Parenzanom od Buja do Poreča

Pfaff je napisao/la:Nema "no name..." ima možda "no natpisna tabla...". Vijadukt se zove Sv. Vital (San Vitale).

Apsolutno točno, ali nije mi se dalo čeprkat po starim kartama, nego mi je lakše bilo nazvat ga "No name".

nenek je napisao/la:@ LL: Prema sjećanjima mojeg pranoneta, to je bilo lijevo uz cestu kada ideš iz Livada prema Motovunu, i lijevo od sadašnjeg mosta. Mislim da nema ničeg više za vidjet tamo.

Protekla 3 dana sam proveo u sjevernoj Istri i usput navratio do Livada i Motovuna. Prošao sam stotinjak metara lijevo i desno od današnjeg cestovnog mosta, ali nema nikakvih tragova nekadašnjeg željezničkog mosta. Zapravo, stari tok Mirne (Fiume Quieto) je išao nešto sjevernije (vidi Pfaffovu kartu), a ovo danas je novi tok Mirne koji je vjerojatno prekopan u zadnjih 75 godina i izbrisan je svaki trag starog mosta.

Pogled na cestovni most.




Pogled na Livade, Mirnu i cestu D44 Lupoglav- Buzet- Ponte Porton


Pogled s Motovuna na trasu Parenzane. Slična slika kao i Nenekova, ali se vidi i postaja Motovun


ili zoomirano


Skroz desno-trasa Parenzane nakon izlaska iz tunela Motovun


Detalj sa jedne biciklističke staze. Ne znam koliko ova karta ima dokumentarističku vrijednost jer je načrčkana za bicikliste, ali trasa Parenzane je vjerojatno kopirana iz neke povijesne karte.

Nekoć sam skenirao karte s cijelom trasom iz Rosellijeve knjige. Moram to samo pronaći pa ću postati...

Eto i mene! Kao što ste vjerojatno već pročitali, prvog dana mjeseca kolovoza ljeta gospodnjega 2009. delegacija foruma zaputila se ispitati prohodnost trase nekadašnje uskotračne željeznice Trst-Kopar-Poreč, popularne Parenzane na relaciji od Buja do Poreča. Zapravo, krenuli smo od Livada prema Poreču, a onda u drugoj fazi obišli rutu Buje-Livade. Delegacija se sastojala od kompetentnih glavonja foruma: Kiki273 (admin za pitanja Istre za vrijeme turističke sezone), Jean (iskusni moderator Istarskih pruga) i LLeon (novopečeni su-moderator Istarskih pruga, vozač, kaskader...).

Krećemo, dakle, iz Livada. Za početak - zgrada bivšeg kolodvora Livade:


Ove kućice su vjerojatno isto obnovljeni željeznički objekti:


A ovdje je, moguće, bila nekakva željeznička radionica?


U blizini bivšeg kolodvora u Livadama postoji i muzej Parenzane! (postoji i Kiki ispred njega na ovoj slici)


U podnožju Motovuna skrećemo sa asfaltirane ceste na bijeli puteljak - nekadašnju trasu Parenzane. Kolege su se ponovno dobro spremile za ekšn - naveliko se maše kartama:


Vozeći se na stražnjem sjedalu LLeonovog vozila, na momente sam se osjećao kao u najkomfornijem vagonu HŽ-a. Naime, sjeo sam kraj prozora koji se ne da otvoriti, pa sam povremeno okidao slike kroz prozor ili kroz prednju šajbu (LLeon mi je davao upute kako otvoriti prozor, ali...).

