S Pfaffom malo po Dubrovniku

Najbolja supruga na svijetu dobavila se opet neke aktivnosti u Dubrovniku. Ja sam joj sugerirao da se odveze vlakom 900 i nagibnjakom do Splita, ali se pokazalo da u nastavku nema nikakve veze za Dubrovnik osim da čeka jedan od onih autobusa koji ionako ujutro kreću iz Rijeke. Ostala je tzv. "solucija Emina" (ja kofer nosim njen) tj. najbolji suprug na svijetu je potkurblao Pfaffmobil i jedne srijede ujutro opalio vožnjicu po pustoj i praznoj Dalmatini sproću Ravče, Vrgorca, Škulje, doline Neretve, Neuma i najljepše 'rvacke tvrđave.

Sve je prošlo bez problema i evo Vašeg izvjestitelja kako pozira s mostom nazvanim po živahnom starčiću F.T. u pozadini (zaključili smo da je na Lapadu kava vjerovatno nešto jeftinija nego u Gradu)



Vrijeme je bilo prekrasno, plavo nebo, sunce je zlatnim bojama polijevalo krajolik, a meni je (ofkors) upala u oči tvrđava "Imperijal" na Srđu i novoobnovljena žičara.





Za one koji ne znaju: U Dubrovniku su fenomenalno sredili promet tako da moraš obavezno pogledati ljepote grada dok tražiš neki jeftiniji parking. Kad sam napokon riješio taj problem, oteturao sam na zasluženi odmor.



Četvrtak ujutro – odmoren, naspavan i svježe napunjenih baterija krenuo sam pogledati kako izgleda obnovljena dubrovačka žičara.
Mlađahni šegrti Jurja Dalmatinca dovršavaju radove na Minčeti



Srećom dosta dobro poznajem Grad pa sam izračunao da mi je najblaži uspon od Pila do donje stanice žičare cestom iza zidina.



Povremeni pogled ka cilju osigurava pravilnost smjera kretanja



Fortifikacijski objekti Dubrovnika su zbilja impozantni (znam da malo oftopičarim, ali se nadam da ćmi to nećete jako zamjeriti)





Osmatračnica ili ćenifa, pitanje je sad...

Blagim usponom dovukao sam se do vatrogasne postaje odakle puca p...ogled na donju stanicu žičare. Osim što su ju ušminkali, nije se ni za dlaku promijenila otkad su ju sagradili 1969. godine.



Pogled uzbrdo



Iako je žičara u rukama privatnog poduzeća, kabine imaju (manje-više) tradicionalnu žuto-narančastu livreju dubrovačkog javnog prijevoza







Malo zadihan, ali zadovoljan polučenim, našao sam se pred donjom stanicom žičare. Manje-više je jednaka kao i prije osim što su ju ušminkali do bola



Ako još uvijek niste sigurni...

Narančasta teta u ovoj nazubljenoj torti prodaje ulaznice



A vidi se i po kojoj cijeni. Jedino mi nije jasno zašto kažnjavaju dragovoljce koji su spremni jedan smjer odraditi pješke? Pa još i s maloljetnicima u teglju?



Karte su, ako ništa drugo, zgodno dizajnirane...



Kao što ste mogli vidjeti iz prethodnih fotografija, ja sam svoj dolazak tempirao tako da mogu ispratiti gondolu iz stanice i slikati ju na putu gore ( ) što znači da sad imam na raspolaganju svo vrijeme svijeta za detaljnu fotoobradu donje stanice.
Žičara je izvorno sagrađena 1969. godine (ja sam se prvi put vozio 1972.)



A ovo su supotpisnici obnove



U međuvremenu mi je pogled pao na jedan od pogona najlukrativnijeg dubrovačkog poduzeća – parkrirališta. U odnosu na derikožni sustav kojeg je onomad zavrtila ona Hercegovka, Bandić i moj Obi su male bebe i šeprtlje. Parkiranje se plaća od 0 – 24, a cijene se kreću od 5 – 15 dlakavaca po satu.



Zanimljivo – javno izvješene dokumente ovakve vrste se rijetko sreće (iako se slažem s praksom). Potpisan je inicijator obilaznice Bibinja

Ako potrošać padne skupa s kabinom, može se žaliti prema priloženom naputku



Sad malo infrastrukture



Ovdje se vrši uklizba kabine na dolazni položaj





Gore nosivo uže, a dolje pogonsko. Utezi za zatezanje nosivog užeta su u donjoj etaži stanice (nažalost, nije bilo moguće doprijeti do tamo)

Osim mjesečnih i tjednih, vrše se i dnevni pregledi opreme i uređaja. Na kabinu se osobno popeo gospar Pavo Tomašić, glavni inženjer









Da baš stalno ne buljim u čovjeka, osvrnuo sam se i na kokote na susjednoj kući.



