Sačuvat će se belomanastirski “ćiro”

Beli Manastir – Napokon će se početi raspletati priča oko legendarnog vlakića Ćire, izloženog na milost i nemilost u krugu nekadašnje beljske Šećerane, odnosno Škrobare. Kako ističe gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš, posredovanjem Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Osijeku, pronađeno je mjesto za skladištenje kompozicije.
– Riječ je o prostorijama licencirane tvrtke iz Slavonskog Broda, gdje bi kompozicija trebala biti smještena do početka restauracije – kaže Doboš, naglašavajući kako bi grad prijevoz Ćire, sastavljenog od lokomotive i tri vagona, trebao platiti iz proračuna. Poslije će, nastavlja, uz pomoć spomenute tvrtke i osječkih konzervatora, kada bude obavljena procjena potrebnih ulaganja, novac za restauraciju pokušati pronaći u nekom od EU fondova.
– Kada bude restauriran, bit će vraćen u Beli Manastir i smješten na jednoj od dvije planirane lokacije, u blizini Šećeranskog jezera ili kod željezničkog kolodvora – tvrdi Doboš te kaže kako će na taj način biti spriječena daljnja devastacija. U rujnu prošle godine netko je skinuo dimnjak Ćirina parnog kotla. Zaradio je pri tome za pokoju šteku cigareta, a uništio dio povijesti. Sekundarci se nisu zadovoljili dimnjakom, već su mjesec-dva poslije ukrali prednji odbojnik. Ćiro je zaštićeno kulturno dobro, upisan u Registar kulturnih dobara kao vlak-parna lokomotiva Đuro Đaković Z-6029. Jedini je sačuvani dio nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice.
Preneseno sa: Glas Slavonije / vlakovi.com

BELI MANASTIR – Jedan od posljednjih primjeraka kompozicije uskotračne željeznice u našoj državi, nalazi se u krugu nekadašnje beljske Tvornice šećera, kasnije tvrtke GP&Partners, nad kojom je otvoren stečajni postupak.

Željeznička kompozicija, sastavljena od lokomotive i tri vagona “stopila” se s okolnim raslinjem, pa onaj tko ne zna da je tu gotovo da ju ne može niti primijetiti. Ona je dio baranjske i beljske povijesti. Ovaj vlak godinama je vozio uskotračnom beljskom željeznicom, a prije “mirovine”, u kojoj je od 1976. godine, svakodnevno je prometovao između Beloga Manastira i prigradskog naselja Šećerana.

Danas je prepušten zubu vremena i vapi za obnovom. Kako sazajemo, nedavno su za njega zanimanje pokazali članovi Hrvatskog kluba ljubitelja uskotračne željeznice iz Zagreba. Namjera im je parkirati ga na nekom primjerenom mjestu u Zagrebu, budući da su slični vlakovi vozili Maksimirom i nekadašnjim Pionirskim gradom – današnje područje Dubrave. Pismo namjere poslali su Živki Posavac, stečajnoj upraviteljici GP&Partnersa.

Pismo je stiglo, ali sam mišljenja da kompozicija treba ostati u Baranji – kaže Posavac, naglašavajući da će do kraja stečaja, ma kada to bude bilo, taj “problem riješiti”. Sigurno je da bi skrb o kompoziciji povela neka baranjska institucija, ovdašnji gospodarstvenici, ili, pak, jedinice lolakne samouprave.
Mišljenje stečajne upraviteljice dijeli i struka. Tvrde kako je kompoziciju nužno zaštiti i izložiti na nekom primjerenom mjestu, ali u Baranji, budući da je riječ o rijetkom primjerku industrijske povijesti ovoga kraja, koji svjedoči o životu u vrijeme beljskog vlastelinstva.

Preneseno sa: Glas Slavonije /vlakovi.hr/

“ĆIRO KOD DOKTORA”
Obnova željezničke legende napreduje.



