit će, nadamo se, prilike jedan drugi put.



Na istoku se šetnica malo približava kompleksu. Ovi topovi pucaju na Mađare:

Kula i zidine:





A na zidinama, suri Llorao:

Dosta je romantike, na redu su zadaci. Javni gradski prijevoz. Blizu je GPP-ova remiza ( kao usput ) u ulici Cara Hadrijana. Provirili smo preko žice i ugledali ex ZETov GT-6:

Zanimljiv je način ulaska/izlaska tramvaja sa remize. Naime, ova pruga koja presjeca ul. Cara Hadrijana služi za uključivanje tramvaja u promet u smjeru istoka:

Tramvaj na rikverc izlazi iz remize ( postoji pomoćna upravljačnica u stražnjem dijelu tramvaja T3 ( vidio ) kojom se tramvaj vozi unatrag ) ovom prugom u prvom planu, zatim se vozač premješta u glavnu upravljačnicu, premješta skretnicu i preko ove dijagonalne pruge uključuje u promet. Vrijedi i obratno. kada tramvaj stiže iz smjera Zelenog Polja, zaustavlja se iza skretnice, prebacuje ju i vožnom u rikverc ulazi u remizu.
Zanimljivo je kako pruga koja ulazi u remizu presjeca pješački put. Nisam viso posebnih znakova koji upozoravaju da vas u opuštenoj šetnji može iznenaditi tramvaj nasred pločnika:

Lleon se malo bavi industrijskom špijunažom:

Još malo fotki T3 u ulici cara Hadrijana:



S obzirom da se vrijeme pokvarilo, a počela je i kiša, odlučili smo da ubrzamo povratak prema kolodvoru. Naravno Lleon i njegov prijatelj ( preračunavam ) odlučili su napraviti još ponešto kilometara, a kolega Mannas i ja smo se zaputili najbližim putem prema kolodvoru. Moram priznati da nas je iznenadilo što smo na raskrižju Vukovarske, Biljske i Kneza Trpimira naišli na jezgrovit podjetnik na početak 90-ih i nemile događaje iz Domovinskog rata. Jedna od najupečatljivijih scena otpora malog čovjeka tada snažnoj vojnoj sili je bio mali crveni fićo samljeven između tenka i starog Ikarusa. Danas taj fićo gazi tenk:

Kakvi monumentalni kipovi, ovo je nešto što se ne može zaboraviti. Kao da ste se vratili u taj lipanj 1991-ve:

Uključujemo se na kolodvor na istočnoj strani, blizu rasputnice za Beli Manastir i Erdut, gdje nalazimo na Macosu 7121 116:

Da smo bili pronicljiviji, tamo odmah iza Macose pronašli bi i okretnicu, ali kiša i umor nisu saveznici koncentracije. Ali zato, ubrzo susrećemo ličanku 2062 024 sa 2 putnička vagona ŽRS:

Strojovođa nas pozdravlja gromovitom sirenom. Pozdrav i dobru prugu želimo i njemu.
Osječka vaga nosivosti 80 tona, dužine 15,5 m:

U posljednje vrijeme me posebno zanimaju vozila Infrastrukture. Pa evo jednog svježeg vagončića Uak-zž ( prerađeni Gas-z ) koji glumi skladište:

Nas 2 stara ratna druga kratimo vrijeme do polaska za Vinkovce u kolodvorskom kafiću, dok Lleo šaplasti ( njegov zaštićeni izraz ) po Osijeku. Zove nas da je baterija od "preračunavam" potrošena i da se malo izgubio. S obzirom da je do poaska šveda ostalo manje od 10 minuta, malo bi se i zabrinuli, da ga nismo ugledali kroz prozor na civilnoj strani kolodvora.
No, dobro, valja se pripremiti za polazak prema Vinkovcima. Izlazimo na peron, a kad tamo skuplani švedi 7122 012 i 016:

Točno u 14,15 polazimo prema Vinkovcima. Sunce upeklo kroz penđer, a mi na sunčanoj strani. Oba šveda sasvim solidno popunjeni. Nekako me ulovila fjaka, pa do Vinkovaca samo ovo:
Stajalište Ernestinovo:

Na ulasku u Vinkovce:

Kolodvor Vinkovci, istočni prilaz:

Po dolasku na kolodvor, javljam se šefu kolodvora ( ipak je to pogranični kolodvor, a ima i policije ), te nakon kratkog i ugodnog razgovora nastavljamo slikavanje.
Šved 006:

012, koji nas je vukao prema Vinkovcima:

Kretanje po ovako velikom kolodvoru nije jednostavno, pa se ponekad treba spustiti i pod zemlju:

Usamljeni Bl:

Manevra 027:

Asea 221 i brdo Hbilsa:

Šved 030:

Pasarela:

Tamo negdje su pruge za Osijek, Borovo Naselje, Tovarnik i Drenovce:

a tamo negdje ( iza kolodvora ) pruge za Slavonski Brod i Županju:

Nasuprot putničkih perona, pažnju nam je privukla jedna sjajna spodoba. ASEA 017 sa LED rasvjetom:

Pripeklo Sunce i upekla glad, pa zasad, zaustavljamo moving po kolodvoru i pravac mehana. Muzejski štitni signal nam je usput:

Lleonom nepogriješivi GPS nas vodi do ugostiteljskog objekta ( kojeg ne smijemo reklamirati, ali domoroci će znati o čemu se radi ). Menu je već pojasnio Lleon:

Nakon punjenja baterija, ponovo se razdvajamo. Dvojica ( zna se koji ) se vraćaju na kolodvor, a jedan ( zna se koji ) nastavlja tražiti centar Vinkovaca. Usput nas malo šprica kišica, ali ipak pronalazimo kolodvor. Na civilnoj strani spomenik hrvatskim braniteljima:

i parnjača serije 51, sa originalno riješenom klupicom:

Dok vani kiši, mi na natkrivenom peronu čekamo naš vlak 748. Iako je već 17,00, a vlak po vr polazi u 17,12, vagona još nema. Semafor kaže da kasni 11 minuta:

Ispraćamo kišu sa jednom dugom:

Upravo u tom trenutku iz smjera Zagreba stiže poduža kompozicija. Jedni putnici izlaze, odmah ulaze novi za Zagreb. Priključuju se još 2 vagona, tako da kompozicija sada broji ukupno njih 8. Vući će nas Brena 001:

Kasnije ćemo se uvjeriti da je to, zapravo, zvijer od lokomotive, iako se na prvi pogled doima nježno. Iako joj u specifikaciji piše da je namjenjena za vuču putničkih vagona, ovi na slici, upravo pristigli iz Šida, ne izgledaju tako:

ASEA 223:

Šved 032 upravo pristigao iz Županje:

Lleon se danas poprilično napješačio i natrčao. Umor se može osjetiti: