Kako sam se s 25 kV vozijo do Rijeke (i natrag)

Srijeda, 19. prosinac 2012.


Stislo me pa sam morao ići. U Rijeku. Trebalo je iz bazne stanice dovući neke dokumente. Mladi susjed je išao u Delnice na delo pa sam mu se ponudio za društvo.
Cijelu noć je pršio snijeg – ne puno, tek toliko da zamete brijeg, a zvjerčice pokažu trag...



Zapravo prši i dalje. 6:45 ujutro



U Delnicama je uvijek ružnije vrijeme nego kod mene. Ne znam zašto. Valjda inverzne temperature u kotlini. Moja pokojna punica je uvijek govorila da je u Delnicama za jedan kaput više zima (a u Ravnoj Gori za dva!). Oko kolodvora se rasteže nekakva maglica. Nije strašno, al' nije ni lijepo



Ni na službenoj strani nije bolje



Ta tvoja divna oka dvaaa!



Vlak kasni. Logično. Pa krenuo je iz Ogulina, a to je daleko. Druga županija, čaak!
Slikam infrastrukturu posutu ledenim kristalima



Trebao bi stići otalen. Nije. S leđa me iznenadila brundavka koja je strojno išla na istok. To znači još barem 15 minuta jer je prva mogućnost krajcanja u Zalesini.
Onda sam malo čavrljao s radišnom tetom čistilicom koja u cik zore mete i pere, mijenja tariguz i papirnate ručnike. Pitam da što je s blagdanskom dekoracijom i je li šef stanice sa sikirom krenuo u šumu po božićnjak. Veli da tijekom dana očekuju dostavu nakitnog materijala...



Došao je bez suvišnih zašto. Vozi papagajka 310. Vlak prazan. 2 Bl-a i jedan Bee. Zna se odabir. Osim toga je Bee na repu zbivanja pa se može eventualno nešto uslikati.
Evo me na domicilnom kolodvoru



Dok stojimo, lovim još malo infrastrukture...



... i kolodvorsku zgradu.

Već se lijepo razdanilo. Evo zašto je dobro biti na začelju. Na izvlačnjaku stoje neki teretni vagoni, znači vozi se.



Očito stoje od sinoć jer su hrpe rudače pokrivene snijegom.



Kraj izvlačnjaka...



... i cesta kojom sam došao amo. Moj susjed i njegovi kolege su vrijedni – mislim da nema ceste u GK koja je ovako dobro pometena. (To samo za informaciju ako me netko poželi posjetiti).
A sad ćemo malo zatvoriti prozor(e). Nekako je skafanderu uprkos.



Kupe gleda na drugu stranu pa imamo i Fužine s druge strane



Fužine su obično nezahvalne za slikanje jer na prvom kolosjeku obično stoje neki glupi vagoni pa ovo možda i nije loša solucija.



Vodonapojna pipica



Krajcamo se s 4603. Znači još ima brundavki u službi PP?

Upokojena EVP 3KV u Driveniku. Roletne su spuštene. Zauvijek.





Malo sam zakunjao pa me evo opet među živima taman dok promiče obršljanjeni blokhauz u Melnicama.



Nad Kvarnerom je prekrasno sunčano jutro s ponekim bezopasnim oblačkom

Vlak iz istog vlaka



Kreatori ovih limenih kanalica i njihovog postavljanja su definitivno zaslužili Nobela za estetiku. Još kad to za koju godinu zaruzinavi.



Još malo Kvarnera. Kad se budem vraćao sunce mi neće biti saveznik pa davim sada.







, seabral





Još dvije pa dosta. Uživam k'o kontinentalac u ovim pogledima na more iz vlaka.

Meja



Staru okretaljku još nisu do kraja zatrpali.



Eeeee-ha! Stigli smo. Samo 29 minuta. Pa, moram priznati da je ovih 25 KV donijelo poboljšanje u putničkom prometu.



Evo i filmića gdje sam sažeo jutarnje impresije:



Kao pravi Riječan, ja sam pomalo settebandiere pa ću se tako i ponašati. Žutke su otišle u prošlost, a ja ću onda po kolodvoru slikavat ASEE (jer mi, hat međutim, ništa drugo i ne preostaje).
Dakle, ova nas je dovukla





Onda su ju otkopčali...



... pa je nekud otišla



Eto me u rodnom gradu



Idem obaviti ono po što sam došao

Po obavljenim poslovima i radnim zadacima, obreo sam se ponovno na kolodvoru. Stara izreka veli da sve što ode, to se i vraća. Kavu u "Cresu" sam konzumirao (Melita opet ima neku šašavu frizuru), ajmo na peron.
Kompozicija je ona od jutros. Obezglavljena. To znači da ću se natrag voziti iza lokomotive, još je samo pitanje kakve i koje



Parkirao sam stvari pa se šećkam okolo. Izvode se nekakvi opsežni infrastrukturni radovi





Viiidi, koga sam sreo: tata Glažar i mikro-Glažar. Bit će nešto od maloga.



Lokomotive nema pa nema. Navodno su isključili struju. To sam već jednom doživio u Metkoviću, al' tamo su mi struju isključili Bosanci, a ovdje naši
Preostaje – infrastruktura!





Pače bivša. Upokojena.

Eto, stigla je. Ista papagajka 310 od jutros. Sad da vidim kako će to uzbrdo. Još samo pet minuta...



OIB



Majstor se rado osmjehnuo vašem izvjestitelju





Naš kondor je prije dolaska na HŽ radio za Denver & Rio Grande Western



Blagdanska dekoracija na riječkom kolodvoru. Odobrio Linić

Nikako krenut. Neki likovi su stalo obilazili vagone, kuckali po kotačima, čačkali ventile, nešto zapisivali u notese... Na kraju smo sabrali 9 minuta u polasku.

Ča to šumi? Aaaa, Rečina!



Sunce i miris Mrtvog kanala



Na kolodvoru Sušak-Pećine (vulgo: Ogranak) ukrcao se čovjek koji putuje u Zlobin. Imao je ovakvu kartu (znači, ima toga još)



Prolazimo Tovar-centar



Navodno se tu useljava uprava "Plodina"?



"Viktor Lenac"



Opet je veliki dok prazan. To ne dobro.



Kao što sam jutros najavio – niš od slikavanja



U kupeu samnom je i mlađahni student iz Zagreba. Putuje doma – u Rijeci je obavio ispit i sasvim je zadovoljan (ako je suditi iz razgovora mob'telom). Dolazi kondor, pregledava karte i veli momku da on ima kartu za brzi, a da je ovo putnički te da mora doplatiti još nešto para + 15 kuna globe za izdavanje u vlaku. Momak je navodno imao nekakvu kartu za brzi s popustom od 40% pa ispada da je vlak nižeg ranga skuplji? Pa ti budi pametan – morat ću ipak pročitati onu temu o kartama i povlasticama...
Naravno da dečko nije imao para pa je rekao da će platiti u Zagrebu. Malo su se natezali pa je kondor otišao dalje rekavši da će vidjeti s kolegom u Moravicama. Kako je završilo, ne znam.

Evo nas u Fužinama. S desne strane vlaka prošli smo teretnu kompoziciju s protuprirodnim bludom na čelu (te brundavke zbilja nemaju morala, sad su im i ASEE došle pod ruku) kako stremi put Rijeke



Ali zato s lijeve strane: Brena



I Brena ima majstora, al' on ima retrovizor pa je ispao inkognito



Tri kadra Fužina okupanih suncem. Slikano, naravno, s najljepšeg željezničkog mosta u 'Rvata.







Stajalište Vrata s krive strane

Stigli smo u Lokve i uspješno sam se iskrcao (jeeee! )

Evo i filmića gdje sam sažeo impresije s vzvratne vožnje:



016 čuči na prvom peronu i sprema se odvući 800 tona put Zagreba. Držimo fige



Aha! Dekorativno-nakitni materijal dostavljen.





Slovački Cargo





I lokvarska EVP je upokojena.

One nesretne stube su opet u polu-defektu



Valjda ću nekako...



Jesam



Kad sam stigao doma, sunce se već klonilo zahodu



A najbolja supruga na svijetu a.k.a. me dočekala s pravim goranskim obrokom. Hvala jojzi.



Moj prvi dojam? Oće to. Još je sve u stadiju uhodavanja, mislim da imaju problema s napajanjem jer svako toliko vlak stane ili jako uspori na otvorenoj pruzi. Na nekim mjestima se vuče brzinom dalmatinskog puža. Kad vozi – vozi glatko i bez nacukavanja. Zavoj kod Tovar-centra između Ogranka i Podvežice izvuče fino, vožnja je sasvim ugodna. Na nekim mjestima oko Meje jako baca, al' mislim da je to pitanje stanja pruge.
Sve u svemu: ZADOVOLJAN SAM. Još da nauče krenut navrijeme...


Na kraju ove priče moram svakako Zeusu za nadahnutu sugestiju naslova teme!

A ja zahvaljujem tebi na ovoj divnoj reportaži!!!! Uistinu HVALA ! (E, da sam još malo bliže onih „polica“!!)

I na slici divno mirišu! (pridružujem se zahvalama za reportažu)

Tvoja kao i sve ostale reportaže su za mene zakon!
Pune fotografskih detalja što mnogi ne bi niti zapazili,a o tvojoj humorističnosti neću ni govoriti.
Kapa do poda i jedva čekam ponovo neki od tvojih

Odlično, nadam se, uskoro ću i ja se voziti sa 25kV, ali obrnuto od Rijeke i natrag.