BELI MANASTIR
Nakon niza godina izloženosti zubu vremena i “sekundarcima”, devastirani belomanastirski Ćiro u rujnu je napokon završio “kod doktora”, čime je završila višegodišnja agonija ovog jedinog sačuvanog dijela nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice, koja je povezivala sve poljoprivredne uprave s tvornicama za preradu poljoprivrednih sirovina.
Zahtjevni radovi
Djelatnici tvrtke RPV d.o.o. iz Slavonskog Broda, naime, na dva su šlepera tada utovarili i u ovaj grad odvezli parnu lokomotivu s pripadajućim vagonima.
- Obnova jednog od vagona u završnoj je fazi, kako je i precizirano u ugovoru potpisanim s Gradom Belim Manastirom - rekli su nam jučer u ovoj brodskoj tvrtki u vlasništvu HŽ Carga. RPV je, inače, nositelj licence za restauraciju sličnih pokretnina, a iza sebe ima već niz odrađenih prilično zahtjevnih restauracija, među kojima i lokomotive “gutmanice”, smještene u zagrebačkom Tehničkom muzeju. Kako bude pristizao novac, radovi će počinjati i na ostatku kompozicije, sastavljene od lokomotive i tri vagona.
- Riječ je o zahtjevnim radovima, a oni na obnovi lokomotive trajat će znatno duže nego na vagonima, u najboljem slučaju pola godine. Svaki njezin dio mora biti demontiran i pregledan, sve pod nadzorom stručnjaka. To nije posao na ho-ruk - slikovito objašnjavaju “RPV-ovci”, napominjući kako je riječ o manufakturnoj djelatnosti. Cijelo vrijeme restauracije kompozicija će biti smještena u krugu tvrtke, a upravo zbog zahtjevnih radova i ljubavi prema starinama, posebice onih vezanih uz željeznicu, nije im svejedno gdje će restaurirani Ćiro u konačnici završiti.



Tri godine
Svi su složni kako to nikako ne bi trebalo biti daleko od očiju javnosti, posebice ne na mjestu gdje je bio do rujna, kada su netragom nestajali gotovo vitalni dijelovi, kako lokomotive, tako i vagona. Na žalost, restaurirani Ćiro Belomanastircima neće biti vidljiv najmanje tri godine. Ne toliko zbog dugotrajnog postupka obnove, već novca koji je za ovaj pothvat potreban.
- Prijevoz vlakića i njegova obnova procijenjeni su na 960.000 kuna. Dio sredstava dobili smo od Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je u sklopu Programa zaštite na pokretnim kulturnim dobrima za 2016. godinu odobrila gradu Belom Manastiru 200.000 kuna - priča dogradonačelnik Belog Manastira Marko Bogatić, napominjući kako je grad iz vlastitog proračuna izdvojio daljnjih 50.000 kuna, što je dovoljno za prvu fazu restauracije koja obuhvaća transport i radove na jednom od vagona. Ostatku novca nadaju se također iz državnog proračuna. Posljednjeg dana kolovoza, naime, okončan je novi natječaj Ministarstva kulture na koji se grad javio, a rezultati se i nadalje očekuju s nestrpljenjem.
Važno je istaknuti kako je Ćiro 50-ih godina prošlog stoljeća izrađen u brodskom Đuri Đakoviću, pa je neka dokumentacija vezana uz njegove dijelove dostupna.
Ivica GETTO

Slavonskobrodska tvrtka Remont i proizvodnja željezničkih vozila (RPV) jedna je od tri tvrtke HŽ Carga koja se bavi održavanjem vagona, no jedina u Hrvatskoj održava neobičnu kulturnu baštinu – stara vrijedna pružna vozila, parne lokomotive i vlakove, za što ima potporu i Ministarstva kulture, piše Glas Slavonije.

Zahtjevna obnova “Ćire”

