Razno (Članci; pomorske priče...)

Isječci iz monografije "Plava Vrpca Vjesnika 1966-1990" prvenstveno o događajima vezanim uz Jugolinijine brodove:

M/B Primorje, momčadski trofej za 1970. godinu:

M/B Sloboda, momčadski trofej za 1971. godinu:

Sergije Zagorac, upravitelj stroja na M/B August Cesarec, pojedinačni trofej za 1971. godinu:

M/B Kraljevica, momčadski trofej za 1974. godinu:

Antun Bauer, upravitelj stroja na M/B Sarajevo Express, pojedinačni trofej za 1987. godinu:

Spominjani članak iz knjige "Brodolomci", Gradimira Radivojevića u vezi s događajima u Perzijskom zaljevu prvih dana iračko-iranskog sukoba:

I isječak iz iste knjige u vezi neobičnog spašavanja na M/B Krk:

Brodovi " Blizanci " ali samo po svojoj sudbini odnosno u smrti

Istina o brodovima sadržana je u stihu Tome Bebića pjesnika koji je umro mlad,ali su njegove riječi duboka zasada u svim pričama o brodovima:" Brodovi su isti ka`i ljudi "
Ako pitamo pomorce,ribare ili bilo koga koji žive uz more i od mora reči će nam da brodovi imaju i dušu ...
Mnogi će od nas zaključiti : Od brodova bi mogli učiti mnogi ljudi.Brodovi,naposljetku,i nisu isti ka`i ljudi.Malo su bolji ......

Ovo je priča o dva broda "blizanca" kako i sam naslov govori

P/b Karađorđe / Proleterka
"


Putnički parobrod izgrađen 1913.god.u Swan,Hunter&Wigham Richardson Ltd in Wallsend-on-Tyne,UK za Ugarsko-Hrvatsko Dioničko Pomorsko Parobrodarsko Društvo Rijeka pod imenom " Višegrad " Nosivosti 1322 BRT,dužine 80,75 m,širine 10,4 m,kapaciteta 1000 putnika,snaga parnog stroja 1103 Kw,brzine 17,5 čv
1921.god. :Novi vlasnik Hrv.Dioničko Pomorsko Parobrodarsko Društvo Sušak pod novim imenom "Karađorđe"
1923.god. :Novi vlasnik "Jadranska Plovidba d.d. Sušak pod imenom "Karađorđe"
1930.god :12.srpnja imao je sudar sa talijanskim putničkim parobrodom " Francesco Morosini" u Pašmanskom kanalu na ruti prema Sušaku
Zapovjednik broda je bio iskusni kapetan Romano Prodan iz Bakra.Brod je u sudaru znatno oštećen "sjeo" na plićak otočića Bisaga što je spriječilo potonuće.Brod je otegljen u Tivat i tamo popravljen.Prigodom popravka brod je dijelom izmjenio karakterističan izgled jer mu je uklonjen jedan od dva dimnjaka.Poslije je još nekoliko puta bio obnovljen i moderniziran.



1941.god :02.travnja zajedno sa putničkim parobrodom Prestolonaslednik Petar /Partizanka udario u podvodnu minu i nakon eksplozije kotlova kod otoka Zlarin potonuo na dubinu od 55 m.
1951.god :lipnja mjeseca "Brodospas" započinje akciju vađenja potonulog broda koja je trajala do studenoga 1952.god.
1952 - 1955 god.:U ovom periodu brod je potpuno obnovljen u brodogradilištu Split.
1955.god.:Novo ime " Proleterka ",vlasništvo Jadrolinija - Rijeka





1955 - 1969 god. :Plovio uzduž Dalmatinske obale
1969.god :09.prosinca brod se nasukao na stjenu Misine blizu otoka Murtera.
1970.god. : Brod je izrezan u brodogradilištu Sveta Kaja-Split

P/b Prestolonaslednik Petar / Partizanka



Putnički parobrod izgrađen 1931.godine u Swan,Hunter&Wigham Richardson Ltd u Newcastle,UK za Jadransku plovidbu d.d. Sušak.Nosivosti 1726 BRT , dužine 81 m , širine 11,4 m , kapaciteta 1000 putnika , Snaga parnog stroja 2832 Kw , brzina 18,5 čv.

