Metro u Moskvi

Moskovski metro (ruski: Московский метрополитен имени В.И. Ленина - Moskovski metro imena V.I. Lenjina) je podzemna željeznica sa najvećim brojem prevezenih putnika na svijetu. Poznat je po iznimno ukrašenim stanicama napravljenim u bogatom socrealističkom stilu.

Opis metroa

Moskovski metro ukupno ima 298,2 km pruge, 12 linija i 182 stanica. Prosječnim radnim danom u metrou se preveze 8-9 milijuna putnika. Linije imaju tri oblika identifikacije - prema boji, broju i imenu. Obavještenja u vlakovima linije navode po imenu dok se u uobičajenom govoru nazivaju po boji (osim pojedinih linija koje se razlikuju samo po nijansi). Većina linija prolazi zračno kroz centar grada osim Koljcevaje 5 (Kružne) koja ima oblik prstena dužine 20 km koji povezuje sve ostale linije. Na kružnoj liniji putnici mogu razaznati pravac prema glasu spikera - muški u pravcu kazaljke na satu a ženski u obrnutom. Na zračnim linijama muški glas najavljuje stanice ka centru a ženski ka stanicama izvan centra. Sustav je skoro u potpunosti izgrađen pod zemljom, mada pojedine linije (1, 2, 4) prelaze rijeku preko mosta. Izuzetak je Filjovskaja 4 koja ima 7 nadzemnih stanica.

Moskovski metro radi od 5:35 ujutro do 1:04 noću (vrijeme varira od stanice do stanice). Za vrijeme gužve, vlakovi idu u intervalima od oko 90 sekundi na većini linija. Tokom dana intervali su 2-3.5 minuta,a noću 6-10 minuta. Zbog tako frekventnog prometa, ne postoji službeni red vožnje.

Karte imaju određen broj korištenja, a jednom poništene vrijede sve do izlaska iz metro stanice, nezavisno od vremena i dužine putovanja, kao i broja presijedanja. Mogu se nabaviti mjesečne i godišnje karte.


Povijest
Kijevska stanica

Prva linija otvorena je 15. svibnja 1935. prema planovima Lazara Kaganoviča, između Sokoljnika i Parka Kulture sa granom prema Smoljenskoj koja je dostigla Kijevsku u travnju 1937. prelazeći rijeku Moskvu preko mosta. Konstrukcija prvih stanica je bila bazirana na drugim podzemnim sustavima, sa rijetkim konstruktivnim inovacijama. Kijevskaja stanica je bila prva koja je imala nacionalne motive.

Dodatne dvije linije izgrađene su do početka Drugog svetskog rata. U ožujku 1938. Arbatska linija je produžena do Kurske stanice (danas je to Arbatsko-Pakrovska - tamno plava linija). U rujnu 1938. Gorkovsko-Zamoskvoreckaja linija je otvorena između Sokola i Teatraljne. Dizajn stanica je pratio popularni art-decco stil, ali kroz socijalističke vizije. Također, došlo je do tehničkih unapređenja – počelo se sa gradnjom na dubokim nivoima. Stanica Majakovskaja je izgrađena u ovo vrijeme.

Četvrta faza izgradnje odložena je zbog početka Drugog svjetskog rata. Dvije dionice su postale operativne - Tetraljnaja-Avtozavodskaja (3 stanice) i Kurskaja-Izmajlovski Park (4 stanice). Ipak, izgrađena je linija koja je prelazila rijeku Moskvu, ovaj put tunelom, a socijalističke motive na stanicama su zamijenili ratni motivi.

Nakon rata počinje izgradnja četvrte faze koja je uključivala Kružnu liniju i duboku dionicu Arbatsko-Parkovske linije od Trga Revolucije do Kievskaje, i površinsku dionicu do Prvomajskaje rane 1950. Vrhunac dizajna i dekoracije su evidentni na ovim stanicama.

Kružna linija je prvo planirana ispod Baštenskog Prstena (Sadovoje Koljco), kružnog bulevara koji se nalazi na granici Moskve 16. stoljeća. Prvi dio linije između Parka Kulture i Kurske (1950.) nalazi se ispod ovog bulevara. Međutim kasniji planovi su izmjenjeni tako da sjeverni dijelovi linije idu na oko 1-1,5 km od prstena, čime je obuhvaćeno 7 od 9 željezničkih terminala. Slijedeći dio Koltsevaja linije otvoren je 1952. godine (Kurskaja - Beloruskaja). Kružna linija je završena 1954. godine.

