Pfaffova subota u Moravicama

U Moravicama sam se zatekao po nekom sasvim drugom zadatku, ali kako je, za razliku od prethodnog opsežnog posjeta, bio prekrasan sunčan dan s blistavim plavim nebom, a imao sam malo vremena, odlučio sam malo utvrditi gradivo. Na tako velikom i važnom kolodvoru uvijek se nađe nešto još neviđeno i nedokumentirano. Zar ne? Osim toga, računao sam da ću ići tragom Štacionove ekipe u ekšnu, ali sam kasnije saznao da sam krivo čitao pa da oni na kraju idu mojim tragom. NHF, boys, nije bilo namjerno, a ima mjesta za sve.

Do Moravica sam iz cmocave i maglovite Rijeke stigao Pfaffmobilom. Nije to ni tako jednostavno. Najbrža i najduža opcija je voziti se autocestom Rijeka – Zagreb do Vrbovskog, obići Vrbovsko (bez spuštanja do kolodvora s ona dva kusasta panja, molim, inače nećeš nikad stić), dokopati se stare Lujzijane i onda se po njoj vratiti u smjeru Rijeke pa se kod odgovarajućeg kažiputa spustiti lijevo dolje u Moravice. Znade to zagrebački dio ekipe koja je nedavno izvršila desant na Plase.
Putem sam se zaustavio u nekadašnjem kultnom pojilištu, tzv. "Turističkoj kućici" s balkona koje puca pogled na Vrbovsko.





Začudno je bilo krcato ljudi i vozila – skupili su se lovci na dogovor, kavu i rakijicu. Parada skupocjenih terenaca i krupnih ljudi u zelenom. Nisu baš povoljno reagirali na moju definiciju lovaca ("Naoružana skupina ljudi koja kroz šumu ide prema krčmi..."). Ništa to, na kraju smo se svi smijali, a kava je bila odlična.

Same Moravice se zapravo sastioje od željezničkog naselja uz prugu (koje nosi ime Moravice) i cijelog niza zaselaka rasutih uz cestu i po ostalim brežuljcima – Vukelići, Jakšići, Vučinići, Žakule, Vučkovići (, Glažar!)... Ovo su Dokmanovići i tu se cesta odvaja prema kolodvoru



Sam kolodvor i naselje su dolje u grabi pa s ceste imam aerofoto pogled na kolodvor





Kolodvor su skockali do bola



Pfaffmobil sam najprije parkirao tu uz rub zgrade...



... ali sam onda pravodobno primijetio da su odmah iznad parkirane i jake snage bombarderske avijacije pa sam ga premjestio malo dalje na otvoreno. Prošao je bez oštećenja

Brzinski posjet urednoj i čistoj čekaonici, ipak je ovdje željeznička tradicija jaka. Obratite pažnju na izrezan naslon klupe kako bi se ista dala primaknuti zidu, a da se ne oštete cijevi od grijanja



Blagajna (radi)



Arhaični zvučnik staničnog razglasa visoko na zidu (vjerovatno ne radi – nikad ga nisam čuo ni pisnuti)



Na peronu sam. Nakon obavljenih formalnosti predstavljanja što je u Moravicama uvijek jako ugodno, idem malo razgledati kolodvor. To sam posljednji put ozbiljno činio pred nekih dvije i pol godine i po kolosjecima je bilo 20-tak centi snijega. Sad je kopno i toplo pa idemo malo utvrditi gradivo...

Za usporedbu s ranijim fotozapisom iz ožujka 2008: Nije se ni pomaklo



Toplometar nudi ugodnih +16°C



Ima i poštanski sandučić ()

Na kolodvoru je upravo bio postrojen IC500 za Rijeku. Malo je kasnio – nekih 15-tak dekika, ali, molim vas, pa tko danas ne kasni? Kad rekonstruiraju prugu iza Lokava pa kad krene promet brzinom od 75 km/h do Drivenika... Wow!



Prometnik tek što nije



I ode on...



Ova je dotle čekala nekoga ili nešto...



Još ćemo se mi sresti



Sunce je baš jako blještalo što me, po definiciji, baš i nije oduševljavalo iako je bilo ugodno toplo pa sam bio prisiljen slikavat' stan'cu nizvodno (nizsunčno?)



Sam rekao da ćemo se opet sresti?



