Industrijska žičara na Velebitu - ostaci

Industrijska žičara sagrađena negdje kasnih 50-tih godina (neki vele 1957., a neki 1959. što iz današnje perspektive ne mijenja puno na stvari) trebala je poslužiti masovnom izvozu drva sa sjevernog Velebita do mora odakle bi se drvo brodovima vozilo dalje, vjerovatno u Italiju.
Žičara je sagrađena sredstvima iz Velike Britanije u sklopu pomoći tadašnjoj državi. Odakle je nabavljena oprema i tko je projektirao cijeli sustav, nisam uspio saznati, ali, kako ja to volim reći, uvijek ima nade...

Rekli su mi da je funkcionirala negdje do 1965. godine kada je rad obustavljen jer nije bilo moguće kontrolirati buru koja na tom području znade biti gadna. Čovjek koji mi je to rekao, je pomalo ironičnio rekao da sve skupa nije radila više od godine dana.
Ono što me posebno zaintrigiralo je činjenica da žičara ima zalomljenu trasu tj. trasa nije sva u pravcu nego se na pola puta mijenja smjer. Vjerovatno postoji još negdje takvo rješenje, bilo bi zgodno saznati više!

Upozorenje:
Ima jako puno fotografija (130) što je samo dio ukupno snimljenog materijala...

Za početak, mali zemljovid. Plave str(j)elice označavaju dva kraja žičare.



Ja sam na poprište stigao u cik-cak zore. Takav mi je bio plan puta



Prvi i najvidljiviji preostali objekt žičare je parabolični luk prebačen preko Magistrale koji je služio kao zaštita da komu od putnika ne padne trupac na pamet.



S desne strane, prema moru vide se dva stupa koji poput onih jablana koji lisjem suhijem čeznutljivo pružaju ruke prema nebu



Dolje na moru je Stinica. Tu je bila luka.



Tu, malo lijevo je bila zadnja stanica žičare



Zadnjim dijelom puta je trasa išla preko mora



Ispod ove nadstrešnice su vodilice po kojima se dovozio materijal nakon skidanja s užeta.



Ovaj stup je, pretpostavljam, služio za utege kojima se osiguravala nategnutost vučnog užeta





Vodilice



Skretnica



Ovdje su vjerovatno bili uređaji potrebni za iskrcavanje drva



Ovo je zatvoreni dio zgrade. Tu je bio dio pogonskog uređaja. Čemu služe ove pandže, nemam pojma!?



Oni zidovi u pozadini su naknadna dogradnja.



Ulaz kolica je s donje strane zazidan nakon prenamjene prostora. Dio uređaja izrađen je od vrlo kvalitetnih i pravilnih drvenih gredica koje su puno bolje odoljele zubu vremena



Pretpostavljam da je nakon ukidanja žičare, cijeli prostor bio prenamijenjen za neki turistički sadržaj (kamp?) pa su u ovom dijelu zgrade ugrađeni sanitarni uređaji (vulgo: ćenife





Ovdje su bili umivaonici. Očito je da je i ta funkcija prostora odavno dokinuta.



Noseći kotač vučnog užeta



Ovo je onaj dio uređaja gdje se kotači vagoneta usmjere na noseće uže. Noseća užad je odavno skinuta, pretpostavljam zbog toga jer su visila preko mora. Nema tragova načina pričvršćenja.



Noseći kotač vučnog užeta



Mjesto gdje vučno uže mijenja smjer tj. vraća se.



Službeno vozilo ekspedicije



Ovdje je bio ulaz. Vidi se kako je beton ozbiljno nagrižen.



Noseći stup



Temelj



Sve je gadno korodiralo



Evo komada nosećeg užeta



U jutarnjem plavetnilu nazire se stupologija po pravcu



Uvala preko koje je prelazila trasa žičare. Lijevo gore je hotelsko-turističko-boravišno-pansionska & apartmanska aglomeracija!



Idem dalje. Posljednji pogled na zgradu žičare...



... i otok Rab







Turističko naselje. Potpuno mrtvo ako izuzmemo nekoliko sveprisutnih Slovenaca



Logistika za svih 5 stanovnika u vansezonskom razdoblju



Ovo je valjda bila recepcija kampa



A ovo upravna zgrada drvnog kombinata? Prodaje se...



Pogled s Magistrale. Sunce je već sramežljivo odskočilo



Dobar zoom čini čuda



Ono gore što se ocrtava na obzoru bi trebala biti srednja postaja (okretnica)



Na Magistrali skrećem na cestu za Štirovaču (to je s druge strane brda, al' nema veze...)



