Vjerovali ili ne, parne lokomotive opet voze !

Možda vam se ovaj naslov čini senzacionalističkim ili kao da je preuzet iz žute štampe ali ja sam zaista opet čuo onaj pravi zvižduk lokomotive zbog koga sam i zavolio vlakove i osjetio miris dima i pare makar zakratko. Sve je počelo kada me je prijatelj Zvonko Ćurak željezničar u mirovini pozvao na jedan zanimljiv izlet  koji je organizirao Klub željezničkih umirovljenika čvora Osijek. Cilj izleta je posjeta još uvijek aktivnoj željezničkoj pruzi uskotračnog kolosijeka koja je u funkciji prijevoza ugljena od rudnika do pretovarnog kolodvora Banovići. Organizacija cjelodnevnog programa je u režiji RMU Banovići i udruge „Bosanski kolosijek“ u koji je uključeno:
više vožnji uskotračnim putničkim vlakovima na nekoliko relacija (10 - 20 km). Program je zamišljen kao „fotosafari“ uz zadržavanje na zanimljivim vidikovcima uz vožnju u rekonstruiranim putničkim vagonima različitih izvedbi (otvoreni i zatvoreni) i naravno što je najvažnije uz vuču parnih lokomotiva različitih serija.
Nije mi trebalo mnogo da prihvatim poziv i pridružim se željezničarima penzićima budući da sam i ja penzić iako nisam željezničar, nego samo ljubitelj željeznica a pridružilo nam se još nekoliko mlađih ljubitelja željeznica iz Osijeka i okoline. Krenuli smo iz Osijeka ujutro u 6:00 i uz zadržavanje na granici zbog obveznog skeniranja putovnica, i kraćeg zaustavljanja na nekada čuvenoj, a danas pomalo napuštenoj tržnici "Arizona" stigli smo u Banoviće negdje oko 10:00 sati.

Sve je dakle počelo na željezničkoj stanici Banovići gdje završava nekada legendarna omladinska pruga Brčko-Banovići koja danas pomalo zarasta u travu i odakle do rudnika vodi uskotračni kolosjek kojim smo se mi vozili.

Prije nego počnem sa fotkama evo i jedne priče o nastanku ove zanimljive pruge iz Wikipedije :

Željeznička pruga Brčko - Banovići je pruga u sjevernoj Bosni dužine 92 kilometara. Pruga je nastala kao rezultat prve omladinske radne akcije u Jugoslaviji. Na njenoj izgradnji radilo je 62.268 omladinaca iz cijele Jugoslavije i više od 1.000 brigadira iz inozemstva.
Ideja o izgradnji željezničke pruge koja bi spajala bogata nalazišta ugljena banovićkog bazena sa glavnim prometnicama, a preko njih i sa udaljenim potrošačkim centrima postojala je još i prije Drugog svjetskog rata. Po završetku rata još u periodu obnove Jugoslavije od ratnih razaranja, prije početka planske izgradnje socijalističke privrede, ovo je bio jedan od prvih velikih investicijskih projekata.
Za budući petogodišnji plan u slobodnoj Jugoslaviji bilo je prijeko potrebno osigurati solidnu sirovinsku bazu. Bogate naslage banovićkog ugljena, za jugoslovenske prilike relativno visokokaloričnog, sa vrlo pogodnim uslovima eksploatacij potakle su najviše rukovodeće organe privrede da još početkom 1946. godine odluče da se tijekom te godine započne izgradnja ove pruge. Bilo je predviđeno i isplanirano sagraditi prugu za sedam mjeseci. Taj zadatak bio je završen u rekordno kratkom vremenu.
Sredinom ožujka 1946. godine građevinsko odjeljenje tadašnjeg ministarstva prometa dobilo je nalog za izvođenje pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mjesec dana. Na dan 1. travnja počele su pripreme i taj datum je dan početka omladinskih radnih akcija. 1. svibnja prve omladinske radne brigade otvorile su radove na pruzi Brčko - Banovići dugoj 92 km. Tijekom izgradnje pruge iskopano je 1.361.680 km² zemlje i 134.460 km² kamena. Izgrađena su dva tunela u dužini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455 m.
Osim što je ta pruga osiguravala opskrbu ugljenom velikih gradova u dolini Save, bila je značajna i radi opskrbe hranom izgladnjele i razorene sjeveroistočne Bosne.
Zbog silne žurbe neke dionice su izgrađene nekvaliteno, primjerice usjeci koji su se urušili, pa se poslije otvorenja saniralo u tišini.
U barakama omladinaca je izbila i velika epidemija tifusa.
Prvi vlak ovom prugom prošao je 7. studenog 1946. godine.
Miroslav Krleža je rekao:„Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca“.