1941.god. : 02 travnja zajedno sa putničkim parobrodom Karađorđe/Proleterka udario u podvodnu minu i nakon eksplozije kotlova kod otoka Zlarin potonuo na dubinu od 51m.
1950.god. : Nakon temeljitih priprema 10.kolovoza "Brodospas" iz Splita započeo je sa prvom etapom vađenja potonulog broda.Akcija vađenja je trajala 18 dana.Novi vlasnik je Jadrolinija- Rijeka pod novim imenom Partizanka
1950 - 1952.god. : Brod je potpuno obnovljen u brodogradilištu Split







1952 - 1969.god. : Brod je plovio uzduž istočne obale Jadrana.
1969. god. : Izrezan u staro željezo u la Spezia - Italija.

U vrijeme kad se događa ova istinita priča oba ova luksuzna putnička parobroda pripadali su Kraljevini Jugoslaviji odnosno istom brodaru :Jadranskoj plovidbi d.d. Sušak



Tvrtka je osnovana 1922. god. kao dioničko društvo spajanjem svih brodarskih društava Rijeke i okolice.Obavljala je redoviti priobalni prijevoz na Jadranu flotom od 67 parabroda.Godine 1934.god. započela je prva s turističkim kružnim putovanjima.Nakon drugog svjetskog rata nacionalizirana je i odonda poznata kao Jadrolinija.

Oba broda su bila istog kapaciteta putnika - po tisuću putnika i potopljena istog dana 02.travnja 1941.god u 16 sati,istovremeno i na istovjetan način od mine,na istom mjestu,kraj otoka Zlarina - Prestolonaslednik Petar na dubinu 51 metar,Karađorđe četri metra dublje.
Njihove olupine bile su po završetku rata jednaki izazov splitskom "Brodospas"-u koji se prvi put okušao u vađenju plovnih objekata s toliko velike dubine.Bili su posljednji "bijeli brodovi" raspadajuće Kraljevine Jugoslavije i prve civilne žrtve Drugog svjetskog rata,iako su stradali četri dana prije njegova početka,odnosno napada na Jugoslaviju.
Za sve vrijeme Drugog svjetskog rata,računajući i mjesec dana prije njegova"službenog"početka,plovilo se uz najveće opasnosti između nebrojeno mina koje su pred rat položile Jugoslavija,zatim i Italija,Njemačka i Engleska.Govori se da ih je do završetka rata u Jadranskom moru bilo oko 8500.Znatan broj bio je položen bez ucrtanih pozicija u karte minskih polja pa se samo moglo nagađati gdje ih ima,a gdje ne.Največa opasnost za brodove bile su akustične i magnetne mine.
Prije samog početka rata putničkim je brodovima pružena izvjesna "šansa" da se sklone na sigurnija mjesta.Savez pomorskih brodovlasnika Kraljevine Jugoslavije uputio je predstavku Generalštabu u kojoj se tražilo da se putnički brodovi sklone na sigurno mjesto u inozemstvo.Načinjen je popis od 58 brodova koji nisu uzeti u kombinaciju za vojne potrebe,te su se mogli povući u Egejsko more.
Brodovlasnici Jadranske plovidbe d.d. Sušak htjeli su na svaki način otpremiti u inozemstvo svoje luksuzne putničke brodove Prestolonaslednika Petra,Jugoslaviju i Karađorđa.
Ubrzo je stigao potvrdan odgovor tako da je pred sam početak napada na Jugoslaviju iz Kraljevice 02.travnja 1941.god.su isplovila oba broda prema Boki Kotorskoj i Grčkoj.
Kostrenski kapetani zapovjedali su brodovima.Zapovjednik Prestolonaslednika Petra bio je kapetan Mate Tonković iz Sv.Barbare,a Karađorđa kapetan Toma Grdaković iz Sv.Lucije.Obojca su bili vrlo iskusni i cijenjeni zapovjednici kojima je uprava povjerila zapovjedništvo svojih največih putničkih brodova.U Kraljevici se na Prestolonaslednika Petra ukrcao i direktor Antun Rismondo sa suprugom,a ukrcano je i deset večih zapečaćenih sanduka koji su sadržavali zlato i vrijednosti poduzeća kao i vrijednosti i skupocijen namještaj obitelji Rismondo.
Putovanje je teklo uobičajeno,uz oblačno vrijeme i južni vjetar koji je pojačavao prema srednjem Jadranu.Zapovjednici su imali podatke za slobodnu plovidbu.Ratna mornarica,pripremajući se za rat u vodama Šibenskog kanala,položila je mine.Zapovjednici barba Mate i Toma nisu izgleda bili upoznati s pozicijama minskih polja,ali su navodno znali da je uplovljavanje u zlarinsku valu dozvoljeno a da je sam prolaz Šibenskim kanalom miniran.
Brodovi su plovili kanalom između otoka Prvića i Tijata kad je kapetan Tonković s Prestolonaslednikom Petrom preuzeo čelnu poziciju,što je kako se kasnije saznalo učinjeno jer je supruga direktora Rismonda patila od morske bolesti,a jugo je bilo u pojačanju pa je Rismondo zatražio da se sklone u zlarinsku luku i valu koja je prirodno smještena tako da je idealno zaklonište od juga i njegovih visokih i snažnih valova.
Prilazeći zlarinskoj vali i luci brodovi su zapravo zaplovili minskim poljem za koje zapovjednici nisu znali,"Prestolonaslednik Petar" bio je nekoliko stotina metara ispred "Karađorđa".Odjednom,posve nenadano,odjeknula je snažna eksplozija i parobrod je pred očima posade "Karađorđa" naglo potonuo.Kao da ga je duh povukao u morsku dubinu.
Da bi izbjegao katastrofu svog broda,kapetan Tomo Grdaković naredio je posadi nagli prelazak stroja u plovidbu unatrag,ali nošen jakim vjetrom,brod je u toj manovri izgubio dolazni pravac i krmom udario u drugu minu.Snašla ga je ista sudbina.Za nepunih desetak minuta Jadranska plovidba Sušak izgubila je dva svoja nakvalitetnija putnička broda.
Na sreću,velikim pomorskim znanjem,iskustvom i zalaganjem,posade brodova sa svojim zapovjednicima su spašene,kao i direktor Rismondo sa suprugom,iako su ga jedva prisilili da napusti brod s kojim je želio potonuti.

