Ilirska Bistrica 2016. Dan otvorenih vrata u muzejskom parku "Breda"

Sve je počelo relativno miroljubivo. Jednog jutra nazvao me Damirić s pitanjem da da li idem u subotu, 25. lipnja u Ilirsku Bistricu. A ja u revolucionarnim gibanjima (rekonstrukciji) podrooma tj. buduće radionice i maketarnice do obrva Stipe Mesića. A malo mi je i vruće... I tako sam otklonio ponudu.
Utom je došao i mail s pojašnjenjem poziva pa se vidjelo da bratska nam organizacija željeznicoljubaca ima godišnji otvoreni dan muzejskog parka "Breda" (zadnja subota u lipnju – slično ka Thanksgiving samo par mjeseci ranije). I tako je stvar postala ozbiljnija.



E, onda je zagrmila. Te ja sam precjednik riječkog "Štaciona" te red bi bio da odem te malo bi mi dobro došlo da prekinem s poslovima... Nja, nja, nja... I tako sam nazvao inicijatora i potvrdio svoj dolazak.
Kao i kod svih sindikalnih izleta, i ovdje se broj potencijalnih učesnika asimptotski približavao ničemu. Neki moraju raditi jer je njihovom kapitalisti nebitan državni praznik, neki su taman nakanili biciklom na Mt. Everest, neki bajlaju malu djecu, neki (valjda) prave malu djecu... I onda smo se Damirić i ja dogovorili da ćemo se naći kod njega u 9 ha ujutro, a on će voziti dalje jerbo on u svojoj švicarskoj Laguni ima climatronic što je sigurno puno bolje od ručne klime u Pfaffmobilu III.

Jutro je bilo toplo i sparno – već mjesecima nema bure pa se u mom Sungeru vlaga nakuplja k'o u sunđeru



Magla se već razišla



Ove gaće se suše od jučer ujutro pa nikako



Ukucao sam u Garmina Damirićevu adresu i onda se bavio zbunjivanjem plavuše jer sam skretao samo meni znanim putevima i stramputicama. Na Rujevici sunce



I evo me na cilju – nevjerovatno precizna naprava



Odbor za doček: Damirić i seke Ana koja nažalost ne ide s nama jer šiša šikaru. A kako je hacijenda Damirićevog tate golema, ima toga za do ručka. Ha, dobro!



Tata Jure ima jutarnju aktivnost u sauni

I onda smo zaobilazno preko Klane, Lipe, Garića i Rupe stigli najprije u Sloveniju, a onda i do Ilirske Bistrice. Na granici su svi bili ljubazni...
Službeno vozilo ekspedicije je smješteno u hald, a Damirić provjerava postavke na svom naoružanju (moj fotić je na AUTO pa ja nemam tih muka)



Tu smo



Vodonapojnik su lijepo uredili i namackali, jedino mi je kljun malo čudan



Ovo je vodosprema. To moram jednog dana na miru uvrstiti u moju kolekciju sličnih objekata



Skretnica s početka prošlog stoljeća.



Pomoćno pružno vozilo. Umjesto cokli korišten je lanac što osigurava i neotuđivost





I to sve još uvijek lijepo funcionira. Eh, što je pokojna Carevina radila infrastrukturnu opremu!

Glede uzveličavanja prigode, dovukli su i muzejsku "Žutku" (ovdje im vele "Meh"). Ona je u posve voznom stanju iako je jedan kraj malo krenuo nosom nadole. Ipak su to godine, hej



I ja sam bio ovdje






Službeni početak manifestacije je najavljen za 11 ha pa se pučanstvo polako nakuplja. Idemo stoga iskoristiti prigodu dok još nije gužva, gužvet'na.
Wannabe strojovođa



Ovaj "dvokatni" kontroler me uvijek fascinirao



Tok... tok... tok...



Eh, bila su to vremena



Jedan "Štacionski" selfie



Ajmo videt i drugu upravljačnicu. Ovo me podsjetilo na idrijski rudnik



Spoj dvije polovice. Tu je i meh (a koliko sam u saznanju, prema potrebi i ćenifa)

Prilično robustno, a kad samo pomislim šta bi bilo od ovoga da se neki fiškal opsjednut sigurnosnim pitanjima prihvati ovoga



U upravljačnici je jedan dragi umirovljeni strojovođa koji nam pojašnjava detalje. Ovo me oduševilo – tehnologija međuzavisnosti skretnica i signala primijenjena je i ovdje – lokomotiva se ne može pokrenuti dok svi relevantni ključevi nisu utaknuti u ovaj uređaj. Osim toga je gola mehanika pa je po definiciji nepokvarljivo. Nix elektronika s bugovima!



Bili smo u upravljačnici koja je, kako prije uočih, malo potonula nosom pa se sad penjem prema izlazu.



