Šumski požari kraj željeznica

U one dane kad je željeznička tehnologija bila manje razvijena a šume razvijenije nego danas, parne lokomotive predstavljale su realnu opasnost za okolne površine pod šumama i drugom zapaljivom vegetacijom. O potrebi za zaštitnim mjerama odn. prevencijom nastanka požara svijest je postojala također u onim danima, pa prenosim razmišljanja objavljena u Šumarskom listu br. 2 iz 1905. Članak imena kao i naslov teme napisao je izvjesni gospodin A.U. (iako iz inicijala nužno ne razabiremo da to ne bi mogla biti i gospođa, mada ne znam koliko je njih bilo u šumarstvu).

U dobro uređenoj šumi ne smijemo se zadovoljiti samo tim, da se pobrinemo za mjere, kojima ćemo nastali požar ugasiti, već se valja po mogućnosti poskrbiti i za to, da šumski požar u opće ne nastane. Redarstvenim i zakonskim propisima ista je svrha. U zemljama, u kojima je spoznaja, da šumu treba čuvati i gojiti, prodrla u sve slojeve pučanstva, lako bi bilo ograničiti broj onih požara, koji nastaju s nemara ili zlobe da nije osobite jedne okolnosti, koja godimice tu pogibelj sve to više povećaje. Svake se naime godine provode kroz šume nove željezničke pruge, a na onima se, koje već postoje, promet pojačava. Željeznički je promet po šume, kojima prolazi, pogibeljan onda, kad se za loženje upotrebljuje takav materijal, koji baca iskre (ugljen, treset, drvo). Sva nastojanja željezničkih tehničara oko toga, ne bi li se pogibelj požara dala kako odvratiti uredbama, koje bi priječile izbacivanje usijanih komadića ugljena iz lokomotive, ostala su do danas bez povoljnog rezultata. Zato je od potrebe, da se s obje strane željezničkog nasipa izvedu takve uredbe, koje već same po sebi daju sigurnu zaštitu protiv požara, koji bi u šumi mogao nastati izbačenim usijanim komadićima ugljena. Dale bi se u tu svrhu upotrijebiti prilično visoke rešetke od željezne žice, plotovi, živice i slične uredbe, kao što ih nalazimo protiv snježne vijavice, samo bi izgradnja i podržavanje ovakvih bilo odveć skupo. Pa zato su, polazeći s izkustva, da je »podržavanje čistoga tla« sigurno sredstvo protiv daljnjeg širenja požara, prosjekli s obje strane nasipa prosjeke, i s njih odstranili sav pokrov tla. Nu te prosjeke moraju biti vrlo široke, želimo li njima prepriječiti, da izbačeni, užareni komadići ugljena ne dohvate sastojine. Širina od kojih 30 metara sa svake strane još ne čuva (iznimice je — po Burkhardu — opaženo, da su iskre iz lokomotive upalile i 80 metara od nasipa). Samo 10 metara široka prosjeka znači na 1 kilometar duljine površinu od 1 hektara. Ako dakle s obje strane nasipa leži samo 10 metara široka površina bez drvlja, stvorio se tim na svaki kilometar željezničke pruge 2 hektara pustoga tla, koje ne samo da leži bez koristi, već pače zna pogibelj požara povećati. Dokazano je naime, da je na željezničkoj pruzi, koja prolazi nekom sastojinom, i to tik uz nju, pogibelj od požara poprijeko manja nego ondje, gdje je sastojina od nasipa odaljenija. Ako je naime sastojina tik uz nasip, prisiljen je vjetar, da tom uzkom, rekao bih, ulicom ide baš smjerom željezničke pruge, ako je pak udaljenost sastojine od nasipa veća, može vjetar duvati i sa strane, pa tako iskre nanijeti i u sastojinu.

Najmanja je pogibao ondje, gdje je željeznička pruga usječena tako duboko u tlo, da dimnjak lokomotive svojom visinom ni ne dosiže ruba tla, a najveća pak na konveksnoj strani krivulja t. j . ondje, gdje se mijenja smjer gibanja.

Da se šuma očuva od toga, da je iskre iz lokomotive ne upale, nuždno je u blizini željeznica gospodariti šumom osobito se obzirući na pogibao od požara, pa sa svake strane nasipa izvesti nekakav »zaštitni trak« (Schutzstreifen), na kojem će svaki, izbačenim iskrama nastali požar sam od sebe utrnuti prije, nego udari u krošnje stabala.

Ovu zadaću izpunjavaju »zaštitni traci«, koje šumarnik Dr. Kienitz preporuča za borove šume sjevero-evropejske nizine. Sastoje iz 12 do 15 metara širokog traka, koji je zasađen drvljem, onaj je od šume odijeljen 1,6 m širokom prosjekom. Grabe i prosjeke nek budu čiste. Grabu s prosjekom veže na svakih 20 metara duljine jedna popriječna prosjeka; i ta nek bude čista.

Gotovo svaki šumski požar počinje malom prizemnom vatrom, koja postaje opasna tek onda, kad je više maha uhvatila. Tinjajući komadići ugljena, koji padnu na tlo zaštitnog traka, mogu zapaliti samo prizemni požar. Ovaj se širi dalje, al mora utrnuti čim dođe do 1,5 m široke prosjeke ili do one popriječne. Treba se samo pobrinuti za to, da požar na zaštitnom traku ne uzme toliko maha, da bi mogao udariti u krošnje, pa se možda preko prosjeke prebaciti i u samu sastojinu.

Ovo se postizava ponajprije malom širinom zaštitnog traka, jer u udaljenosti od 12 do 15 metara još se plamen ne diže u vis. Treba nadalje smanjiti i količinu gorivog materijala. Sa zaštitnog traka treba odstraniti sve suho granje, gusto i visoko korovlje, borovicu i druge lako upaljive tvari. Isto tako treba u zaštitnoj sastojini odpiliti s drveća sve zakržljale i suhe ogranke do visine od jednog i po metra. Samo zeleno granje na rubovima sastojine neka ostane. Sto je tješnji taj šumski plašt na onoj strani uz nasip, to bolje vrši i zaštitni trak svoju zadaću.

Sastojina toga zaštitnoga traka mora biti sklopljena i bez velikih praznina. Pregusta sastojina nije dobra, jer se plamen međ gustim stabaljem diže mnogo laglje u vis nego li međ rijedkim, a i krošnje se, ako su stabla na gusto, ne razvijaju dobro. Nikad se ne smije zaštitna sastojina istodobno sasjeći i s jedne i druge strane; bar s jedne strane nek ostane visoko drvlje. Kao zaštitnu sastojinu za pjeskulje sjevero-evropske nizine preporuča Dr. Kienitz bor (ophodnja 60—80 god.)

Ne piše ništa o podmazivanju tračnica protupožarnim drekomazom?

ŠUMSKI POŽARI KRAJ ŽELJEZNICA [2]


Iz Šumarskog lista, organa hrv. sla. šumarskog družtva tečaj XXIX. Broj 11 studeni 1905. prenosim članak Još jedna o šumskim požarima kraj željeznica koji je kao nastavak na prethodni članak.

Pod naslovom »Šumski požari kraj željeznica« odtisnut bi u broju 2. 0. 1, t. g. na strani 69. — 72. članak, u kojemu su bile iztaknute razne mjere opreznosti, što ih za preprečiti šumske požare preporučuju A. Burkhard i Dr. Kienitz. U nadopunenju te razprave priobćiti ćemo u sliedećem sadržaj naredbe, što ju je u isto ime, na 26. siečnja 1905. izdalo prusko ministarstvo za javne radnje i poljodeljstvo, a koja u bitnosti sliedeće propise sadržaje :

I. O b ć e n i t e  u s t a n o v e . U koliko s jedne strane do sada još nije uspjelo posvema zaprečiti frcanje iskra iz lokomotiva, dok evo s druge strane broj željezničkih pruga i promet po njima od godine na godinu sve više raste, pokazuje se i sve to veća potreba, obraniti šume pomnjivim čuvanjem od pogibelji požara, koja im od tih željeznica prieti. Najbolja obrana jesu drvom obrasle t. zv. » z a š t i t n e  p r u g e « , dovoljne širine, kroz koje tinjajući komadići ugljena ni proći, ni preletjeti nemogu. Tlo se tih pruga mora očistiti od svih paljivih tvari, koje bi mogle u slučaju požara — a takav u šumi uvjek počimlje pri zemlji — prouzročiti veliku vrućinu i na visoko plazeći plamen. Amo spadaju vriesine, borovica, visoka suha trava, sirovi humus, odpalo suho granje, suho korovlje, čbunje i t. d. Posvemašno odstranenje takovog pokrova sa tla na tim zaštitnim prugama, nije potrebno, dapače to nije u interesu podržanje snage tla ni poželjno, ali se zato sama stabla moraju bar do visine od 1"5 m. očistiti od svih suhih grana, a u koliko bi i zelene grane sizale do tla, treba i ove odstraniti Samo one zelene grane, što rastu na onoj strani zaštitne pruge koja leži prema željeznici, ne smiju se nikada odstraniti. Da se prenos čestih vatra, što se pojave na strminama samoga željezničkoga nasipa, u samu šumu prepreći, treba izmedju nasipa i šume, jednu prugu tla u širinu od 1 metra trajno očistiti od s v i h paljivih tvari.

