Gerijatrijski ekšn: dvojca starkelja protiv infrastrukture. (masa slika)

Akcija koja oduzima dah na tri međunarodne pruge. Altroke James Bond!
Signalni pravilnik ilustriran uživo!

U danu koji je osvanuo lijeno i prazno: nigdje nikoga.


Na nebu sunce, a Kyrenia je već otpirjala s Brajdice.


Tamo vlada mrtvilo.


Onda se na moru pojavila regata kao zamjena za rad


i roj onih kojima je sekanje barke zanimljivije od izložbe biljaka na Karolininom gatu zauzeo je Kvarner.


U danu s ispravnim stavom prema tekućem mjesecu (+30C), odlučimo Thomcro, koga sad odjednom svi zovu Tomo, a ja Starkelja, i ja Kobler (koga pak Thomcro zove Starkelja), poći u potragu za očuvanim starim portalima i drugim blagom božjim koje je posadila HŽ infrastruktura, ali i sa željom da zabilježimo još štogod zanimljivo.


Prvo je na redu magistralna pruga M202 (MG 1 Zagreb Glavni kolodvor – Karlovac – Rijeka), poznata među pukom kao riječka pruga, mada ustvari počinjemo s komadićem koji ona dijeli s prugom M603 (I 114 Sušak-Pećine – Rijeka Brajdica), koju ostavljamo na koji čas jer skreće u tunel i bježi ukrug ispod Trsata.


Napuštam i svoju matičnu stanicu Sušak-Pećine, a pogled mi pada na dva lopara: jedan zabranjuje promet po kolosjeku bez tračnica (dakle važi i za Hogwarts Express), dok zeleni lopar opoziva zabranu onima što izlaze iz trsatskog tunela, a koji bi se inače našli u nebranu grožđu.

Usput, obratite pažnju na trag koji je u pragove urezao vagon koji je usporio lokomotivu prilikom prošlogodišnje nesreće.

Lijevo ostavljamo stari ražalovani stup KM, kraj kojeg se koči novi portal. Još žicama istosmjerno teče 3000 V, mada ne znam u kom pravcu.


Desno je jedan novajlija sa starim komadima. On pak ima veliku moć, sposobnost i odgovornost: jednim potezom svog rastavljača može isključiti struju na cijeloj priključnoj željezničkoj pruzi M603 na X. koridor. Pa ti vidi.

Na desnom dijelu fotke vidimo ne samo mladiće kako polaze u ekspediciju po pruzi, nego i već spominjani šturc koji je prošlo ljeto spasio stvar.
Sasvim lijevo i u sredini uz kraj zida vidimo djelomice zelene lopare opoziva kako vire iz zaborava, a u sredini koči se signalni znak »Početak zaustavnog puta ispred željezničko-cestovnog prijelaza« (čl. 41).

Prekoputa njega stoji pak, urešen poput božićnog drvca još jedan stup. I on je nova uzdanica KM.

Sasvim desno, pred drugim stupom je padokaz, a u sredini nešto što ćemo trebati pogledati s druge strane.

Nastavlja se. Ne propustite nastavak sutra.

Budući da je zabranjeno hodanje po pruzi, i mada se toga ovdje mnogi ne pridržavaju, mi ćemo se, ipak spustiti na Ulicu Janka Polić-Kamova. Prvo imamo tri usputna ulova.
708 upravo napušta stajalište. Juri na novoprozvanoj liniji 1 od stare dvojke za Pećine iliti Plumbum.


No, zato su dva kombija Crvenog križa posve nepomična. Kod njih je zez što su parkirani između drveća, a pločnik je vrlo uzak. Prvi je Komadinin poklon CZ,


a za njim slijedi i Obijev. Ne može si treći grad u RH dopustiti da bude gori od županije.


Vratimo se pruzi. Prvo nailazimo na pretposljednju emanaciju kolodvora Sušak-Pećine: granica manevarskih vožnji.