U krugu tvrtke i trenutno je nekoliko parnih lokomotiva i vagona na obnovi, a među zanimljivijima je uskotračna parnjača iz belomanastirske Šećerane, koja će nakon završetka obnove biti vraćena kao kulturno dobro svome gradu. Zaslužuje biti sačuvana jer je puno desetljeća vozila radnike na posao, kao i sirovinu. Stoljeće i pol stara parnjača, nagrižena zubom vremena, zahtijeva restauraciju s izvornim materijalima, što danas nije lako, kaže Jakob Mađarević, donedavni dugogodišnji direktor RPV-a.
– Riječ je o drvu koje je istrunulo zbog šumske vlage, pa sad radimo od novog drva na stari način i novim načinom zaštite, što će joj pružiti duži vijek – kaže on. Radnici koji završavaju vjerodostojnu repliku vagona u novom tirkiznom ruhu ne žele pričati, no znaju svoj posao. Lokomotiva je, pak, najveći izazov.
Proizvedena je u Đuri Đakoviću 1952. godine i u jako je lošem stanju, puno dijelova je poskidano, pa će prema dostupnoj dokumentaciji napraviti nove ili pronaći stare dijelove u Bosni, gdje ih još ima. U svemu im pomažu konzervatori iz tehničkog muzeja, a obnova belomanastirske parnjače, kažu, trajat će dugo jer je zahtjevna i skupa. Osim ove, druga parnjača proizvedena u ĐĐ 1959. godine je iz tuzlanske tvrtke Sodaso.

– Kupili smo je jer je riejč o zadnjoj lokomotivi iz tog vremena koja je bila u voznom stanju, a nije bila zaštićeno kulturno dobro. A Hrvatska je jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja nema ni jedne parne lokomotive koja bi se mogla koristiti u komercijalne svrhe, iako je Đuro Đaković bio proizvođač. Željeli smo je revitalizirati i staviti u turističke svrhe. Za sada smo u suradnji s Đurom Đakovićem revitalizirali donji dio lokomotive, a dosta smo naučili i od kolega iz Banovića gdje su u rudnicima smeđeg ugljena takve lokomotive još u upotrebi – rekao je Mađarević.

Od Vinkovaca do Vukovara

Istu lokomotivu, koja je rađena prema licenci američke – dobivene poslije Drugog svjetskog rata u sklopu pomoći, htjeli su pretprošle godine ponuditi za snimanje filma o Winnetouu, koji je rađen u Istri. No nisu uspjeli riješiti problem skupog transporta, pa su se filmaši odlučili za jeftiniju varijantu s vlakom iz Mađarske. Ipak, kada bude obnovljena, lokomotiva će imati svoju priču.
– Želio sam da je koristimo za obilježavanje sjećanja na Vukovar i da vozi ljude od Vinkovaca do Vukovara. No za sada nismo uspjeli, ali možda dogodine – kaže Mađarević upozoravajući na problem s institucijama RH koje nisu regulirale korištenje parne vuče u željeznici.
Osim parnjača, RPV-ovci su ove godine, uz 95. obljetnicu Đure Đakovića, obnovili tramvaj, valjak i dvije parne lokomotive proizvedene u ovom nekada metalskom gigantu koje će kao eksponati uskoro biti izložene na predviđenom prostoru nedaleko od brodske Tvrđave. Posljednjih godina često su im na reparaciji muzejski primjerci, žrtve vandalizma, s kojih su poskidani mesingani dijelovi, pa ih u RPV-u zamjenjuju sivim lijevom ili čak plastikom, što lopovima nije zanimljivo.

Osim obnavljanja kulturne baštine obnavljaju i vagon za specijalne terete Zagreb transa, nosivosti 450 tona, a novo ruho u RPV-u dobiva i kemijski vlak koji je nekada tretirao korov uz prugu. Mađarević vjeruje kako će to raditi i sljedećih nekoliko godina. No u RPV-u razmišljaju i o razvoju novog vlaka.
– Promijenila se tehnologija prskanja, s kamerama koje prepoznaju korove. Želja nam je da dođemo do EU novca i napravimo novi vlak koji će biti efikasniji. Izazov je to za sljedeće dvije godine, a mogli bi ga iznajmljivati i drugim državama – dodaje.

Dobro posluju sa susjedima

Tvrtka danas ima 134 radnika, još uvijek posluje pozitivno premda se obujam poslova značajno smanjio. “Rupu” od 10 milijuna kuna pokušavaju nadomjestiti popravkom Đakovićevih manevarskih lokomotiva te ugradnjom novih motora, a stalne poslove imaju sa Srbijom, BiH, Mađarskom… Kao dugogodišnji direktor koji najbolje poznaje situaciju RPV-a, Mađarević je uvjeren kako za ovu tvrtku dolaze bolji dani. U Slavonskom Brodu, na sjecištu koridora, u vremenu kada se sve više naglašava važnost ekologije, željeznica koja je trenutno slabo pozicionirana dobit će ponovo zasluženo mjesto, a time i ovakve tvrtke koje će ih održavati. Sve je manje ljudi koji znaju ove poslove. No generacijama koje dolaze u RPV-u udareni su dobri temelji.

