Kako sam ponovno završio u Bubnjarcima

Dva tjedna godišnjeg su iza mene, a osim par fotki brodova u zadarskoju luci nisam "ufatio" ništa vrijedno stavljanja na forum. Zadnjih par dana godišnjeg trebao sam provesti u Ogulinu, ali kad se pokazalo da od zacrtanih radova neće biti ništa, pade mi napamet zgodna ideja. Mogao bih poslikati panorame Ozaljske pruge! Ideja je tu, ima li ekipe? Radnim danom možeš angažirati samo penzionera (a taj je na forumaškom hlađenju) ili radnika "između poslova". E, tu je ideja pala na plodno tlo i ranim jutrom u 9 sati, petka 14. listopada ljeta gospodnjeg dvamiljarjedanajstega mala ali jaka ekipa u sastavu Pfaff kao navigator i moja malenkost za upravljačkim pultom zaputila se prema Karlovcu, Ozlju i Bubnjarcima.

Uz tradicionalno stajanje za kafu na žuto-crnoj pumpi (da sad ne reklamiramo) kod Ravne Gore, do Karlovca smo stigli oko trifrtalja jedanaest (ili po domaći - oko kvarat do jedanaest). Budući da smo kruhove, salame i pića kupili još u Rijeci, nije bilo potrebe da ulazimo u centar Karlovca, nego smo odmah po silasku s autoceste skrenuli na staru zagrebačku i prije Orlovca lijevo prema Ozlju. Nakon oko kilometar vožnje cestom D505, sa lijeve strane se odvaja cestica i na njoj znak za približavanje ŽCP-u. Skrećemo u nju i stajemo poslikati ŽCP, ali odmah do njega uočavamo zgradu sa ostacima stajališnog natpisa. Šta je ovo??? Ovdje nismo stajali kad smo se onomad, u studenom 2009., siječnju i ožujku ove godine vozili švedom ovom prugom?


Uz malo truda, ispod okruglog prozorčića stajališne zgrade dade se pročitati natpis: DONJE POKUPJE - ДОЊЕ ПОКУПЈЕ:


Pogled u smjeru Karlovca i već spomenutog ŽCP:


Na forumu nezastupljena prometala - IMT:


"Imam Tomo Vinković traktor i jako sam zadovoljan njime!" :


Pfaff usred panoramiziranja:


Taman kad smo namjeravali krenuti dalje prema Mahičnom, otamo je prema Karlovcu protutnjao ovaj šved (koliko se već vožnja ovom prugom može nazivati "tutnjanjem"):

Vraćamo se na glavnu cestu prema Ozlju (D505). Ispred nas se kilavi šleper Finvesta pun klada. Prelazimo preko oteretnog kanala Kupa-Kupa i ulazimo u mjesto Mahično (piše li se to sa tvrdim ili mekim Č/Ć? Na nekim kartama piše jedno, na nekim drugo. Ja ću pisati sa tvrdim jer tako piše na reflektirajućoj ploči željezničke stanice, a i meni se čini logičnije). Neposredno nakon što smo prošli ispod pruge, prelazimo i preko nekakvog industrijskog kolosijeka. Šleper sa kladama skreće desno. Pfaff kaže da je vjerojatno tamo kolodvor, pa za njim skrećemo i mi. Samo da poslikamo ovaj prijelaz ceste ispod i preko pruge:


Ooooops! Ulazni signal! Dakle, kolodvor je na drugu stranu, poslije brežuljka s crkvicom i grobljem:


No, kad smo već tu, hajmo pogledati kamo taj industrijski kolosijek vodi:


Dolazimo do porte gdje nas zaštitar zaustavlja jer ulazimo u krug firme "Viševika Komp", točnije u njihov pogon za impregnaciju drvenih željezničkih pragova. Predstavljamo se i pitamo smijemo li ući i fotografirati željezničku infrastrukturu unutar kruga tvornice, što zaštitar u početku odbija, ali ga Pfaff uspijeva nagovoriti da nazove direktora i pita ga. Direktor odobrava i ulazimo u krug tvornice, a tamoooo... Čitava mreža željeznice normalnog kolosijeka i ništa manje impresivna mreža uskotračnog. Nakon lese, onaj kolosijek što prelazi preko ceste račva se na dva:


Lijevi krak vodi prema mjestu odakle dolazi najveća buka radnih strojeva i ljudi. Tamo očito nešto ukrcavaju/iskrcavaju. U daljini se vidi nekoliko Eas vagona:


Na desnom kolosijeku kraća garnitura Kgs vagona i "Etelkina sestrična" na čelu!

ove bijele fleke na fotki su, nažalost, posljedice izgrebane leće mojeg aparata i bojim se da postati čest "ukras" mojih fotografija







Karakteristike lokomotive:


U upravljačnici:

Ispred ove kratke kompozicije kolosijek se ponovno račva dva:


...a u produžetku - još jedna manevra Đure Đakovića!


Ako je ona prva bila Etelkina sestrična, ovo joj je sestra:








I ovdje ću baciti pogled u upravljačnicu:


Na boku još nosi oznake prošle firme u kojoj je bila zaposlena:


Netko je na zeljeznice.net u temi o manevarkama pitao gdje je nestala Zvijezdina manevra. Evo je u Mahičnom! Odgovorio bih tamo, ali tema je zaključana, a odgovarajuću temu u kojoj bih mogao pisati o ovoj manevri nisam pronašao...

Evo dvije sestrične u istom kadru:

Kao što se na posljednjoj fotki vidi, crvena manevra uparkirana je točno na skretnici. To je već treći kolosijek koji se od ulaznog odvaja na lijevu stranu:


Na kućici uz skretnicu - nostalgiju budi stara ulična lampa:


Svuda oko nas brdo novih novcatih željezničkih pragova:


...i ponešto "čačkalica":


Pfaff je otkrio uskotračni kolosijek koji vodi od pogona za "kuhanje" pragova do nadstrešnice za prirodno sušenje istih:


Tu je i kolska vaga te ho-ruk uređaj koji odmjenjuje lokomotivu;


Četvrti kolosijek koji se lijevo odvaja od onog najzapadnijeg završava u travi:


Lijevo od crvene manevre (gledano u sjeru pružanja kolosijeka - od kapije prema biku) brunda nekakav stroj sa rezervoarom na jednom ogromnim ventilatorom (ili nečim sličnim što se polako okreće) na drugom kraju (vidi prvu i četvrtu sliku u ovom postu), a iza toga nastavci ona prva dva kolosijeka koji su se odvojili odmah iza kapije i poslije plave manevre. Drugi se očigledno ne upotrijebljava (što smo zaključili i po stanju skretnice) i preko njega prelazimo da bismo došli do još jednog uzanog! Na njemu viljuškar iskrcava friško skuhane pragove nabacane u vagonete:




I on ima ho-ruk mašinu:

Na kućici za koju sam mislio da je vaga stoji upozorenje:


Kolosijek se dalje račva na tri. Svaki u svoju kapiju iste hale:


Desno, iza ovog cjevastog sklopa - ponovno kolosijek 1435mm. To je onaj koji se odvojio odmah iza kapije. Na najjužnijem kraju - bik:


...a na drugoj strani kompozicija od dva Easa i - još jednom manevarkom na čelu!!!




I o ovoj manevri bilo je govora na zeljeznice.net. Ova je nekada bila u vlasništvu Pamučne industrije Duga Resa i ordinirala je na potezu kolodvor Duga Resa - tvornica:


Dajc:


Ovdje sam se i uvukao u upravljačnicu:




Ostatak od parnih vremena u funkciji je, pretpostavljam, kad zasniježi:


Sa druge strane:


Gledano prema ulaznoj kapiji, od ovog kolosijeka se lijevo odvajaju dva manja. Prvi završava u radionici za održavanje lokomotiva:

A na drugom (vidi 5. sliku ovog posta!) čekaju natovareni i spremni za isporuku vagoni HŽ Infrastrukture. Koliko smo uspjeli saznati, pragovi s tih vagona bit će "ugrađeni" u Riječku prugu - već sutra kreću put Drivenika!