Cestom je cca 15 km do krajnje (zapravo ishodišne obzirom na namjenu) stanice žičare



Penjem se, penjem. Moćna mašina brekće...



Kad Ti je bura svakodnevica onda ovako izgledaš



Sad sam na raskršću odakle vodi put do lokaliteta Dundović-pod. Tamo stremim



Pješačke staze su dobro obilježene



To su rečeni Dundovići. Među zidovima ima možda 3 metra razmaka za put+šikaru



Aha! Vučno uže! Znači da sam na dobru putu.



Stup i ja upravo ispod njega



Slijedim uže, ono zna put...



Ovaj stup ima svu užad iako mu fali dosta ostale opreme



Evo me na cilju br. 2 – okretište (ili zakretište? Bo?)



Pogled u smjeru Alana.
Bio sam prilično uzbuđen nalazom pa odmah upozoravam da fotke nisu baš u najlogičnijem slijedu. Sorry



Ovdje je morao biti neki motor



Fascinantna struktura vodilica po kojima su vagoneti klizali prema ambisu. Ja to zbog praktičnosti zovem "most"



Sidra noseće užadi. Čemu služi okrugli betonski komad, nemam pojma. Pretpostavljam da ima veze sa procesom instalacije užadi.





Konstrukcija je slomljena i ne drži se zgrade





Ovo je dio uređaja za natezanje vučnog užeta



Iz ovog smjera se dobro vidi zakrivljenost zgrade



Noseća užad se priključuju unakrst. Pretpostavljam radi smanjivanja bočnih sila na "mostu"



Utezi su vezani za onaj ranije pokazani uređaj za natezanje vučnog užeta





Stojim na rubu (brrr!) i gledam trajekte za Rab



Čitava konstrukcija je spojena zakovicama. Znači da su čitav pogon za zakivanje morali dovući ovamo.



Izlazne vodilice i stupovi u pravcu Alana





Opet one pandže



Aha! Znao sam da ovo mora postojati. Bunar s utegom kojim se natezalo noseće uže koje je drugim krajem sidreno na stanici na Alanu. Kako su sidra za užad prema Stinici ovdje, znači da je sličan uređaj morao biti tamo dolje. Najvjerovatnije su ga pretvorili u septičku jamu za one silne zahode.





Uteg je formiran od ovakvih bloketa s ručkom



Tek sam kasnije, promatrajući ovu sliku, vidio da je ulaz/izlaz asimetričan po visini. Iskreno, ne znam u kom se smjeru kretala žičara.



Pravac Alan





Još jedan pogled na konstrukciju "mosta"



I na otok Rab



Ima uzemljenje. Ex rasvjetni stup?



Oproštaj



Ovo je put po kojem sam došao



Vratio sam se na asfalt. Civilizacija! Idemo dalje



Flora + markacija



Pogled na međustanicu i "most"



Penjem se prema prevoju



Namreškani valići se sve teže razaznavaju



Opet okljaštreni stup. Kasnije su mi rekli da se gospićkim ciganima osladilo pa su navalili s brenerima...



Temelj



Velebitska travuljaga – vrlo neugodna za hodanje



Po razmaku sudeći, tu je moralo biti nešto od onakvih drvenih gredica



Nebesko plavetnilo brazdaju samo dva ruzinava užeta



Ovom stupu je ostao...



... jedan kotač-nosač vučnog užeta



Potpis autora



Tu je trasa već skoro vodoravna. Pogled prema početnoj stanici



I pogled prema moru. Tu je napravljeno parkiralište za planinare koji se od ovog mjesta razmiljuju po Velebitu.





Šterna s nakapnicom. Velebit nema vode.



Planinarski dom na Alanu







Ovo je, pretpostavljam, bio neki objekt industrijske namjene. Pilana?



A ovo je ishodišna stanica žičare



Vodilica nosećeg užeta



Ulaz/izlaz



S nutarnje strane



Ovo je, valjda, bilo ukrcavalište za teret



I tu nema motora



Opet ono okruglo gljivoliko, al' sad ima i nešto klinasto. Drvena obloga mi ukazuje da zasigurno ima veze s užadi u fazi montaže



Sidra noseće užadi (na drugom kraju je onaj uteg!)





Meni nepoznata svrha i namjena



Detalj spoja vodilice i nosećeg užeta



Ovdje je na noseće uže pričvršćeno još jedno



Vjerovatno je došlo do pucanja pa je uplet ovako osiguran



Narod bi rekao: Pomoću štapa i kanapa!