Autor: Marija Radošević/Glas Slavonije / vlakovi.com

BELI MANASTIR – Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, objavila je rezultate natječaja iz Programa zaštite na pokretnim kulturnim dobrima za 2017. godinu.

Od 1,3 milijuna kuna odobrenih za programe iz Osječko-baranjske županije, 150.000 kuna otpada na program Grada Belog Manastira – obnovu vlakića Ćire, koji je, nakon niza godina izloženosti zubu vremena i “sekundarcima”, u rujnu prošle godine završio “kod doktora”, u slavonskobrodskoj tvrtki RPV, inače u vlasništvu HŽ Carga. Na taj je način završila višegodišnja agonija ovog jedinog sačuvanog dijela nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice, koja je povezivala sve poljoprivredne uprave s tvornicama za preradu poljoprivrednih sirovina. Procjene kažu kako bi obnova vlakića, koji se sastoji od lokomotive i tri vagona, zajedno s transportom, trebala stajati približno 960.000 kuna. Ministarstvo kulture prošle je godine odobrilo 200.000 kuna, grad je iz vlastitog proračuna izdvojio 50.000 kuna i na tom ne misli stati.

– Stalo nam je, kao vjerojatno i svim stanovnicima Belog Manastira i Baranje, da se Ćiro što prije vrati pa ćemo i nadalje tražiti novac potreban za završetak obnove – kaže Marko Bogatić, zamjenik gradonačelnika Belog Manastira.

Objašnjava kako će dio sredstava osigurati već idućim rebalansom proračuna te kako će pomno pratiti razne natječaje na koje bi mogli aplicirali ovaj projekt. Bilo je govora da se Ćiro u Baranju neće vratiti minimalno tri godine, ali Bogatić kaže kako bi moglo biti i drugačije.

– Obnova vagona, posebice lokomotive, zahtjevan je posao, ali sve skupa to ipak ovisi o dotoku novca. Učinit ćemo sve da što prije skupimo planirani iznos da bi se Ćiro mogao vratiti i ranije – tvrdi Bogatić.

Već se razmišlja i o njegovoj budućoj lokaciji, a mišljenja su različita. Jedni bi ga smjestili u okolicu Šećeranskog jezera, a drugi drže kako bi najbolja lokacija bila uže gradsko središte, gdje bi bio pod nadzorom kamera i osvijetljen gradskom rasvjetom. Zbog svega bi, mišljenja je Bogatić, najbolje bilo organizirati javnu raspravu i svojevrsnu anketu pa se prikloniti mišljenju većine. Osim novca za obnovu Ćire, Ministarstvo je odobrilo još nekoliko baranjskih programa. Tako je 100.000 kuna namijenjeno obnovi Angsterovih orgulja iz 1902. godine, smještenih u jagodnjačkoj katoličkoj crkvi sv. Vendelina. Upola manje novca pripalo je darđanskoj pravoslavnoj crkvi sv. Arhanđela Mihaila. Upotrijebit će ih za restauraciju slike sv. Jovana Preteče i pripadajućeg ukrasnog okvira koji datira iz druge polovine 18. stoljeća.

Izvor: Ivica GETTO – Glas slavonije/vlakovi.hr

ORAHOVICA - U malom parku neposredno uz autobusni kolodvor u Orahovici nalazi se šestosovinska lokomotiva koja je nekad uskotračnom prugom prevozila putnike između Orahovice i Čačinaca. Mnogi se još sjećaju "Gutmannovih pruga" i "ćire" koji je vozio tako brzo da je svaki dječarac i između željezničkih postaja mogao sići, nabrati malo cvijeća uz prugu, potrčati za vlakom i ponovno se popeti.