Prema urbanoj legendi ideja o kružnoj liniji došla je prilikom predstavljanja ideje o metrou Staljinu. Nakon što su ga projektanti upitali da li je zadovoljan planom on je na sredinu mape stavio šalicu kave i otišao. Na tom mjestu ostala je mrlja u obliku šalice. Oni su u tom trenutku to shvatili kao znak od genija i prionuli na izgradnju kružne linije. Ova priča se naravno može pripisati Staljinovom kultu ličnosti, no ipak kružna linija je na svim kartama metroa obojena smeđom bojom.

Razlog za izgradnju duboke dionice Arbatske linije bio je početak Hladnog rata. Stanice su veoma duboke i planirane su kao sklonište u slučaju atomskog napada. Nakon završetka izgradnje 1953. stare linije su bile zatvorene a potom 1958. ponovo otvorene kao dio nove linije - Filjovske. U daljnjem razvoju metroa izraz "faza" više nije korišten iako se period izgradnje između 1957. i 1958. ponekad naziva petom fazom.

Tokom kasnih pedesetih, arhitektonska ekstravagancija novih metro stanica značajno opada i dekoracije na nekim stanicama (Aleksevskaja)su primjetno pojednostavljene u odnosu na originalne planove. To je rađeno po naređenjima Nikite Hruščova, koji je favorizirao svedene dekoratvne motive. Razvijen je tipski plan, koji je ubrzo postao poznat pod nazivom „Sorokonožka“. Primjenjen je na sve nove stanice, tako da izgledaju gotovo identično - razlikuju se jedino po boji mermera i keramičkih pločica. Tek sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ekstravaganca se povratila i originalnost je ponovo postala popularna.

Do 1955. godine moskovski metro je nosio ime Lazara Kaganoviča. Jednog od Staljinovih bliskih suradnika i ključnoj osobi za izvođenje radova. Kasnije je preimenovana u V. I. Lenjinove Moskovske željeznice.

Zanimljivosti

Moskovski metro ima široku prugu, 1524 mm, kao i regularne pruge ruske željeznice. Prosiječna razdaljina između stanica je čak 1,8 km. Najkraća je 585 m između stanice Aleksandrovski Sad i stanice Arbatskaja a najduža je 3,5 km. Velika razdaljina ima utjecaj i na visoku prosječnu brzinu od 42 km/h.

Od 70-ih, platforme su građene u dužini od 155 m za osmokolne vlakove. Vlakovi na linijama 2,6 i 7 sastoje se od 8, na linijama 1,3,8,9,10 od 7 a na linijama 4,5 i 11 od 6 vagona. Svi vagoni (od najstarijih iz E serije do novih iz serije 81) dugački su 20 metara sa četvoro vrata na svakoj strani. Ovi vlakovi su identični onima koji se koriste i u ostalim podzemnim željeznicama bivšeg SSSR-a i u Budimpešti i Pragu.

Moskovski metro trenutno sadrži 171 stanicu, od kojih je 70 na dubokoj razini, a 87 su pliće. Od dubokih, 53 imaju pilone, 16 stubove, a jedna je nadsvođena jedinstvenim lukom (lenjingradska tehnologija). Od plićih stanica, 65 su sa pilonima (veći dio njih neslavni „sorokonožka“ dizajn), 19 sa jednim lukom (krakovska tehnologija). Postoji još 10 površinskih stanica i 4 iznad zemlje. Stanica Vorobjovi Gori se nalazi na mostu. Postoje još 3 metro-mosta.


Linije
# Ime Otvorena Dužina Stanice
1 Sokolničeskaja (ruski Соко́льническая) 1935 26.2 km 19
2 Zamoskvoreckaja (ruski Замоскворе́цкая) 1938 36.9 km 20
3 Arbatsko-Pokrovskaja (ruski Арба́тско-Покро́вская) 1938 44.3 km 21
4 Filjovskaja (ruski Филёвская) 1958* 14.9 km 13
5 Koljcevaja (ruski Кольцева́я) 1950 19.4 km 12
6 Kalužsko-Rižskaja (ruski Калу́жско-Ри́жская) 1958 37.8 km 24
7 Tagansko-Krasnopresnjenskaja (ruski Тага́нско-Краснопре́сненская) 1966 35.9 km 19
8 Kalininskaja (ruski Кали́нинская) 1979 13.1 km 7
9 Serpuhovsko-Timirjazevskaja (ruski Серпухо́вско-Тимиря́зевская) 1983 41.2 km 25
10 Ljublinsko-Dmitrovskaja (ruski Любли́нско-Дмитро́вская) 1995 21.2 km 14
11 Kahovskaja (ruski Кахо́вская) 1995 3.3 km 3
L1 Butovskaja (ruski Бу́товская) 2003 5.5 km 5
Ukupno: 298.2 km 182

