Riječka enciklopedija - Fluminensia na FB

Odlična grupa na FB-u s puuuuuuuuuuno fotki
https://www.facebook.com/photo_search.php?oid=254502667896499&view=all

Netko je napravio album o autobusima, neki će naći i svoje slike
https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.284881261525306&type=1

U komentaru je i ova slika

http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Rijecka-afera-iz-1967.-Gdje-su-djecaci-koji-su-prije-48-godina-nasli-kobaltnu-iglu



Izvor: Novi list

Znal san svu trojicu i znal san za to.

Bežali smo od njih ih ko vrag od tamjana da i mi nebi svetlili zeleno va škuren

To otkamo su to maznuli nalazi se zad glavne zgrade u jednon bunkeru va zemlje (videl san kamo je ma se nisan usudil poć nutra ... zeleno j' zeleno, da nebi postal Grinč )

dida je napisao/la:

Bežali smo od njih ih ko vrag od tamjana da i mi nebi svetlili zeleno va škuren

Si siguran da ne svetliš va škuren?


U današnjem Novom listu priča bračnog para iz Rijeke koji otkriva sudbinu dječaka koji su 1967. ukrali kobaltnu iglu:
Buco, Olivio i Milan su pokojni

Da dječaci koji su pronašli kobaltnu iglu više nisu među živima, potvrdili su nam Rina i Đulijo Černeka iz Jelićeve 11 koji se još sjećaju kako je igla pronađena kod njihovog nekadašnjeg susjeda Biserka Volfa Buce.
*********************

Na portalu novog lista, kao i REF-u komentiraju kako je s njima bio i Ivić, koji živi na Vežici, točnije u neboderu gdje sam i ja odrastao.
Pretpostavljam da je zaboravljen budući da je neboder izgrađen 1968, pa se brzo odselio iz tog kvarta. Ivić je živ i zdrav, radi u domu na Platku.
Negdje početkokm 80-tih lift mu je zgnječio ruku, jer je staklo na vratima bilo razbijeno a on se valjda htio nasloniti i u tom trenutku je došao lift......
Buco se oženio i živio u Dražicama, umro je oko 2000., žena mu danas radi u Lišćevici, a sin i kćer imaju frizerski salon "Studio Volf" na Čavlima.

kiki273 je napisao/la:Si siguran da ne svetliš va škuren?

...

... ja kad opren oki niš ne vidim (verovatno bi mi supruga rekla da joj svetlin kad čita )

*****
Evo i sa GuglOjta da se vidi što i gdje ...




Kako se vidi na donjem screenu od njihova nebodera do MF-a ni daleko (10 minut hoda ako se usput još i zaje*avate a ako se gre muški bez zastajkivanja dojde se puno brže {meni sve 'vako asmatičnom treba 3-4 minute ubrdo do stražnjeg ulaza u MF})

Priča ima i novi nastavak u NL-u:


RIJEKA » Kobaltna igla čiji je nestanak davne 1967. godine unio strah među Riječane nije ukradena iz skladišta Medicinskog fakulteta, već je pronađena odbačena u travi zajedno s olovnom kutijom u kojoj je bila pohranjena. Tvrdnje su to Ive Spicijarića jednog od aktera afere »kobalt-60« koja je prije 48 godina natjerala vojsku i policiju u danonoćnu potragu za nestalom opasnom iglom, a nakon šest dana potrage radioaktivna igla je pronađena u stanu dječaka Biserka Volfa Buce u Ulici Đure Strugara, današnjoj Jelićevoj ulici. Priču staru gotovo pola stoljeća ponovo je oživio Slobodan Čendić iz Dragačeva koji se u to vrijeme nalazio u Rijeci na odsluženju vojnog roka i kao dio Specijalne ekipe vojnih istraživača pronašao je iglu. Čendić se prošlog tjedna obratio srpskim medijima sa željom da stupi u kontakt s obitelji Volf, jer kaže da ga već desetljećima mori pitanje jesu li živi i zdravi. Međutim Biserko Volf, kao i druga dva njegova prijatelja Olivio Kalegarić i Milan Pupić danas su pokojni, kao i ostali članovi obitelji Volf.
   
Četvrti dječak

Iako su prema ondašnjim novinskim tekstovima može iščitati kako su kobaltnu iglu pronašla trojica dječaka, zapravo ih je, kaže Ivo Spicijarić, bilo četvero, a on kao četvrti akter afere »kobalt-60« pobjegao je kod none na Trsat.
   – Imao sam tada četrnaest godina i živio sam u istoj zgradi u kojoj je bio Buco. Kao klinci stalno smo se igrali u dvorištu Medicinskog fakulteta. Iza fakulteta nalazio se bunker koji su Fiumani zvali »Ricovero«. Međutim, mi iglu nismo pronašli u tom bunkeru, nego u travi. Bila je u olovnoj kutiji i izvadili smo je iz nje. Nismo znali što je to, ali nam se dopalo kako izgleda i odlučili smo je uzeti. Buco ju je odnio kući, a kada su mediji počeli govoriti o nestanku igle i uplašili smo se. Ja sam pobjegao kod none na Trsat i iz toga razloga nisam spominjan u tekstovima Novog lista. Tada je Olivio počeo ispitivati oca o igli i što se može dogoditi onome tko ju je dirao te je na kraju priznao da je igla kod Buce. Njegov je otac pozvao ondašnju miliciju i stigla je i vojska, a moj je otac došao po mene, priča Spicijarić.
   
Visoka radioaktivnost

Dodajući kako je vladala velika panika, jer se nije znalo koliko je tko ozračen Spicijarić navodi da je i njegov kauč, unatoč tome što igla nikada nije bila u njegovom stanu, pokazivao visok stupanj radioaktivnosti.
   – Moja je sestra u to vrijeme bila trudna i svi su bili jako zabrinuti što će se dogoditi s djetetom, međutim rodila je zdravog sina i nikada nije bilo nikakvih problema. Ja sam iglu držao u ruci i nije bila kod mene doma, a opet je kauč na kojem sam spavao pokazivao radioaktivnost. Svi smo se mi klinci bojali da će nam kosa otpasti i svašta se dogoditi, ali nitko nije imao nikakve posljedice. Igla je vraćena na Medicinski fakultet, a gdje je kasnije završila ne znam. Kasnije se o njoj više nije pričalo. Zahvaljujući tom događaju dobio sam i nadimak »Dani straha« prema naslovu u Areni koja je pisala o nama, zaključuje Spicijarić.
   Posljednje 22 godine Spicijarić radi na Platku, a iako su od afere »kobalt-60« prošla desetljeća i on i oni koji ga poznaju često se sjete priče o kobaltnoj igli.
Ingrid ŠESTAN KUČIĆ