I videl sem daljine meglene i kalne...
4 posters
Stranica 1 / 1.
I videl sem daljine meglene i kalne...
(Putovanja jednog Primorca Bilogorjem i Podravinom)
Tematska pjesma: https://www.youtube.com/watch?v=reGhLRJM1xI
Već dulje vrijeme cendram i kenjkam kako kolege željeznicoljupci u kontinentalnom dijelu Lijepe naše imaju mali milijun različitih prilika za putovanja i fotkanje. Ja jadan imam prugu do Zagreba i onu jednu u Istri.
Da me utješe, Stanley i Portos su mi odlučili organizirati jedan kontinentalni izlet pa evo što sam vidio...
Digli smo se k'o pekarski kalfe u cik zore (sic!) i stigli na glavni kolodvor Zagreb. Za razliku od sajmene subote, ova je nedjelja osvanula maglovita i cmocava. Kralj nas je čudno i svisoka gledao i pitao se (vjerovatno) da koji nam je krampus...
Lijevo magla (megla?)...
... desno magla.
Usprkos sirenskom zovu, nepokolebljivo smo krenuli ka putničkoj blagajni...
... pored austrougarskih stupova oličenih u zagrebačkoplavu boju...
... i ispod displeja...
Stanley je predložio rutu Zagreb – Kloštar – Koprivnica - Zagreb, a Portos i ja smo samo govorili "I meni isto". S time da sam ja podastreo i iskaznicu HAK-a pa me došlo malo manje!
Na radnoj strani kolodvora bila je isto magla.
Portos je ratovao s nestašnim žnirancima koji su neprestance pokušavali voditi neku svoju neovisnu politiku...
Stanleyu u čast prošetali smo do muzejskog poštanskog vagona.
Ovo ne sniježi nego su se kapljice vlage nahvatale na prljavi objektiv (Drempa, di si? On tako dobro glanca... )
Vlak je 983, opće mjesto željeznicoljubačkih putešestvija. Ide on do Osijeka, al' mi ćemo dolje u Kloštru (podravskom). Evo i stanica na prvoj etapi putovanja.
Ja prvi put u Macosi. Majstora još nema pa da zavirim u upravljačnicu
Taman broj. Majstor + 3 željeznicoljupca (Jer je Drempa, usprkos obećanjima, očito odlučio izočiti današnjem iventu)
Teta kondorica nam je uredno spreluknjala karte. Vagon je bio osrednje popunjen, a putnici su uglavnom kunjali. Za razliku od mene, njima ovo putovanje nije novina.
Moj domaćin manifestira ranojutarnju živahnost
Zaustavili smo se na nekom pustom i maglovitom kolodvoru. Primijenio sam američku metodu: usporedbom VR-a i staničnog sata, zaključio sam da smo na kolodvoru Križevci. Ovdje sam posljednji put bio kao klinac pred nekih 55 godina. Povjest se ponavlja...
Tada još nije bilo pothodnika!
Stanična zgrada je u dobru stanju. Osim onog šmrkljivog prozora na zabatu glavne zgrade
Vlak u Križevcima izvodi neku čudnu kadrilu. Najprije ga izvuku skroz naprijed preko ulaznog signala u pravcu Koprivnice. Naravno da ŽCP ima spuštenu R, a motorizirani nam spominju...
Onda nas vrate skroz na drugu stranu stanice i tu smo čekali dok se Portos nije ukrcao. On je išao s čvrstog terena slikati cijelu proceduru.
Sad smo promijenili smjer i vozimo se natrag prema Bjelovaru i Kloštru. Ovo će tako biti sve dok ne izgrade spojnu prugu na Sv. Ivan Žabno. Dakle: načekat ćemo se. Zanimljivo je da pruga od Križevaca do Žabna nema varene tračnice, valjda u očekivanju novog prometnog rješenja, pa vlak još uvijek ima onaj lijepi praiskonski klakete-klak zvuk...
Stajalište Mišulinovac.
Interesantan set gospodarskih objekata pored kolodvorske zgrade
Desno od pruge vidi se žbunje i šikara te nepožnjevena ambrozija koja je, ovako pocrnjela, zasigurno izgubila svu učinkovitost.