Označava mjesto na kolodvorskom području (ili pružnom kolosijeku) do kojega se smiju obavljati manevarske vožnje iz kolodvora.

Potom imamo starkelju koga je tkozna kad tkozna tko ugradio u zid. Poput Tantala još drži žice KM vjerujem odvodnika prednapona (možda griješim), a da mu nitko ne kaže ni hvala. Nikad.


Stoji na dva šprljka starih tračnica, a lijevo se s parkinga spušta neko uzemljenje.


Tek big picture otkriva da smo (iz nehata) zastranili na drugu magistralnu prugu. O ljudi, di još ima gradova da moraš paziti kamo gledaš, kako ne bi pobrkao dvije međunarodne pruge!


Jer, ustvari, stvari teku ovako:


Idemo dalje. Slijedi stup s utezima koji zatežu KM. Gore na vrhu lijepo se vide porculanske gljive navodnog odvodnika prednapona,


a imamo i još jedan novitet:

Signalna oznaka »Početak izoliranog preklopa«: označava granicu kontaktne mreže u službenom mjestu (kolodvori i sl.) i na otvorenoj pruzi. Ova vrijedi prema Rijeci.

Prekoputa je bio još jedan stup. A na njemu isto utezi za netazanje KM (samo na drugu stranu) i … pogodit ćete i sami: signalna oznaka »Kraj izoliranog preklopa«


On je zadnja oznaka kolodvora Sušak-Pećine.


No, uz prvi spomenuti stup, ali s desne strane kolosjeka, imali smo još jednu važnu stvar. Full važnu. To je opomenica: uključna točka s daljinskom kontrolom.


Ona označava mjesto na kojemu je ugrađena uključna točka automatskog uređaja za osiguranje prijelaza i signalizira da vlak mora u određenom vremenu proći prijelaz. Broj rombova označava za koliko je prijelaza uključna točka zajednička.


Ona uključuje blinkanje i zvonjavu na prijelazu pruge pred riječkim GK, tamo između upravne zgrade HŽ i Doma sindikata.

Konačno slijede dva neobilježena pješačko pružna prijelaza. Prvi čak spaja dvije međunarodne pruge


A drugi vodi iz privatne kućice.


Prema čl. 62 strojovođa bi trebao signalnom trubom dati signalni znak »Pazi« ( jedan dugačak zvuk)


Srećom su ipak dovoljno milosrdni prema živcima i ušima onih koji stanuju ukolo.

Dalje nam se otkriva signal „Početak zaustavnog puta ispred željezničko-cestovnog prijelaza«. Signalizira mjesto početka kočenja kako bi se vlak zaustavio ispred prijelaza kada je uređaj za osiguranje prijelaza neispravan.


Dakle lagao sam: ovo je posljednja emanacija kolodvora Sušak-Pećine, iako se odnosi na onaj prijelaz kod Towera, znači iza kolodvora. To ujedno znači da tangira vlakove koji samo prolaze kroz kolodvor (bez zaustavljanja), jer ostali ionako moraju stati. Naime, oznaka se postavlja na udaljenosti od 500 m ili 700 m ovisno o zaustavnom putu.
Na koncu – padokaz. Iliti službeno signalna oznaka »Nagib pruge«.


To je crna pravokutna ploča s bijelim poljem čiji je vrh usmjeren prema dolje ako je pruga u padu. Na oznaci nagiba pruge crvenim brojem označena je veličina nagiba (u promilima), a crnim brojem duljina dionice (u metrima).


Za kraj, jedan okljaštreni stari portal. Mi tražimo portale, ali cijele.


U sljedećem nastavku: nova pruga, nove avanture.

Nova neodoljiva avantura omiljenih junaka

Kucnuo je čas da moramo napustiti dobru staru M202 (MG 1 Zagreb Glavni kolodvor – Karlovac – Rijeka) topli dom te uputiti se u potragu za drugim krajem (početkom?) pruge M603 (I 114 Sušak-Pećine – Rijeka Brajdica). I ne naslućujemo što nas sve čeka.
Prvi, pukne pogled na D-404, kad se konačno probijemo kroz gomilu ukrasnog nasada. U daljini Bonavia se ljuljuška na suncu.


