Novi Windowsi standardno podržavaju 3D printanje

Zadnja tri posta sam vam obrisao. Zafrkancija može proći - vrijeđanje ne.

Izvor: tportal.hr tportal , Autor:Miroslav Wranka
HGSpotov prvi izlet u 3D printere domaće radinosti još uvijek nije uređaj koji će na radnom stolu praviti društvo vašem klasičnom pisaču, ali nas je poprilično približio takvom svijetu
anje hoće li trodimenzionalno printanje postati dijelom svakodnevnice već se neko vrijeme ne vrti oko toga hoće li se to dogoditi, već koliko brzo i kako. Razvoj ključnih tehnologija napreduje velikim koracima, rastu platforme s nacrtima poput Thingieversa, a pojavljuju se i ideje za platforme koje će pomoći i bržem širenju i boljoj monetizaciji 3D printera.

Stoga je dobro to što HGSpot nastoji držati korak i domaćem tržištu od lani nudi 3D printer pod vlastitim brendom. Iako ima manjih nedostataka, Forcebook UltraPrint 3D kvalitetan je korak prema masovnijem korištenju 3D printera u Hrvata.

Riječ je o uređaju koji omogućava ispis modela po načelu aditivne manufakture (slaganjem slojeva topljene plastike), maksimalnih dimenzija 225 puta 145 puta 150 milimetara. Dolazi s vlastitim softverom za pripremu modela za printanje i namještanje načina ispisa, s menijem i uputama na hrvatskom jeziku. Uz dodatne programe, kao što su Google SketchUp, AutoCad i Blender, moguće je kreirati i vlastite 3D modele.

Veličinom, Forcebook UltraPrint 3D je negdje na pola puta između klasičnog sve-u-jednom pisača i manjeg fotokopirnog uređaja. Dizajnom i izgledom mogao bi se uklopiti u uredsko okruženje, no nije praktičan za držanje na radnom stolu, a ne preporučujem ni korištenje u manjem zatvorenom prostoru. Nekoliko je razloga zašto.

Kako bi mogla otopiti plastiku filamenta (punjenja), mlaznica pri radu razvija razmjerno visoke temperature. Toplinu uglavnom nećete osjetiti (osim ako baš ne otvorite jedan od dva plastična poklopca i zavirite unutra), ali je dobro osigurati hlađenje, pogotovo ako ga opteretite zahtjevnijim projektom.

U obzir treba uzeti i miris te buku. Topljenje plastike stvara specifičan miris, koji nije neugodan, no nije ni nešto što želite stalno njušiti. Tim više što je 3D printanje u pravilu višesatan posao.

Buka je pak veći problem. Dok radi, Forcebook UltraPrint 3D stvara glasan i prodoran zvuk koji me vratio u vrijeme igličnih printera. Nisam mjerio decibele, ali definitivno nije pogodan za stan ili ured - prije za garažu, šupu, potkrovlje ili sličan izdvojeni prostor. Ukoliko imate nešto takvo na raspolaganju, ništa od navedenog neće predstavljati ozbiljniji problem.

Čak i ako ste iznadprosječno upućeni u tehnologiju, pripremite se na strmiju krivulju učenja. Printer je u velikoj mjeri pojednostavljen i prilagođen početnicima, kompatibilan s Windowsima, upute koje ga prate su dobre i detaljne, a sva je prilika kako će vam i osoblje prilikom prodaje ponuditi brzi tečaj kako ga upogoniti i koristiti. Unatoč tome, naoružajte se strpljenjem jer ćete trebati dosta toga namjestiti i podesiti prije no što se upustite u printanje.

Jednom kad svladate tu početnu barijeru, stvari idu glatko. Mogućnost unosa datoteka s nacrtima putem kartice SD pokazala se iznimno praktičnom jer nisam morao držati printer blizu računala. Još bolje bi bilo kad bi se prijenos mogao odvijati bežično, no pretpostavljam da ćemo to vidjeti u nekim kasnijim modelima.

Dolazi i s kompletom alata za finiju obradu i održavanje, što je pohvalno jer vrlo brzo zatrebate i jedne i druge.

Forcebook UltraPrint 3D možda nije printer koji će uvesti tu vrstu uređaja u hrvatski tehnološkimainstream, ali će sigurno stvoriti dobru podlogu za to. Cijena i razmjerno visok stupanj kompleksnosti ograničava mu doseg na hobiste nešto dubljeg džepa i profesionalce iz branši poput strojarskih, alatničarskih, arhitektonskih i sličnih. Za njihove sadašnje potrebe i mogućnosti i više je nego dovoljan.