Krenimo dakle na naše putovanje

Željeznička stanica Banovići........



Normalni kolosjek i upleteni uski sa našim vlakom.....



Fotkanje je počelo, obratite pažnju na upleteni kolosjek......





Moja malenkost pred lokomotivama....



Polazak....



Dim para i slikanje....















Još jedna sa autorom putopisa.....









U otvorenom vagonu Plameni, Foks i 2044.......







Foks slika malu dizelku i vlak u prolazu.....



Prolazimo kroz Banoviće....



















Ožednila je....









Rodni list lokomotive......





















Pojavio se tu i nekakav dron......



I na kraju pored mene je čovjek najzaslužniji što gledate ove sličice. Zvonko Ćurak željezničar u mirovini, ljubitelj željeznica i autor odlične knjige o Gutmanovoj željeznici ........

Bome, lijep doživljaj i odlična reportaža. I čak tri parnjače na 'rpi.
Hvala Ti za fotke kolodvora Banovići i upletnog kolosjeka (koji prestaje ne tako čudan način), to nisam vidio kad sam onomad bio tamo.

Z. Ćurak, veliš? Da, knjiga o Guci mu je dobra, a glede one druge ćemo nas dvojica malo porazgovarati!

Odlično. Nisam bio ovaj put, bio sam prije nekoliko godina, bitno je da su parnjače još aktivne.

Hvala Drago za lijepu reportažu koja me podsjetila na moje vožnje takovim vlakićima u 60-im i 70-im godinama
Sada očekujem i od Plamenog nešto?
Da je malo više poduzetničkog duha takove vožnje bi se mogle razglasiti među Railfanovima cijeloga svijeta
i prirediti nekoliko puta godišnje (u sva godišnja doba).
Zasigurno bi nahrupile horde iz cijeloga svijeta samo treba osigurati i smještaj, prijevoz i prehranu. Vani se takove vožnje
masno plaćaju!

borna je napisao/la:Da je malo više poduzetničkog duha takove vožnje bi se mogle razglasiti među Railfanovima cijeloga svijeta
i prirediti nekoliko puta godišnje (u sva godišnja doba).
     Zasigurno bi nahrupile horde iz cijeloga svijeta samo treba osigurati i smještaj, prijevoz i prehranu. Vani se takove vožnje
masno plaćaju!

Tamo nekoliko puta godišnje i nahrupljuju horde railfanova iz cijelog svijeta. Bilo je negdje i fotografija - neki čak sobom nose ljestve kako bi imali bolji rakurs.
Meni je posebno simpatičan entuzijazam tih ljudi tamo. Oni su vlastitim radom preradili nekoliko teretnih vagona (kojih ima milion) u vagone za railfanove, sami ih održavaju, brinu se za goste. Šteta je da nema malo više uslužne infrastrukture, ali s druge strane, to onda ne bi više bilo to!

Hvala za pogled iz drugačije perspektive! Vidim da si ti popratio cijelo vodonapajanje lokomotive dok smo mi napajali vlastite želudce... Još samo da Fox pošalje milenijske, pa smo na miru!