Ali, što je to: mi smo koji metar iznad. Treba naći pristup. No, neće ići baš glatko.
Prvo dobijamo nemoralnu ponudu Autotroleja.

Normalno da neću, pa da završim u ćorki. Odmah slijede vrata u nepoznato.


A iza leđa mi se došuljao 622. Dok sam se snašao, on već pići dalje.


I napokon: milijun godina strpljivog taloženja, da bi se završilo u bari do gležnja. Kao ukras.


Cijela okolina je više uresnog tipa. A što je dolje, ispod?


Pođimo vidjeti. Dalje ne nalazimo urese već tragove ljudi koji krvavo privređuju.


Ozbiljan rad navodi nas da se okrenemo. Isuse! To je mitski ulaz u tunel D-404. Osjećam se kao Frodo na ulazu u Mordor.


Ipak, poznato lice ublažava nelagodu i nemir. Toi-toi, dragi prijatelju. Što su ti to učinili? Toliko su te zapi*ali da se sve cijedi iz tebe!


Još jedan pogled u utrobu zemlje, ali strah od Orka bio je jači. Bjež odavdje!


Pogled puca na nepregledne ravnice pred nama.


Kamo dalje? S desna imamo neki usjek. A u njemu sjedi bik!

Sred elemenata osobnog izražavanja, tek se nazire jedno ozbiljno lice. To je Signalni znak »Kraj krnjeg kolosijeka« - crna kvadratna ploča s dva bijela polukruga.


Na drugu stranu teče pruga. HŽ. Civilizacija! Spašeni smo.


Novi stup upada u oči, a na njemu ovješeno blago božje. Te kotač za natezanje KM, te uteg. A vidi pokraj, lopar opoziva.


Pogled sam bježi udesno. Kad tamo! Izlaz iz trsatskog tunela.


Tu su i dva postarija kotača za natezanje u miru.


A vid' nov kotač kako sija. Ah, mladac.


Eno ga bogami i padokaz. Svih 811 m vise 1 promil. Ali on je jadan sam priheftan za zid, a bijela letva drži valjda samu sebe. Pokraj je još ozbiljan komad tračnice ubetoniran okomito. I njemu je oduzelo sve funkcije osim da uzemljuje.


Na koncu, obratimo pažnju na postariju ozbiljnu ploču koja svakom tko je pogleda kaže da je dozvoljena brzina 10 km/m.




Pogled pada na stup s utegom koji još nosi tragove prethodnog raspusnog života.


Ali, što to huči iza naših leđa? Manevra!!!


Nastavlja se.
Hoće li urođenici biti prijateljski raspoloženi prema našim junacima? Čitajte u sljedećem nastavku.

Dok sam ja dovukao svoju guzu i u njoj skriveno moje ustrašeno srce junačko, hrabri je barba Bojnik zvan Starkelja već stupio u pregovore s urođenicima.


Ispalo je da je u pitanju pleme mirnih prijaznih ljudi koji žive od mukotrpnog i beskrajnog prebrojavanja i preslagivanja vagona.


U međuvremenu marljivo premazuju skretnice, tako da sve one bliješte od podmazanosti i nekog srebra koje je u masti.




Odgledali smo par puta kako manevra samouvjereno juri ka biku, pa staje, te potom odgurne vagone koje je dotad vukla za sobom – svaki na svoj kolosjek.


Potom smo ugledali novi stup koji još ne drži ništa, pamu je kotač zabravljen drvom.


Nadalje jedan stari umorni portal koji isto više ne drži ništa.


A njegov gornji dio otpiljen leži u travi kraj pruge.

Dok njegovi šprljci bespomoćno vise.


