S Pfaffom duž ličke pruge

Nanio me put (službeni, dakako) u kršnu Liku pa sam si stvorio par slobodnih trenutaka da uslikam što mi već dopadne šaka. Nekako mi se činilo izazovnim da krenem od Medaka (Medka? Metka?) pa dokle stignem u zadanom kontekstu.

Sam Medak nije baš teško nanjušiti





Onda nastaju problemi. Crtači autokarata su izgubili lijepu naviku da na vijugavoj crnoj crti kojom se još uvijek obilježava željeznička pruga ucrtaju i onaj bijeli pravokutnik koji označava stanicu/stajalište. Isto tako HŽ očito više ne vodi računa da se među svim ostalim smislenim i besmislenim putokazima na cesti nađe i onaj koji putnika-namjernika usmjerava ka željezničkom kolodvoru... No, u krajnjoj konzekvenci i sub specie aeternitatis – a čemu ih i obilježavati kad na dijelu ličke pruge između Vrhovina i Knina ne možeš putovati vlakom osim ako si ćuk il netopir

Kad već nisam mogao čitati na karti, odlučio sam pitati seljaka kako veli stara izviđačka mudrost. E, to je već bio Mission impossible. Na kraju sam na terasi ovog, meknimo, kafića našao četvero dosta dešperatno djelujućih mlađih osoba koje su mi ljubazno objasnile da se moram vratiti nekih 500 m natrag "... i kod spomenika skrenuti lijevo!" Fino, hvala, lijep dan želim i tako to...



Odoh ja natrag tražiti spomenik. Ovo nije, osim možda sveopćoj ljudskoj gluposti



Očekivao sam nekakvog onakvog Filipovića s visoko podignutim i raskriljenim rukama ili bar jedan od onih šupljih križeva što ih je ponametalo svakud, a našao sam ovo. Neki se Elvis u nježnim razvojnim godinama očito tu spucao s autom. Pokoj mu duši, al' neš' ti putokaza...



Kolodvorska zgrada s civilne strane



ŽCPbezR sa simbolom elektre koje će se lička pruga još načekati



Ratna razaranja još uvijek stanuju ovdje. Ovo je devastirani vodospremni objekt. Natpis ROVINJ na fasadi služi na spomen nekoj postrojbi koja je ovdje ratovala.

Da ne znam da je ovo željeznički kolodvor, prizor bi bio zgodna pozadina za kakvu romantičnu odu ili elegiju, pastoralu čak, bajronovskog tipa



Pogled niz kolosjeke u pravcu ranijespomenutog ŽCP i puno dalje, Gračaca



Prednja strana kolodvorske zgrade. Mislim da je identičnog tipa kao ona u Ličkoj Jesenici (što bi i bilo logično) jedino što su ovdje sva bočna krila ostala cijela (što je već manje logično)



Piše. Opet onako čudno necentrirano po lički



Pogled niz prugu u pravcu Gospića. Peronska platforma je nova, ali nije bilo sredstava za napraviti i prijelaz preko 1. kolosjeka pa su ostali stari pragovi



Vodonapojnik



Ovaj dodž je grozomorno lajao na mene sve dok nisam došao bliže, a onda je složio ovu pozu. Jop jedna sličnost s Ličkom Jesenicom



Ćenifa. Nemo'š ni prismrdit



Kontejneri s novom opremom



Skladište komadne robe – van funkcije, naravno. Cijevi su za plinovod

Zgodna sjedeća garnitura. Obratiti pažnju na metle i škovaceru te kantu za smeće koja ima umetnutu vreću. Netko se, dakle, unutar svojih mogućnosti ipak trudi nešto počiniti



Neko je bio zaludan s čekićem, a priručnog materijala je bilo u dovoljnim količinama



Evo, ima i cvijeća



Pače i božićnjak spreman za kićenje



Unutrašnjost nekadanjih putničkih prostora





Šalter



Ulazna vrata s civilne strane. Lijepo se vidi spiralno kameno stubište po kakvom sam se pentrao u Ličkoj Jesenici



Gore nema nikog i ničeg, a fasadu bi trebalo pokrpati

Ajmo malo okolo po stanici. I tu ima hrpa starih pragova. Čudi me samo da ih netko nije već odvukao – to je idealan materijal za popločiti dvorište ili štalu.