Taman kad smo mislili da smo vidjeli sve što je bilo za vidjeti u krugu tvornice, ukazao nam se osobno direktor. Došao je pozdraviti "ljubitelje naših željeznica" i vidjeti čudake koji mu se motaju po pogonu. Iz razgovora sa direktorom i majstorom koji samostalno održava sve tri manevarke, doznali smo da su sve tri ispravne i u uporabi te da ex. Zvijezdina ima lančani prijenos, dok su ostale dvije klasične dizel-hidraulične.

Dok smo tako ugodno čavrljali, ova posljednja manevra se upalila, dvaput potrubila i počela gurati svoja dva Easa prema nama. Direktor nam govori kako ih gura do kolodvora Mahično, gdje će po njih doći 2132 iz Karlovca. Evo i kraćeg filmića Deutz manevre (ex. Pamučne industrije Duga Resa) u eksploataciji:


Ovdje se pragovi ne samo impregniraju, već i opremaju za ugradnju šina, dakle ugrađuju se podloške za tračnice. HŽ treba samo položiti tračnice i pričvrstiti ih:


Direktor nam je ponudio da pogledamo pregled pragova i montažu "testnog kolosijeka" - posljednje faze u izradi željezničkih pragova i neke vrste provjere kvalitete pragova. Nažalost, nismo imali vremena pogledati čitav proces, pa evo par slika onoga što smo vidjeli:












Pozdravljamo se sa direktorom, majstorom i dečkima iz pogona. Probat ćemo dostići malu manevru i njena dva Easa dok je još u kolodvoru! Na putu prema izlazu još slikam ovu hrpetinu vagoneta:

Dok smo izašli na cestu, kod onog podvožnjaka smo ugledali radnika u reflektirajućem prsluku kako regulira promet. Znači li to da se manevra već vraća sa kolodvora? Veli tip da samo što nije, pa na brzinu širim stativ i ponovno ju hvatam u film:


Nastavljamo prema kolodvoru Mahično. Kako više ne žurimo da stignemo manevru, stajemo na proplanku između crkve i groblja, gdje snimamo panoramsku fotku (koju još nisam spojio, pa ju ne mogu objaviti). Nakon toga pronalazimo put do kolodvora, a tamo zatičemo:


Dogurala je i ona dva žuta Infrastrukturina plato vagona za Drivenik:


I otišla natrag put tvornice:




Kolodvor Mahično ima čak tri kolosijeka i, prema riječima prometnika, sva tri su u funkciji (iako sloj ruzine na trećem kaže kako taj baš i nije prečesto):


Civilna strana:


Ovog jadnička je bablje ljeto totalno zbenilo! Seabral, navrati za dva tjedna, imat ćeš prigodu puhati maslačak u studenom!


Ovdje sam skužio da sam pretjerao sa fotkama u krugu tvornice (za full-sphere panoramu mi treba između 40 i 50 fotki), pa sam počeo škrtariti na fotkama...

Susretljivi prometnik u Mahičnom pokušao mi je objasniti put prema Zorkovcu. Otprilike ovako: "Vratite se natrag do crkve. Na raskršću skrenite lijevo i onda... Onda ćete doći do jednog manjeg raskršća kojeg ćete skužiti tek kad krivo skrenete Tamo morate lijevo, a cesta vas vodi desno i tako je nagnuta da se uopće ne vidi odvojak lijevo. Ako idete prebrzo, velike su šanse da krivo skrenete. Nakon tog raskršća samo ravno i doći ćete u Zorkovac."

Tako je i bilo, samo što sam, poučen upozorenjem vozio dovoljno sporo da ne fulam raskršće! Nakon 2-3 kilometra tom cestom dolazimo u selo Zorkovac, ali pruzi nit traga nit glasa. Na mostu preko potoka koji se u Zorkovcu ulijeva u Kupu (a koji je ujedno čitavom svojom duljinom granica Zagrebačke i Karlovačke županije) nailazimo na neke radnike i pitamo ih gdje je željeznička stanica, a oni nas upućuju naaaa... "Kako se zove ovaj gradić ovdje, 5-6 kilometara? Ozalj? Jel' Ozalj? E stanica vam je u Ozlju!" Fala vam, dečki, k'o braći rođenoj! Kasnije sam skužio da su momci z' Varaišdina.