Vođa puta
Portos po n-ti put pokušava dobiti Drempu na mobitel e da bi saznao razloge nenajavljene njegove izočnosti
Vlak iz istog vlaka – promiče ljepljiva šikara
Eto nas na stajalištu Paulovac. Upozoren sam da se bližimo kraju Bilogorskog kraja.
Vlak iz istog vlaka – promiče ljepljiva šikara, ali ovoj put s lijeve strane. Imali smo cijeli odjeljak za sebe pa je promjena položaja bila jednostavna.
Evo nas u poznatom tunelu Paulovac. Kaže Stanley da je prijelomnica gradijenta u tunelu prava granica dviju županija/regija
Maglaaaa svudaaaa, magla oko nas. Žilorez od prizora
"A što ćete, glad je vrag!"
Sendviču uprkos, naš Stanley ne prestaje sipati informacije iz svoje željezničke enciklopedije...
... sveudilj iskazujući čednu skromnost!
Ovo je seabral detaljno obradio, ali ja jednostavno ne mogu odoljeti
Primjećujem razliku – ovo je sad podravska tundra
I evo nas u Kloštru. Mrzlo je. Na rubu male skupine službenih lica, zamjećujemo poznatu spodobu s isukanim objektivom
Prometnik pod budnim Stanleyevim okom ispraća vlak prema Osijeku.
Ode on u plave maglene daljine...
S ovim ćemo put Koprivnice, al' daj najprije kavu, ako ti je išta sveto u životu
Vedran Zeman nas je lijepo dočekao, počastio nas kavom u staničnom bircu i ispričao nam svoje dogodovštine s HŽ-ovim voznim redom prilikom svakodnevnih putovanja na posao u Križevce i natrag. Već samo zbog toga se isplatilo stati u Kloštru
Birc je ugodan, al su djelatnici nekako stidljivi
Nakon što sam ja bacio koplje u trnje, Stanley je ostao jedini ovisnik u ekipi pa mu se nekako teško izboriti za užitak. Znam kako mu je...
Dalje ćemo s 6804, 36 minuta lagodne vožnje.
Pozdrav Vedranu Z i njegovom topu
Ovaj nije naš. Šta on tu ima slikati kraj nas trojice ovlaštenih i registriranih?
Tik pred naš odlazak, iz mraka je dobrundao žuti Šved (a da kakav bi i mogao biti Šved? pa žuto je njihova boja )
Mislio sam da takav postoji jedino u Karlovcu na brzoj liniji za Mrzlo Polje
Bili smo gotovo jedini putnici i bez pardona smo se majstoru uvaljali u upravljačnicu. Lijepo nas je primio i svašta nam pokazao i ispričao. Ja sam kao + dobio sjedeće mjesto što mi je omogućilo slikati kolege iz žablje perspektive. Pogledajte taj Stanleyev orlovski pogled uperen u daljinu...
Leve Bjelovar, desne Koprivnica
Ravno k'o po žnori – za mene je to gotovo nepoznata stvar (ako izuzmemo onaj kilometar oko Vodnjana). Osobito me razveseli kad vidim nizbrdokaz na kojem važno piše 0.5. Nikad vidio...
Ja nebih bio ja da ne napravim filmić iz upravljačnice.
Ovo bi baš moglo lijepo poslužiti kao ilustracija za AGM-ovo "Jesenje veče"
Prilaz Đurđevcu. Ima tu i teretnih, pardon skladišnih, kolosijeka
Čak se netko i ukrcava. Brižna, sva se stisla od zime
Nije točno da se samo stare babe bacaju pod vlak. Evo jednog zekana koji je ostvario svoje suicidalne nakane. Veli majstor da ih ima dosta jer kad uđu među tračnice ne znaju van (a vlak je uvijek brži)...
Opet jedan ŽCP sa spuštenom R. Majstor svejedno trubi k'o lud.
Ovaj dio pruge ima likovne signale. I svi lijepo funkcioniraju
Ulazimo na kolodvor Virje
Što smo bliže Koprivnici, ima sve više putnika
Joooj. Znam nekoga tko ovome ne bi mogao odoljeti!
Idemo dalje. Malo desno...
Malo ravno...
Pa malo lijevo...
Pa opet malo ravno...
Pa desno...
Pa još više desno...
I evo nas u Novigradu Podravskom.
Tu me obuzela sjeta jer sam se sjetio dragog prijatelja rodom iz Novigrada koji je pred 10-tak godina preselio u vječna lovišta...