Da pogledamo i onaj ŽCPbezR



Ovo je zapravo ŽCPR s jako kusastim R



Pravac Gračac



Pogled unatrag



Nekakva jako komplicirana skretnica koja se dvoumi je li ručna ili električna





Nekadašnja stražarnica

Evo me natrag kod kolodvorske zgrade – ovo je ćenifa sa zadnje strane



Skladište komadne robe s civilne strane



Druga stražarnica na gospićkoj strani (zanimljivo kako su krovovi oštećeni na sličan način)



Unutrašnjost. Moram priznati da se baš nisam rado motao oko tih napuštenih objekata na rubu kolodvora da nebi postao serviser za one s pokvarenim padobranima...



I još jedan pogled prema stanici (smjer Gračac)...



... i pogled u pravcu Gospića. Jak je kontrast između otvorene pruge koja je svjetski poravnata i uređena i devastiranih kolodvorskih objekata

Ovo je čisti , ali nisam mogao odoliti da ne uslikam ovu vikendicu koja je prekoputa kolodvorske zgrade



Vlasnik se očito pali na ljubičasto!



Koji kilometar dalje cestom prema Gospiću nalazi se još jedan ŽCPR s jednako tako kusastim rampama. To, međutim daje naslutiti da je ne tako davno ovdje bio dovoljno značajan promet da bi to iziskivalo postavljanje zaštićenih cestovnih prijelaza.







Pruga vijuga prema kolodvoru Medak
BTW, ono smiješno brdo u pozadini slike mrzim jer gledam u njega valjda tričetvrt sata kad god se vozim autoputom prema Sv. Roku i svakiput mi se čini da nikako ne dolazi bliže

(Brdo se inače zove Zir, a tako se zove i obližnje krajputaško odmorište majstora Macole)

Ajmo mi dalje...

Povratkom na glavnu prometnicu (tzv. Ličku magistralu koju, među ostalim, karakterizira i podatak da se na njoj ne primjenjuju zabrane prometovanja teških vozila vikendom) nastavio sam putom prema zapadu. Prema željezničkoj karti i plavoj knjižici VR-a, sljedeće bi službeno mjesto trebao biti Bilaj-Ribnik. Prvo stižeš u Ribnik. Ulaz je obilježen ovim artefaktom zaostalim iz ratnih dana koji danas služi kao spomenik palim i ranjenim u bitci za Ribnik čime je počela operacija oslobađanja medačkog džepa.
(Sunce je, naravno, bilo na pogrešnoj strani)



Slava im i hvala



Tri koraka dalje piše ovo. Tek da se zna.



Pruga je odmah s druge strane ceste pa zaključujem da nisam jako pogriješio.



Jesam!
Onaj "Krešimir" je u Ribniku, a stajalište je zapravo u Bilaju. Dvojni naziv je, pretpostavljam, zato da se stanovnici Ribnika ne bi osjećali zakinuti? Prilično svejedno jer nema ni stanovnika ni vlaka.
Pruga u međuvremenu odkrivuda u širokom luku prema sjeveru, a cesta u jednako tako širokom luku prema jugu. Sastanu se opet u mjestu Bilaj i tamo imaš tri koraka od ceste do stajališta. Jedino nemaš gdje zaustaviti auto. Nisu mislili da bi netko, nedajbože, doveo mamu na vlak...

U svakom slučaju, ovo je peron. Pogled u smjeru Gračaca



Na stajalištu je bilo živo. Motala se tu skupina HŽ-ovaca uz jedan Plasser i mali kamion, ali o tom kasnije. Sad najprije pogledajmo stajališni objekat. Od natpisne ploče ostalo je samo "...IK" pa sam zahvaljujući svojoj prirodnoj genijalnosti i veličini nekadašnje ploče zaključio da je moralo pisati "BILAJ-RIBNIK"



Unutrašnjost

Ipak ima ljudi. Na peronu se vidi da si je netko od aboridžana posudio par tlakovaca jer mu je bilo blato pred praščarom... Nazočni HŽ-ovci su mi objasnili da je to standardna praksa i pitaju se zašto je firma uložila stotinjak tisuća kuna u peron koji ne služi nikome, a još ga ti isti kojima bi trebao služiti devastiraju. Ne bih se složio. Službena mjesta bi trebala biti pristojno uređena, a barabama bi se trebala baviti, da citiram omiljenu floskulu naših političara, tzv. 'pravna država' na čelu s HDZ-om