Danas nema ni pruge, niti željezničke postaje. A lokomotiva, kao muzejski eksponat na otvorenom, podsjeća na minula vremena. Godinama nije održavana pa je došlo vrijeme da se naprave radikalni zahvati, kako na samoj lokomotivi, tako i u parku gdje je smještena. Ove će godine lokomotiva biti obnovljena, izvođač koji će joj vratiti nekadašnji izgled već je poznat.

- To je jedina lokomotiva takve izvedbe u Europi i želimo da ona bude smještena u posebno uređenom parku, želimo je zaštititi od "zločestih" posjetitelja, a natkrivanjem i od vremenskih uvjeta - kaže gradonačelnik Orahovice Josip Nemec.

- Do nje će se moći doći, ali samo organizirano. Budući da se nalazi uz autobusni kolodvor, tražit ćemo da se i taj dio kolodvora uredi. Kao što je zapuštena sama lokomotiva, zapušten je bio i park u kojem je smještena. Poslovođa u Komunalnom poduzeću Papuk samoinicijativno je odlučio da određeno raslinje u tom parku otežava čišćenje pa su neki grmovi posječeni - nastavlja gradonačelnik.

- Ne želim prejudicirati hoće li biti nekih sankcija za počinitelja, ali je činjenica da je šteta napravljena, jer je posječeno 40-godišnje zimzeleno drveće i grmovi, s tim da smo upravo na njima planirali bazirati park, a ostala su stabla stara i više od 100 godina. Ta mogućnost je sada, nažalost, propala - kaže gradonačelnik Nemec.

Gutmann je 1908. gradio prugu do svoje pilane
Obitelj Gutmann potječe iz Nagykanize u Mađarskoj i utemeljili su početkom prošlog stoljeća (1900.) na području Slavonije (Belišća) najveću europsku pilanu, tvornice tanina, suhe destilacije drva, bačava, parketa... Da bi dopremio drvnu sirovinu iz raznih šumskih dijelova Slavonije, veletrgovac i tvorničar Salamon Heinrich Gutmann gradi željezničke pruge, tako da već 1908. ima 400 km kolosijeka... Njihovi se ostaci i danas u Slavoniji nazivaju "Gutmanovom prugom"
/jutarnji.hr/

Virovitičko-podravska županija prijavila projekt za razvoj ruralnog turizma


Virovitičko-podravska županija prijavila je u svojstvu nositelja projektnu ideju „Valorizacija industrijske, kulturne i prirodne baštine sa ciljem doprinošenja održivom razvoju ruralnog turizma uz Gutmanovu prugu“. Projekt je prijavljen na 2. poziv za tehničku pomoć projektima u okviru Dunavske strategije.

Projektna ideja osmišljena je u suradnji sa partnerima na projektu, Gradom Belišćem i Gradom Szentlorincom. Realizacijom projekta u slijedećih četiri godine rekonstruiralo bi se 10 industrijskih građevina, 10 etno kuća, revitalizirala bi se 3 sportsko-rekreacijska centra, 4 povijesna parka sa bogatom florom te jedan rudnik. Sve navedeno bi postalo dio nove turističke ponude tzv. Gutmannove rute koja bi pružala izniman doživljaj industrijskih, kulturnih i prirodnih bogatstava našeg kraja.

Projekt bi se provodio na području Virovitičko-podravske, Osječko-baranjske i mađarske Baranya županije. Takozvana Gutmannova ruta, na području naše županije, prolazi kroz naselja Voćin, Čačinci, Slatina, Čađavica, Zdenci i Orahovica.

Ukoliko bi se projektna ideja uspješno ocijenila prvi koraci bi bili izrada studije izvedivosti, cost benefit analize te projektne prijave na EU natječaje. (www.vpz.hr)

Na jednom Njemačkom forumu jedan član me zamolio malo više podataka o Gutmanovoj željeznici pa sam se dao u posao.
Prikupljao sam podatke i slike sa zeljeznice.net i Face-knjige tako da imam preko 200 slika.

Za početak o ovoj jedinstvenoj uskotračnoj lokomotivi

Koristila se u brdskim predjelima na Papuku kod Orahovice gdje su usponi i do 6% pa im je trebala lokomotiva sa velikom adhezijom.