EPILOG

Dolaskom u Šibenik,započelo je ispitivanje zapovjednika,najprije u Lučkoj Kapetaniji,a zatim u Komandi ratne mornarice na staroj fregati "Krka" koja je na vezu u Mandalini bila Komandni brod.
Što su pokazala saslušanja?Dali su kapetani bili obavješteni o minskim poljima?
Navodno nisu,iako je utvrđeno da su u Kraljevici dobili neka uputstva.Minska polja trebala su biti osigurana s dva remorkera,ali u trenutku udesa tih remorkera nije bilo na pozicijama.
Nakon saslušanja u Šibeniku,upućeni su na daljne saslušanje u Split koje su vodili Komanda mornarice i Jadranska plovidba.Za vrijeme istrage bili su smješteni u hotelu Ambasador.
Što se sve događalo u Splitu malo je poznato i nikad potvrđeno.U nedjelju 06.travnja,na dan napada Njemaca na Jugoslaviju u ranu zoru slučajni prolaznik u uvali Poljud u plićaku našao je leševe dvojce utopljenika.Leševi su brzo indetificirani kao kapetani M.Tonković i T.Grdaković uz priopćenje da su počinili samoubojstvo trovanjem,što je ubrzo ispravljeno u hicem iz revorvera.Motiv samoubojstva navodno je bio što nisu mogli podnjeti krivicu za potonuće brodova,a što je potvrđeno od strane Komande mornarice i direkcije Jadranske plovidbe,iako je dan ranije jedan od direktora Jadranske plovidbe koji je vodio istragu izjavio da zapovjednici nisu krivi.
Vjest o samoubojstvu iznenadila je sve one koji su bili upoznati sa istragom.Tajna njihove smrti niti do danas nije u potpunosti razjašnjena.Nepobitno je utvrđeno da su bili ubijeni po nalogu Komande ratne mornarice,posebno oko navodne sabotaže o tajnosti minskih polja.
Kod indetifikacije brat M.Tonkovića kaže da je na potiljku obojce kapetana primjetio ranu od revorverskog metka.Ovo je i neslužbeno potvrđeno od strane dva mlada oficira tadašnje Mornarice koji su izjavili da su bili ubijeni pod optužbom da su krivi "za veleizdaju i otkrivanje minskih polja".
Nažalost ni to nije bio kraj tragedije.Supruga kapetana T.Grdakovića shrvana gubitkom svog supruga i pod psihičkim stresom,oduzela si je život.Direktor Rismondo inače poznat i cijenjen kao korektan i pošten čovjek,godinu dana nakon tragičnog događaja također je izvršio samoubojstvo,a ubrzo je umrla i njegova supruga zbog čije je morske bolesti i došlo do ove tragedije.
Kapetani Toma Grdaković i Mate Tonković bili su prvi kostrenski pomorci žrtve Drugog svjetskog rata.