Onda nas je jedan ljubazni urođenik pozvao u svoju nastambu. Na njoj, osim hrvatskog grba i zastave nalazimo još jednu zanimljivu stvar - signalna oznaka »Ulazi u slobodni profil«



Ona upozorava željezničko osoblje da objekt ili predmet ulazi u slobodni profil pruge. Ne znam doduše kako, valjda se s vremena na vrijeme uskopisti.

Na kućici su još dvije grupe po tri zvona i jedno osamljeno svjetlo. Zvona daju tzv. zvonovne signalne znakove kojima se objavljuju vožnje vlakova.


Nastamba nije velika, ali je u njoj sva sila zanimljivih stvari. Recimo dio koji je danas glavni, mada mu nisam razumio funkciju, a tu je još od doba talijanskih željeznica.


Potom blok upravljanja skretnicama, danas van funkcije, služi kao čep za rupu iz koje inače nadiru miševi.


Donji dio radio je samo ako je odgovarajući ključ bio u bravi.


A gornji? Pokazuje razmještaj svih kolosjeka i skretnica. Bit će da mu je štogod i svijetlilo.


Tu je još i modernizirani HŽ mobitel (vidi slušalicu).


Na koncu izlazimo i krivo odgovaramo na zagonetku. Ne, nije zvono. To je samo kutija za spajanje el. instalacija. Metalna je, ali je rođakinja svih onih plastičnih koje svak ima doma po zidovima.


Pred domaćinovom kućicom je skretnica br. 5, a na zid je oslonjeno par iskliznica.


A točno pred skretnicom jedan šaljivi komad. Toliko je kolosjek bio skliznuo, da su ga s ovim morali pokrpati.


Druga komična stvar je vagon koji insistira na svojoj exteritorijalnosti.


Primjećujemo još svjetlosni signal na kolosjeku za tunel na koji je žicom prićvršćen – crveni lopar. E sad, ulazimo u široko polje mogućnosti i pretpostavki. No, jedno je sigurno: na svoju sramotu nismo pitali naše domaćine za značenje tog lopara. To ostaje zadaća za nekog drugog.


Naš poduhvat međutim, ne trpi odlaganja. Misija mora biti izvršena, makar se mi iz nje i ne vratili. Koliko god naši domaćini bili ljubezni, koliko god nas nutkali da ostanemo kod njh, u nama je samo rasla želja da ostvarimo svoju misiju. Put pod noge.


Nastavlja se. Po putu. Hoće li glad, žeđ i umor na koncu svladati naše junake? Čitajte u sljedećem nastavku.

Put nas je dalje vodio pokraj kontejnera koji ima i svoj engleski naziv, a ovdje je, čini se u svojstvu žgabucina, ako ne i u stambene svrhe. (vidi zavjesice & kbr).


Prolazimo sa civilne strane kolodvora Brajdica (glupo, al' tu još nisam bio).


Cesta prolazi kroz dramatičan okoliš. Svuda parkirani auti, iako je subota. A najgore, ne plaćaju niš Rijeka-prometu.


S desna su ostaci ansambla novog kolodvora Brajdica. Koliko vidim uglavnom služe za stanovanje. Prvi je ožbukan i pofarban, a onaj dalji, u tradiciji pokojnog kolodvora, nije.


Napokon stižemo do neke rijeke. Bojnik kaže da je to Rečina. Preko nje vodi željeznički most. Kao da će ga popravljati.



Zbilja.


Dalje je nekoliko tračnica (6) zabijeno u tlo, a među svakim parom je razapeta žica, koja tamo visoko upozorava ptice da lete uz visoki napon. Ili je to spomenik na prošla vremena.


Opet desno nazirem daleki vrh (Kozala kaže Bojnik), a na njemu igla zvonika sv. Romualda.


Ovdje niže je gnijezdo Autotroleja. Tu se roje prigradski autobusi.


A onda, bez upozorenja … nailazimo na jedan od najmodernijih komada pruge u Rijeci.


Usidren je (sapet) da ne može ni mrdnuti među posve novim betonskim pragovima.


I dalje ih je još cijeli niz.


