Vlak u snijegu II.

Ovaj mini-putopis posvećujem Eli, našem heroju Bradinske rampe i, naravno, Zeusu!

U Gorskom kotaru, nedaleko od stanice Lokve, vladaju već dva tjedna oniske temperature



Snijeg neprestance pada noću...





... a bome i danju, dok bura pravi zanimljive oblike skulpturirajući nanose snijega



Povremeno neko zubato sunašce pomoli svoj pocrvenjeli nosić...



... kako bi oštrinom sjena naznačilo učinak zimskih nepogoda



Sve u svemu, znaj – pravi mali raj!

I tu počinje naša priča.

Na izlazu iz tunela, mala parnjačica koja je vukla dva baatića, našla se pred neprolaznom preprekom...



... smetom višim od dimnjaka



Nije bilo druge nego pozvati pomoć. Srećom je na obližnjem kolodvoru bila spremna krstarica koja je odmah pohitala upomoć. Moćno brundanje dizela ulijevalo je nadu i povjerenje



Smet je bio opasno visok...



... ali se lokomotiva bez krzmanja zabila u njega do balčaka!



Nije išlo od prve – trebalo se malo povući...



... pa se opet zaletiti!

I tako (što' rek'o Mujo sucu) još pešest puta



Na kraju je put bio oslobođen...



... i parnjačica je veselo fićukajući povela svoje putnike do odredišnog kolodvora



Glavno da je sve dobro završilo (Pouka priče: niš' bez dizela)



Bar ovoga puta, jer se nebo u međuvremenu opet natmurilo obećavajući neki novi kijamet

Baš zanimljivo i nadasve poučno, niš' bez dizela.

Odlična reportažica!