E, sad malo više o nazočnom ljudstvu i opremi. Evo ih. Upravo su završili s prekrcajem nečega u nešto i pakiraju kamion



Zapravo su se dovezli ovim brontosaurusom (osim šoleta na kamiončiću)



Nisu imali ništa protiv slikavanja, dapače, veselilo ih je da se netko zanima za željeznicu i da je pače voljan prevaljivati kilometre vlastitim autom da bi slikao stajalište Bilaj-Ribnik.



Cijela se kompozicija satoji od vučnog vozila s dizalicom na kojem su još i nekakve bačve i razno-razna sitna krama...







... teretne platforme...



... i ove naprave koja očito služi za prebacivanje balasta u neki spremnik koji se vozi na platformi. Ili se varam? Netko od znalaca će već pridodati pojašnjenje.

Pojasnili su mi da pruga ima zatvor jer da rade na održavanju. Nisam se raspitivao za detalje. Kad sam pitao kad će dalje, rekli su odmah, a onda su se nastavili petljati oko stroja. Dvojica su se podvukli ispod i nešto džarali drškom od metle, a jedan je važno nosao bometar. Na kraju sam izgubio strpljenje i rekao neka se izvole pokupiti jer ja hoću slikati prugu prema Gospiću, a oni mi smetaju u kadru. Poslušali su me



Evo pruge oslobođene od osoba i stvari – smjer Gospić



Šole kamiončića i ja smo ostali sami. Čovjeku se činilo da jedino njega nisam slikao pa sam to ponovio.



S druge strane pruge jesen je žarkim bojama najavljivala svoje prisustvo...

Kolodvor Gospić sam obradio na drugom mjestu pa ga ovoga sleda preskačem. Samo da javim da sam po obavljenom poslu i popijenoj kavi u hotelu "Ana" (tamo inače i ručam, ali ne znam što mi je bilo taj dan), nastavio dalje cestom prema zapadu. Destinacija: Lički Osik. Prugom je to par kilometara od Gospića pa neće ni cestom biti dulje – pruga je, uostalom, odmah tu pored mene, čak ju se može i prijeći u razini



Kolodvorska (stajališna) zgrada s civilne strane. Jako necivilizirano djeluje.



Peron, nekadašnja stražarnica, nova elektronička stražarnica kraj ŽCPR-a (s rampom) i pruga u smjeru Peruš'ća



Ex vodonapojnik. Tipski model



Tu je nekoć bila tabla s natpisom. Ne samo da nema table već nema ni vlaka koji bi ovdje stao.



Pogled niz peron u pravcu Gospića



Nekadašnja ćenifa. Između nje i glavne zgrade ušančio se još jedan kontejner s modernom opremom

Unutrašnjost zgrade





Biljeternica



Lokot je poslužio svrsi i odolio nasrtaju. Netko je, hat međutim, jednostavno odnio vrata



Sve je jako turobno



Pomoćno skladište



Vanjsko stubište za potkrovlje. Cijela zgrada je nestandardna i doima se kao da je nešto dograđivano u hodu...



Na onom ŽCPR-u sam se jednostavno okrenuo i produžio dalje...



One očajne vizure koje smo vidjeli iz Slavonije i Vojvodine s napuštenim kolodvorima i oronulim zgradama su mila majka prema ovim ličkim užasima...

Posljednje službeno mjesto u planu po mom itinereru je bio Perušić. Prema mojim informacijama, to je velika stanica pa ju valjda neće biti teško pronaći. Za početak – iznenađenje... Perušić ima konjski tramvaj?



Vučno vozilo i kočničar



U samom centru skrenuo sam u široku Kolodvorsku ulicu (napokon inteligentna adresa) i nakon minute vožnje, evo me na kolodvoru. Opet necentrirani natpis, al' već sam se navikao. Pitam se samo da li se stari graditelji ove pruge prevrću u grobu kad vide ovo...



Dio kolosjeka je isključen iz funkcije i tamo je sad parkiralište nastambi za radnike HŽ-a.