Zatim je počelo: halucinacije koje pogađaju iskušenike u pustinji. Joj da mi je na bus do Glavnog kolodvora. Iako ovaj ide zapravo do Plumbuma.


Ovaj drugi nudi provod sve do Skoplja.



Sad opet nešto zanimljivo. Tko je most umotao u najlon? Šta je to akcija u Konzumu?


S noge na nogu po pruzi koju više ne vidite dovukli smo se jedva do Karolininog gata. Makjato i mineralna za Starkelju.

Odjednom je put koji smo prošli postao podnošljiviji i zanimljiviji nego li je uistinu bio.

Nastavlja se. Slijedi avantura – Pješice do GK i po njemu.

Bez nekog vidljivog napora i bez ikakvih poteškoća, a kamo li izuzetnih doživljaja sretno smo stigli do kolodvora. Ovdje je domovina Barbe Bojnika. Tu pliva kao riba u vodi.

Pokazao mi je herojski stari stup koji ne samo što zateže KM i trpi utege, već na glavi nosi onaj prednaponski vrag i balansira četiri voda nad kolosjecima.


Još dva slična heroja balansiraju malo u štrambo.


A pod nogama nam se tračnice čudno spajaju. Jeste li kad već vidjeli ovo?


Nekima je već dopiz*lo držati šinu kojom nitko ne prolazi.


A kuži ovaj štih! Pa ti prođi ako imaš tri čiste.


Uz prikaz heroja koji sam balansira 5 vodova, tu su još i crveni lopar zabrane prolaza, dva zelena kao znakovi opoziva za susjedne kolosjeke, te konačno „padokaz“, koji kaže da sljedećih 430 metara ideš po ravnom.


Zatim nam je u oči zapao „novi tip iskliznice“


Kontejner pun temeljnog djela Karla Marxa


Te vagon koji svjedoči kako je to kad ti učitelj ispravi zadaću.


Od zanimljivosti bilježim da skretnice marljivo mažu istom masti kao i urođenici na Brajdici


A graditeljske snage HŽ zorno nam predočuju kako podšprajcati stvar dok majstori ne odu.


Konačno, tu je i žutka (nije se nakrivila nego ja tako slikao).


Kroz prozor u kabinu strojovođe.


Te četiri pipe na žutki koje mi zadaju glavobolju: žuja, tamna piva, cola i šta sad četvrto?


Tu smo barba Bojnik i ja složno odlučili isključiti kamere i u Cresu okrijepiti izmučena tijela. Makjato, kokta i mineralna.
Nastavlja se. Bus ili pješice? Bit ćete izvješćeni u posljednjem nastavku.

Komotna rit je pobijedila: idemo busom dvije stanice do Mlake. Nije baš kao Frodo. No hrabro stupamo prema M502 (MG 4 Rijeka – Šapjane – Državna granica).
Kad smo stigli, odmah kod vijadukta skrećemo nalijevo – pogled prema Rijeci. Stari stup još se hrabro drži u sjeni nekog visokog pobratima.


Odmah zatim, tu je i portal. Ponosno se koči spram osunčanog neba. Lijepo se zapaža tavelica signalne oznake »Kraj izoliranog preklopa«.


Od detalja zapažam smeđe porculanske (staklene?) izolatore.


Na samom mostu stup. Star, al' se drži.


Na drugoj strani mosta je još jedan portal. Na njemu je crvena oznaka »Početak izoliranog preklopa«: tu počinje Rijeka.


Od detalja tu je puž


Pa još svakojakih izolatora i puž.


Koloturnici zatezanja.


Još jedan koji će uskoro u penziju.


Svjetlosni signal ulaska u Rijeku.


I to je to. Misija je gotova. Slijedi slavlje. Ptice lete i oblaci. Juhu! :skok :

I živjeli su još jako dugo i sretno.
Čitajte nas opet nekom prilikom.