Slijedeće tri fotke su za ljubitelje & korisnike tekstura

Kolodvorska zgrada je dobila novi krov. Malo mi je žao one stare nadstrešnice koja je bila tako lijepa pod snijegom, ali ovo se vjerovatno puno lakše čisti i novo je.



Vaš izvjestitelj uokviren u izlogu cafe-bara "Condor"



Uvijek sam se pitao da li ovaj kafić ima ime po andskoj ptičur'ni ili po onim likovima koji kruže vlakom i buše rupe u našim skupo plaćenim putnim ispravama?



Pogled na-lije-VO!



Posjet instituciji. Čisto i uredno...



... iako opremom malo podsjeća na m/t Sveti Juraj

U Moravicama se, kako i dolikuje velikom kolodvoru, kolosjeci pojavljuju odasvud. Ovaj je između ceste i kolodvorskih zgrada (dakle, tehnički gledano, s civilne strane kolodvora), ali koga to smeta. Iako mi se čini da ga se baš i ne koristi osim za ovu kotrljajuću spavaonu koja je ovdje ko zna otkada



Završava hortikulturno uređenim bikom



Dežurna brndalica



Šank u Jenbachu



Žutka 011 čeka putni/radni nalog

Čudan primjerak faune? Dvovrati labud s okretnim postoljima? To se ne viđa svaki dan... Ovaj sam vagon vidio još gore s ceste i zabio si u glavu malo ga bolje poslikati. Ne znam puno o takvim vagonima pa ću samo postaviti slike u nadi da će se netko od znalaca malo raspričati...



Vagon je od HŽ-a, ali u stalnom najmu "Zagrebtransa". Ima i električno osvjetljenje od 220V



Prevozi lijep primjerak transformatorske tehnologije iz Končara (s time Portos nema ništa – to su oni drugi)



Na oba kraja ima i nekakve kabine...



... na kojima su stakla tako musava da se nije dalo ništa uslikati



Drugi u nizu je isto teška labudica, ali malo modernija. Ova ima 5-osovinska postolja



Po natpisu sudeći, ovaj vagon je u vlasništvu "Zagrebtransa"



Moju duboku fasciniranost labuđom tehnologijom nasilno je prekinuo miris dima s nekim čudnim voćnim prizvukom. U nekoj šupi iza starog tornja vodonapojnika, ova dvojica nešto tajanstveno krčkaju Kako je jesen lijepa...
Pade mi napamet da će i Portos na sličnu aktivnost čim Bosancima preda novi vlak...



Uvijek nanovo me oduševi kako su pred 100+ godina investitori i graditelji znali lijepo i trajno graditi industrijske objekte. Ovo je detalj ugla tornja vodonapojnika



Ona me gleda

Eto me natrag kod labud-vagona



Detalji tehnologije





Ne smije u Afriku?



Lijep varilački posao. Ono lijevo na sjeni sam ja

Stožer postolja



Da su znali da ću ja slikati, oni iz "Zagrebtransa" bi sigurno oprali vagon





Ovo je opet HŽ-ov vagon





Ide u riječku luku. Vjerovatno na brod pa u neke daleke tople krajeve gdje će transformatori lješkariti pod palmama / cikasima



Po 011 su nešto sređivali Drempa & Co.

Raspad HŽ-a na OOUR-a rezultirao je ovakvim protuprirodnim granicama popreko kolodvora. Sad je ložiona u nekom drugom vilajetu, nije doduše čuvana poput aerodroma koje spominje Nemanja, ali se svejedno neda unutra



Vodonapojnik je, primjerice, ostao onkraj što istinabog ne smeta jer su se i parnjače preselile u dobra spominjanja



Ugljenoutovarni toranj (estakada) je još uvijek u podnošljivom stanju i sve se ljepše spaja s prirodom



Ostaci lifta



Naziru se tračnice nekadašnjih kolosjeka za vagonete s ugljenom



A ispod kostura ove nafterice i okretaljka! (Presjek tehnologije grijanja kroz povjest: Drvca za potpalu i peć na naftu u tornju za krcanje ugljena...)



Stara postavnica koju bi neki htjeli srušiti, a lokalni bi ju rado pretvorili u mali željeznički muzej. U kombinaciji sa Željezničkom tehničkom školom, to bi mogao i trebao biti dio školske zbirke i nastavno pomagalo/kabinet. Što mislite o tome?