Srednje dvije osovine su fiksne dok prednje i zadnje dvije mogu imati bočne pomake tako da lokomotiva može ići kroz
zavoje malih radijusa

Ovo je slika prije uređenja nakon što je lokomotiva spašena i postavljena na postament kod Orahovice

Nakon uređenja lokomotiva je dobila nadstrešnicu što je jako važno za očuvanje!

Uređen je i okoliš te postavljena legenda (podatci) o lokomotivi










Ovaj puta sam slike spremio u svoj Google album...

Ovaj vlak koji je bio napušten kod nekadašnje šećerane u Belom Manastiru je ipak obnovljen, doduše nije u voznom stanju ali
je ipak sačuvan

Godinama je bio čerupan no 2016 se konačno našlo sredstava pa je odnesen u ĐĐ (gdje je lokomotiva napravljena 1952)
Vagoni su dost stariji, iz 1910 i 20-te





Vagonima je kompletno drveno nadgrađe bilo promijenjeno

Dobio sam nekidan fotke iz Belog namastira i vlakić baš fora izgleda.

To je 600 mm lokomotivica sa srednjim kotačima bez vijeca kakve je štancao ĐĐ za industrijske/dekoviljske kolosjeke. Jedna je, ako se ne varam, bila postavljena na ulazu u tzv. Željeznički muzej u Zagrebu.

Ne bih rekao da nema vijence i da je za samo 600 mm kolosjeka?

Napravljena je 52 u ĐĐ

Dolazak obnovljenog vlaka u Beli Manastir





Tepih nije bio crveni već zelen

Ima još jedna lokomotiva Jung koja je spašena od propasti

Doduše ona ne pripada SPŽ već nekoj drugoj firmi sa toga područja i njen kolosjek je 760 mm

Nalazi se u Đurđenovcu; pored 165 kilometara metarske pruge SPŽ (neki kažu da je bilo i preko 200 km) u Slavoniji i Podravini
je bilo možda i 100 km pruge širine 760 mm?

Lokomotiva sa brojem 33 i imenom Gabor (sve lokomotive su uz broj imale i svoja imena) nam je poznata iz Tehničkog
muzeja u Zagrebu


Dugo je stajala u dvorištu muzeja, kisnula i hrđala

1976 kao zaposlenik muzeja sam dobio odobrenje da se očisti, pobrusi, uredi i oboji

Zanimljivo je da je Dragutin Staničić poznatiji kao Dragec bio moj pomoćnik za vrijeme kad je bio na praksi u muzeju

Kasnije je bila prebačena unutar zgrade i još jednom (bolje) uređena

Pored nekada upravne zgrade SŠŽ u Belišću je već duže vremena jedna mala kompozicija

Slike su nastale prije uređenja







Našao sam sliku obnovljene upravne zgrade sa ulične strane

Ima još jedan obnovljen vlak no nijesam našao podatke gdje?

Općenito za brojne slike ne imade nikakovih podataka, možda se vremenom pronađu?

Slika ima puno pa ću ih stavljati redom kako sam ih našao, ova je očito iz ĐĐ sa obnove jednog vagona

Belišće je pred 100 godina bilo veliki centar drvne industrije


Za ovu sliku piše prva lokomotiva u Belišću?

Imade i nešto razglednica

Najviše slika se našlo od brojnih lokomotiva

Ima i zgodnih porodičnih fotografija

Ovo je ulazak vlaka u Osijek početkom 60-ih

Nekada je zima bila prava zima



Svaku priliku za slikanje je trebalo iskoristiti

Ovo je iz prvih dana SPŽ-a

Bilo je i "luksuznih" putničkih vagona namijenjenih za upravu SPŽ.a i posjete političara

Jedna od rijetkih slika u boji, vjerojatno pred kraj 60-ih u Osijeku

Desno su vlakovi standardnog kolosjeka





Netko nam je olakšao saznanja o ponekim lokomotivama

Svaki veći kolodvor je imao svoju ložionu budući da lokomotive nisu imale veći akcioni radijus

Baš slatko izgledaju te male lokomotivice

Putni prijelaz, bilo ih je puno no kako su u ravnici lako se zapazi vlak ili barem njegov dim



Ovo izgleda kao na "divljem zapadu"  

Lokomotiva br 21 je često slikana

Obiteljska fotografija

borna je napisao/la:
Putni prijelaz, bilo ih je puno no kako su u ravnici lako se zapazi vlak ili barem njegov dim

Aha! A i vlakovi su srljali luđačkom brzinom od 20 kilometara na sat!