Ma, svaka čast, prijatelju. Čitah bez daha (srećom si pravio pauze inače bi poplavio u licu).
Fino. Slijedeći tjedan očekujem(o) istu priču u obratnom smjeru (jesi li ikad primijetio kako svaki put iz suprotnog pravca djeluje čisto drugačije...)

kobler je napisao/la:U međuvremenu marljivo premazuju skretnice, tako da sve one bliješte od podmazanosti i nekog srebra koje je u masti.
https://2img.net/h/i167.photobucket.com/albums/u131/kobler1/zeljeznica_postanje/putopis01/025f072e.jpg

Ovaj skretnički signal si zaboravio?
Ovo je signalni znak "Vožnja u skretanje"(uz jezičak).

kobler je napisao/la:Pred domaćinovom kućicom je skretnica br. 5, a na zid je oslonjeno par iskliznica.
https://2img.net/h/i167.photobucket.com/albums/u131/kobler1/zeljeznica_postanje/putopis01/739656f9.jpg

Ovo nisu iskliznice,nego kak se stručno kaže:ručne zaustavne papuče.

kobler je napisao/la:Primjećujemo još svjetlosni signal na kolosjeku za tunel na koji je žicom prićvršćen – crveni lopar. E sad, ulazimo u široko polje mogućnosti i pretpostavki. No, jedno je sigurno: na svoju sramotu nismo pitali naše domaćine za značenje tog lopara. To ostaje zadaća za nekog drugog.
https://2img.net/h/i167.photobucket.com/albums/u131/kobler1/zeljeznica_postanje/putopis01/891b64c1.jpg

Daklem ,situacija je slijedeća:ovdje se radi o tome da je signal u kvaru,tj.nesposoban davati signalne znakove.Vlakovi se ovdje moraju obavezno zaustaviti,a daljnja vožnja je dozvoljena samo uz davanje signalnog znaka "Naprijed" od strane skretničara.

Inače,odlična reportaža.Puno toga se prošlo u jednom danu.Posljedice?

@Zlayo hvala ti za dopune i ispravke.
Posljedice. Niš. Puna glava Signalnog pravilnika.

Bez starca nema udarca. Bravo "starci", dobrano ste "udarili". Što ću dolaziti u Rijeku kad iz fotelje saznam i ono što sam nikada ne bi saznao ni vidio.

Evo i mog djela Gerit ekšna

Ja sam busom krenuo sa Škurinja i kako mi je za to trebalo neko vrijeme Kobler je dotad snimao po Pećinama. Ja sam se iskrcao iz busa kod kazališta i krenuo pješke do Brajdice. Prvo što sam zamjetio je to da je pokretni most nevidljiv!!!


Htijuć sa te pozicije snimit Trsat uleti seljo-beljo i stane prčkat po mobitelu i ne kuži da bi ja htio nešto i snimit


Došavši do Rječine snimih ovaj stup (kad sam došao doma onda sam skužio da sam snimio i lopar "STOJ" al' o njemu ćemo malo kasnije)


Produžena ruka ...


Sa druge strane tabelice je "Ćo, nemoreš dalje! Dalje ni 'lektrike!"


Željezničko-cestovni mostovi do kojih je običnom pučaninu vrlo teško prić a tako bi silno htio


Pa malo vagona Infre ...


... i HŽ Carga


Kolodvorska zgrada Sušak-Brajdica sa civilne strane


Danas ovako ...


... a nekad ovako

A sa druge strane pak ono što se nije vidjelo od bivših skladišta, stare zgrade u Polić-Kamovoj


Na Istočnom bruji dizalica "Luke"


Jedan od HŽ Hbis-a


HŽ Kgs


Ruke visoko iznad zaštitene mreže i naslijepo snimati!


di su ovome kotači!?


Sve mi ovo nekako daje na budući rotor


Poveće "brdo" zemlje


Rade, rade ... pardon, radi


Ovaj kljakasti ne

Ima i brodova, "Bonavia" ...


... turistički jedrenjak ...


... pilotina ...


... jedan u daljini


Ki nima ča delat ruki zgorun!