U jednom cvjetnjaku neka je teta upravo presađivala maćuhice, pa smo nju pitali kako do stanice i dobili vrlo precizne upute. Slijedimo ih i prvo u daljini nailazimo na ovo:


To je poznati most preko Kupe! Onaj na kojem je Seabral lovio švede, a Thomcro ga poslikao kroz upravljačnicu istoga:


Prelazimo preko pruge i skrećemo lijevo. Put nije asfaltiran nego betoniran, ali vodi do stajališta Zorkovac:


Na stajalištu priličan broj mladeži, a prema voznom redu, svaki čas bi trebao i šved za Karlovac. Evo ga:






I ode prema Mahičnom i Karlovcu:


Pfaff izlazi iz svoje pozicije za sačekušu:


Detalj infrastrukture - onaj LLeonov prag sa Banijske pruge je "mila majka" za pojedine pragove na ovoj:

Kaže stara poslovica da "zubari obično imaju najlošije zube", tako i pruga na kojoj je smještena tvornica pragova ima - najlošije pragove. Zbog propalosti pragova na pojedinim mjestima je brzina vlakova ograničena na 20km/h.

Pipica je presahla:

Šetam prugom do ŽCP. Zgradica uz njega željezničke je provenijencije:


Sa druge strane pruge - vahtarnica?


Pfaff je dotle detaljno obradio skladište na suprotnoj strani stajališta. Ovo je stajalište nekada imalo dva kolosijeka, od kojih je prolazni i danas u funkciji, dok je nekadašnji prvi danas zarastao u travu prolazio ispred rampe skladišta u kojem se nekada čuvala oprema i dijelovi za održavanje obližnjeg mosta preko Kupe:


Civilna strana stajališta Zorkovac:


Dok sam to slikao, ovaj drugar se opasno brusio na mene. Sva sreća - kratak lanac:


Pa ne radi se ovo ovakoooo:


Za to se u našim krajevima nabavi autobus od Troleja. Sanosi su za pčele dušu dali!


Još jedna interesantna stvar: pet bicikala, nijedan vezan. Nitko od one mlađarije nije se obazirao niti na dva stranca koji se nisu ukrcali na vlak... Tu još uvijek čovjek čovjeku vjeruje. Barem tako izgleda:

Ovdje sam odlučio pojesti sendvič, a Pfaff je to vrijeme iskoristio kako bi prošetao do mosta. No ja sam sendvič već odavno riješio, a Pfaffa nema i nema. Krećem autom prem ŽCP, vjerojatno me tamo čeka. Ali šipak! Nema ga! I taman kad sam uhvatio telefon da ga zovem, zove on mene:
"Ja sam prešao preko mosta i čekam te na ŽCP sa ove strane!"
Ok, samo trebam naći most kojim mogu prepeljati auto preko (a da ga pritom ne oštetim vozeći ga po tucaniku i pragovima ). Nastavljam cestom od stajališta ravno i dolazim do keja gdje susrećem jednom starijeg lokalca i pitam ga kako ću prijeko. Dobio sam otprilike slijedeći odgovor:
"Ideš tuenemer oooom cestom nekaremere onda ohooo!!! lijevo Kupa tuatamo, a preko mere moooost. Ni baš bliiiizu" E, sve sam te skužio! Jel moram preko pruge? "E! Tako da! Prege pruge i onda cesta ide leve ide put preeeeeko tamo do sela". Jedino što sam skužio da moram natrag preko pruge. Ok, idem tim putem natrag prema selu, ali mosta nema. Gledam na Google maps gdje je most, ali signal za mobitel je preslab, pa mi ne preostaje drugo nego navigacija. Ona mi predlaže dva moguća puta: natrag u Mahično, pa preko mosta kod Priselaca ili Dolinom Kardinala u Ozalj, pa natrag. Odabirem ovu drugu varijantu jer je par kilometara kraća, prolazim opet pored onih varaždinaca i vozim dobrih 6-7 km do Ozlja. tamo neposredno poslije mosta preko Kupe skrećem lijevo i vozim ponovno 6-7 kilometara natrag. U međuvremenu Pfaff zove da je stopirao nekog kamiondžiju koji će ga baciti do glavne ceste Karlovac-Ozalj. Nisi trebao, evo me na tom putu, ali on se već ukrcao u kamion i putuje prema Gornjem Pokupju...

