Sinjska Rera

Uskotračna pruga Split – Sinj bila je duga 45.757 km. Bila je trasirana većim dijelom  u zavojima, uglavnom oko Klisa, a manjim dijelom u pravcu.
Tračnice za prugu izgrađene su u Grazu 1903., a razmak između njih iznosio je 760 mm. Bile su položena na 47.143 drvena praga čiji je međusobni razmak iznosio 800 mm. Najveći dopušteni pritisak kotača na tračnicama iznosio je 4700 kg, a najveća dopuštena brzina 30 km/h.
Tijekom 1902. godine započela je gradnja pruge Split – Sinj. Do kraja iste godine probijeni su svi tuneli, podignuti nadvožnjaci, vijadukt i most, te izgrađene sve zgrade na kolodvorima.
Pored postojećeg kolodvora u Splitu, izgrađeno je još 5 kolodvora i to u Vranjic – Solinu, Klisu, Dugopolju, Diemu i Sinju, te stajališta u Mravincima, Klis – Kosi i Prosiki. Nekoliko godina poslije izgrađena su nova stajališta u Koprivnom i Kukuzovcu, a nakon toga i u Kopilici. U kolodvorima su bile izgrađene manje ili veće kamene prijamne zgrade tipskog oblika, skladišta i druge prateće zgrade, a na stajalištima u Mravincima i Koprivnu kamene prizemnice. Već je u početku uočeno da su čekaonice kamenog tipa u kolodvorima i stajališta neprimjerene jer nisu pružale zaklon putnicima zima, posebice one koje su bile okrenute sjeveru.
Pruga je od Splita prema Solinu bila položena u već postojeću trasu pruge normalnog kolosijeka koja je vodila prema Kninu. Na udaljenosti 5775 m od Splita, ispod predjela Brda, odvajala se od pruge normalnog kolosijeka, te se preko Dujmovače okretala na istok prema nadvožnjaku Materizama, a od njega se postupno uzdizala prema Mravincima, Klis – Kosi, Rupotini i Klisu. Po svojim značajkama to je uglavnom bila brdska pruga s postupnim promjenama uspona čiji je najveći kolosiječni nagib od 26,7 ‰ bio kod tunela Mačkovac u blizini Klis –Kose. Njena najniža točka bila je 2,43 m u Splitu, a najviša 386,19 m na području Kukuzovca kod Sinja. Na pruzi su izgrađena tri tunela, svi blizu Klisa, a najveći je bio polukružni tunel u Gornjoj Repotini dužine 400 m.
Vožnja vlakom od Sinja do Splita trajala je oko 2h i 10 min, ali zbog velikog uspona vožnja od Splita do Klisa trajala je 2h i 30 min, a često i više. U početku na ovoj relaciji vozila su dva vlaka. U sastavu vlakova bili su vagoni II. i III. razreda.
Na pruzi se često događale nesreće, kako zbog malih i lakih vagona tako i zbog jakih udara vjetra na pojedinim dionicama.
Za vuču vlakova koristile su se parne lokomotive serije 188, tipa C1;34.06, proizvođač Krauss Linz. Ove lokomotive su bile slabe i lagane te nisu mogle vući teret teži od 40 t.
Nakon raspada Austro – ugarske monarhije prugu je preuzela Direkcija državnih željeznica Kraljevine SHS. Tijekom II. Svjetskog rata pruga je bila pod upravom Hrvatskih državnih željeznica (HDŽ).
Za vrijeme rata je pretrpjela određena razaranja koja, te se krajem 1944. godine izveo remont pruge u duljini od 7 km te izgrađen novi drveni nadvožnjak kod Meterizama. Osim navedenog, remontirana je lokomotiva serije 186, tipa C, 33.08. Pruga je ponovno puštena u promet 23. studenog 1944. godine.
Do kraja 1946. godine u željezničko – vagonskoj radionici u Splitu su izrađena dva putnička i tri teretna vagona te su stigle dvije lokomotive serije 32 kao pomoć Uprave Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu (UNRRA).
Iz tvornice Đuro Đaković tijekom 1955. godine isporučeno je pet novih putničkih vagona tipa Pullman II. klase s 42 sjedala te dva obnovljena vagona s 48 sjedala. Tada je na pruzi prometovalo 14 teretnih i 19 putničkih vagona s 872 sjedala. Posljednje lokomotive koje su vukle „Reru“ bile su iz serije 83, tipa D; 33.10, a proizvodile su se od 1903. do 1929. godine u tvornici Krauss u Linzu i 1948. i 1949. u tvornici Đuro Đaković.
Zbog velikih financijskih gubitaka, tijekom 1960. Direkcija željeznica NR Hrvatske odlučila je obustaviti željeznički promet. Međutim, na intervenciju NO općine Sinj odlučeno je da se obustava prometa odgodi do kraja izgradnje ceste (Split) Dicmo – Sinj.
Tako je i 30. rujna 1962. otpremljen zadnji vlak iz Sinja za Split te u potpunosti obustavljen promet između ta dva grada. A Sinjska Rera otišla u  povijest.
Tekst: Valter Firić

Zaboravio si napomenut jednu riječ: FERATA