Žuti vagoni su već čisto lijepo prirasli



Pogled niz peron u pravcu Gospića. Uređen je i dio pred stanicom i platforma među kolosjecima. Ima čak i ranpa za osobe s teškoćama u kretanju (jest da u nastavku neznaju kako u vagon ). Desno je parkirana nova oprema u kontejnerima

Putnički prostori su dostupni građanstvu na korištenje. Čekaonica s dvije vrste sjedalica ovisno o preferenciji. Ja osobno preferiram klupu jer se na njoj mo'š i izvalit' ako imaš pol dana čekanja na jedan od ona tri putnička vlaka koji ovdje staju



Ima peć



Ako ništa drugo, ovaj natpis, pravodobno istaknut, potvrđuje činjenicu da sam u Lici i da je jesen. To jutro je u Gospiću bila "okrugla nula"



Ćenife. Nisam htio gnjaviti za ključ radi fotkanja, ali vjerujem da su pristojnom stanju čim su zaključane



Vrata na civilnu stranu kolodvora su neprohodna. To je česta praksa kod zgrada koje su sa stražnje strane postale stambeni objekti s okućnicom, a na taj se način i lakše kontrolira promet ljudi kroz kolodvorske prostore



Šef stanice uzgaja nevene i maćuhice...



... a nađe se i pokoja ruža s trnjem. Lijepo i njegovano

Nekadašnje vanjske ćenife



Kolodvorska zgrada s civilne strane. Mislim da je središnji dio standardnog tipa kao onaj u L. Jesenici ili Medaku (krajnja desna vrata su otvorena, a tu bi trebalo biti ono spiralno stubište za gornji kat), ali se nisam htio motati među ručnicima i gaćama na sušilu.



Ide zima pa je Ličanima osim krumpira i kupusa zasad još samo jedna stvar važna



Jedva sam našao mjesto za parkirati službeno vozilo ekspedicije. Ispred nosa Pfaffmobila su prozorčići nekadašnje vanjske ćenife



Nekadašnje robno skladište – civilna strana. Derutno i van funkcije



Malo dalje je manipulativno-skladišni prostor teretnog dijela kolodvora. Ovaj kamion "Hrvatskih šuma" je svojim Palffingerom krcao klade u jedan od parkiranih Easa.



Klade će preko Rijeke i Slovenije za Italiju. Mislim da to sve završava u velikoj tvornici papira u Monfalconeu.

Pogled niz kolosjeke prema stanici. Između prvog i drugog signala lijevo je nekoć bila skretnica koja je spajala kolosjeke na kojima je radni/stambeni vlak. Danas je izvađena pa je cijeli kolosjek van funkcije.



Stražarnica je čak zadržala natpisnu ploču s nazivom stanice



Pruga u pravcu Vrhovina. Nadvožnjak iznad je priključak na Dalmatinu kojom ću nastaviti put. Već je pomalo kasno, a meni se u želucu javljaju tropski leptirići koji me podsjećaju da sam preskočio ručak kod "Ane"



Tu je odmah i ŽCPR.



Da sam prešao prugu i nastavio vožnju, stigao bih izravno na naplatne kućice, ali sam se još htio vratiti u Kolodvorsku ulicu slikati ovu lijepu staru kamenu kuću koja je sigurno morala imati neke veze sa željeznicom (ja si utvaram da je tu, u dubokom hladu, nekoć obitavao šef kolodvora sa svojom obitelji...)

Tijekom mog sljedećeg posjeta Lici bio sam najprije na Pagu pa sam nakon obavljenog posla na kamenim vjetrometinama oko Povljane produžio do Karlobaga i počeo se penjati prema glasovitom prijevoju Kubus



U smjeru prema Rijeci bilo je vedro...



... a sam Kubus je uglavnom bio obavijen magluštinom koja se kovitlala na buri. Ipak sam ga uslikao u trenutku slabosti



Kava u motelu "Velebno" u Baškim Oštarijama (na Pagu u povratku uvijek jurim za trajektom i ostanem bez kave pa mi ovo dođe onako, taman!). Šteta što je ovaj lijepi i korisni objekt poprilično oronuo.



Nizbrdo smo plazili iza dva ovakva kladomajstora



Velebit prošaran jesenskim bojama.