Pfaff je sa ove strane mosta otkrio još jedno ukinuto stajalište - Zorkovac na Kupi. Teško mi je povjerovati da su dva stajališta toliko malo udaljena! Pa nema pola kilometra između njih! Prolazeći onuda u potrazi za Pfaffom i sam dokumentiram to bivše stajalište:


Smješteno neposredno sa druge strane onog istog mosta:


Konačno nalazim Pfaffa na autobusnoj stanici u Gornjem Pokupju i nastavljamo prema Ozlju. Tamo nas je dočekala vesela ekipa u sastavu prometnik, skretničar i čistilica. Prometnik traži dozvolu za fotografiranje na uvid, a kad ju je dobio potpuno nam se otvorio. Kolodvor Ozalj (zadnji put kad sam pješice bio ovdje, padala je nekakva dosadna kiša):
https://s857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Karlovac-Bubnjarci%2014102011/?action=view&current=PA140295.jpg

Ima i ćenifu:


I Pfaffa sa vidljivim izrazom olakšanja na licu (jel zbog ćenife ili zbog pretrpljenog straha prilikom "gubitka veze", to zna on):


Civilna strana:


Prometnik nam veli da se upravo trebaju križati dva šveda. To odlučujemo dokumentirati sa portala obližnjeg tunela:


Nažalost, dok smo došli do portala šved iz Bubnjaraca je već ušao na ozaljski kolodvor. A evo i ovoga iz Karlovca:


Ovoliko naroda iz vlaka na riječkoj pruzi već dugo nije odjednom izašlo:


Evo i šveda prema Bubnjarcima:


Za one koji su se pitali kako šved izgleda ozgora... Evo ovako:


Prošli smo još do suprotne skretnice i ulaznog signala kolodvora Ozalj:

Nakon Ozlja ostalo mi je samo 48 fotki na kartici, a ispred mene još Zaluka, Kamanje, Brlog grad i Bubnjarci za poslikati! Obilazim dućane u Ozlju u potrazi za xD karticom, ali uzaludno. Nakon kave u jednom od ozaljskih kafića nastavljamo prema Zaluki, a ja odlučujem maksimalno reducirati broj fotki! Skretanje za kolodvor Zaluka nismo pronašli, nego izbijamo na onaj ŽCP gdje se spajaju pruga cesta i Kupa, tamo gdje sam lani u lipnju čekao klasičnu garnituru po onoj kišurini... Nastavljamo bez stajanja uz Kupu i stižemo do kolodvora Kamanje. To je još uvijek pogranični kolodvor za teretni promet na ovom prijelazu iako teretni vlak ovim prijelazom nije prešao valjda već desetljećima:


Dok sam ja ispucao panoramu, Pfaff je dokumentirao ostatak kolodvora i nastavljamo dalje. Prema Brlog gradu i Bubnjarcima. Zaluku smo odlučili potražiti u povratku. Puteljak do stajališta Brlog grad nismo mogli pronaći iz prve, pa smo pitali jednu "bibliotekaricu", koja nas upućuje gdje treba skrenuti sa glavne ceste. Pitam ju ima li kakvih skretanja poslije, na toj sporednoj ulici? -Nema, samo ravno i doći ćete do stanice. Skrećemo tamo gdje je rekla i nakon prve zgrade nailazimo na - račvanje! Je*i ga! Ajmo probati lijevo. Probavamo i - završavamo u dvorištu neke tete. Dakle, trebalo je desno. Vraćamo se do račvišta i krećemo drugim puteljkom. I eto nas na stajalištu Brlog grad!


