Vlakom od Moravica do Karlovca

Sve je počelo tako što je izvjesni dečec na jednom drugom 4rumu postavio pitanje o velikom zavoju kod Skradnika odnosno stajališta Košare gdje pruga iz Rijeke zaokreće sjeverno prema Karlovcu. To je ujedno i najjužnija točka riječke pruge. Radi se o ovom zavoju (desni donji ugao zemljovida):



Onda smo imali podužu kartografsku diskusiju o lokaciji i obliku rečenog zavoja (marginalno smo se dotakli čak i II. zasjedanja AVNOJ-a), a onda je Stanley zaključio diskusiju:

Stanley je napisao/la:Ako si nestrpljiv, ukucaj u pretražnik Košare i surfaj.
Ili čekaj iznenađenje majstora Pfaffa.

Rukavica je bačena. Ovo je već bio gadan izazov, trebalo je vidjeti kako odgovoriti na njega...

Alternativa A bila je sjesti u Pfaffmobil i otići do Skradnika, malo se probijati kroz trnje i blato i dečecu ispuniti želju. Nije baš bila primamljiva. Iz zemljovida je razvidno da se treba probiti preko ceste na unutrašnju stranu zavoja pa slikati panoramu. Da ne velim da bi onda neki čitatelji pitali zašto nisam sačekao i teretni s dizelom u xx:yy koji je, eto, baš zgodno prošao netom sam se ja iskobeljao iz blata

Ostaje, dakle, alternativa B koja podrazumijeva dolazak Pfaffmobilom do Moravica i vožnju vlakom kroz rečeni zavoj uz činjenje odgovarajućih slikopisnih zapisa.
Vozilo koje bi bilo pogodno za takav poduhvat bi trebala biti nekakva "litorina", a ne klasika jer onda postoji mogućnost da izšarmiram majstora pa slikam iz upravljačnice. Dakle Mađar koji (ponekad) vozi od Zagreba do Moravica i natrag, a to sve obavlja u vrijeme koje meni terminski odgovara. Za vrijeme sam se već odlučio: 4059 koji polazi u 9:50 iz Moravica što opet znači da se ne moram dizati iz kreveta kao pekarski kalfa ili, nedajbože, pripadnik "Štacionove" leteće brigade u ekšnu kojeg planira kićo101 . Osim toga, kako ne bih klao čitavu svinju zbog jedne kobasice, odlučio sam obaviti vožnju skroz do Karlovca. U Karlovcu, među ostalim, mogu u biblioteci "K veselom railfanu" udobno čekati povratni vlak umjesto da čepim na vlažnom panju u nekakvim Košarama, bogu iza nogu.



Plan je počeo dobivati čvrste okvire. Javljao se samo jedan mali problem: hoće li na tom vlaku stvarno biti Mađar? Nekoć su u voznim redovima uredno bili označeni tipovi prometala za svaki vlak, ali je ta lijepa osobina željezničkih informacija odavno nestala. Sjetio sam se drugarske pomoći i nazvao malog.paju: "Halo, znaš li da li će u subotu, 6. studenog t.g., na 4059 voziti Mađar?" Ispostavilo se da mu ta informacija nije u dosegu pribavljanja. Sorry, usput smo si lijepo popričali još o svemu i svačemu pa nije bilo uzalud.

Ajmo s drugog kraja: "Bok, Thomcro! Možeš li mi na mapperu (ja tome nisam vičan) pogledati da li će u subotu, 6. studenog t.g., na 4059 voziti Mađar?" I tako sam saznao da se na mapperu vide samo lokomotive, a ne i motorne garniture, ali sam zato dobio naputak da svratim u riječki prometni ured i pitam da li mi mogu/hoće dati traženu informaciju.