Širina zaštitne šumske pruge ne treba presizati 12—16 m ali se zato mora za njom ležeća šuma trajno odieliti stazom u širini od 1*5 m. očišćenom od svih gorivih tvari. Obje staze duž željezničke pruge kao i duž zaštitne šume, moraju se uz to, kako prema veličini pogibelji, u razmacima od 20-40 m medjusobno spojiti isto takovimi poprečnimi stazami u širini od 1 m. Na suhom, pješčanom, mršavom tlu, gdje je pogibelj vatre osobito velika, najbolje je te zaštitne pruge zasaditi prostim borom, koji se svojom jur za rana debelom korom pokazao vrlo odpornim proti plazećem ognju, dok mu istodobno uviek zeleno drvo, u svako doba godine jednakom sigurnošću suzdržaje iskre. Na boljim se stojbinama može upotrebiti i omorika. Isto vriedi i za listave vrsti drveća, koje na mršavu i suhom tlu obično slabo rastu, pak s toga na takovim mjestima u manjoj mjeri uzrast trave i korovlja zaustavljaju od bora.

I I . P r o v e d b a .
A) N o v i   n a s a d i   z a š t i t n i h   p r u g a .
Novi nasadi takovih zaštitnih pruga samo su onda umjestni ako troškovi stoje u pravom razmerju k veličini pogibelji, koja šumi prieti, a to se n. pr. kod manjih šumica ne bi izplatilo. Tamo, gdje se n o v e  ž e l j e z n i č k e  p r u g e grade, neka se šuma duž pruge, samo u toliko prosječe, koliko to pregled pruge i sigurnost željezničkog i brzojavnog prometa od prevaIjenog drvlja zahtjevaju. Čim je željeznički put pruge, kroz šumu širji, tim se i žareće iskre od ugljena laglje i dalje postrance u sastojinu raznašaju. Zato se sastojina stojeća s obje strane željezničke pruge mora onda, na prije spomenuti način i pretvoriti u zaštitne pruge. Propisno očišćene stare staze mogu služiti takodjer i kao putevi, kao odvodni jarci ili se mogu godimice i okopavinom zasaditi.

Tamo gdje se nalazi suho tresetno tlo, treba očišćene staze još i pjeskom posipati. Šumska zaštitna pruga ne treba u pravilu biti širja, nego li je već gori pod I. spomenuto. Za slučaj da sastojina još ne bi bila tako visoka, da bi mogla iskre zaustavljati, ili i tamo gdje je terain osobito izvrgnut vjetru, moraju se i po dvije a eventualno i tri takove zaštitne pruge uzporedo jedna uz drugu urediti.

Sastojine ležeće na vanjskoj strani koje krivulje ili suprot koje čistine, ili pokraj visokoga željezničkoga nasipa, osobito su izvrgnute požaru, p a k ' je s toga i u takovim slučajevima često potrebna još i druga paralelna zaštitna pruga.

Ako je sastojina, kojom željeznica prolazi visoka, te uz to izvrgnuta i vjetrolomu, onda se takova sastojina mora s obzirom na sigurnost željezničkog kao i brzojavnog prometa, koliko bude nuždno posjeći, ali se ta sječina mora odmah i opet iznova sve do stazah duž željezničkog nasipa pošumiti.

B) P o s t u p a k   s a   j u r   o b s t o j e ć i m i   z a š t i t n i m i   s a s t o j i n a m a .
Prije svega treba točno izpitati, mogu li jur obstojeće obranbene pruge po svojoj naravi naumljenu svrhu izpuniti. U jestnom slučaju, imadu se i to odmah prvoga sliedećega proljeća, čim snieg okopni, odnosno već i do toga vremena, propisane osnažene staze (ili jarci) očistiti, stabla osloboditi svih visećih zelenih kao i dolnjih suhih grana, do visine od 1*5 m., a podjedno sa tla odstraniti sve lako paljive, a u slučaju požara visoki plamen i veliku vrućinu prouzrokujuće tvari. Starije listave sastojine, kao što i sve toj pogibelji neizvrgnute sastojine na dovoljno svježem tlu, gdje se nejmamo bojati vatre od žarećeg ugljena, biti će uvjetno dovoljno zaštićene, već i samo jednom čistom stazom duž željezničkoga nasipa. Staze, koje su sadnjom okopavina i zelene krme, namenjene gospodarstvenoj uporabi, mogu se predhodno u slučaju, da se za njima nalazi dovoljno široka zaštitna pruga i dalje kao takove podržavati.