Slijepi kolosjek koji je dosta u upotrebi zbog izvlačenja kontejnerskih vagona


Portal tunala "Brajdica"






Portalu portalu, k'o te oskati!

Manevra 304 u akciji








Vagon u odbačaju


Nadalje nam se puti isprepliću, kontrolor snima situaciju ...


Ostaci talijanske infrastrukture


Ovo ovdje je u kvaru i posljedica toga je onaj crveni lopar s početka priče ...


... i izlazni signal koji ne radi


Eeejjj ... starkeljo! ... tko će te dignut!? Previše si ti to čučnul!

Nešto ide nekamo


Još jedan starkelja al' ovaj je plehnat i odaziva se na ime "8"


Vraćamo se preko Delte, opet žice i žice


Kod zgrade bivšeg "Istrav..a" (nesmijem reklamirat cugu ) dvoboj divova ...


... a "publika" u hladu sve to promatra


Malo daje novi prijelaz (a što miriši po novoj gumi!!!)




Sve to treba dokumentirat za neka buduća pokoljenja


Predah i tekuća okrijepa na gatu Karoline riječke, i upravo kad smo krenuli dalje ... vidi, vidi, ja ima brod!

I tako smo došli do kolodvora, malo drugačije natezenje žice


Koja je ovo beštija zagrizla!?


Doduše, cijeli taj kolosjek uz skladišta je u katastrofalnom stanju! I kako je Kobler primjetio, kako će izvuć ona dva vagona kod bika?




Crveno-plava kombinacija ... ili 310 vs. 103


Nakon što je crvena kombinacija otišla svojim putem ostala je plava sama sa sobom

Potom je uslijedila druga tekuća pauza u nama omiljenom "Cresu" i dogovor kamo dalje. Dvoglasno je odlučeno: idemo busom do Mlake i tamo u potragu za preostalim portalima natezačima KM (ima ih dva!). Ovaj je malo dalje od remize i obavlja funkciju kao i obični stup. Nema kolotura niti utega na sebi






Ali zato ovaj koji je sa druge strane mosta ima sve atribute potrebne da ga se sačuva










Iskliznica koja je skrivena grajom ...

Vrlo neobična vrata


Most preko Baračeve (ex-Industrijska)


Htjeli smo mi i na svjetionik al' nas je dežurni otpilio preko interfona da se moramo najavit i jer da se na svjetionik može samo radnim danom pa neka se izvolimo najavit kod nadležne osobe za prijem gostiju iz Ministarstava


A niš onda, idemo pomalo doma! Jedan pogled u remizu ... nema naznaka niti jedne lokomotive tako da smo produžili dalje. I tako smo došli do ...


Preko puta se kočoperi


Zarašćene škale na pasarelu


Na kolodvoru se samo ovaj Bcee hladi


I tako smo došli (opet) do kolodvora i tu se rastali, Kobler na jednu stranu a ja na drugu. No nisam mogao odoljeti a da nasred ceste ne snimim i zgradu


I tako smo "ubili" par sati lijepog sunčanog dana lutajuć' i snimajuć' sve da Vama prenesemo naše impresije!

tomo je napisao/la:

.......... da Vama prenesemo naše impresije!

Hvala.

Silver je napisao/la:Hvala.

u ime obojice aktera ...

Kaže meni susjed, vidim ja dva starija lika, motaju se ispred tvoje zgrade i slikaju nešto po pruzi; ovi moraju bit neki tvoji... nije pogriješio

Bravo, bravo, bravo. Nevjerojatno je kako na tako kratkoj ( ups-kako za koga ) dionici, pronaći toliko toga zanimljivoga i napraviti izvrsnu priču. Posebno me oduševio način pisanja u stilu između pjesničkog stiha i anegdote.
Btw, da ste najavili ekšn, moglo se pripremiti i punktove za okrijepu.

kico101 je napisao/la:... da ste najavili ekšn, moglo se pripremiti i punktove za okrijepu.

Tad bi još bili negdje po putu i morali bi u potragu sa policijskim cuckima da nas nađete .