Iako, da sam na mjestu uprave HG Spota, razmislio bih o razvoju 3D printanja iz usluge. Dojma sam kako će to ne samo donijeti novi izvor prihoda, već i ubrzati prihvaćanje uređaja poput ovog.
Forcebook UltraPrint 3D - specifikacije:

Maksimalne dimenzije modela: 225 mm x 145 mm x 150 mm
Preciznost detalja: 0,2 mm – 100 mm
Debljina sloja: 0,15 mm – 0,4 mm
Brzina ispisa: 10 mm/s – 120 mm/s
Promjer grijaće glave: 0,4 mm
Radna temperatura:
a. štrcaljka: 180 °C – 260 °C
b. podloga: 60 °C – 110 °C
Materijal: ABS/PLA (bijeli, crveni, žuti, zeleni, crni, plavi…)
Kompatibilnost platforme: Windows 7, Windows XP, Windows 8, Linux
Sučelje: USB
Potrošnja energije:
a. 250 W
b. 100-120/200-240 VAC
c. 50/60 Hz

Cijena: 6.799 kuna (ustupio: HG Spot)

Kad smo već kod HG Spota i njihovog 3D printera, vidio sam u nekoj tiskovini (možda u akcijskom katalogu) njihovu reklamu da rade uslugu 3D printanja - trebalo bi možda se malo detaljnije pozabaviti time...

Točno, u akcijskom katalogu navode da možete doći do njih sa modelom kojeg bi željeli umnožiti pa će vam nakon razmatranja odgovoriti
(može se i poslati upit mailom).

S dolaskom 3D pisača pojavio se niz entuzijasta koji su na razne načine odlučili iskoristiti sve blagodati novih tehnologija. Danas ćete upoznati jednog koji takve uređaje koristi za izradu minijaturnih strojeva
Ne brinite, nećemo se prebaciti u segment strojeva i alata, no ova dva vam jednostavno moramo pokazati. Nema nikakvih dvojbi, ovo su najmanja bušilica i kružna pila na svijetu.

Lance Abernethy pretpostavio se kao pravi majstor korištenja 3D pisača. Početkom ove godine uspješno je napravio najmanju bušilicu na svijetu, a sada je završio i najmanju kružnu pilu. Zanimljivost je da oba stroja besprijekorno rade, no teško da ćete njima bilo kakav materijal u stvari moći obraditi.

Abernethy za izradu svojih mini strojeva koristi softver Onshape, a komponente uređaja ispisuje 3D pisačem Ultimaker 2. Prema svojoj ideji kompletan set alata planira završiti do kraja godine.

Pogledajte kako izgledaju i rade Abernetyjeve bušilica i kružna pila.

Najnovije dostignuće 3D printerom dat će vam krov nad glavom u samo 24 sata jer toliko je bilo potrebno da se isprinta cijela kuća
Tvrtka Apis Cor, specijalizirana za 3D printanje koja posluje u Rusiji i San Franciscu, ponosno je objavila da joj je za tiskanje cijele kuće trebalo točno 24 sata. Žuta kuća isprintana je u Rusiji, a korišten je mobilni 3D pisač, tako da građevina odmah ostaje na svojoj lokaciji.

Isprintani su glavni zidovi, koji su ojačani betonom. Zatim su dodani isprintani pregradni zidovi, a nakon što je pisač uklonjen kranom, dodani su prozori i dovršeno unutarnje uređenje. Izrada je koštala nešto više od 10.000 dolara, kuća je velika 37 metara kvadratnih i sastoji se od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje.

Tako bi kupci u budućnosti za otprilike 70.000 kuna mogli dobiti kućicu iz 3D pisača koja ima rok trajanja 175 godina.

Izumitelj mobilnog 3D printera Nikita Chen-yun-tai kaže da je ideja o isprintanoj kući vođena željom da svi mogu imati bolje životne uvjete po pristupačnim cijenama.

'Želimo pomoći ljudima diljem svijeta da poboljšaju svoje životne uvjete. Proces gradnje zato treba postati brz, učinkovit i kvalitetan. Da bi se to dogodilo, sve teške poslove moramo prepustiti pametnim strojevima', rekao je Nikita Chen-yun-tai za The Telegraph.
tportal.hr