U riječkom prometnom uredu sam (napokon) saznao da je to gotovo nemoguće znati unaprijed jer "... oni iz Zagreba stave što već imaju. Ako je povećana potreba na relaciji Sesvete – Harmica pa potroše Mađare, ide klasika..." Sad sam tek nigdje! Onda sam počeo logički razmišljati: Portos je na terenu s bosanskim niskopodnim, zagi mora pisati zadaće, Silver se sigurno bavi unucima, a Stanley vjerovatno negdje pješači. Sljedstveno tome, na zagrebačkoj prigradskoj pruzi neće biti gužve pa će biti dovoljno Mađara. Grlom u jagode: U boj, u boj - ajmo po voznu kartu! Alea iacta est! (U prijevodu s latinskog: Hitili smo drvored!)



U Moravice sam doputovao autoputom preko Vrbovskog, a tamo me dočekalo prekrasno sunčano vrijeme. Malo sam bio nesretan zbog toga jer po Murphyju, sunce uvijek piči iz krivog smjera (što se kasnije pokazalo točnim). Najprije sam se, u posvema anksioznom stanju, javio u prometni ured i s olakšanjem saznao da imam sreće i da zbilja vozi Mađar. Dospio sam malo prošalabazati kolodvorom, a onda sam se postavio na peron s namjerom da zaskočim majstora čim uparkira vlak i bacim šprehu o mojoj neutaživoj ljubavi za željeznice i jednom dečecu kojeg interesira zavoj...

Zabijotka! Vlak kasni! Koji sam ja mamlaz? Naravno da kasni! Ruksak i stativ sam parkirao na klupi (taman sam htio slikati da dočaram atmosferu kad mi se ova curica sjela u kadar) i nervozno šećkao gore-dolje. Ostali čekajući putnici su me u čudu gledali, očito naviknuti na situaciju.



Tako sam na fozberi uletio u Mađara da ga čak nisam ni slikao izvana. Za majstorom sam trčkarao kroz vlak ponavljajući svoju mantru i dok sam stigao do upravljačnice već smo kretali. Sunce je, naravno, tuklo u "šoferšajbu" koja je usput bila i musava. Odlučio sam jednostavno slikati stanice i stajališta kako budu nailazili pa što bude. Da bar dečecu pokažem zavoj.

Ulazimo u Vrbovsko. Ova stara željeznička zgrada ima interesantnu priču. Desnu polovicu kupili su neki ljudi s idejom da tu naprave hostel (u blizini ima više razloga za posjećivanje Vrbovskog). I počeli su uređivati. Lijeva strana je vlasništvo nekog tipa koji neće prodati, ali neće uređivati pa sve skupa propada zbog toga. Ljudi su odustali. Možda bi trebala postojati socijalna služba za zapuštene zgrade koje bi trebalo oduzimati nemarnim vlasnicima? Sigurno bi imali posla u HŽ-u



Kolodvor Vrbovsko bez zagrebačke ekipe koja hrli u Plase. Ona dva panja još nisu procvala



Majstoru je bilo vruće pa je ostavio vrata otvorena. Kokpit našeg Apola XIXg. Sunce tuče ravno u nos, a šoferšajbi bi pomoglo malo pranja.

Rijeka Dobra je najljepša u proljeće ili ljeto kad je sve zeleno, ail i sad ima svojih čari





Dobra vijuga manje-više u suprotnom smislu od pruge pa je čas lijevo čas desno, a ja samo skakućem amo-tamo. Uvalio sam se u odjeljak odmah iza upravljačnice, a slučajno nije bilo nikoga pa sam mogao otvoriti prozore na obje strane bez da mi itko njurga.



Moj je Mađar od one izvorne, nerekonstruirane vrste pa ima one praiskonske udobne klupe, a ne zubarske stolce za Pigmeje.



Za razliku od mog omiljenog Šveda, Mađar je člankovit pa se može savijati u zavojima



Ulazimo u Gomirje





lokalni NK ima krasan nogometni stadion i klupsku zgradu. Ne znam samo što biva sa zonskom ligom kad Dobra nabuja. Ili je zato trava tako zelena?