Brundalica spava u šturcu



Logično, 005 se vratila s oporavka (na to me neku večer upozorio KAPO) i sjaji se k'o pasja (da prostite...) pa je manja potreba za dizelima na riječkoj pruzi







Natrag se vraćam civilno. Lakše je po asfaltu nego lomiti zglobove po pragovima i tucaniku. Za razliku od većine današnjih kolodvora, oko moravičkog je živahno, ne samo da postoji "Condor" već je i preko puta još jedna biblioteka. Posjećena.



Ovo je onaj kolosjek s krive strane. Izgleda da se do moravičkog robnog skladišta moglo prugom s obje strane. A kako su onda dovozili robu? Zrakomlatom?



Nisam se raspitivao, ali ovi vagoni su čini se u nekoj vrsti nirvane i čekaju manje tehničke zahvate...



Na biku

Vratio sam se sa zadatka u Moravice preuzeti vozilo i otputiti se kući. Naravno da boravak u Moravicama ne može proći bez dokumentiranja bar jednog odbačaja





Ona plava ASEA je u međuvremenu pocrvenila...



... a ja napuštam Moravice. Pogled na staru postavnicu sa stražnje strane.



Do sljedećeg susreta u Moravicama. :koci:

Jako lijepo a evo i podatak o Uaai-z vagonu.
Vagon serije Uaai-z je osamosovinski vagon sa spuštenim podom za prijevoz
pošiljaka velike mase i velikih i dimenzija. Ima dvije kabine. Jedna od njih služi za smještaj
pratitelja pošiljke, a u drugoj se prevoze pripadajući alat i oprema. Hidraulični uređaj
omogućuje bočno pomicanje pošiljke do 250 mm na svaku stranu. Budući da na vagonu nema
znaka RIV, u međunarodnom prijevozu moguće je iskorištavati ga samo na temelju
posebnoga sporazuma zaključenoga između željezničkih uprava iz zemalja u jugoistočnoj
Europi

Pfaff je napisao/la:...Nisam se raspitivao, ali ovi vagoni su čini se u nekoj vrsti nirvane i čekaju manje tehničke zahvate...

https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/StanicaMoravice/Moravice284.jpg ...

Dodat ću i ja malo svoje "soli" , ovi su vagoni mislim da nisu u kvaru nego su vrlo vjerovatno poslijepodne il' za 'Gulin il' za Fiume kao putnički.

Btw, si bil tamo skroz dole kamo je onaj "šrot"? Ustvari, bolje pitanje: postoji li tamo još onaj šrot kojeg si snimil prije par godina?

Hvala na brzoj informaciji. Onaj 10-osovinski vagon funkcionira slično, zar ne?

thomcro je napisao/la:Dodat ću i ja malo svoje "soli" , ovi su vagoni mislim da nisu u kvaru nego su vrlo vjerovatno poslijepodne il' za 'Gulin il' za Fiume kao putnički

Nisam uslikao, ali znam da je jedan od njih imao na vratima naljepnicu da su vrata u kvaru pa sam iz toga izveo zaključak.

Slično, slično, uglavnom se svi dodatno pomiču lijevo-desno zbog prolaska kroz zavoje

Odličan putopis,baš u Pfaffovskom stilu. Jedino...Možda nakon uvođenja 25 kV do Rijeke više neće biti tako zanimljivo mjesto kao sada...

Jako lijep kolodvoropis.
Eh da je iz one stare postavnice snimiti odbačaj....

Hvala, hvala...

Narcis je napisao/la:Eh da je iz one stare postavnice snimiti odbačaj....

Eh, da su babi..., bila bi did!

Jako lijepo vrijeme koje je kumovalo lijepoti snimaka, naravno uz mirnu ruku.
Vrijeme, ćista suprotnost vremenu onom prilikom našeg puta u Plase. Baš si srečković.

Silver je napisao/la:Jako lijepo vrijeme koje je kumovalo lijepoti snimaka, naravno uz mirnu ruku.
Vrijeme, ćista suprotnost vremenu onom prilikom našeg puta u Plase. Baš si srečković.

Mirnu ruku mi daje moj Sony koji ima SuperSteadyShot (tako bar piše). Sva sreća, jer kad naiđe pravi parkinson...