S obje strane granice

Ha, to je bilo nekad. Danas je ta granica samo administrativna i očituje se u obavjesnim pločama da smo u Austriji odn. Njemačkoj. Fizički granicu čini rijeka Saalach ali je premoštena u dovoljnoj mjeri da ne predstavlja zapreku. Inače, zanimljivo je sad promatrati krajeve EU tik uz bivše granice. Mađarski pisac Georg Mikes rekao je otprilike ovako: putujete li Europom s istoka na zapad, kad dođete u Austriju, došli ste na zapad. Putujući u obratnom smjeru, došavši u Austriju, došli ste na istok. I moj dojam bio je da desetak kilometara sjeverozapadno od Salzburga, u Freilassingu, teče neki drugi život. Ljudi su drukčiji, trgovine bolje opskrbljene a cijene niže. A parkiranje besplatno. No daleko bi nas odvelo razglabanje o njihovim gospodarstvima, politici, uređenju i dr. Ipak je ovo prometni forum, pa ćemo se usmjeriti na promet, bolje rečeno dio prometa: željeznice.

Dakle, shvatili ste da su tema Salzburg i Freilassing. Za najprije treba steći opći uvid u problematiku. Bit će dovoljno uzeti na znanje da je Salzburg pogranični kolodvor i da se u njemu granaju pruge za München, Beč i Villach (Beljak). Kako je brdovita Austrija premrežena prugama kriš-kraš, iz ova dva osnovna pravca može se stići i u brojne druge dijelove. Osim tih, ima i lokalna pruga duž granice i rijeke Salzach. Kad se već udubljujete u te pruge, udubite se u veličinu kolodvora. Ovaj lijevi glavni dio (putnički) dug je gotovo 1700 m a desni (teretni) nešto preko 1400 m.


Kako se u Austriji uvijek nešto radi, ni salzburški kolodvor nije izuzetak. Obnavljaju se peroni. Kako putnici pritom ne bi patili, sve je uredno označeno. Za početak – pregledni plan kolodvora s označenim zonama (ružičasto) izvođenja radova. Razmotrite li pažljivije plan, u donjem dijelu uočit ćete autobusno-trolejbusni terminal (linije ucrtane crnom crtom), o kome je bilo spomena u temi Čisto. Tiho. Trolejbus.


Svi umjetnici imaju svoje osjetilo (oko, uho, što li...) i svoj izričaj. I arhitekti. I fotografi. I ja. (Čuo sam vas! Ono: jakog li umjetnika...) Dakle, njurgali vi koliko vas volja, slike salzburškog kolodvora nema pa nema. Jednostavno – nije mi sjela. Nije tu neka izražena fronta na kakve ste navikli – sve je nekako zatrpano i prekriveno kioscima, nadstrešnicama, zgužvano...

Pođimo mi radije na perone. Privremeni pristup je pomalo rustikalan





A gle, što se to nazire desno iza plota? Pogledajmo.



Riječ je o regionalnom vlaku (i piše mu Regio DB) ali kao ekspresnom (zove se München-Salzburg Express)


Kolosjek na kojem stoji je neprirodno prekinut za potrebe rekonstrukcije (Salzburg je prolazni a ne čeoni kolodvor), baš kao i ovi (pogled na jugozapad)


Kao djeca uvijek smo voljeli promatrati kroz rupe na plotu. Pa vratimo se malo u mladost i zavirimo opet, ovaj put na gradilište. Oooo, kakva se tu velebna nadstrešnica radi. Pa i novi kolosjeci su u pripremi...


Promuvajmo se malo dalje. Naizgled, nema baš puno za vidjeti u ovo jutarnje doba (9 h). Ali, gle! Tu je nathodnik! Pa promotrimo situaciju s više razine. Prvo gradilište


Onda na okolo, pa na drugu stranu. Neću je opisivati, analizirajte sami kolosjeke, spremišta, spavaća kola...






Da biste neki detalj vidjeli izbliza, valja vam izbečiti oči. Kao u crtiću ili stripu. Ili imati teleobjektiv.




Zapravo, ipak se uplićem. Znate one Ro-La vlakove, našim krajevima zapala je linija Spačva – Wels. Kamion na vlak a šofer – ne u kabinu, nego u vagon, na ležaj, da odmori kako valja. Evo primjerka putničkog dijela RoLa vlaka.