Drugi su prije mene već naveli imena objekata, pa ja neću gubiti vrijeme tražeći po karti ponovno gdje je što. Ovaj mostić je negdje ispod Motovuna:


...kojeg smo obišli i prišuljali mu se sa zapada:


Prolazimo kolodvor Motovun i ulazimo u tunel:


Uskoro smo se našli na čistini prije koje se strmi zavojiti puteljak odvaja u brdo. Sudeći prema obliku okolnog stijenja, ova čistina je definitivno antropogenog karaktera, a nakon konzultacije karti zaključujemo da se nalazimo na mjestu nekadašnje stanice Karojba:


Pogled unatrag i već spomennti puteljak. Ovako kad pogledam, izgleda mi kao da se trasa zapravo odvaja od njega:


Na obližnjem brdu - crkvica:


Nastavljamo dalje i uskoro se ispred nas ukazuje kameni vijadukt. Zaustavljamo se radi slikanja. Vandali su se poigrali sa tablom :










Nakon vijadukta - dritura! Ovuda je vlak sigurno pičio 40 na sat!


Uskoro opet čistina i tragovi ljudske ruke! Bivša stanica Rakotule:


Nasuprot ovog proširenja naišli smo na betonirani dio koji s gornje strane izgleda kao šaht na podzidu. Beton usred ničega, na mjestu nekadašnje željezničke stanice pobudio je naš interes i morao sam otići istražiti o čemu se radi. Uslijedilo je razočarenje - prazne patrone od sačmarice razbacane svud uokolo i stalak za vješanje ulovljene divljači s donje strane betonske strehe potpuno su jasan znak da se ne radi ni o kakvom željezničkom, već isključivo o lovačkom objektu.

Sjedamo u auto i nastavljamo dalje. Vrlo brzo pred nama se ukazuje još jedan vijadukt (u međuvremenu smo naučili da nije "No name", nego Sveti Vital):






I puca nam... pogled!




Sa vijadukta u usijek:


Pa po zavojima:


I stižemo u Vižinadu:


Kratka konzultacija još jedne karte na koju nailazimo usput:


Krećemo glavnom cestom. Uskoro građevina karakteristične arhitekture - kolodvor Vižinada:


Dalje je trasu apsolutno nemoguće pratiti autom. Lutali smo kroz polja gdje bi trasa prema karti trebala prolaziti, ali ta su polja išarana tolikom brojem raznih staza i puteva, da jednostavno bilo koji od njih može biti trasa Parenzane. Slična je situacija i u selu Labinci, gdje je razvoj sela potpuno zbrisao trasu sa lica zemlje. Seoske uličice sada idu sasvim drugim smjerovima i presjecaju trasu pod svakakvim kutevima.

Slijedeću sigurnu točku Parenzane nalazimo tek u Poreču - bivši kolodvor i radione danas služe kao garaža, praonice i radionice porečke ekspoziture Autotransa:










Ovakav znak u Poreču! Upozorava li nas to on na prijelaz preko trase?


Ne, nažalost. Jedini vlak kojega se može vidjeti na zapadnoj obali Istre izgleda ovako:


Slijedeće naše odredište je Červar porat, a zadatak - osvježenje u moru! Tu ću za sada prekinuti ovu svoju reportažu, a nastaviti sutra poslije posla (nadam se...)

Jean je napisao/la:LLeon (novopečeni su-moderator Istarskih pruga...)

Ne mogu bit moderator (a ni su-moderator) nečega što više ne postoji na forumu.

Jean je napisao/la:Vozeći se na stražnjem sjedalu LLeonovog vozila, na momente sam se osjećao kao u najkomfornijem vagonu HŽ-a.

Pa naravno, to je dobro poznata udobnost francuskih auta.

Jean je napisao/la:Naime, sjeo sam kraj prozora koji se ne da otvoriti, pa sam povremeno okidao slike kroz prozor ili kroz prednju šajbu (LLeon mi je davao upute kako otvoriti prozor, ali...)

Imao si ti i drugi prozor koji se dao otvorit, ali si bio toliko krmeljav i mamuran od filmova u Motovunu prethodnu noć... Daj bog da iman škužu da ne moran puno slikavat. Ah, da, prozor riješen. Da vidiš samo kako banalna greška. Preduga vida tamo gdje ne smije bit.