Pfaff i ofce u Brlog gradu:


Budući mi je ostalo jedva dvadesetak fotki, ovdje slikam tek cilindričnu panoramu (a ne full sphere) i krećemo dalje. Prema Bubnjarcima. Budući sam tamo već bio autom, sjećam se da sam dosta brzo naletio cestom na raskrižje u koje je poboden putokaz za Bubnjrce desno. I da sam morao rapidno kočiti da uspijem skrenuti. Tako je bilo i sada, opet sam se zaletio i rapidno kočio, ali i uspio skrenuti. Dolazimo na stajalište, a tamo opet priličan svijet. Policijski kontejner se doima praznim...
https://s857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Karlovac-Bubnjarci%2014102011/?action=view&current=PA140396.jpg

Uskoro pristiže šved iz Karlovca i ljudi sa stanice se trpaju u njega:
https://s857.photobucket.com/albums/ab138/Brki2/Zeljeznice/Karlovac-Bubnjarci%2014102011/?action=view&current=PA140384.jpg

Ipak, kontejner nije prazan. Vidjevši da slikam panoramsku, iz njega izlazi policajac i pita što slikam. Rek'o "kolodvorsku zgradu". Opominje me da samo ne slikam njihov kontejner i zastavu koja se vijori. Rek'o "Neću, znam sve..." (već sam poslikao što me interesiralo, samo da me opet ne traži da brišem već snimljeno!). I tako, ispraćeni policijskom pratnjom napuštamo Bubnjarce. Još samo treba naći Zaluku i sve smo obavili.

Nakon onog ŽCP-a uz Kupu penjemo se prema Ozlju i negdje gotovo na vrhu uspona sa lijeve strane se odvaja nekakva cesta. Skrećemo tamo i tadaaaaa!!! Eto nas pored zapuštenog pogona krečane, na stajalištu Zaluka:


Ovdje panoramu slikam Pfaffovim aparatom jer je na mojoj kartici preostalo još mjesta samo za dvije slike. Te dvije sam sačuvao za suprotni kraj ovog industrijskog pogona u Zaluki, koji izgleda nekakvim vrlo malim intenzitetom ipak radi ili je radio donedavno:


I to je to! Zgodan mini-ekšn na kojem je bilo svega. I kolodvora, i vlakova i neočekivanih stvari (ukinuta stajališta za koja nismo niti znali da postoje) i događaja (obilazak tvornice za impregnaciju pragova i pruga i manevre koje smo tamo zatekli)... Putem u Rijeku zajednički smo konstatirali da je ovo bio jako dobro proveden dan i uspješan ekšn. Hvala Pfaffu na suputništvu i navođenju!

Jean je napisao/la:Hvala Pfaffu na suputništvu i navođenju!

Molim! Fino si to sročijo. I ima puno slikica mene. Hvala
A razgovor s kmetom u Zorkovcu je antologijski - di ga nađe...

Fino odrađen ekšn i putopis, a onaj upad u tvornicu u Mahičnom vam je potez desetljeća, čega sve ima unutra..
Za ova ukinuta stajališta ni ja nisam imao pojma. Vjerojatno ih ima još na našim prugama za koje ne znamo ili se nije pisalo po forumima.

Narcis je napisao/la:Za ova ukinuta stajališta ni ja nisam imao pojma. Vjerojatno ih ima još na našim prugama za koje ne znamo ili se nije pisalo po forumima.

Ma nađe se svašta, samo ne treba biti površan u istraživanju...

Dakle, ovo je stvarno ekskluziva. Bez namjere obezvrijediti priloge drugih, u kojima se ipak radi o kolodvorima i prugama mnogo puta viđenim (uz iznimku Lleona koji je u stanju uvijek izabrati neki dotad neviđeni rakurs), ovaj put smo gledali nešto ne baš dostupno običnom smrtniku, nešto za što treba dosta sreće (potpomognute Pfaffovom diplomacijom). A imalo se što i vidjeti. Zapanjuje, unatoč svoj Pfaffovoj pregovaračkoj umješnosti, suglasnost direktora za šalabazanje po krugu, osim ako i sam nema sklonosti prema predmetu proučavanja foruma.