Vratimo se u prizemlje jer se nešto u međuvremenu dogodilo. Stigao je njemački lokalac. BLB = Berchtesgadener Land Bahn. Salzburgu sjeverozapadno susjedno katastarsko zemljište onstran rijeke Saalach pripada gradu Freilassingu. A on administrativnom okrugu Berchtesgadener Land, po domaće berchtesgadenski kraj, nazvan tako po mjestu Berchtesgaden, malo uvučenom u Alpe, pa je razumljivo da im je i automobilska oznaka onda BGL (nekad LF, po dijametralno suprotno položenom mjestu Laufen). BLB je startao 13.12.2009. i dnevno provozivši 505.000 km od 5 ujutro do ponoći povezuje krajeve s obje strane granice na 2 linije.
http://www.blb.info/pdf/LNP_S-Bahn_Salzburg.pdf

BLB-ov adut je niskopodni Stadlerov FLIRT (Flinker Leichter Innovativer Regional Triebzug ili Okretan Lagan Inovativan Regionalni Šinobus), dug 58 m, skroz prohodan, 16 sjedala u 1. Razredu i ne znam koliko u 2., juri do 160 km/h i ima ćenifu. Oznake su mu (im) ET130-134.


Više o ovom prijevozniku na http://www.blb.info/ Njemačkimseslužeći članovi mogu onda vidjeti tko kako s kim, kad i zašto i što se sve dešavalo s njemačkim lokalnim željeznicama prije osnutka BLB.

Kad smo već kod lokalaca... Spustimo li se malo u podrum, pomislit ćemo da smo naišli na metro. No to je samo početno-završna stanica salzburške lokalne željeznice (SLB) koja se pod zemljom ne zadržava dugo, a opslužuje dvije linije: S1 Salzburg – Lampretshausen i S11 Bürmoos – Trimmelkam. SLB je počeo prevoziti putnike još 1886., s konjskom vučom, i dotjerao do 35 km pruga, s 18 putničkih, 6 teretnih i 6 oldttimer kompozicija. Više na http://www.salzburg-ag.at/verkehr/slb/unternehmen/daten-und-fakten/ i okolo toga. Ja sam vidio samo ovo malo što pokazujem i vama pa se neću praviti pametan više nego treba (mogu ev. Prevesti dijelove web stranica). Kao zanimljivost bih samo dodao da postoji vikend noćna vožnja (oko 2 h) za mračnjake, i da, iako salzburški trolejbusi onda već uvelike spavaju, jedan od njih, kao veza, razvozi putnike tog vlaka, što se zove dobra i ispravna koordinacija među prometnim sredstvima. Jest da i SLB i trol pripadaju istom vlasniku...

Radi se o električnim vlakovima, napajanim iz gornjeg voda koji je ovdje pod zemljom malo stiješnjen




A izvan perona, u službenom dijelu, u pričuvi čekaju


Kad ste usvojili dosad iznesene činjenice dajmo i jedan foto-rezime.


Salzburški kolodvor u neka davna vremena (Google Earth živi na (pra)staroj slavi). Crveno šrafirano su područja radova. Zaokružen je trg pred kolodvorom, rečeni autobusno-trolejbusni terminal. Strelica pokazuje ulaz u podzemlje (ili izlaz iz njega, zavisno jeste li optimisti ili pesimisti) a plava crtkana linija podzemnu trasu salzburške lokalne željeznice (SLB). Na onom gradilištu iznad nje danas se ponosno koči hotel Ramada.

Eh, da. U Trolejbusima sam obećao nešto reći i o ovome. Vidjeli ste da je trolejbuska okretnica Salzburg Süd zidom odijeljena od istoimene željezničke stanice. Pa pogledajmo onda kako izgleda iza tog zida


Ne bi bilo red da se baš ništa ne proveze




Ogradom je pruga i dalje na svom putu prema centru odvojena od grada. A pristupi pruzi su nadasve zanimljivi. Trolejbusna stanica a iza vrata u ogradi, pristup pruzi. Nema greške, vrata su jasno označena pozicijom: km 6.595.

A sad – hop – preko rijeke Saalach. Moram priznati da su me tamo vodile niske strasti šopingiranja (pivopije Nijemci znaju imati konfekciju moje veličine, a tražile su se i bijele cipele za more),

Ima taj Freilassing i željezničku stanicu. Poveliku za obići. Nekadašnji pogranični i stoga značajni kolodvor taj je čas bio sablasno prazan. Kolodvorska zgrada je u nekom bivšem modernističkom stilu.


Uz željeznički kolodvor je i obvezni autobusni terminal


BLB-ov FLIRT odmara čekajući na uvrštenje na peron i odlazak za Berchtesgaden.


Odmara i ÖBB-ov Desiro. Očigledno željeznica danas više ne poznaje granice.


Ali, nešto me ipak iznenadilo s leđa, protutnjavši zapanjujuće brzo


Prvo sam se pitao kakav je to vlak s lokomotivom u sredini ali sam poslije shvatio da se radi o dvije spregnure railjet kompozicije, svake sastavljene od lokomotive i 7 vagona od kojih zadnji ima upravljačnicu za vožnju u suprotnom smjeru.


Priča ponovo ne ide baš kronološki ali je ovakav zaplet dramaturški zanimljiviji. Zapadno od kolodvora, pomalo nesuvislo tumarajući, naletio sam na pješačko-dvokolični nathodnik. Pješaci se uspinju/spuštaju stepenicama a bicikli rampom.