Balize



Sve je neopisivo uredno. Dok sam se motao onuda, jedna je teta neumorno i neumoljivo glancala sve čega se uspjela dohvatiti. Ovo je ćenifa za osoblje koja se koristi i za osobe s poteškoćama u kretanju. Običan svijet može ćenifirati tek na gornjoj stanici.

Došao je i trenutak polaska. Bilo nas je samo dvoje, ali je žičara krenula točno na vrijeme. Veli mi voditelj da po ljeti bude fila skroz do Vatrogasnog doma.
Eto me na platou tvrđave "Imperijal". Žao mi je da LL nije samnom – ovo bi bio izazov...



Par riječi o tvrđavi na japanskom



Slava im i hvala!



U tvrđavi uređen je mali spomen muzej herojskoj obrani tvrđave i Dubrovnika. Ovo je ulaznica – 20 dlakavaca, aboridžani besplatno (to je inače dubrovačka praksa)



Uglavnom ostaci ubojnih sredstava i nešto fotografija



Po ovom stubištu popeo sam se na krovnu taracu tvrđave (Inače je tvrđava u jako lošem stanju i sve prokišnjava pa su donje etaže pune vode. Navodno će golferi kad osvoje vrh Srđa, uložiti goleme novce u kvalitetnu obnovu)

Grad



Lapad i Elafiti



Po ovoj serpentinastoj stazi su tijekom opsade Dubrovnika svakodnevno donosili opskrbu braniteljima "Imperijala"



Stara gradska luka, tvrđava sv. Ivana i kabina žičare na pozadini ljeskavog mora – čisti razglednički kič!



Spuštam se natrag.



Među izloženim fotografijama nalaze se i dvije koje prikazuju razaranja infrastrukture žičare. Ovo je gornja stanica...



... a ovo jedna od kabina. Što je najbolje, ja imam negdje dvije slike istih prizora koje sam snimio negdje 2007., ali ih nikako ne uspijevam pronaći.
BTW, ostaci izvorne užadi još leže na tlu ispod trase žičare.



Još malo "Imperijala". Mnijem da je ovo bilo podoficirsko boćalište

Pogled prema jugoistoku



Mali amfiteatar u sklopu gornje stanice.



Pogled u suprotnom smjeru. Gornja stanica je, za razliku od donje, nanovo sagrađena.



Lokrum. Omiljeno odredište turista. Navodno je svratio i onaj engleski jebiuragan od kralja kad se vraćao iz križarskih ratova.



Osim gornje i donje stanice, žičara ima i jedan stup negdje u gornjoj trećini trase. Stup je začudno preživio ratnu frku.



Tipična kanta za smeće



Tipična klupa. Malo je popuhivalo pa je bilo mrzlo za rep...

Ćenifa za posjetitelje i vaš vjerni izvjestitelj (nije u korisničkom položaju – ovo je pogled iz smjera ulaznih vrata). Zidovi su dekorirani fotografijama iz razdoblja gradnje objekta



Malo istočno od trase nalazi se kafić (macchiato = 16 dlakavaca). Stakleni zidovi omogućavaju lijep pogled na Grad i okolicu.



Kabina na gornjoj stanici.



Svi kotači po kojima se kreće pogonsko uže su obloženi gumom pa je žičara u pogonu gotovo nečujna.





Vrijeme je za ukrcaj. Idemo dalje.



A evo kako je Pfaff snimio vožnju dubrovačkom žičarom 10. ožujka 2011.

Za kraj – par detalja kabine. Ovo su sklopive ljestve za izlazak na krov kabine u slučaju nužde (ne bi ja nešto)



Upravljački displej



Vrata se pokreću ručno. Ovo je zabravljivač

Oprostih se od žičare i idem još malo prošetati Gradom.



I njih je teško izbjeći...



Ovuda ću se pažlivo strmopizditi do Place (Straduna)



Nema previše ljudi. Podne se bliži pa pristojan svijet ide kućama svojim na objed.



Velika Onofrijeva česma. Navodno se komandant jugosrbočetničkocrnogorske vojske koja je napadala Dubrovnik (i pogodila i ovaj prelijepi objekt) zvao Sofronije pa su, ratu usprkos, Dubrovčani od Onofrija i Sofronija pravili sprdnju.