Po obavljenu poslu u Gospiću nisam propustio otići kod "Ane" na ručak. Nažalost sam morao sjediti unutra, a ne na terasi kao zadnji put, ali je obrok bio dobar, obilan i po cijeni prilagođen skromnim poludnevnicama koje isplaćuje moj gazda za ovakva cjelodnevna krstarenja Lijepom našom

Slijedeća točka gdje sam imao nešto za obaviti bile su Brloške Dubrave (nemojte sad tvrditi da nemate pojma di je to), pa mi se nije isplatilo penjati se na autoput od Gospića do Otočca. Oba ta mjesta imaju priključak na autocestu tako postavljen da odvoziš duplu kilometražu i još platiš gibiru...

Uskoro sam naletio na ŽCPR...



... pa na ploču na kojoj je pisalo Ličko Lešće i onda, na divno čudo, i na ovo



Od svih kolodvora na ličkoj pruzi, Ličko Lešće je vjerovatno najbliže glavnoj mjesnoj prometnici. Ovo je civilna strana kolodvora, al' na to ćemo doći kasnije



Pogled niz prugu u smjeru Gospića



Služi za? (Nije kućica za ptice – provjereno!)



I ovdje imamo Alcatelove kriš-kraš signale



Sve je tu, samo ne radi



Skretnica br. 7

Nekadašnje skladište komadne robe



Davno van funkcije, ali pločica na kojoj piše "Nezaposlenima ulaz zabranjen" odolijeva zubu vremena



Skladište s druge strane. Lijepo se vidi s koje se strane pucalo



Kolosjeci su dooobro tamponirani



Ovo je, ajmo reć, transportno-manipulativna površina teretnog dijela kolodvora. Karakteriziraju ju sveprisutne klade.



Ko 04?



I ovo je već postao dosadan prizor na svim hrvatskim kolodvorima



Nekako su uspjeli postići dojam da su čak i ovi betonski pragovi natruli...



Ovo me podsjetilo na slaganje domina

Skretnica br. 10 je zadnja i evo me na kraju kolodvora. Lijevo je stražarnica, a desno na šturcu jedan prastari radni vagon (već si zamišljam neke simulante kako )



Skladište tračnica, lijepo sortiranih i zatravljenih



Stanley, jel' to nekoć bio poštanski vagon? Ili prtljažni?









Stražarnica je neposjednuta, ali izgleda da ima povremenih aktivnosti



Sanduk za drva, furuna, vješalica i klupa s vrećom za spavanje. Može tu biti čisto ugodno...



... dok ovaj ne udari u dreku

Šturc na kojem je radni vagon završava, logično, bikom



Zanimljivo, I. I IV. Kolosjek na stanici su uglavnom na betonskim pragovima, srednja dva (prolazni i mimoilazni) su na drvenim što se ovdje i vidi, a onda u nastavku idu opet betonski.



Pogled unatrag. Lijepo se vidi gotovo cijeli kolodvor (iza onog mosta ima još malo)



Skretnica br. 9. Ono + / - služi za podešavanje bržeg/sporijeg prebacivanja skretnice?



Početak putničkog perona. Kraj kolodvorske zgrade su uobičajeni kontejneri s novom opremom. Lička zima i ostale atmosferilije su gadno nagrizli nalič



Pogled unatrag. Zanimljivo, putnički peron u ovom kolodvoru gdje staje onaj jedan vlak na relaciji Zagreb – Split (nagibne ne brojim, oni ne staju nigdje) je u katastrofalnom stanju, ali su peroni na stajalištima Bilaj-Ribnik ili kolodvoru Medak gdje ne staje apsolutno ništa, obnovljeni. Pa ti bud' pametan, što rekla moja punica.



Kolodvorska zgrada...



... i auto šefa stanice. Za divno čudo, natpis je centriran



Ima i poštanska kištrica ()



Toplometar pokazuje ugodnih +8°C. Ta je vrijednost podložna promjenama, ali 18. listopada 2010. u 12:46 je bilo tako.

Šefa stan'ce nije bilo pa u očaju krećem u obilazak putničkih prostora. Sve je spremno za zimske uvjete



Piše da blagajna kasni 5 min. Na blagajničkom prozorčiću ne piše da blagajna ne radi. Bijeli kabel vodi od televizijske antene koja je na fasadi prema peronu



Hodnik koji vodi prema ćenifama i ulaznim vratima s civilne strane (naravno, zaključanim).