Igra svjetla i sjene. Mraka?



Građevinski detalji su bili solidno izvedeni, a kasnije su još solidnije razbijeni.



Žičara radi? Šipak!



U nastavku još par sličica lijepih velebitskih krajolika kroz koje me vodio nastavak puta prema Štirovači, Pazarištu i Gospiću





Na tom potezu ima ukupno oko 10 km ovakve ceste. Ako netko krene mojim tragom, upozoravam ga na opreznu vožnju jer ususret ima preko nekoliko veseljaka od Hrvatskih šuma koji voze kamione s prikolicama nakrcanih s 30-tak tona oblovine kao da je cesta jednosmjerna (naravno, u njihovom smjeru kretanja ). Ja sam jedno tri puta srećom izvukao živu glavu.















Za kraj još jedan zemljovid:



A = Stinica
B = Srednja stanica (zakretište)
C = Alan
Krugom sam označio mjesto gdje se odvaja staza za Dundović-pod i srednju stanicu

Svaki kvadrat na karti ima dužinu cca 1 km

Gledam ovo i jedino što mi pada na pamet je da je srednja stanica imala dva pogona i da je zato zakošena. I ono okruglo betonsko ... meni to liči na postolje od motora koji je pokretao uže/užad. Treba pogledati "U orlovom gnijezdu", tamo ima strojarnica žičare. Doduše i ovo u nekim segmentima dosta liči na Orlovo gnijezdo .

Kao i obicno kad je od Pfaffa, odlicno je.

No, kad pogledam slike i pomislim sto bi od ovog bilo u nekoj pametnijoj i sposobnijoj zemlji, odmah me neka muka hvata...

Barney

tomo je napisao/la:Gledam ovo i jedino što mi pada na pamet je da je srednja stanica imala dva pogona i da je zato zakošena. I ono okruglo betonsko ... meni to liči na postolje od motora koji je pokretao uže/užad. Treba pogledati "U orlovom gnijezdu", tamo ima strojarnica žičare. Doduše i ovo u nekim segmentima dosta liči na Orlovo gnijezdo .

Ne, ne. Srednja stanica je zakošena pa zato ima dva pogona. Tehnički gledano, to su dvije odvojene žičare. Osim toga, ta žičara radi po potpuno drugačijem režimu od gondolskog sistema a la "Orlovo gnijezdo" gdje imaš dva uravnotežena vagona slično kao kod uspinjače pa je snaga pogona relativno mala. Nije ni kao kod ex sljemenske žičare gdje se kabine, istinabog, kvače po potrebi na vučno uže, ali se isto tako i vraćaju makar i prazne.
Žičara s Alana je imala dva problema: prvo, potrebu kočenja jer se teret spuštao po je to posve drugačiji režim pogona i drugo, potpuno otsustvo bilo kakvog tereta u protivnom smjeru (samo prazna kolica) što eliminira ravnotežu...

Barney je napisao točno ono što je meni bilo u glavi dok sam čitao i gledao Pfaffof slikoputopis:

"Kao i obicno kad je od Pfaffa, odlicno je.

No, kad pogledam slike i pomislim sto bi od ovog bilo u nekoj pametnijoj i sposobnijoj zemlji, odmah me neka muka hvata... "

I još nešto: iako je već bilo tema o velebitskoj žičari na forumima, nikada nisam jajoliki betonski luk preko magistrale povezao s njom i uvijek kada bih išao prema Dalmaciji pitao bih se čemu služi i zašto je sagrađen. Sada sam konačno dobio odgovor na to pitanje!!!

Gdje li samo nađe ideje... - u svakom slučaju:

Zanimljivo, nikad mi na Alanu nije palo na pamet istraživati gornju stanicu. A ono sa srednjom je otkriće. Morat ćemo otvoriti i podforum Žičare.

Bravo, Pfaff! Bravo za reportažu i bravo za ispitivanje ceste Jablanac-Krasno (?). Jesi l' se ti to naputio u Gospić od Štirovače asvaltom preko Krasna ili si se guzio kroz Bakovac, možda kroz Pazarište, ili - najljepšom varijantom - uzdužnom velebitskom cestom kroz Dabre do Baških Oštarija? Uvijek mi je bila želja promotati se tim cestama. Noge su vidle svoje, sad je red na kotače.