Jean je napisao/la:Na obližnjem brdu - crkvica:
https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010054.jpg

Brkač (San Pancrazio di Montona)

Vidim da fotić nije bio mamuran, i da su slike super. Hoćemo još!!! :wave:

Vaš putopis je izvanredan i iz njega sam mnogo naučio prije vlastite avanture. I ja mislim da se dobro nadopunjujemo. Možda bi oba putopisa trebalo udružiti!

LLeon je napisao/la:

Jean je napisao/la:LLeon (novopečeni su-moderator Istarskih pruga...)

Ne mogu bit moderator (a ni su-moderator) nečega što više ne postoji na forumu.

Mislio sam na ovo sjedinjavanje podforuma, zahvaljujući kojem smo postali sumoderatori onoga što se do prije koji dan zvalo Istarskim, odnosno Riječkim prugama...

LLeon je napisao/la:

Jean je napisao/la:Vozeći se na stražnjem sjedalu LLeonovog vozila, na momente sam se osjećao kao u najkomfornijem vagonu HŽ-a.

Pa naravno, to je dobro poznata udobnost francuskih auta.

Znam. I sam vozim Francuza

LLeon je napisao/la:

Jean je napisao/la:Naime, sjeo sam kraj prozora koji se ne da otvoriti, pa sam povremeno okidao slike kroz prozor ili kroz prednju šajbu (LLeon mi je davao upute kako otvoriti prozor, ali...)

Imao si ti i drugi prozor koji se dao otvorit, ali si bio toliko krmeljav i mamuran od filmova u Motovunu prethodnu noć... Daj bog da iman škužu da ne moran puno slikavat.

Eh, moraš ti sve otkriti! Ja sam se tješio kako sam našao dobar alibi... :klo-klo:

LLeon je napisao/la:Ah, da, prozor riješen. Da vidiš samo kako banalna greška. Preduga vida tamo gdje ne smije bit.

Sad mi izbijaš iz ruku i alibi za slijedeći put...

Okupali smo se i krećemo dalje. Penjemo se u Buje, gdje dolijevamo benzin (koji je, zbog promjene PDV-a taj dan poskupio, da bi već slijedeći dan ponovno pojeftinio...) u auto i hladno piće u sebe. Kiki nas vodi prema bivšem kolodvoru Parenzane. Prvo dolazimo do nekakvih skladišta i industrijskih hala, za koje Kiki smatra, a elementi fasade (nosivi stupovi i štukature iznad prozora i vrata) pospješuju tezu kako se radi o bivšim željezničkim radionicama:


Kućica pored također izvedbenim detaljima neodoljivo podsjeća na slične kućice u Livadama i Poreču:






U krugu istog industrijskog pogona još jedna katnica čija arhitektura upućuje na željeznicu:


I konačno, samo desetak metara dalje od nje - kolodvorska zgrada!






Ono što Pfaff zove civilnom stranom, danas je dvorište u kojem stanovnici koji su zaposjeli zgradu parkiraju aute, ali i provode ovo veuće poslijepodne:


Ovakve nosače svjetiljki vidjeli smo i na zgradama kolodvora Motovun, Vižinada i Livade:


Tabla sa nazivom mjesta je novijeg datuma:


Čitavo prizemlje danas koristi HAK. Čak i bivše ćenife koriste kao svoje prostorije:


Otvorena vrata kolodvorske zgrade!


Pa kad su već dani otvorenih vrata, da malo zavirim unutra! Kružne stepenice su u kolodvorskoj arhitekturi ostale popularne do dana današnjega:


Penjem se njima na prvi kat:




Nastavljam i na drugi, ali tamo su još ozbiljnije shvatili dane otvorenih vrata, pa su valjda odlučili goste dočekati filanom paprikom ili nečim sličnim... Kako ne volim miris paprike, a bogami niti razjašnjavanja sa vlasnikom stana (i pripadajućeg stubišta), odlazim otkud sam i došao bez okinute fotke...