Pogled majstoru preko leđa – čisto lijepa brzina. Zadovoljan sam.



Starina Klek (, Jean)



I ulazimo u Ogulin



Tu je uvijek živahno



Ova dva Džemsa se drže repovima k'o sijamski blizanci!



Dok smo stajali uspio sam zumirati ovaj infrastrukturni detalj kako lješkari na suncu



Njega čekamo – 4000 za Rijeku

Ogulin je pun brundavih smrdljivki. Vidi se da je lička pruga blizu.





Obavezni portret bunkera i okretaljke





Sad dolazimo do one situacije na trianglu prema Oštarijama gdje je pruga za Zagreb obnovljena i ravna, a ona prema Lici je u lošem stanju i u zavoju. Mi idemo po ravnom dijelu pa je majstor popustio uzde šarcu i ošinuo ga po sapima



Kolosjek prema Oštarijama Ravnicama



Treći krak triangla: Oštarije – Oštarije Ravnice



Oštarije - vodotoranj



Kolodvorska zgrad(ic)a



Poslije Oštarija opet punim gasom. Promiče sivozelena živica, a nailazi zeleni signal

Eto, tu smo! Nailazimo do onog što ja za potrebe ove reportaže nazivam "dečecov zavoj"





"Dno" zavoja, sad će pruga skrenuti na istok





Na suprotnom obronku vidi se (pretpostavljam) stajalište Košare



Sada pruga ide gotovo ravno prema sjeveru i evo nas u Košarama.



Dobro da sam odlučio voziti se do Karlovca, a ne ostati ovdje da me grije sunce košaračkog neba...



Prema sjeveru. Ovo je otprilike kraj "dečecovog zavoja"



Pogeld unatrag



I eto nas u Kukači



Sad mi je sunce saveznik pa se mogu izbacivati kroz prozor na lijevoj strani vlaka

Tounj



Kao maloga su me učili o glasovitom tounjskom siru, al' ja bih rekao da je Tounj danas poznatiji po kamenu





Gornje Dubrave...





... pa Donje Dubrave. Očito se iz područja Gorskog kotara spuštamo prema ravničarskim dijelovima Lijepe naše



Ulazimo u kolodvor Generalski stol. Nekadašnje robno skladište pretvorio je neki kulturno usmjereni poduzetnik u biblioteku





Pogled unatrag. Sjena kaže da idemo prema sjeveroistoku

Nešto prije Generalskog stola zamijenili smo porječja: porječje Dobre otišlo je prema sjeveru, a s juga nam se pridružila jedna od najljepših hrvatskih rijeka - Mrežnica





Središnja stanica Mrežničke rivijere je Zvečaj





Još malo Mrežnice



Uz ovaj zavoj me veže jedna interesantna uspomena. Negdje ljeti 1969. godine bili smo kao studenti tjedan dana kod ženinog bratića u Karlovcu. On je radio pa bi nas ujutro prebacio na Mrežnicu na kupanje, a onda bi popodne došao po nas s roštiljem i gajbom. Ili tako nekako. Jedne smo se večeri, već je bio sumrak, vraćali kući kad je u ovaj zavoj (koji ima suprotnu krivinu od ceste) ututnjala žutka u punom galopu s brzim vlakom na kopči. Meni se učinilo da ide ravno na nas. Umalo sam se uneredio od straha

Još malo Mrežnice. Zar nije prekrasna?















Ovi su veselo mahali kad su me ugledali s fotoaparatom na prozoru.

I već smo u Belavićima. Kako vrijeme leti...



A ubrzo iza toga i u Dugoj Resi



Ona nas čeka...



Svaka resa visi, visi, svaka resa visi... (Jel' tako, Stanley?)