Više nitko ne šalje ništa na otpremu. Staro skladište ostalo je kao svjedok nekog drugog i drgačijeg života. Koliko je samo pošiljaka hrane otpremljeno odavde rođacima ili studentima u Zagreb ili nedajbože Rijeku. Eh, daaaa...
ŽCPR na ulazu u kolodvor Bregi.
Čeka da prođemo pa da sve vrati u prvobitno stanje. Kišobran ukazuje na pretstojeći put do neke druge lokacije
Ima i ćenifa!
Tamo naprijed je kao neki tobogan na pruzi
I napokon – Koprivnica. Kolosijeci lijevo vode prema Križevcima i Zagrebu. Tuda ćemo se vratiti.
Koprivnički kolodvor je velik što se vidi i iz ovog pogleda (nikad se neću naviknuti na ove portale)
Naslućujem kuda će nas odvesti tračnice...
... na II. peron, 1. kolosijek!
Osamljeni Šved grli bika u šturcu
Naš majstor ide doma, a ovaj s kapicom će Macosu odvesti na namirivanje
Bok, Macosa! Bok, majstore i hvala za gosporimstvo!
Ima i pothodnik. Sav je u srčekima
Cijeli dan je bila magluština. Sunce se pojavilo kad sam htio uslikati kolodvorsku zgradu
Onda sam se sakrio iza stupa. Zgrada je zbilja lijepa i lijepo obnovljena
Tek toliko da se zna kuda smo došli, iako čujem da su kokota dobro očerupali!
Dok su moji organizatori istraživali moguće opcije povratka u Zagreb, ja sam odlutao pogledati kolodvor.
Ovo je, po običaju, za ljubitelje tekstura. Jel' kut pod 90°, gospodo?
RAP
Odjavnica s bikom
Vatrogasni vagon (?)
Vagon spavaćeg vlaka Kloštar – Koprivnica (nedjeljom ne vozi )
Na koprivničkoj stanici se očevidno održava puno vozila. Ova remiza je novogradnja. Kolosijek je malo stariji...
Lijepo složena podvozja
Osovinski sklopovi
Opruge
Odbojnici
Kraj puta. Nema dalje... Tužna simbolika...
Pogled prema suncu
I pogled prema Stanleyu u prirodnom habitatu
Glad je pomalo činila svoje pa smo odlučili provjeriti drži li vodu preporuka koju nam je Miško iz Debrecena svojedobno dao glede neke čuvene pivnice u Koprivnici.
Ovo je kolodvor sa civilne strane. Lijepo izgleda
Ima i rampu za teže pokretne. Šteta je jedino da su vrata zaključana
Ovo je polazna točka naše potrage za koritom. Kako nismo našli ni crkve ni mahovinu (iako smo imali iscrpnu diskusiju glede upotrebljivosti tih tehnika orjentacije), odlučili smo pitati nekog aboridžana. Problem je bio da nismo našli nijednog. Grad se doimao pustim...
Stanley je zaključio da kolodvor mora biti na rubu grada pa da, prema tome, treba ići u ovom smjeru...
Onda smo ipak sreli jednog veselog lika koji nam je doslovce u metar objasnio kako da se orjentiramo.
Došli smo na trg Sv. Florijana i ustanovili zašto nam je zima!
Ha! To je to – Pivnica "Kraluš". Iako bi Stanleyu pasalo zapaliti poslije moćnog obroka kojem smo se nadali, odustali smo od terase (vidi gore)
Unutrašnjost pivnice i kamin koji podsjeća na vučedolsku golubicu
Jedan jako ljubazni stariji gospodin za susjednim stolom nas je iz prve ocijenio strancima i upozorio na ovaj vitraž. Ipak smo u kolijevci naivaca (slikarskih, a možda i financijskih – ovo će se tek vidjeti)
Ovaj osmjeh ukazuje da je konobar našu narudžbu primio k znanju
Moj obrok – pohani svinjski odrezak na bečki način i heljdina kaša
Njihov obrok – teleće pečenje i pekarski krumpir
Bažulova salata s bučinim uljem
Bilo je odlično (i ne preskupo). Egerke, hvala na preporuci
Vani se ispomolilo sunce pa se i meteorološki stup odmrzao.