Ulaz na zidine. Znam (bar) jednoga koji bi rado gore.



Pa neka netko kaže da je žičara skupa. Ovo je samo 10 kn jeftinije, a još i sve moraš sam...

Podizač pokretnog mosta na vratima od Pila (bez pogona)



Schnellzugtürsperrengleichgewicht



Vrata od Pila i poznate dubrovačke gorke naranče u punom stadiju rasplođivanja





Buuuuum!



U ovu je ogradu udario nesretni trajvan





Još jedan pogled na "Imperijal" i za danas je gotovo.

Dva dana kasnije šećkao sam opet dubrovnikom i po završenom obilasku (samo po ravnom), odlučio sam ovdje malo spustiti kosti – terasa Caffea "Dubravka"



Ovo na ogradi su navodno ptice pjevice



Tu sam udario turističku pisarnu pa ću uz pivce napisati par kartolina dragim ljudima...



Glp! Ostatak putovanja sam na kruhu i vodi



Tvrđava Bokar. Štitila je vrata od Pila. Ovdje vam, vrli moji štioci, imam neodoljivu potrebu ispričati jednu priču:
Moj prvi šef u blagopočivšoj "Jugoliniji" bio je Dubrovčan. I tako sam od njega čuo ovu anegdotu. Sad, da li je istinita, nije ni bitno...

Elem, razgovaraju dva otmjena dubrovačka gospara kad li se s Bokara začuje: Buuuuum! Jedan od dvojice, sav pretrnuo od jeze upita:
"Ojme, gosparu, a što je ovo?"
"Čuo sam da dolazi francezki poklisar", otpovrne drugi.
Ne prođe puno, a s Bokara opet: Buuuuum! Opet će onaj prvi:
"Ojme, a što je sad?"
"A bit će da ga prvi puta nijesu pogodili..."



Ova grota je na po puta između Bokara i Lovrijenca



Može malo slikopisno?

Pozdrav prijatelju ()



Hrvatska pošta



Endemska dubrovačka crna guja bez glave



Dubrovački komunalci imaju zanimljiv selektivan pristup komunalnom otpadu. Jutros kad sam prolazio, sve je ovo bilo u kontejnerima. Prije odvoza, likovi su pobacali na ulicu sve što smatraju da nije u njihovoj domeni...



I za kraj – još jedan za moju zbirku!

A jesi snimija štogod od Ćire?
Prilikom našeg posjeta Đubrovniku nijesmo još mogli vidjeti žičaru. O.T. jel' ti ko' reko' "Gosparu"?

kiki273 je napisao/la:O.T. jel' ti ko' reko' "Gosparu"?

Narafski! Mene tamo svi poštuju...

https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/ZicaraDubrovnik/ZicaraDubrovnik094.jpg
Asti gospe, a ča si mislija, da su gospari jeftini..
Inače slikopis je fantastičan, pogotovo žičara.

Lijepo! I skuuuuupooo!!!

Vožnja dubrovačkom žičarom skuplja od riječkog dabldekera do Opatije i natrag! Pogled na Groad je prekrasan sa Srđa, ali 80 kuna za gore i natrag!!! Brate mili...

Lani kad smo bili u Dubrovniku, slikao sam onaj stup na pola puta žičare. Tada sam mislio, a zumirano mi se tako i činilo, da je to ostatak stare žičare. Samo 6 mjeseci kasnije žičara je puštena u pogon, a taj stup se normalno koristi, pa me interesira jesam li ja onomad slikao stup i opremu stare ili nove žičare?

Kao što rekoh - stop je poveznica stare i nove žičare. Nije mijenjan, a preživijo je rat.

Dubrovnik je uvijek prelijep pa se cijena žičare i zidina još i otpri. Glede parkiranja - odmah stanite na parking ispod žičare. Negdje 2007. je parking oko Grada bio 30 kn/h tako da je sadašnja cijena super. A pivo? Za litru treba dati cijelo stado (ili čopor?) od 62 dlakavca? A možda je Pfaff popušio foru. Prije desetak godina jeftinije je bilo popiti 3 pivca iz 0,33 l boce (10 kn) nego litru točenog (35 kn). Skupo točeno je dubrovački podli mamac za turiste koji misle ušparati. Ima još gosparskih štoseva... uostalom, zato su se i održali stoljećima

gaspa je napisao/la:Ima još gosparskih štoseva... uostalom, zato su se i održali stoljećima

Sa svakijem lijepo, ni sa kijem iskreno - to je bio moto diplomacije Dubrovačke republike.
A cijene im jesu lopovske.
Zna li tko kakvog Napoleona?

kiki273 je napisao/la:A jesi snimija štogod od Ćire?