Nalaze li se pred kojom izvrgnutom sastojinom same gole (puste) zaštitne pruge, tada se takova sastojina mora što prije pretvoriti u propisanu obraslu zaštitnu prugu. Puste zaštitne pruge, koje se neobradjuju, neka se postepeno, ostavljanjem pojedinih čistih staza duž željezničkog nasipa, iznova pošume, i to u pravilu sadnjom borovih biljka u redovima istotečnim sa željezničkom prugom.

Jednogodišnje borove biljke sade se u spoju 1*2:0*5 m; 3 godišnje sadjenice pako u spoju 1*3 : 1*3 m. Tlo izmedju pojedinih redova treba u proljeće svake godine po jedanput okopati, i to sve, dok god biljke ne dorastu na 1 m visoko. Ako je površina prije našumljenja bila preorana, onda se taj posao može i motikom obaviti. U slučaju potrebe treba pruge preko ljeta još i po drugi put prekopati. Kada se dolnje grane drveća počmu sušiti, onda se te suhe i obumirajuće grane moraju odrezati i sa površine odstraniti. Po dovršenoj periodi popravaka, uzpostavi se izmedju redova od biljka, odstranenjem možebitnih suvišnih biljka, razmak od poprečno 1 m. Onda, kad se tlo, usljed nastavšeg sklopa biljaka ne može više prekopavati, prosjeku se preko površine propisane čiste staze. Zaštitna staza u starijoj sastojini ležećoj iza kulture, neka se tako dugo uzčuva, dok god pred njom ležeća zaštitna pruga nedosegne potrebnu visinu, da i sama može služiti takovom. Ni onda, kada bi se imale u mjesto bora saditi mlade listače, ipak neodpada, potreba prekapanja tla.

U z g o j   i   g o s p o d a r e n j e .
Okopane se pruge moraju trajno prekapati, te godimice bar jedan put na proljeće čim snieg okopni, odnosno do tog vremena (u koliko nisu zasadjene okopavinom i t. d.), očistiti od listinca, stelje i t. d.

Isto vriedi i za one pruge, što leže izmedju mladih kultura na zaštitnoj prugi. Sastojine na zaštitnim prugama imadu se brižno bar 1-5 m. visoko na deblu očistiti od svih obumrlih kao i nizko visećih grana, ma bile ove još i zelene, uz to i često proredjivati, ograničujući se ipak pri tom što više samo na vadjenje suharaka, a štedeć na samom šumskome plastu svako zeleno stablo i granu. Odpale suhe grane treba sa tla zaštitne pruge odstraniti, isto i travu, vriesinu i t. d. Sastojina na zaštitnoj prugi neka se sječe u 60—80 godišnjoj obhodnji. Imade li se pomladiti, onda se to ne smije nikada učiniti istodobno s obje, već uviek samo s jedne strane željezničke pruge i nikada istodobno sa pomladjenjem otraga ležeće sastojine. Sastojina na drugoj strani željezničke pruge smije se tek onda pomladiti, kada je kultura na prvo pomladjenoj strani dosegla već primjerenu visinu. Visinu dimnjaka na lokomotivi. Istu visinu mora nadalje da je istodobno dosegla već i ona nova zaštitna pruga, koja bje zasadjena iza dosadanje stare zaštitne pruge. Dok god mlada na zaštitnoj prugi uzgojena sastojina ne doraste na visinu od 3 m, mora se za njom u širini od 12-15 m podržavati obstojeća zaštitna pruga.

Da se ustanovi, u koliko duž pruga državnih željeznica — unutar državnih šuma obstojeći obranbeni nasadi ovim propisom odgovaraju, ili u koliko je potrebno prema tim propisom popuniti ili obnoviti ih, imati će ih, svake godine, šumarski kao i činovnici željezničke uprave, zajednički najdulje do 15. ožujka obići i pregledati, te onda prema obnalazu dalnja shodna i potrebna odrediti.

Troškove klaštrenja doljnjih grana, kao i sve ostale troškove na tim požarnim obranama nosi pruska državna željeznička uprava sama.