Srdačan pozdrav !

Evo jedna vijest iz Šibenika, svekolikome pučanstvu s tugom objavljujem da je počelo rezanje najveće jadranske plovne dizalice - Velog Jože.

sali je napisao/la:
P/b  Karađorđe / Proleterka



1930.god :12.srpnja imao je sudar sa talijanskim putničkim parobrodom " Francesco Morosini" u Pašmanskom kanalu na ruti prema Sušaku

p/b  "Francesko Morosini"

Početkom 1929 godine, na relaciji Venezia - Trst - Lošinj - Zadar, zaplovio je talijanski putnički parobrod " Francesco Morosini ". Brod je sagrađen godinu dana ranije u tršćanskom brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u mjestu Muggia za venecijanskog brodara Societa San Marco.
Bio je dug 84 metra, 2433 GT,kapaciteta 155 putnika.Dva Fiat glavna pogonska stroja od po 2100 KS omogućavala su mu plovidbu brzinom od 15 čvorova.

1930.god. ; Mali Lošinj



12.srpnja 1930.god.imao je sudar sa jugoslavenskim parobrodom "Karađorđe"  kod otočića Babac u Pašmanskom kanalu.Tom prilikom poginulo je pet osoba.Oba broda su znatno oštečena i morali su otići na dulji popravak.Brod "Karađorđe" otegljen je na popravak u brodogradilište Tivat,a "F.Morosini" u brodogradilište na Malom Lošinju.

1930.godina - dotegljen je u Mali Lošinj sa znatno oštečenom provom.Može se lako utvrditi da je p/b "F.Morosini" pramčano udario u p/b "Karađorđe".



1931.god.



1934.god.u Malom Lošinju



1936.god. ; Parobrod u odlasku iz Malog Lošinja





p/b "Francesko Morosini " održavao je dužobalnu prugu pod brojem 41 ( Venecija – Trst – M.Lošinj - Zadar – Split - Gruž ) sve do 1939.godine kada je prebačen na prugu 42 i plovidbe iz Venecije i Barija prema Draču u Albaniji kojom plovi do  lipnja 1940.godine.Te iste godine je  rekviriran za  vojnu službu u sastavu Marina Militare.Plovi svim talijanskim okupiranim područjima i njihovim mediteranskim ratištima. Po kapitulaciji fasišrićke Italije zatekao se u u grčkom zaljevu Perama,da bi ga ubzo potom zaplijenila Njemačka Kriegsmarine.Za Njemačku Kriegsmarine plovi Sredozemljem pod novim imenom  M3 Zeus  kao minopolagač.

30.listopada 1944. na plovidbi sa otoka Skiathosa  u zaljevu luke Solun, u iznenadnom kombiniranom savezničkom pomorsko-zračnom napadu pogođen je sa nekoliko avionskih bombi i dokrajčen – potopljen topovskom paljbom sa britanskih razarača "Termagant"  i "Tuscan".

Srdačan pozdrav !

Putopis u PDF formatu,a odnosi se na plovidbu p/b "Livno".

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0CDkQFjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F46273&ei=DVMsUoD5KsKxtAat_IGoAw&usg=AFQjCNHPTeqh5niKcCFQg7plNzqj2YJzOg&bvm=bv.51773540,d.bGE

Upravo u ruci držim jednu knjižicu iz 1962 godine,a zove se "Plač moru" u spomen na poginule pri potonuću
p/b Šabac Kvarnerske plovidbe u La Manchu 1961. Kad ju skeniram prikazat ću je na forumu.

Evo da se pohvalim, a i ostalima preporučim knjigu koja se zove Posejdonovi izazovi, autora Gradimira Radivojevića. Ovo ljeto sam je čitao i uživao.
Znači, knjiga je zbirka raznih pomorskih priča, događaja, podijeljena na 8 cjelina. Kupio je prvenstveno jer počinje pričom o Titanicu, a zatim ima na desetke više ili manje poznatih priča o stranim brodovima, ali i o našima.
Dosta zanimljivo. Preporuka.

B Kao serija Berge ili Baksuz brodovi.