Naravno da jesam: Ostatke nekadašnje željezničke infrastrukture u Dubrovniku!
Daleko od toga da bih se želio bahatiti nad dosad odlično odrađenim analizama ovih ostataka koje su odradili aboridžani (koje, nažalost, nisam uspio sresti usprkos nadljudskim naporima), ali jednostavno želim forumaškom pučanstvu prezentirati moje viđenje onoga što sam uspio popabirčiti jedne nedjelje ujutro.

Pa krenimo put Kantafiga (Pfaffmobilom, zna se)...



Kad god negdje naiđem na biblioteku znakovitog naziva "Štacion" ili "Ferata", "Ajziban" ili već nešto takvo, znam da sam na području gdje je blizu željeznica ili je nekoć bila. Mislim da ni Dubrovnik nije izuzetak!



Ovo je istočni zabat zgrade nekadašnjeg kolodvora Dubrovnik



Civilna strana



Na fasadi su još uvijek vidljivi ostaci natpisa





Tamo gdje su nekoć bili kolosjeci, koči se velelepno zdanje novog autobusnog kolodvora Dubrovnik



Pretpostavljam da je nakon ukidanja željeznice došlo do preparcelizacije nekadašnjeg prostora kolodvora pa je kolodvorska zgrada dobila svoju mini okućnicu (što je s onih 6 metara kojima su mene gnjavili kad sam vadio lokacijsku? ). Još je dodatno postavljena ova glupava ograda pa je cijela zgrada koja se, po mom skromnom mišljenju mogla i trebala uklopiti u autobusni kolodvor, unakarađena do besvijesti

Par slika peronske nadstrešnice – slikano kroz mrežu



Kroz granje nebo...



Zanimljivo. Bosanska pruga kao i Parenzana spadaju u kategoriju državnih austrijskih uskotračnih željeznica i službene su zgrade građene prema tipskim projektima. No dok su na Parenzani stupovi koji nose nadvojne grede lijevanoželjezni, ovdje su drveni. Što ne umanjuje njihovu ljepotu ni nakon 110 godina.



Stare kamene ploče na podu su još uvijek u odličnom stanju (Gospari sve pretvore u Stradun)



Vrlo mi je zanimljiv dekorativni raster greda na zidu koji hoće sugerirati kanatnu gradnju iako baš ne vjerujem da je zgrada takve konstrukcije.



Uvidom u poznatu sliku nekadašnjeg kolodvora s drezinom, možemo se uvjeriti da zgrada gotovo da i nije izmijenjena (osim što su nestale tračnice, al', 'ajde dobro, nećemo gnjaviti sitnicama )

Ovdje nema više ništa za snimiti pa idem prema rtu. Tamo je nekoć bila ložiona. Visoko iznad mene je cestovni most preko Omble





Moram priznati da su ga lijepo svili preko vode



Ovo su danas neke garaže, ali pretpostavljam da su u željezničko vrijeme morale beiti pomoćne radionice jer su premale za uvlačenje vozila, a nemaju ni odgovorajuće otvore



Tko je rekao da HŽ više ne stanuje ovdje?



Ispred nekadašnje remize je svašta naslagano



Malo nakjivo, al' to je ulaz u remizu



Servisne jame su novijeg datuma



Tu desno su s vanjske strane parkirani oni akvaskuteri



Oni koji su nekoć veselo lijepili golišave sličice na Zid srama već su se poodavno vjerovatno preselili pred Zid plača

Zazidano (al' se netko bar potrudio to pristojno odraditi)



Meščini da je ovo novogradnja u starom stilu gdje se od elementarnih nepogoda skrivaju jake snage pograničnih službi u međunarodnom dijelu dubrovačke luke





Radovi na proširenju dubrovačke luke su još u tijeku pa je sav prostor oko nekadašnje ložione isprekrižan nekakvim privremenim ogradama, cijevima, armaturnim koševima i teško je naći neki upotrebljivi rakurs. Zato sam na obronku iza nekadašnje trase pruge uslikao ovu lijepu stambenu zgradu za željezničko osoblje.



Postoji još jedna identična malo desno i njen sam zabat slikao na onoj ranijoj slici ispod nosača mosta. Evo je sad iz žablje perspektive



Musorgski je među "Slike s izložbe" ubacivao promenadu, ja ubacujem slike mosta



Još dvije željezničke kuće, ali o njima ćemo kasnije.