Ma, baš je lijepa



Glavna zvijezda događaja je putnički vagon vicinalnih željeznica sagrađen 1917. u Češkoj. Karijeru je završio u Ogulinu, a onda mu je zaprijetila sudbina Marije Antoanete i Robespierrea. Na kraju su ga otkupili Slovenci za svoj željeznički muzej jer je ionako najveći dio karijere obavio u Sloveniji. Uređen je u ložioni u Divači, a potpomogle su razne tvrtke svojim donacijama i materijalom. Ostalo su odradili volonteri (zanimljivo kako to u Sloveniji može, a u zemlji 'Rvackoj se volontera boje ko vrag tamjana?!?). Vagon će ovdje biti u otkomandi, a postavit će ga na onu skretnicu kraj vozičeka. I paziti i maziti





Vagon je imao elektro-rasvjetu. Samo treba remen i malo gurati amo-tamo



Vagon je kombinacija II. i III. razreda. Ovo je onaj luksuzniji dio. Tapecirung je obnovljen (ne u Gredelju).



Rasvjetno tijelo. Fali stakleni dio. Pretpostavljam da je to izvorno bio plinski luster koji je kasnije pregrađen na struju.

Ćenifa



E, ovaj artefakt tražim već godinama. Nekoć je u svakom vagonskom zahodu bila ovakva kanta za vodu s poklopčićem koji je veselo skakutao i klopotao kad bi kotači prelazili preko spojeva tračnica. A sve skupa je grozno smrdilo po Lizolu



III. razred. Mnogo pogodnije za izletničko druženje.



Vaš izvjestitelj.
Obratite pažnju na mostić po kojemu se dalo hodati po krovu vagona. Bilo je to, naravno, prije uvođenja električne vuče



Zgrada kolodvora – tipičan model s ove pruge



"Breda"





Damirić me upoznao s gospodom Ivanom Simčičem, precjednikom Ilirskobistričke udruge. Čovjek se najprije iznenadio kad je čuo da Thommo više nije prežidente, ali smo ga onda utješili da nije u pitanju državni udar već je došlo do preraspodjele životnih obveza ter da je sve obavljeno demokratski općim konsenzusom

Današnji je event posvećen povijesti elektrovuče u Sloveniji i na Primorskem pa su domaćini izložili nešto "jučer-danas-sutra" artefakata







Bit će tu i kulturno-zabavni program



Kad je umjetnik uz tamburu počeo fićukati i pjevati neku elegičnu melodiju, trebalo mi je neko vrijeme da ju prepoznam. Radi se o slovenskom prepjevu nekad strašno popularne pjesme francuskog pjevača Richarda Anthonyja iz 1962. "Et j'entends siffler le train" (Čujem zviždanje vlaka)



A evo i izvornika



Čovo se adekvatno odjenuo za Dan državnosti. Uvijek napominjem kako su Slovenci glede svoje WWII. povjesti jako dobro svjesni s koje strane je (kako bi rekla moja bakica) "kruh s putrom namazan!" i ne trkeljaju o belogardejcima...



Ohooo! Paj' sad ovo??? Nogice poznam, guj'ca mi je isto nekako poznata, jedino me zbunjuje ova frizura a la Dragutin Tadijanović... Neki novi trendovi?

Pučanstvo se okuplja



Damirić, Barba bojnik i ministranti



Nećete vjerovati, ali u ovoj kućici ima i zanimljivih artefakata. No, ima tu i KAPO



Ovako je preglednije



Azimutalno gibanje nebeskog svjetlila rezultiralo je premještanjem eventa na suprotnu stranu "Brede"

"Žutke" su lijepe, ali "Brede" su strašno impozantno izgledale





Ajmo malo zaviriti u unutrašnjost. Tim više što su domaćini postavili lijepe drvene stepenice za ulaz.
Upravljačnica je daleko primitivnija u odnosu na "Žutku"



I tu ima hodnik, ali bez meha jer "Breda" nije uzglobljena



Suprotna upravljačnica



Ovo je ono nešto za ono... Kužite?



Slovenci su pridodali nešto moderne opreme...



Barba bojnik se sprema sići. Valjda će to pažljivo jer KAPO se maločas skoro strmopizdio (eh, što je zaljubljenost!)

Gremij se sastoji uglavnom od seniora



Došli su me pozdraviti naš (neaktivni – 0 postova) 4umaš dule sa suprugom. Iskazali su se kao vatreni obožavatelji mojih putopisnih uradaka pa mi je uletio ozbiljan . Rekli su i kako im strašno fali naprasno ukinuta "Njam njam" rubrika. Cijelu smo stvar na licu mjesta proglasili za referendum i odlučeno je da će se rubrika dignuti iz mrtvih, a raznorazni Hreljani nek' se uzrujavaju ako baš hoće!



Primjećujete kako se pučanstvo drži granice sjene?



Ima i mladog naraštaja. To uvijek veseli jer znači da se tradicija neće zatrti



Bit će to i medijski popraćeno (moja je sudbina da mi se takav uvijek postavi ljepšom stranom između mene i govornika)



Umjetnik s tamburom. Ima osebujan glas i lijepo pjeva



Gospod precjednik okom sokolovim prati zbivanja.