Eh, da. Ova bi žičara trebala trupce (1 ili možda čak 3 ili više) hvatati dvama čeljustima, pa je onda nekad negdje (prije preseljenja u CIOS ili Metis) trebao biti i mehanizam za zatvaranje/otvaranje tih čeljusti na startu/cilju.

gaspa je napisao/la:Gdje li samo nađe ideje... - u svakom slučaju:

Hvala, hvala! I bijaše mi namjera izazvati ushit kod čitateljstva...

gaspa je napisao/la:Bravo, Pfaff! Bravo za reportažu i bravo za ispitivanje ceste Jablanac-Krasno (?). Jesi l' se ti to naputio u Gospić od Štirovače asvaltom preko Krasna ili si se guzio kroz Bakovac, možda kroz Pazarište, ili - najljepšom varijantom - uzdužnom velebitskom cestom kroz Dabre do Baških Oštarija? Uvijek mi je bila želja promotati se tim cestama. Noge su vidle svoje, sad je red na kotače.

Ne, Jablanac - Krasno, već Jablanac - Štirovača - Pazarište - Gospić.
Od Alana (planinarska kuča do Štirovače ima 8 km bijele ceste u dosta dobrom stanju, ali Štirovača - Pazarište je smrtonosna zbog onih mamlaza što voze oblovinu. Osobno se više ne bih uputio u takav poduhvat bez Lade Nive (zaspraven!)

Zanimljivo! Ja mislio da trupce voze iz Štirovače za pilanu Krasno (zato asvalt). Ali sad si me učvrstio u odluci da Velebit provozam uzduž i poprijeko. Bojao sam se da je dio cesta loš ili da su zatvorene rampama (kao nekad).

Netko dobronamjeran mi je sugerisao da se najbolje voziti negdje u svibnju jer šumari početkom sezone urede bijele ceste. Kad počnu prve jesenske kišurde (a već jesu), isperu se ceste pa postanu oranice od rahlog kamenja po kojemu je vrlo neugodno voziti (probo ja)...

Pfaff je napisao/la:...

...pisao Pfaff u 02:44. Pfaff, podesi sat na GMT+1 a ne na američko vrijeme. Pa onda spavaj kad sav pošten svijet spava.

Inače, kad se podforum već zove Razno, mogu i u temi malčice odstupiti od velebitske žičare (ali ostati na šumskoj cesti, koja može biti i velebitska). Glede tih problematičnih šumskih cesta pri biranju smjera valja proučiti i nadmorske visine. Neke ceste su, po mom iskustvu, skoro pa jednosmjerne, tj. u jednom smjeru (silaz) prolazne a u drugom (uspon) debelo nepreporučljive. Jedna od takvih je i Mrkopalj (Vojni Tuk) - Plana - Jasenak. Upotrebljivo prevozna upravo u tom smjeru. U obrnutom život zagorčava dvokilometarski uspon koji kilometar iza Jasenka, sa žlijebovima od spuštajuće se vode i šljunka razne granulacije (ako se kamenje oštrih rubova može nazvati šljunkom). Tu gume jako, jako trpe.

Slično je i u Žumberku. Upotrebljiv smjer je od žumberačke magistrale (Petričko Selo) preko Tomaševaca za Sošice a ne obratno, iako su ovdje (trenutno) poteškoće (stanje ceste) manje a svakako kraće.

gaspa je napisao/la:Tu gume jako, jako trpe.

Nista sto bi smetalo Ladi Nivi.

Barney

Kolega Pfaff napravio je ono što sam ja davno namjeravao, ali nisam se uspio nagovoriti. Reportaža je toliko detaljna da bi se mogla iskoristiti i kao promotivni turistički materijal i kao muzejski materijal. Gledajući četvrtu fotku od kraja, nekako me neodoljivo podsjeća na ovo:

Kadar je stvarno fascinantan. Evo kratkog putokaznog priloga u 4 sličice ( ako se već namjerite poć gore ):







Btw, evo mojeg savjeta kako izbjeći šleperske kaskadere u nepreglednim zavojima-odaberite nedjelju ili praznik i nema prioblema. Ja sam bio krajem svibnja u nedjelju i od Krasnog Polja, preko štirovače do Alana naišli smo samo na 1 ladu nivu i jedan obični auto. Cesta od Štirovače do Alana jest bijela, ali je dovoljno široka i ( za čudo ) tada i jako dobro poravnana i nasipana tako da se komotno moglo voziti u trećoj .

kico101 je napisao/la: Cesta od Štirovače do Alana jest bijela, ali je dovoljno široka i ( za čudo ) tada i jako dobro poravnana i nasipana tako da se komotno moglo voziti u trećoj .

Nije za čudo!Ceste po velebitu se redovito svake godine poravnavaju i nasipavaju.One važnije naravno,a one manje važne svake dvije godine.