Krenuli smo natrag. Primjećujete kako ekipa kroči puno krepčim koracima?
Lijepa kuća iako u jako derutnom stanju.
Lijepa firma iako u jako derutnom stanju
Ovog smo se u zadnje vrijeme nagledali na dalekovidnici
Evo nas natrag na kolodvoru. I ovdje je dva stupnja toplije nego prije dva sata
Vodonapojnik
Njega čekamo. Izgleda da ćemo u Zagreb međunarodnim vlakom.
Ipak nećemo. Međunarodni vlak vozi samo do Koprivnice. Onda presvlači kaput, mijenja broj i postaje putnički!
Kao što piše gore, 2208, još sat i pol lagodne vožnje.
Do polaska stignem malo prošnjofati po kolodvorskoj zgradi. Viiidi, naš kolega forumaš i dvorski fotograf je i ovdje nazočan!
Šalter sala iliti biljeternica
Teta na blagajni me grdo gledala pa sam slikao samo displeje
Opet jedan austrougarski kapitel
Evo našeg vlaka. Stiže hrvatski Mađar iz Magyarske. Poslije će mi Portos detaljno objasniti razliku između originalnih i renoviranih Mađara. Zna im čak i brojeve, a to me oduvijek fasciniralo...
Gdje ima struje ima i ovakvih naprava...
Evo našeg kondora. Procvikao je moju kartu, a onda upitao Portosa i Stanleya: "Vi imate isto?" Kad su oduševljeno potvrdili, samo je odmahnuo rukom i otišao dalje.
Koja čudna imena?
Krupnim koracima prema izlazu
Grad pašteta i slomljenih krila
Malo potšišati i bila bi po PS-u
Ovo je nekoć bio grad najboljih šunki.
I tako smo se dokotrljali do Zagreba. Oprostio sam se od prijatelja i zahvalio im na organizaciji i lijepom druženju te ih poslao kućama njihovim. Nažalost, kasnije sam saznao da tamo nisu stigli jer su zaglavili na
Evo, po običaju i kako se pristoji, malog zemljovida. Ružičasto je trag kojeg sam/smo ostavili
Službeno vozilo ekspedicije (a.k.a. Pfaffmobil) je čekalo pa sam zapalio put Rijeke. No, to je već tema za neki cestovni 4rum
Ah, da:
Tematska pjesma: https://www.youtube.com/watch?v=reGhLRJM1xI
Već dulje vrijeme cendram i kenjkam kako kolege željeznicoljupci u kontinentalnom dijelu Lijepe naše imaju mali milijun različitih prilika za putovanja i fotkanje. Ja jadan imam prugu do Zagreba i onu jednu u Istri.
Da me utješe, Stanley i Portos su mi odlučili organizirati jedan kontinentalni izlet pa evo što sam vidio...
Digli smo se k'o pekarski kalfe u cik zore (sic!) i stigli na glavni kolodvor Zagreb. Za razliku od sajmene subote, ova je nedjelja osvanula maglovita i cmocava. Kralj nas je čudno i svisoka gledao i pitao se (vjerovatno) da koji nam je krampus...
Lijevo magla (megla?)...
... desno magla.
Usprkos sirenskom zovu, nepokolebljivo smo krenuli ka putničkoj blagajni...
... pored austrougarskih stupova oličenih u zagrebačkoplavu boju...
... i ispod displeja...
Stanley je predložio rutu Zagreb – Kloštar – Koprivnica - Zagreb, a Portos i ja smo samo govorili "I meni isto". S time da sam ja podastreo i iskaznicu HAK-a pa me došlo malo manje!
Na radnoj strani kolodvora bila je isto magla.
Portos je ratovao s nestašnim žnirancima koji su neprestance pokušavali voditi neku svoju neovisnu politiku...
Stanleyu u čast prošetali smo do muzejskog poštanskog vagona.
Ovo ne sniježi nego su se kapljice vlage nahvatale na prljavi objektiv (Drempa, di si? On tako dobro glanca... )
Vlak je 983, opće mjesto željeznicoljubačkih putešestvija. Ide on do Osijeka, al' mi ćemo dolje u Kloštru (podravskom). Evo i stanica na prvoj etapi putovanja.