Na kraju stigosmo i u Karlovac. Pozdravio sam majstora kojem sam, brižnom, čitavo vrijeme puta od Moravica visio iznad glave pokušavajući nešto uslikati kroz mutnoblještavu šoferšajbu i izletio na peron nadajući se da nisam ništa zaboravio ponijeti. Kasnili smo nekih 10 minuta u dolasku pa je moj Mađar odbrzao prema Zagrebu, a ja sam kasnijim pregledom materijala ustanovio da ga izvana nisam slikao. Da ga nisam uopće slikao. Tja...

U Karlovcu sam se planirao ukrcati na 4054 s polaskom u 14:27, a sve u nadi da će mi sunce u povratku manje smetati. Na moje razočaranje, vrlo ljubazni prometnik mi je objasnio da je moj Mađar bio jedini tog dana i da na 4054 vozi klasika. (Balada o psu, ljubavi i majci...). Onda sam pod hitno promijenio planove, investirao dodatnih 21,50 dlakavaca i za nagradu se počastio prvoklasnom vožnjom u B 700 do Moravica



Nakon vrlo ugodne ćakule s prometnikom, smjestio sam se u svoj vagon, lijepo razmotao laptop i počeo sređivati snimljeni materijal. Vagon ima dupla stakla i prozore koji se ne dadu otvoriti pa se nisam opterećivao brigom što ću propustiti od vanjskih prizora (a bio sam i malo umoran).



U Moravicama sam pustio brzi da se vozi do Rijeke, a ja sam sjeo u Pfaffmobil i nastavio cestom. Ovo je stražnja strana stare postavnice koju kane rušiti



Penjem se cestom prema Dokmanovićima. Pogled na novi reflektorski stup i stari toranj za ugljen.



Za promjenu, odlučio sam nastaviti Lujzom do Delnica. Ima putem par željezničkih prizora koje već dugo nisam vidio. Na primjer, podvožnjak u Donjoj Dobri...





... nadvožnjak na ulazu u Delnice iz smjera Velikog Vodenjaka







E, ovo je već često viđano – pruga na izlazu iz Delnica. Sad ću na ACRZ i za 40 minuta sam doma.



I bi tako!

Eto sad i onog što se nadam da vi, dragi moji štioci, s nestrpljenjem čekate – odgovor na pitanje da li sam uspio učiniti kakav filmić iz upravljačnice! Jesam, ali nažalost, nisam zadovoljan uratkom. Mađar nije tako udoban za snimanje kao Šved pa sam morao stativ umjesto na pult staviti na pod što ujedno znači da je kamera bila daleko od stakla, a tijekom prve polovice vožnje nam je sunce svijetlilo ravno u nos što u kombinaciji s musavim staklom (što inače ne smeta previše) dalo dosta mutnih situacija. S druge strane, Mađar je u upravljačnici opremljen utičnicom 220V pa sam mogao snimati kamerom što je uvijek bolje od fotoaparata. Što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji, rekli bi Bosanci!

Vlak je kasnio u dolasku taman toliko da sam u trku jedva obavio diplomatske pregovore s majstorom i još uvijek montirao opremu kad smo krenuli pa fali i prvih 30 sekundi polaska iz Moravica. Da ne velim da smo tijekom puta malo kasnili pa mi je traka koje bi bilo taman iscurila negdje oko Duge Rese te sam navrat-nanos morao zamijeniti kameru fotićem (i izgubio daljih 30-tak sekundi pruge). Vidite kakve muke prinosim na railfanovski žrtvenik

No, što je – tu je, bolje nemam. Nadam se da će se pružiti prilika ponoviti gradivo u boljim uvjetima. Here come the movies:


1. dio (Moravice - Gomirje)

2. dio (Gomirje - Ogulin)

3. dio (Ogulin - Košare)

4. dio (Košare - Gornje Dubrave)

5. dio (Gornje Dubrave - Generalski Stol)

6. dio (Generalski Stol - Belavići)

7. dio (Belavići - Karlovac)

Za kraj, kako se i pristoji – mali zemljovid (napravljen u vrijeme jednoumlja dok još nije bilo stajališta Košare!)