Izvor: FB grupa Riječka enciklopedija - Fluminensia
Fotke postavio:Pero Lovrić

sali je napisao/la:
p/b  "Francesko Morosini"
1930.god :12.srpnja imao je sudar sa talijanskim putničkim parobrodom " Francesco Morosini" u Pašmanskom kanalu na ruti prema Sušaku

Razilazimo se u datumu nesreće.......

Zadarski list Jelica Farkaš je napisao/la:Kako je Morosini udario Karađorđa

Ljievi bok parobrodabroda Karađorđe nakon sudara



Tako primjerice i priča o sudaru brodova, odnosno parobroda Karađorđe i Morosinija u Pašmanskom kanalu, koji se dogodio 6. srpnja 1930. godine. Brod Karađorđe krenuo je u ranim jutarnjim satima iz Kotora na svoju redovitu liniju za Sušak. Kako tada još nije bilo autobusa, aviona i drugih prijevoznih sredstava za putnike, brod je bio jedina linijska veza između jadranskih gradova. Zbog toga su putnički brodovi gotovo uvijek dočekivani svečano uz mnoštvo ljudi, pri dolasku i odlasku. Tako je i ovom prigodom u Dubrovniku oko 500 putnika čekalo Karađorđa. Bili su to putnici iz Čehoslovačke i Poljske koji su se vraćali svojim kućama s velikog sokolskog sleta u Beogradu. Izlazeći iz gruške luke brod je sirenom pozdravio one koji su ostali na obali i s putnicima krenuo prema zapadu. Oko dva sata iza ponoći brod je ušao u Pašmanski kanal. Odjednom su putnici na palubi ugledali veliko bijelo svjetlo kako ide prema njima, a potom i crveno i zeleno svijetlo. Potom se čuo i jak zvuk sirene što je bio signal, a značio je okrećem desno. Međutim sve je bilo uzalud, Karađorđe se naglo zatresao, a u njegov lijevi bok zario se pramac talijanskog motornog broda Fracesco Morosini. U tom trenutku na brodu je nestalo svjetla, a među putnicima je zavladala panika. No zapovjednik broda Roman Prodan mirno je dočekao nesreću, jer je znao da je plovio po svim pravilima plovidbe svojom rutom. Zamolio je putnike da ostanu pribrani jer više nije bilo opasnosti niti za njih niti za brod. Nakon toga obratio se i Mariju Olivottiju, komandantu Morsonia, da manevrom "svom snagom natrag" odvoji svoj brod od Karađorđa, što je ovaj i učinio. Potom je uslijedio manevar nasukavanja broda na plićak otočića Bisage. Zahvaljujući smirenosti i snalažljivosti komandanta, putnici su bez panike napuštali nasukani brod čamcima za spašavanje, koji su u međuvremenu stigli.

Dokazana krivnja talijanskog broda

U ovoj nesreći stradalo je pet osoba među kojima i dvije članice Sokola iz Češke, dok je sedam putnika bilo teško ranjenih, od kojih su četvoro bilo predstavnici češko-poljskih Sokolova. Karađorđe je u to vrijeme bio vlasništvo Jadranske plovidbe, i imao je 55 članova posade. No u vezi ovog sudara ostala je velika sumnja. Tvrdilo se otvoreno u novinama da je talijanski brod namjerno udario Karađorđa, kako bi ga uklonio s te linije, na kojoj je on bio velika konkurencija talijanskom brodu. No, ta tvrdnja i druge slične nisu nikada službeno potvrđene. Na sudu je, međutim, dokazana krivnja talijanskog broda, te je talijansko parobrodsko društvo San Marco platilo Jadranskoj plovidbi odštetu od osam milijuna kuna..

Srdačan pozdrav !

Možda za riječku,ali i Hrvatsku brodogradnju dolaze bolji dani?

http://dalje.com/hr-zivot/rijecki-inzinjeri-projektirali-energobrod---brod-buducnosti/419966

Kako sam ovo ljeto i obećao....

Knjižica koja je već jako dugo u mojoj obitelji,a u kojoj je autor Niko Pinčić epski opjevao posadu P/B Šabac Kvarnerske plovidbe koji je 1962 imao havariju u La Mancheu i pritom je 28 riječkih pomoraca izgubilo život. Dakle pogledajte o čemu se radi:

Fotke su prvo prebačene direktnim uploadom na forum Lokalpatrioti jer taj forum podržava skenove i fotke velikih formata. Ovdje se to dobro ne vidi,ali evo linka pa pogledajte koga zanima.

http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=38&t=2441