Sudeći po uniformi (i natpisima) ovo je za II Jugoslavije a slijedeća su iz Osijeka?



Ova je prijeratna, lijepo se vidi SPŽ

Podmazivanje

U ložioni



Ovdje ne trebam objašnjavati

Slikanje u stavu "Mirno"







Jedna od rijetkih u boji

Kako bi bilo lijepo da postoji jedna muzejska pruga od, meknimo, Osijeka do Prandauovaca sa nekoliko ovakvih lokomotivica i par dobrih usputnih biblioteka!

Ali, da...

Nažalost nismo u Austriji, Njemačkoj ili  nekoj drugoj zemlji svijesnoj potrebe očuvanja baštine, kod nas se radi
suprotno- nešto staro treba čim prije uništiti i zaboraviti!

U očekivanju vlaka



Te lokomotive su bile dugovječne uz malo pažnje jer se kod loženja drvom nijesu razvijale visoke temperature u ložištu

Pritisak pare u kotlu je bio niži negoli kod velikih pa je i to doprinosilo trajnosti

Male brzine nisu oštećivale podvozje

Na većni slika sve djeluje nekako idilično, mirno i zadovoljno?

Gdje nam je stari prijatelj railfan iz Osijeka, on bi zasigurno znao puno više o većini fotografija?

Zapravo se ne radi samo o svjesnosti očuvanja, nego prvenstveno o novcu. Izvjestio sam o vožnji za Svetog Nikolu ovdje oko grada s parnjačom. Vožnje je koštala 20€, a parnjače su bile od muzeja. O parnjači se u muzeju brinu najčešče entuzijasti, a nerjetko tu brigu i financiraju. Kod nas bi troškovi toga bili slični kao u Austriji i Njemačkoj, a razlika u plačama je prilična. Za početak, ko bi dao 150 kuna za vožnju oko Zagreba i ko bi se o tome brinuo besplatno i povremeno tu brigu i financirao. Jednostavno kod nas maladi nemaju vremena, a stari novaca za to. Naravno, razlika je i u potpori države i lokalnih vlasti, a razlika je i u tome kaj je kod nas u zadnje vrijeme najpopularnija destinacija za provest vikend postao trgovački centar, kaj je tek bolesno.

Koliko mi je poznato vani su takvi povijesni vlakovi uvijek puni unatoč visokim cijenama?
Turisti railfanovi iz cijelog svijeta dolaze voziti se pa bi ih bilo i kod nas, Slovenske željeznice sa svojih nekoliko vožnji
svake godine bi nam mogle biti uzor.







Ovo su trupci Slavonskog hrasta!

Dužan sam ispriku jer ovaj vlak je bio od željeznica Belja na 760 mm

Netko ga je na FB uvrstio pod SPŽ no i Belje ima svoju FB stranicu

"Njihov" vlak je u Belom Manastiru

borna je napisao/la:Koliko mi je poznato vani su takvi povijesni vlakovi uvijek puni unatoč visokim cijenama?
Turisti railfanovi iz cijelog svijeta dolaze voziti se pa bi ih bilo i kod nas, Slovenske željeznice sa svojih nekoliko vožnji
svake godine bi nam mogle biti uzor.

Ma, lako za Zlovence, ali onaj urnebes što ga rade veseli Bosanci u Banovićima...

borna je napisao/la:Dužan sam ispriku jer ovaj vlak je bio od željeznica Belja na 760 mm
"Njihov" vlak je u Belom Manastiru

Razliku lako prepoznaješ jer je Guca imala "normalne" odbojnike, a Bosanski kolosijek i ostale uskotračne <1.000 mm su imale samo onaj središnji odbojnik-kvačilo