PS: molim neneka za oproštenje što kloniram temu, ali danas sam se na 6-ici vozio s Mannasom, što me podsjetilo da on čita samo ovaj 4rum.

Prekrasne fotke Mrežnice, zaista je jedna od najljepših hrvatskih rijeka.
A Šved je definitivno zakon za snimanje cab-ride, a bogami i Asea isto tako, jedino ne znam kako je u Breni, u njoj još nijesam bijo.

Narcis je napisao/la:Prekrasne fotke Mrežnice, zaista je jedna od najljepših hrvatskih rijeka.
A Šved je definitivno zakon za snimanje cab-ride, a bogami i Asea isto tako, jedino ne znam kako je u Breni, u njoj još nijesam bijo.

Brena bi trebala biti slična. (Bez brige, stić će to k nama još za našeg života...)
Jedina veeeelika komparativna prednost Mađara je što on jedini ima u upravljačnici priključak za 220V (uz pretpostavku da radi) pa možeš naštekati ispravljač od kamere.

Pfaff je napisao/la:Jedina veeeelika komparativna prednost Mađara je što on jedini ima priključak za 220V (uz pretpostavku da radi) pa možeš naštekati ispravljač od kamere.

Da, al prije toga sić vode i vileda.

Tipicno odlican Pfaffov putopis iako moram priznati da od zavoja nažalost nisam puno vidio...
ali su me zato odusevile fotke stare Lujze. Kako je to bila i jos uvijek je dobra cesta. Prava vozacka...

Barney

Barney je napisao/la:... iako moram priznati da od zavoja nažalost nisam puno vidio...

Ma pusti zavoj, on je bio samo izgovor i tema za početak priče... A Lujza? Eh, pa nisu ju zabadava krstili najljepšom brdskom cestom Europe...

Cijeli taj put zbog jednog- zavoja. Ovaj me svaki put iznova oduševi.

Pfaff je napisao/la:Kasnili smo nekih 10 minuta u dolasku pa je moj Mađar odbrzao prema Zagrebu, a ja sam kasnijim pregledom materijala ustanovio da ga izvana nisam slikao. Da ga nisam uopće slikao. Tja...

Niti znaš koji je broj Mađara.
Zahvaljujući ovoj fotki, reć bi da je 020. Aj neke koristi od grafita.

Pfaff je napisao/la:https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/MoraviceKarlovac/MoraviceKarlovac030.jpg

Pfaff je napisao/la:I tako sam saznao da se na mapperu vide samo lokomotive, a ne i motorne garniture

Tko kaže?
Ovdje upišeš puni UIC broj i dobiješ kretanje lokomotive/ motorne garniture. Problem je što to ne možeš saznat unaprijed (kao što si ti htio), nego tek kad vlak krene.


Konkretno za Mađara 020 upišeš 987861110201

Pfaff je napisao/la:Alternativa A
alternativa B

Alternativa C :
10:31- Oštarije- iskrcavanje iz vlaka 4059
Lagani cipelcug (3,5 km) do Košara uz detaljno fotodokumentiranje spornog zavoja.
12:12- Košare- ukrcavanje na vlak 4061
13:06- Karlovac- iskrcavanje iz vlaka 4061
Alternativa C1: 13:14- Karlovac- ukrcavanje na B700
Alternativa C2: Fotodokumetiranje karlovačkog kolodvora, remize, šinobusa...
14:27- Karlovac- ukrcavanje na vlak 4054

Oš alternativu D? Ali uključuje puno više cipelcuga pa mislim da te neće interesirat.

Cipelcug Mrske li rijeci... :surprise:

Barney

Barney je napisao/la:Cipelcug Mrske li rijeci... :surprise:

Barney

Nemrem zamislit Pfaffa da prehoda 300 metri a kamo 3,5 km