Planira se proširivanje sustava dodatnim linijama lakog metroa poput Butovske linije. Slijedeća linija koja će biti otvorena je Solncevskaja.

U Moskvi također postoji i jedna linija Monoraila. Trenutno je u test-fazi i prometuje samo 12 puta dnevno. Karte koštaju 4 puta više nego obične metro karte.


Nedavni događaji

U vlaku na drugoj liniji metroa 6. veljače 2004. eksplodirala je bomba pritom ubivši 42 i ranivši 250 ljudi. Odmah su okrivljeni čečenski separatisti. Istraga je dovela do stanovnika Karačaj-Čerkesian oblasti, radikalnog separatista, koji je izvršio samoubojstvo.

Izvrstan i iscrpan post. Molim jedno pojašnjenje. Što znači da neke linije kroz centar prolaze "zračno"? Na drugom mjestu se kaže da je trasa nadzemna tek na nekoliko sektora.

Sve su linije u centru pod zemljom (barem one stare, jer se u zadnjih tridesetak godina dosta toga novog izgradilo). Linije su se križale u centru u 3 točke (na priloženoj karti ih ima više - zbog novih linija) a ideja kružne linije bila je brže presjedanje na bliske krakove (u odnosu na vožnju kroz centar). Kružna linija imala je stanice samo na sjecištima s drugim linijama (izuzetak je bila samo jedna stanica, ali i ona je danas sjecište).

Vožnja je koštala 5 kopjejki (1 rubalj = 100 kopjejki; 1 traperice = 100-150 rubalja; kutija žvaka cigareta = 1 rubalj). Na ulazu u svaku stanicu bili su automati za razmjenu - ubaciš krupniju kovanicu (ne sjećam se jesu li mijenjali i papir) i izbaci ti protuvrijednost po 5 kopjejki. Novčić se onda ubacio u škrabicu na početku pokretnih stepenica i zapalila se zelena lampica. Crvena lampica značila je: nema prolaza, a tko je pokušao proći - odnekle je odjednom iskrsla neka barijera. Stepenice su zanimljive. Prvo jedno metar voze ravno, onda koji metar-dva blagom kosinom a onda se sunovrate u dubinu. I solidno su brze. Omiljeni položaj parova: zagrljeni, ona na gornjoj stepenici licem usmjerena prema dolje a on na donjoj, licem usmjeren prema njoj (zagnjurena glava gdje već stigne).

Platiš tih 5 kopjejki za ulaz u podzemlje i možeš tamo biti cijeli dan. Peroni su bili zajednički za linije u oba smjera pa se moglo vozikati i vozikati. Jedina je pušiona bila filovskaja linija na vanjskom dijelu. Tamo su peroni bili razdvojeni i nije se više moglo besplatno vratiti.

Sasvim drugačiji je Petrograd. Tamo vlak ni ne vidiš. Kao današnji liftovi. Na stanici su samo brojna vrata u zidovima na udaljenostima kao vrata na vagonu. Vlak dođe i otvaraju se oboja vrata (na vagonu i zidu).

Vrlo duboko položen je metro u Kijevu. Zbog pjeskovita tla morali su duboko kopati. Spominjalo se 150 m (što mi je malo sumnjivo, obzirom da i tamo metro mostom prelazi rijeku a ne ide ispod nje), ali je fakat duboko.

Kratkotrajna ponuda ilustracija podmoskovske raskoši (u ovom slučaju podmoskovlje znači ono što je zaista pod Moskvom, a ne moskovsku okolicu)



Stanica Elektrozavodskaja


Ova nije u Moskvi nego u Leningradu (kad je slikano grad se tako zvao)

U našim vlakovima bi ih mogli primijeniti gotovo sve
/.smartrailworld.com/