Ja prvi put u Macosi. Majstora još nema pa da zavirim u upravljačnicu
Taman broj. Majstor + 3 željeznicoljupca (Jer je Drempa, usprkos obećanjima, očito odlučio izočiti današnjem iventu)
Teta kondorica nam je uredno spreluknjala karte. Vagon je bio osrednje popunjen, a putnici su uglavnom kunjali. Za razliku od mene, njima ovo putovanje nije novina.
Moj domaćin manifestira ranojutarnju živahnost
Zaustavili smo se na nekom pustom i maglovitom kolodvoru. Primijenio sam američku metodu: usporedbom VR-a i staničnog sata, zaključio sam da smo na kolodvoru Križevci. Ovdje sam posljednji put bio kao klinac pred nekih 55 godina. Povjest se ponavlja...
Tada još nije bilo pothodnika!
Stanična zgrada je u dobru stanju. Osim onog šmrkljivog prozora na zabatu glavne zgrade
Vlak u Križevcima izvodi neku čudnu kadrilu. Najprije ga izvuku skroz naprijed preko ulaznog signala u pravcu Koprivnice. Naravno da ŽCP ima spuštenu R, a motorizirani nam spominju...
Onda nas vrate skroz na drugu stranu stanice i tu smo čekali dok se Portos nije ukrcao. On je išao s čvrstog terena slikati cijelu proceduru.
Sad smo promijenili smjer i vozimo se natrag prema Bjelovaru i Kloštru. Ovo će tako biti sve dok ne izgrade spojnu prugu na Sv. Ivan Žabno. Dakle: načekat ćemo se. Zanimljivo je da pruga od Križevaca do Žabna nema varene tračnice, valjda u očekivanju novog prometnog rješenja, pa vlak još uvijek ima onaj lijepi praiskonski klakete-klak zvuk...
Stajalište Mišulinovac.
Interesantan set gospodarskih objekata pored kolodvorske zgrade
Desno od pruge vidi se žbunje i šikara te nepožnjevena ambrozija koja je, ovako pocrnjela, zasigurno izgubila svu učinkovitost.
Vođa puta
Portos po n-ti put pokušava dobiti Drempu na mobitel e da bi saznao razloge nenajavljene njegove izočnosti
Vlak iz istog vlaka – promiče ljepljiva šikara
Eto nas na stajalištu Paulovac. Upozoren sam da se bližimo kraju Bilogorskog kraja.
Vlak iz istog vlaka – promiče ljepljiva šikara, ali ovoj put s lijeve strane. Imali smo cijeli odjeljak za sebe pa je promjena položaja bila jednostavna.
Evo nas u poznatom tunelu Paulovac. Kaže Stanley da je prijelomnica gradijenta u tunelu prava granica dviju županija/regija
Maglaaaa svudaaaa, magla oko nas. Žilorez od prizora
"A što ćete, glad je vrag!"
Sendviču uprkos, naš Stanley ne prestaje sipati informacije iz svoje željezničke enciklopedije...
... sveudilj iskazujući čednu skromnost!
Ovo je seabral detaljno obradio, ali ja jednostavno ne mogu odoljeti
Primjećujem razliku – ovo je sad podravska tundra
I evo nas u Kloštru. Mrzlo je. Na rubu male skupine službenih lica, zamjećujemo poznatu spodobu s isukanim objektivom
Prometnik pod budnim Stanleyevim okom ispraća vlak prema Osijeku.
Ode on u plave maglene daljine...
S ovim ćemo put Koprivnice, al' daj najprije kavu, ako ti je išta sveto u životu
Vedran Zeman nas je lijepo dočekao, počastio nas kavom u staničnom bircu i ispričao nam svoje dogodovštine s HŽ-ovim voznim redom prilikom svakodnevnih putovanja na posao u Križevce i natrag. Već samo zbog toga se isplatilo stati u Kloštru
Birc je ugodan, al su djelatnici nekako stidljivi
Nakon što sam ja bacio koplje u trnje, Stanley je ostao jedini ovisnik u ekipi pa mu se nekako teško izboriti za užitak. Znam kako mu je...
Dalje ćemo s 6804, 36 minuta lagodne vožnje.
Pozdrav Vedranu Z i njegovom topu
Ovaj nije naš. Šta on tu ima slikati kraj nas trojice ovlaštenih i registriranih?
Tik pred naš odlazak, iz mraka je dobrundao žuti Šved (a da kakav bi i mogao biti Šved? pa žuto je njihova boja )
Mislio sam da takav postoji jedino u Karlovcu na brzoj liniji za Mrzlo Polje
Bili smo gotovo jedini putnici i bez pardona smo se majstoru uvaljali u upravljačnicu. Lijepo nas je primio i svašta nam pokazao i ispričao. Ja sam kao + dobio sjedeće mjesto što mi je omogućilo slikati kolege iz žablje perspektive. Pogledajte taj Stanleyev orlovski pogled uperen u daljinu...
Leve Bjelovar, desne Koprivnica
Ravno k'o po žnori – za mene je to gotovo nepoznata stvar (ako izuzmemo onaj kilometar oko Vodnjana). Osobito me razveseli kad vidim nizbrdokaz na kojem važno piše 0.5. Nikad vidio...
Ja nebih bio ja da ne napravim filmić iz upravljačnice.
Ovo bi baš moglo lijepo poslužiti kao ilustracija za AGM-ovo "Jesenje veče"
Prilaz Đurđevcu. Ima tu i teretnih, pardon skladišnih, kolosijeka
Čak se netko i ukrcava. Brižna, sva se stisla od zime
Nije točno da se samo stare babe bacaju pod vlak. Evo jednog zekana koji je ostvario svoje suicidalne nakane. Veli majstor da ih ima dosta jer kad uđu među tračnice ne znaju van (a vlak je uvijek brži)...
Opet jedan ŽCP sa spuštenom R. Majstor svejedno trubi k'o lud.
Ovaj dio pruge ima likovne signale. I svi lijepo funkcioniraju
Ulazimo na kolodvor Virje
Što smo bliže Koprivnici, ima sve više putnika
Joooj. Znam nekoga tko ovome ne bi mogao odoljeti!
Idemo dalje. Malo desno...
Malo ravno...
Pa malo lijevo...
Pa opet malo ravno...
Pa desno...
Pa još više desno...
I evo nas u Novigradu Podravskom.
Tu me obuzela sjeta jer sam se sjetio dragog prijatelja rodom iz Novigrada koji je pred 10-tak godina preselio u vječna lovišta...
Više nitko ne šalje ništa na otpremu. Staro skladište ostalo je kao svjedok nekog drugog i drgačijeg života. Koliko je samo pošiljaka hrane otpremljeno odavde rođacima ili studentima u Zagreb ili nedajbože Rijeku. Eh, daaaa...
ŽCPR na ulazu u kolodvor Bregi.
Čeka da prođemo pa da sve vrati u prvobitno stanje. Kišobran ukazuje na pretstojeći put do neke druge lokacije
Ima i ćenifa!
Tamo naprijed je kao neki tobogan na pruzi
I napokon – Koprivnica. Kolosijeci lijevo vode prema Križevcima i Zagrebu. Tuda ćemo se vratiti.
Koprivnički kolodvor je velik što se vidi i iz ovog pogleda (nikad se neću naviknuti na ove portale)
Naslućujem kuda će nas odvesti tračnice...
... na II. peron, 1. kolosijek!
Osamljeni Šved grli bika u šturcu
Naš majstor ide doma, a ovaj s kapicom će Macosu odvesti na namirivanje
Bok, Macosa! Bok, majstore i hvala za gosporimstvo!
Ima i pothodnik. Sav je u srčekima
Cijeli dan je bila magluština. Sunce se pojavilo kad sam htio uslikati kolodvorsku zgradu
Onda sam se sakrio iza stupa. Zgrada je zbilja lijepa i lijepo obnovljena
Tek toliko da se zna kuda smo došli, iako čujem da su kokota dobro očerupali!
Dok su moji organizatori istraživali moguće opcije povratka u Zagreb, ja sam odlutao pogledati kolodvor.
Ovo je, po običaju, za ljubitelje tekstura. Jel' kut pod 90°, gospodo?
RAP
Odjavnica s bikom
Vatrogasni vagon (?)
Vagon spavaćeg vlaka Kloštar – Koprivnica (nedjeljom ne vozi )
Na koprivničkoj stanici se očevidno održava puno vozila. Ova remiza je novogradnja. Kolosijek je malo stariji...
Lijepo složena podvozja
Osovinski sklopovi
Opruge
Odbojnici
Kraj puta. Nema dalje... Tužna simbolika...
Pogled prema suncu
I pogled prema Stanleyu u prirodnom habitatu
Glad je pomalo činila svoje pa smo odlučili provjeriti drži li vodu preporuka koju nam je Miško iz Debrecena svojedobno dao glede neke čuvene pivnice u Koprivnici.
Ovo je kolodvor sa civilne strane. Lijepo izgleda
Ima i rampu za teže pokretne. Šteta je jedino da su vrata zaključana
Ovo je polazna točka naše potrage za koritom. Kako nismo našli ni crkve ni mahovinu (iako smo imali iscrpnu diskusiju glede upotrebljivosti tih tehnika orjentacije), odlučili smo pitati nekog aboridžana. Problem je bio da nismo našli nijednog. Grad se doimao pustim...
Stanley je zaključio da kolodvor mora biti na rubu grada pa da, prema tome, treba ići u ovom smjeru...
Onda smo ipak sreli jednog veselog lika koji nam je doslovce u metar objasnio kako da se orjentiramo.
Došli smo na trg Sv. Florijana i ustanovili zašto nam je zima!
Ha! To je to – Pivnica "Kraluš". Iako bi Stanleyu pasalo zapaliti poslije moćnog obroka kojem smo se nadali, odustali smo od terase (vidi gore)
Unutrašnjost pivnice i kamin koji podsjeća na vučedolsku golubicu
Jedan jako ljubazni stariji gospodin za susjednim stolom nas je iz prve ocijenio strancima i upozorio na ovaj vitraž. Ipak smo u kolijevci naivaca (slikarskih, a možda i financijskih – ovo će se tek vidjeti)
Ovaj osmjeh ukazuje da je konobar našu narudžbu primio k znanju
Moj obrok – pohani svinjski odrezak na bečki način i heljdina kaša
Njihov obrok – teleće pečenje i pekarski krumpir
Bažulova salata s bučinim uljem
Bilo je odlično (i ne preskupo). Egerke, hvala na preporuci
Vani se ispomolilo sunce pa se i meteorološki stup odmrzao.
Krenuli smo natrag. Primjećujete kako ekipa kroči puno krepčim koracima?
Lijepa kuća iako u jako derutnom stanju.
Lijepa firma iako u jako derutnom stanju
Ovog smo se u zadnje vrijeme nagledali na dalekovidnici
Evo nas natrag na kolodvoru. I ovdje je dva stupnja toplije nego prije dva sata
Vodonapojnik
Njega čekamo. Izgleda da ćemo u Zagreb međunarodnim vlakom.
Ipak nećemo. Međunarodni vlak vozi samo do Koprivnice. Onda presvlači kaput, mijenja broj i postaje putnički!
Kao što piše gore, 2208, još sat i pol lagodne vožnje.
Do polaska stignem malo prošnjofati po kolodvorskoj zgradi. Viiidi, naš kolega forumaš i dvorski fotograf je i ovdje nazočan!
Šalter sala iliti biljeternica
Teta na blagajni me grdo gledala pa sam slikao samo displeje
Opet jedan austrougarski kapitel
Evo našeg vlaka. Stiže hrvatski Mađar iz Magyarske. Poslije će mi Portos detaljno objasniti razliku između originalnih i renoviranih Mađara. Zna im čak i brojeve, a to me oduvijek fasciniralo...
Gdje ima struje ima i ovakvih naprava...
Evo našeg kondora. Procvikao je moju kartu, a onda upitao Portosa i Stanleya: "Vi imate isto?" Kad su oduševljeno potvrdili, samo je odmahnuo rukom i otišao dalje.
Koja čudna imena?
Krupnim koracima prema izlazu
Grad pašteta i slomljenih krila
Malo potšišati i bila bi po PS-u
Ovo je nekoć bio grad najboljih šunki.
I tako smo se dokotrljali do Zagreba. Oprostio sam se od prijatelja i zahvalio im na organizaciji i lijepom druženju te ih poslao kućama njihovim. Nažalost, kasnije sam saznao da tamo nisu stigli jer su zaglavili na
Evo, po običaju i kako se pristoji, malog zemljovida. Ružičasto je trag kojeg sam/smo ostavili
Službeno vozilo ekspedicije (a.k.a. Pfaffmobil) je čekalo pa sam zapalio put Rijeke. No, to je već tema za neki cestovni 4rum
Ah, da:
______________________________________
Količina inteligencije na svijetu je konstantna,
jedino se povećava broj ljudi.