Nije za upotrebu, al' je inače čisto



HŽ CARGO Robna blagajna u čipkastom izdanju (s kaktusima & puzavcima)



Ova oznaka je na fasadi na uglu zgrade. Geodetska posla?



Vodonapojnik s prekrasnim starim umivaonikom. Šteta da je tako zapušten



Sljedeća zgrada na kolodvoru je nekadašnja vodonapojna stanica. Izvana je u dobru stanju, ali iskustvo mi govori da me unutra ne čekaju neka iznenađenja...



Točno sam pretpostavio





Kolosjeci su u nekoj fazi bili temeljito rekonstruirani tako da od ostale vodonapojne instalacije nisam našao tragova.

Preko puta glavne kolodvorske zgrade na povišenom terenu nalazi se ova dosta uredna kućica. Nisam uspio skužiti čemu služi. Tuda prolazi put pa se možda radi o nekoj stražarnici jer ne vjerujem da je vikendica



Zatvaram Ličkolešćanski krug cipelama i vraćam se prema civilnoj strani kolodvorske zgrade



Očekivao sam da supruga šefa stanice ovdje uzgaja božure i orhideje, ali mislim da nema ni H od hortikulture



Ulazna vrata, ajerkondišn i nosač nekadašnjih telefonskih žica



Uuuups! Ipak ima hortikulture! Nije bogznašta, al' je oku ugodno...



Vrlo zgodan dekorativni detalj



Pređeš pažljivo glavnu prometnicu ("Lička magistrala") i razmišljaš kako je ovaj kolodvor morao lijepo izgledati u svojim slavnim i časnim danima.





Krug se zatvorio. Sad ću sjesti u Pfaffmobil i premjestiti se niz kolodvor u smjeru Vrhovina da se kasnije ne bi morao vraćati po vozilo. Već sam pogubio previše vremena



Tu sam opet našao onaj čudni znak kakve sam viđao na cesti kod Plaškog. Ima netko ideju? Je li tu možda bilo kakvih talijanskih Umproforaca? Poznato je da su se Talijani ovdje gubili još davne 1942....

Zapadno od kolodvora nalazi se ovaj objekat okreponudeće namjene. U jednom trenutku je iz njega povrvila jedna hrpa HŽ-ovaca u tuti i trlišu. Nisam pojma imao da ih ima toliko zaposlenih na ličkom području. Nisam ih slikao da kome ne ugrozim karijeru!



Tu se od glavne grupe kolosjeka odvajaju dva



Jedan vodi preko ove iskliznice prema industrijskom pogonu...

... a drugi prema onoj mini-ložioničici...





Ovo su vjerovatno bile neke pomoćne radionice. Najniži objekt od bloketa je očito kasnije dograđen, ali se, što je zanimljivo, lijepo uklopio



Ložionički kolosjek završava unutar ove jako nove šupe. Nažalost je zaključana i bez prozora



Aha! Rupa od čvora!



Znalci će već reći o čemu se radi

Na ovom mjestu se broj staničnih kolosjeka smanjuje na dva – ostaju lijevi, prolazni i mimoilazni. Gube se ispod ovog mosta u lijevom zavoju.
Stražarnica lijevo gore glumi Orlovo gnijezdo, samo bez uspinjače i Richarda Burtona.



Nekadašnje radionice su pretvorene u skladište cementa, vapna ili nečeg sličnog. Kao da se tu nekad nešto i proizvodilo



Vraćajući se nizbrdo, našao sam ovaj požmareni andrijin križ...



... cestovni prijelaz...



... i industrijsku prugu koja se gubi iza ove lese



Pokušao sam se nekako probiti do ostatka te pruge, ali je cerber na ulazu odrešito rekao: "Њет"! Jeste li primijetili kako vas, kad dođete u tvornicu sofisticirane elektroničke opreme i zamolite da vam pokažu stari industrijski kolosjek, ponude kavom i još vam dadu pratioca koji ljubazno sve objasni. E, u kamenolomu nahuckaju rotvajlera na jadnog railfana i mašu kalašnjikovim. Sad iz toga valjda možemo izvesti zaključak di se više mulja...



Uz pomoć svog skromnog zooma uspio sam uslikati jedino ovo: