Maketa Jurandvor

Trava je od obojenih ostataka čaja a žbunje od nekih morskih trava

Betonski pod u ložioni je naravno dosta prljav

Gledao sam kako da napravim svjetlarnike koje nemam

Odlučio sam se za trake od prozirne ploče

borna daje smisao riječi maketarstvo. Gdje god se pojavi, ima neku maketu na kojoj radi. Pitao sam se odakle mu toliki dijelovi da sve te makete namiri, a sad vidimo kako lijepo modelira i snalazi se s priručnim materijalom. Svakom otpadu daje smisao. I na kraju to sve vrlo dopadljivo izgleda. Bravo!

Dobro jutro!
Kako se ovim hobijem bavim već dobrih 60 godina jasno je da se vremenom skupilo puno toga.
Ovu lok-šupu sam sastavio od oštećenih i već tko zna koliko puta upotrijebljenih dijelova, pored toga morao sam
ju i prekrojiti (smanjiti) kako bi stala unutar polukruga.
Kućica imam možda i preko 100, neke nikada nisu sastavljene a neke su bila pa su rastavljene.
Nažalost nemam dovoljno velike makete da ih smjestim na njih, važnije mi je bilo da bude što više pruge.
Imam još i dosta auto-piste Faller AMS sa autićima, troleybusa od Eheim-Brawa, pravu zupčastu uskotračnu
(mjerilo H0m)
Za sve to bih trebao još jednu maketu od barem 5-6 kvadrata, možda jednog dana napravim barem jednu
montažnu?

Dimnjake sam napravio od debljih crnih plastičnih cijevčica a njihove kape od tankog bakrenog lima

Jednog staklarnika nemam i nije baš jednostavno napraviti kopiju?

Zalijepio sam i vrata koja sam napravio od kartona (vidi ranije postove). U originalu ih je zatvarao mehanizam kojeg je
pogurala lokomotiva na kraju kolosjeka no to mi nije bitno

Unutar depoa sam stavio neke plastične ostatke od kućica koji glume radne stolove i alate, doći će i radnici

...i postigao si odličan izgled stare, pomalo oronule zgrade koja je puno bliže realnosti (barem naših krajeva) nego nova kupovna koja glumi staru.

Hvala, nisam se puno trudio da ju postaram jer lok šupa ima već jedno 50 godina i proživjela je nekoliko sastavljanja
i rastavljanja te prekrajanja. Taman da je i nova zaprljao bi ju barem malo da plastika izgubi sjaj.
Kućice su inače pred 100-tinjak godina radili od lima, nakon II sv. rata su počeli koristiti drvo (tanki šper) a napretkom
strojeva za brizganje plastike se prešlo na nju. Negdje sredinom 70-tih se počeo koristiti reljefni karton kao jeftiniji
materijal (i jeftiniji strojevi).
Početkom ovog stoljeća se sve više koriste razne laserske tehnike obrade kartona i tankog drva što omogućuje još
precizniju izradu sitnih detalja. Cijene su ostale još donekle prihvatljive kod kartonskih modela no oni drugi postaju sve
skuplji. Doduše treba znati da su nekada kućice bile znatno manje od mjerila željeznice (i do 50%) jer su i makete bile
malene. Danas su postale veće tj. realnije pa neke veće zgrade znaju biti i površine blizu 1 m.kvadratnog

Eh, to je za Minimundus i slične parkove, gdje gledaš replike zgrada a željeznice i druge pokretnine upotpunjuju dojam. Ali na ovim maketama gledaš vlakove, a zgrade upotpunjuju dojam. Naravno da nesrazmjer ne smije biti prevelik. Glede materijala - zanimljivo. Nisam maketar pa to ne pratim. Ali sam od izvjesnog, onda već vremešnog, g. Zettelbauera iz Graza kod kojeg smo više puta prenoćili u sedamdesetim, dobio na poklon iz njegove zbirke jednu kućicu za maketu. Bila je od tankog špera. I prema tadašnjim Fallerovim izgledala pomalo jadno.

Uključio sam struju i počeo voziti

I onda doživio neugodno peckanje visokog napona
Napajanje signala, skretnica i rasvijete je negdje doživjelo proboj visokog napona pa je svako dodirivanje pruge ali i metalnih
lokomotiva i vagona jako neugodno!

Otvorio sam taj sklop no nisam primijetio gdje se to moglo dogoditi pa ga nosim natrag u Zagreb.
Vozio sam još malo jer su trafići za vožnju ok ali sa ručnim prebacivanjem signala i skretnica.

borna je napisao/la:Vozio sam još malo jer su trafići za vožnju ok ali sa ručnim prebacivanjem signala i skretnica.

Hoćeš reći da si se spustio na razinu HŽ-a?

Skoro pa godina dana ne pisanja ovdje, prošle jeseni je završilo opet ovako

Između stupova i pored kućica poslažem prazne kutije da pridržavaju plahte i onda otkrivanje po dolasku



Susjedovi unuci su me natjerali da upogonim vlakove ranije no što sam namjeravao

Zahvaljujući redovnom tankom premazu pruge sa uljem ATF ona nije zahrđala i lokomotiva vozi bez greške. Jedino mi je par sitnica
koje su pale na prugu prouzročilo iskakanje vagona.

Donio sam još jednu hrpicu relea koje ću upotrijebiti kao pojačala signala od tzv šalt tračnica. One daju impulse koji u automatskom
režimu rada mijenjaju signale i skretnice. Namjeravao sam ih smjestiti na pult

međutim ovje je ionako previše žica pa bi se dodale još 43! Stoga ću ih smjestiti pojedinačno u blizini savake šalt tračnice od koje
ionako idu žice do pulta. Trebat ću samo razvući napajanje iz zasebnog strujnog DC izvora do njih.

Čudo jedno od pomoćnih uređaja. A prije kojih nešto manje od pola stoljeća sm si za svoj sustav razine Mehanotehnika/Lima/Rocco sam projektirao i slagao napajanje i elektroniku, lemio po pločicama... (i nije to posebno lijepo izgledalo, ali je donekle ipak radilo). A gle danas: jedan mali mikroprocesorski sustav, ekran, tipkovnica i sve se vozi i svjetli da je milina.

Ovo je klasična analogna maketa, nema tu neke elektronike i modernih čuda.
Zakomplicirao sam si život jer sam jedino dodao puno relea koji se brinu da se vožnja odvija sigurno.
   Teško bi sam stigao mijenjati sve skretnice i signale kada bi vozio istovremeno 5-6 vlakova?
Kada vlak prođe zeleni signal gasi ga na crveno, kada napusti jedan pružni blok pali zeleno na ulasku u njega.
Kad dođe i stane na stanici prebaci skretnicu iza sebe tako da drugi vlak može doći na slobodan kolosjek.
   Na dva mjesta se bira hoće li vlak ići ravno ili u skretanje, relei se pobrinu da jednom ide ravno a drugi puta skrene
(prebaci skretnicu)
Kod digitalne vožnje se sve može isprogramirati na upravljačkoj jedinici ili preko računala sa posebnim programom.
Upravljačke stanice koštaju od 100 do 800 eura, programa ima i besplatnih ali sa ograničenim mogućnostima a napredni
dođu od 100 do 500 eurića otprilike.
    Lokomotive moraju imati dekodere koji pak dođu od 20 do 100 eura, za veće makete treba imati i tzv bostere (pojačala)
koji ovisno o snazi dođu od 100 do 400 E. Međutim svaki signal ili skretnica treba biti spojen na zasebne dekodere sa takvom
namjenom itd itd za čas se cijena popne na puuno tisuća Eurića!
   Analogne lokomotive se više ne proizvode osim rijetkih slučaja. Srećom se digitalne mogu voziti u analognom načinu bez
svih tih skupih dodataka, ili digitalno s time da se skretnice i signali mijenjaju analogno (ovo zadnje će biti primijenjeno na
maketi u Zagrebu no tamo će kod digitalne vožnje analogne lokomotive morati biti na isključenim kolosjecima)
   Kod analogne vožnje promjenom napona na pruzi modeli idu brže ili sporije, ako ima više na jednom bloku sve će se
ponašati jednako. Kod digitalne vožnje na pruzi je konstantan viši napon (obično između 16 i 21 volt) pa onda analogni
modeli samo jure (Marklin) ili stoje i zuje (ostali DC proizvođači) Dakle kod digitalne vožnje na jedno bloku može biti x y broj
lokomotiva i svaka se može ponašati zasebno.
    Upravljačke stanice daju visokofrekventne signale dekoderima i pomoću njih se upravlja lokomotivama te ostalom,
istovremeno se može upravljati sa više tisuća dekodera (kod većih sistema)
O svemu tome bih mogao pisati do prekosutra....

Rečeno je učinjeno

Nije još sve gotovo

Na dva mjesta je pruga jodnokolosječna po kojoj vlakovi idu u obadva smjera pa šalt tračnica daje impuls ovisno o smjeru vožnje

Na 3 teško dostupna mjesta neću stavljati releje već će oni biti dole na pultu, za njih će biti dovoljno prostora
Kada se pred 30 i koju godinu pojavila digitalija pričalo se da neće više biti hrpa žica na (ispod) makete jer su dovoljne samo 2 žice
od upravljača do pruge

Onda su se pojavili dekoderi i moduli za skretnice i sve ostalo...

Sve to mora biti spojeno na dekodere a oni onda na centralnu stanicu

I onda imate opet hrpu žica (nešto manju) i brojne dodatne skupe sklopove
Početna priča važi samo za početnike koji se igraju na krugu ili dva.

Dobro to izgleda. Fale još dvije-tri patrone dinamita i digitalni brojač

Malo se vraćam u svijet iz mašte

Releići su postavljeni, sada im trebam dovesti napajanje

Kad stignem malo se i poigram

Lokomotive treba probuditi i razgibati

Bolje se i brže zagriju kada su pod opterećenjem

Nakon 20-ak minuta postanu tople, ulje se dobro rasporedilo po svim zupčanicima i osovinama

Slažem kompozicije kakve će biti jednog dana u postavi

Gornja "muzejska" kompozicija je sastavljena od starih Lima vagona, jedino je prvi Scicht koji se kod nas prodavao kao Piko

I općenito sve marklinove lokomotive i vagoni se mogu smatrati povijesnim jer imaju najmanje 40-ak godina





Lijepo je vidjeti duugačke kompozicije

Pomalo pripremam razne terete, jedan od njih će biti trupci

Ovo su prastari vagoni iz DDR-a, imaju najmanje 60 godina

Bi li se ona šuma žica mogla eliminirati uporabom tračnih kabela lili višežilnih/višeparičnih signalnih kabela tipa LiYCY ili IY(St)Y, možda čak komunikacijskih? Ili sve ove kutijice za prebacivanje skretnica (pretpostavljam da se radi o njima) smjestiti u veću kutiju na koju se ožičenje spaja izvana konektorom (ili više njih) a rasplet vodiča se obavi unutar kutije)?

Sada je kasno za bilo kakve ozbiljnije zamjene žica, neki tanki višežilni kablovi ne bi bili dovoljni za napajanje pruge/
vlakova kao i zajedničke vodove signala, skretnica i rasvijete. Ukupna potrošnja svega na maketi je oko 5-6 A.
Jednog dana kada sve bude spojeno odnosno radilo kako treba grupirat ću te stotine žica pa će izgledati ljepše,
ovako za sada mogu provjeravati svaku žicu zasebno. Na pultu namjeravam staviti odozgora tanku ploču sa izrezom za
transformatore i pultiće pa će i to izgledati urednije.

Još u prvom dijelu sam imao dosta posla jer sam se primio čišćenja svih kotača, bilo je preko 100 osovina koje sam potapao u
benzin za čišćenje i onda vadio jednu po jednu i trljao krpicom do sjaja

Lokomotive sam još dok su bile u Zagrebu uredio i očistio im kotače. Dokle god je jedno vozilo sa zmazanim kotačima na pruzi
širit će tu zarazu po pruzi i onda preko nje na druga vozila....

Kako nemam vremena za ozbiljnije radove u kratkim predasima kad dobijem "slobodno" malo radim teret na nekim vagonima.

Među njima je jedan Kleinbahnček koji je među prvim vagonima te firme koje sam kupio sredinom 60-ih



Tu su još i 2 Piko te jedan Liliput, svima sam stavio podlogu od kartona (kao i prethodnim vagonima) pa zalijepio potrošen
čaj od šipka koji glumi repu

Ranije viđeni vagoni su dobili balvane

Pa su slijedile kratke vožnje

borna je napisao/la:Među njima je jedan Kleinbahnček koji je među prvim vagonima te firme koje sam kupio sredinom 60-ih

Dvoosovinac sa zakretnim podvozjima? Je li to u stvarnosti ikad igdje postojalo? Jasno, ako izuzmemo one eksperimentalne kerefeke s kotačima-vodilicama

To su smislile modelarske firme kako bi vagoni lakše prolazili kroz zavoje malih radijusa. Kod ovako kratkih vagona još nema
problema no dvo-osovinci dužine npr 15 i više cm na radijusima od 360 mm počinju kočiti ako su im kotači fiksni. Ranije je
bilo i još manjih radijusa od svega 280 mm.!
Baš sam pred pola godine objašnjavao jednom prijatelju zašto mu vlak jako uspori u zavojima kad vuče 5-6 takvih dužih
vagona a na ravnom pojuri. Takva malo zaokretna postolja imaju Kleinbahn, Liliput i Roco te možda još poneki koje nisam
sreo.