Pfaff- Administrator
- Broj postova : 11496
Age : 76
Lokacija : Rijeka
Registration date : 17.03.2008
Re: I videl sem daljine meglene i kalne...
A što drugo očekivati iz pera cijenjenog Pfaffa nego ovako dobar putopis! jako dobro i zanimljivo od prve sličice do zadnje!
E da, fotke sa texturama su odlično odrađene! Zahvaljujem što si i u trenucima užitaka mislio i na nas!
E da, fotke sa texturama su odlično odrađene! Zahvaljujem što si i u trenucima užitaka mislio i na nas!
Gost- Gost
Re: I videl sem daljine meglene i kalne...
Malo je potrajalo ali smo ipak dočekali. Lijepo i duhovito po običaju.
E, da ono na karti ipak nije ružičasto nego više ljubičasto.
E, da ono na karti ipak nije ružičasto nego više ljubičasto.
milepaclo- Broj postova : 54
Registration date : 15.03.2008
Re: I videl sem daljine meglene i kalne...
Super putopis i duhovit kao i obično.
Lijepih trenutaka sigurno nije falilo, kao ni dobre klope.
A vidim i neke novosti na kolodvoru Koprivnica, naime dobili su displeye, prije godinu i pol su još bile metalne ploče.
Lijepih trenutaka sigurno nije falilo, kao ni dobre klope.
A vidim i neke novosti na kolodvoru Koprivnica, naime dobili su displeye, prije godinu i pol su još bile metalne ploče.
______________________________________
Vlakom na more (Lupoglav-Raša).
Pula-Zagreb sa A380
Narcis- Administrator
- Broj postova : 6447
Age : 50
Lokacija : Labin
Registration date : 29.02.2008
Re: I videl sem daljine meglene i kalne...
Da dopunim ovaj odličan putopis sa par svojih fotki iz Kloštra.
Ulazak vlaka 983 u kolodvor se nestrpljivo čeka:
Susret dvije podserije macosa, kroz zadnja vrata izlaze i moji gosti:
Jep, Oni su stigli, i šefa od skretnica su zaintrigirali nesvakidašnji gosti.
Dvadesetak minuta do polaska vlaka za Koprivnicu prošlo je u času, vrijeme je za ukrcavanje.
Veli gosn. skretničar, leve iti ne - desno vam je Koprivnica!:
Zauzeli su cijeli prvi odjeljak u macosi, čeka se i slika...:
...žuti šved na vlaku 2310:
Dvije minute kasnije kreće i 6804 put Koprivnice (na namirivanje ):
I dok macosa uranja v meglu, lepljivu i gustu...sretan put i do nekog drugog susreta:
Ulazak vlaka 983 u kolodvor se nestrpljivo čeka:
Susret dvije podserije macosa, kroz zadnja vrata izlaze i moji gosti:
Jep, Oni su stigli, i šefa od skretnica su zaintrigirali nesvakidašnji gosti.
Dvadesetak minuta do polaska vlaka za Koprivnicu prošlo je u času, vrijeme je za ukrcavanje.
Veli gosn. skretničar, leve iti ne - desno vam je Koprivnica!:
Zauzeli su cijeli prvi odjeljak u macosi, čeka se i slika...:
...žuti šved na vlaku 2310:
Dvije minute kasnije kreće i 6804 put Koprivnice (na namirivanje ):
I dok macosa uranja v meglu, lepljivu i gustu...sretan put i do nekog drugog susreta:
Vedran Zeman- Moderator
- Broj postova : 192
Age : 41
Lokacija : Kloštar Podravski
Registration date : 11.03.2008
Re: I videl sem daljine meglene i kalne...
Tko kaže da Vedran nije slikao ništa.
Al zato se našem Pfaffu sviđala vožnja u makozlinu.
Al zato se našem Pfaffu sviđala vožnja u makozlinu.
______________________________________
Vlakom na more (Lupoglav-Raša).
Pula-Zagreb sa A380
Narcis- Administrator
- Broj postova : 6447
Age : 50
Lokacija : Labin
Registration date : 29.02.2008
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Moľeą odgovarati na postove.