Odozgo puca pogled pokazujući svu veličinu freillasinškog kolodvora.


Druga strana.


30 stupnjeva lijevo! Sad je ispalo da ne moraš raditi nikakve sačekuše. Samo se popni i biraj stranu. Stalno se nešto događalo.





Prije obilaska kolodvora (on mi je bio kao neki melem na ranu nakon pušione u Lokweltu), slučajno, tražeći parking, ugledah neke smeđe (kulturno dobro?) putokaze za Lokwelt. Dugo mi je trebalo dok sam shvatio da bi to moglo značiti Lokomotivski svijet, jer što bi tako nešto u jednom malom Freilassingu imalo raditi. A kad ono zaista. Pravi lokomotivski svijet. Željeznički muzej. S radnim vremenom jadnijim nego u naših muzeja. Vikendom. Kako je Martin Luther onomad u Njemačkoj reformirao samo vjeru a ne i kalendar, srijeda je bila i u Zagrebu, i u Salzburgu, a, nažalost, i u Freilassingu. I ja sam poljubio vrata. Dvorište s civilne strane nije posebno impresivno i dalo se vidjeti ovo što vam pokazujem.

U pristupu imamo neki kolosjek namijenjen održavanju (pranju?) vagona i jedan grbavi kolosjek po kome se veselo društvo vozikalo amo-tamo petljajući nešto s betonskim pragovima


Pristup kompleksu Lokwelta


Na ulazu nas pozdravljaju likovnjaci


Objasnit će nam se i što znače neki prometni znakovi na njemačkim željeznicama


Idemo redom, odozgo prema dolje:
1 – Signal zvižduka; prije tehnički neosiguranih prijelaza zviždati 3 s
2 – Zaustavljanje ranžiranja; dalje od znaka se ne smije ranžirati
3 – Signal brzine; najviša dopuštena brzina je deset puta veća
4 – Oznaka brzine; slijedi odsječak na kojem se ne smije prekoračiti navedena brzina
5 – Oznaka početka; početak odsječka ograničenja brzine pod 5
6 – Oznaka zaustavljanja; linija normalnog zaustavljanja čela vlaka
7 – Stoj; za vozila s podignutim pantografom
8 – Trapezna ploča; oznaka mjesta gdje trebaju stati određeni vlakovi prije mjesta rada

Iz doba kad je sve išlo na snagu, lance, užad, koloture i zupčanike je i ovaj info-stup


Od kotrljajućih se primjeraka tu je za vidjeti samo ovaj patuljak – Köff II proizvođača Kraus-Maffei iz 1941., mase 19 t, dužine 6,45 m, najveće brzine 30 km/h koju omogućava 4-cilindrični dvotaktni dizel motor Deutz, snage120 KS




Srećom, pedantni Nijemci imaju čiste prozore, pa sam kroz dvoja ostakljena vrata mogao malo zaviriti i unutra. Tu su odložene parnjače...


...vagoni zupčaste željeznice na 1838 m visoki Wendelstein u bavarskim Alpama...


...a ima i maketa


Ova baš nije na zemljištu Lokwelta već u zoni kolodvora, ali im ima neki posebni značaj, kad su je izdvojili (pisalo je nešto ali – ma nemoguće da to nisam fotkao?! – jesam seljober)


Ponovo rezime napisanog. Dodan je i Kaufland iz teme Glu, glu..., velik kao nekoliko kolodvora.


Slijedeći cilj bio je drveni muzejski vlak na dvokilometarskoj pruzi Prien-Stock. Povezuje ozbiljnu željezničku stanicu Prien s lukom Stock na Chiemsee. On nije baš blizu granice, pa ga zato ni nećete vidjeti A pravi razlog što ga nećete vidjeti je slijedeći: kao itekakvo turističko područje, obala Chiemsee prometno je dosta zagušena, parking otežan i ne baš blizu znamenitostima, a vremena malo, pa onda pogledajte na http://de.wikipedia.org/wiki/Chiemsee-Bahn ili na http://www.dampfromantik-nostalgie.ch/seite18.htm (a ima toga još i na drugim mjestima) što sam htio a nisam vidio jer je vlak bio tamo gdje ja nisam (i obratno) a nisam ga mogao ni čekati ni pješice tražiti jer se čas mog poslovnog sastanka opasno približio.Trebaš ti pogodit iz Zagreba točno stići u tamo neki Bernau za kog nikad nisi čuo, a usput ti, poput Odiseju sirene, razne tehnikalije odvlače pažnju. A nije me imao tko zavezati za stolicu.

Eto, tako vam je to s obje strane granice.

Kartu ću vam uvaliti narednih dana kad je skeniram. I to kao dodatni post jer forumski sat mi više neće dozvoliti editiranje ovog.

Odlično! Baš Ti hvala. (Danke, Gaspa!)

A onaj mali kotrljan od 120 PS je baš puno smišan...