Uvodni proslov precjenika Društva



Drugi i posljednji govornik bio je g. Mladen Bogič, ravnatelj Ljubljanskog željezničkog muzeja.



Čovjek kraj mene još uvijek koristi Nokiju 3310 i kaže da je naprava posve zadovoljavajuća za njegove potrebe!

Nakon službenog dijela su nas domaćini poklicali u hlad nadstrešnice svojih službenih prostorija na malu zakusku



Odlična ideja klope: palenta i gulaš



Teta u sivom je predstavnik medija i intervjuira g. Bogiča. Poslije je krenula razbijati auto na zidiću kraj parkinga



Gulaš je odličan i, kako reče Damirić, "legao je k'o budali šamar!"



Jel' ovo Todorić-pivo?



Bok, živili!



Od precjednika Simčiča dobio sam na poklon predivnu monografiju Josipa Orbanića. Hvala!
Postoji navodno i 'rvacka inačica koju je preveo Kobler

Pozdravismo domaćine, zahvalismo se i krenusmo natrag. Dobri običaji zahtijevaju da se stane u Jelšanama kod "Peka".



Nažalost je njihov poznati domaći proizvod u fazi previranja pa smo samo popili kavu



Onaj gore je nešto njurgao, ali smo bez padalina stigli do imanja Miškulin.



Damirić me uvijek nečim iznenadi. Ovoga sleda sam dobio lokomotivicu koja će vući sve one vagone koje mi je dosad poklonio!





Onda sam sjeo u , uključio ručnu klimavicu i zapalio put doma svojeg.
Helga me dočekala juhicom...



I što reći na kraju? Osim da se prilike što se tiče čuvanja, vrednovanja I poštovanja tehničke baštine derastično razlikuju s ove i one strane granice. Slovenci su ponosni na svoju tehničku i tehnološku baštinu, paze ju, štite i, što je najvažnije, ohrabruju mlade da uče o tome.
Ne znam koliko ćemo mi uspjeti u tome na ovoj strani granice, ali je na nama da se malo potrudimo…

I hvala Damiriću na inicijativi i podršci. S njime mi je uvijek lijepo na putu

Hvala na iscrpnom izvješću! Dodat ću samo par fotki opaljenih iz drugih kuteva.

Kolega dule ako već nije aktivan da ga imamo u evidenciji i da ga ne zaboravimo.









I za kraj jedna retro...

Zahvalio bih se DLŽ Ilirska Bistrica na još jednom sjajnom druženju,uvidu na nove eksponate i dobroj klopi.
Također se zahvaljujem kolegi Egon Zevnik zbog kojega sam dobio i ja knjigu Dr.Orbaniča sa posvetom.

Very nice, very nice, lijep event, a vidjeh i puno poznatih lica, mislim na DLŽ.

Ja svoje putopisanje tek pripremam i bit će za dan-dva (btw, nas trojica na koncu nismo finili va Divače nego va Postojne )

Narcis je napisao/la:Very nice, very nice, lijep event, a vidjeh i puno poznatih lica, mislim na DLŽ.

Što se tiče poznatih lica...da,više manje isti dečki iako ih je puno falilo.

Jako lijepo! Sažeto a informativno. Još da ima kakva parnjača tamo i užitak bi bio potpun!

Osvrnuo bih se na ovo:

Pfaff je napisao/la:(zanimljivo kako to u Sloveniji može, a u zemlji 'Rvackoj se volontera boje ko vrag tamjana?!?)

Boje se volontera, ali boje se i volonteri. S jedne strane volontiranje za "stjecanje radnog iskustva" ne predstavlja ništa značajno onome tko crnči za džabe, jer onog trena kad zatraži da mu se posao plati postaje nezapošljiv. Ima kod tvog juniora u USofA primjera gdje su poslodavci tražili volontere s 5 godina radnog iskustva radi - stjecanja radnog iskustva!

A volontiranje na nekakvim društveno-korisnim projektima...pa, neće te poslodavac kod nas zaposliti ako u slobodno vrijeme šarafaš vagone. A da ne spominjemo kako se kod nas bacaka loptica od vlasti do vlasti, a sve što je napravljeno za vrijeme onih prije automatikom ne valja, uključujući i volontere...

Rekao bih da kod nas nema nadležnih za projekte koji bi uključivali volontere. A nema ni nadležnih koji bi odredili te (nižerangirane) nadležne. Sjetimo se Etelke. Svačija je i ničija. Pokušajte se ponuditi nešto uraditi. Trebalo bi 100 odobrenja i suglasnosti ali se ne zna od koga. [OT: svojedobno mi je za konačnu verziju jednog urbanističkog projekta trebalo kojih 93 mišljenja i suglasnosti, doduše neobvezujućih, raznih institucija, udruga, grupa i dr.]

Pohvalit ću uradak riskirajući da time postanem dosadan (Pfaff ima kod mene godišnji pokaz za pohvale), a posebno ću podržati povratak teme zbog koje mi kruli u želucu. Jako važno što netko ne voli jesti, ili ne voli ćenife, ili... nek te teme preskoči.