Kvaka na vratima kolodvora je očito originalna:


Sa kolodvora puca prekrasan pogled na sam grad Buje:


I njegova dva kampanela:




Nastavljamo dalje trasom. Strmom kružnom uličicom, pa lijevo i završavamo u nečijem dvorištu. Sasvim je jasno da smo na trasi Parenzane, ali dalje ćemo morati obilazno. Vraćamo se na glavnu cestu, ali već nakon dvadesetak metara tabla Parenzane navodi nas ponovno na trasu koja vodi kroz borovu šumu. Pod kotačima pršte češeri, a zvuk cvrčaka nadjačava LLeonove konje pod haubom. Uskoro sa naše desne strane uočavamo detalj infrastrukture - kilometarski stupić! Kaže 59km. Pretpostavljam od Trsta:


Nastavljamo ravno trasom i već kroz koju minutu ponovno nailazimo na čistinu sličnu onoj u Karojbi ili Rakotulama - ostaci nekadašnje stanice, s time što su ovdje ostali i temelji zgrade, a Turistička zajednica je postavila i tablu - Triban:


I kolega je u daljini uočio nešto interesantno:


Put dalje izgleda ovako:


Uskoro još jedan kilometarski stupić - ovaj kaže 62km!


Pa onda vrlo brzo i slijedeći koji kaže 64km:


LLeon u totalno nekarakterističnoj pozi - ne samo da se nije nigdje spentrao, nego je skoro legao na pod!




Pogled prema Poreču sa 62. kilometra:


...i prema Trstu:


Prvi od dva gljivarska tunela odsječen je od trase. LLeon se prvo pješke probio kroz trnje i koprivu visoku do prsa, a onda se vratio, sjeo u auto i otpeljao i nas do portala tunela:


Suprotni portal istoga tunela:




Drugi gljivarski tunel:


Na kolodvoru Grožnjan su nas napali nekakvi kerovi, pa je LLeon okinuo fotku i opalio po gasu. Neposredno poslije njega prolazimo ispod nekakvog mostića:


I uskoro opet nailazimo na kilometarski stupić. Na ovome piše 67km:


Spuštamo se prema Kostanjici. Na jednom mjestu otvara se prekrasan pogled na unutrašnjost Istre:




Ovdje se, pretpostavljam, gradi Y:




Uskoro prolazimo ispod još jednog mosta i dolazimo do tunela Kostanjica:




Suprotna strana:


Već je opisano kako se u ovom tunelu svjetlo samo pali, gasi i generira struju. Evo da to još jednom dokumentiramo:


Nešto se samo pali, nešto se samo gas :hm:i, a mi unatoč svemu nastavljamo dalje... Spuštamo se nizbrdo do bivšeg kolodvora Završje:






U gradnji ili popravku kolodvorske zgrade korišteni su čak i stari kilometarski stupići. Sudeći prema broju na stupiću (72,2) zaključujem da nije donešen izdaleka (od stupića sa oznakom 67 prošli smo otprilike 5km), alii po činjenici da ostali stupići koje smo vidjeli uz trasu nemaju oznaku hektometra, moja je pretpostavka da su na cijeloj trasi mijenjani stupići, a ovaj da je iz one prve serije, vjerojatno u nekoj fazi korištenja pruge zamijenjen drugim:




Dionica od Završja do Livada najinteresantnija je dionica Parenzane sa puno infrastrukturnih objekata - tunela, mostova i vijadukata. Evo par slika:






Podzid označava mjesto nekadašnje stanice Oprtalj:


Uskoro još jedan, posljednji kilometarski stupić kojega smo vidjeli do Livada:


Ostaci srušenog mosta:


I to je to od Parenzane. Stigli smo u Livade (nema smisla da stavljam iste fotke kao na početku). Uslijedila je okrepa i sređivanje dojmova na starom, moglo bi ga se već pomalo nazivati i legendarnim mjestom - Kika Lupoglav! Konzultirali smo vozni red i ustanovili kako do križanja vlakova iz Pule za Lupoglav i iz Buzeta za Pulu imamo dvadesetak minuta - taman za "kavu"... Kako smo jutros, prolazeći za Livade na lupoglavskom kolodvoru vidjeli dva Džemsa, potajno smo se nadali da će barem jedan od ova dva vlaka biti klasika, ali ništa od toga. Iz Pule stiže Kikijev Šved - 033:


A iz Buzeta uskoro Šved 008:


Na prvom kolosijeku, kao i uvijek odmaraju dva Šveda - 018 i 026




A na petom kolosijeku, sa par teretnih vagončića - Džems 049:


Evo i slike koja se rijetko može vidjeti u Istri - čak pet vučnih vozila naguranih u jednoj fotki:


Kondukterka se ukrcava - putnici, spremite karte!


Ode osmica prema Puli:


2062 049 preuzima ulogu manevarke i ranžira vlak kojeg će, vjerojatno, sama i otpeljati prema Puli ili prema Sloveniji:




I to je to. Hvala Kikiju i LLeonu na još jednom odličnom danu, a svima ostalima hvala na pažnji...

Baš lijepo, vrlo sam zadovoljan...

Da ne ponavljam ono što sam već napisao u fresherovom putopisu.

Ali ću dodati: koliko osjećaja i smisla za otkrivanje detalja (otuđeni hektometarski stupić). Iz takvih stvari moglo bi se izvući nešto što već sam planiram godinu dana, a što ću obrazložiti u prijedlozima aktivnosti Štaciona.

https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010144.jpg

Ne gradi se Y, to je cesta Porte Porton - Nova Vas, po njoj se može na Y u čvoru Nova Vas

Dečki svaka čast na reportaži!

https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010031.jpg

Ovo je zgrada željezničkog skladišta, nije bila radionica, ali je imala prostor za osoblje lokomotiva koje se mijenjalo u Livadama, te nadupunjivale vodom i ugljenom lokomotive. nažalost vodotoranj je sada sastavni dio privatne obiteljske kuće koja se nalazi na izlazu iz stanice Livade u smijeru Trsta sa lijeve strane.

Jean je napisao/la:Ono što Pfaff zove civilnom stranom, danas je dvorište u kojem stanovnici koji su zaposjeli zgradu parkiraju aute, ali i provode ovo vruće poslijepodne:
https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010105.jpg

Ovo nije civilna već službena strana kolodvorske zgrade. Zgrada je bila južno od pruge. Novi korisnici su zatvorili nekadašnju čekaoničku nadstrešnicu radi povećanja životnog prostora (to je ono popljuskano smeđkastom žbukom). A i kažot s ćenifom je dograđen.

https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010144.jpg
Malo je van teme, ali kad ste je vec spomenuli, vozio sam se po toj cesti vec dva puta, moram priznati kvalitetno odradjen posao, Buzetu je to trebalo, a ne penjanje na Buje ili na Vizinadu za doc do mora.

Narcis je napisao/la:https://2img.net/h/i107.photobucket.com/albums/m295/brki/Zeljeznice/Parenzana%2001082009/P8010144.jpg
Malo je van teme, ali kad ste je vec spomenuli, vozio sam se po toj cesti vec dva puta, moram priznati kvalitetno odradjen posao, Buzetu je to trebalo, a ne penjanje na Buje ili na Vizinadu za doc do mora.

Jel' to nova trasa ili ona stara cesta duž Quieto koja izbija na most kod Antenala?

Nova trasa.

Narcis je napisao/la:Nova trasa.

Aha! Malo lijevo odavde?

Ne, nego desno u odnosu na most Mirna, sa nove trase se ne vidi most, jer je kanjon Mirne dosta zavojit, barem mi se čini da ne, uvijek sam vozio smjerom Nova Vas-Ponte Porton, kad budem vozio u suprotnom smjeru, baš ću obratiti pažnju.