Dječje igre

Simpatičnih osam trikova s vodom lako su izvedivi i osim što su zabavni, zapravo su idealni za podučavanje fizike
Priroda je puna čudesa za koja ne trebamo čaroliju ili vilenjake u vrtu – dovoljna nam je flaša vode i malo papra ili čaša viskija. Uz malo znanja, svatko može postati čudotvorac!

borna je napisao/la:Simpatičnih osam trikova s vodom lako su izvedivi i osim što su zabavni, zapravo su idealni za podučavanje fizike

Fulao si temu - OVO NISU IGRE NAŠE MLADOSTI!

Pfaff je napisao/la:

borna je napisao/la:Simpatičnih osam trikova s vodom lako su izvedivi i osim što su zabavni, zapravo su idealni za podučavanje fizike

Fulao si temu - OVO NISU IGRE NAŠE MLADOSTI!

Možda i nije, nisi pomislil da bi to mogle bit igre bornine mladosti     

Ja sam negdje od 5.razreda osnovne umjesto nastavnice iz fizike držao predavanja o struji, elektromotorima i ostalom što je došlo na red
(jer sam se naučio u praksi igrajući sa vlakićima od 7.godine). Njezina kćer je radila dosta kasnije sa mojom suprugom i rekla joj je da me je
profesorica spominjala na samrti ( ).
To se nastavilo i u srednjoj školi, pogotovo na satovima iz tehničkog odgoja (od malena sam bio u Narodnoj tehnici i pohađao sve moguće
tečajeve).
Sada moram priznati i da sam uživao u podvalama u vidu elektro-šokova ili eksplozija čak (na praktičnoj nastavi iz kemije npr. kad sam podvalio
u jednom pokusu magnezijev prah pa je izbio VEELIKI BUUM)   
/profesorica koja je ionako bila šašava je ostala bez pola kose a ja sam zamalo bio izbačen iz škole. Nakon toga svaki puta kad smo imali kemiju
morao sam napustiti razred i otići učiti u zbornicu ili kod direktora   /
Bilo je još puuno gljuposti i ljudosti ali i ovo je sasvim dovoljno....

Eto dokaza kako sam bil u pravu   

Ne smijem napisati sve da ne iskvarim ovdašnju mladež....čini mi se da imam puuno dobrih anđela koji me (sa)čuvaju (o HVALA im)
jer sam potrošio već puno života!

Srećom je 4um virtualan...

Je, neki na njemu bivaju pokopani pa ponovno uskrsnu....  

borna je napisao/la:Ne smijem napisati sve da ne iskvarim ovdašnju mladež ...

Iznenadio bi se čime se neka (ne mislim na ove naše domaće, primorske!) forumska ("neiskvarena") mladež bavi

Neki koji se ovdje predstavljaju k'o nevinašca ustvari su premazani svim mastima   i vrlo vjerovatno da znaju puno više od nas   

Ermmmmm... Iz vrtića pamtim Ledene babe, Ćorave babe, Ne'ko na podu, lovice, skrivača.... Kasnije, kad smo počeli napucavati loptu igrao se najčešće nogomet, deset-devet, pjetlića ili tenisa nogom (kocke). Sa košarkaškom loptom igralo se amerikanca. U školu su se obavezno nosili puni džepovi špigula, a do 1991. je bilo i sličica (osobno sam mislio da je Gornji Milanovac drugi naziv za Grad Dječjih Snova jer su od tamo dolazili Mikijev zabavnik, čokolade Takovo i sve sličice), s kojima se igralo tapke ili lete. Slična igra bila je i sa kovanicama (kod sličica sve kupi onaj čija sličica odleti najdalje, a kod novčića onaj tko dobaci najbliže zidu). Od ostalih igara pred školom još pamtim care, care, gospodare i šepave lije.

Pod satom se igrao križić-kružić i mlin (trilja), a pod velikim odmorom grad-država. Pod biologijom se komotno mogla igrati i trešeta, jer je nastavnik suhoparno čitao gradivo iz knjige, bez da je ijednom tokom sata podigao pogled.

Sa ekipom iz ulice obično se vozilo na biciklu ili na skejtu. Tko je bio umješniji, imao je i karet. Ljeti smo znali igrati penove, a kad rođendanske fešte krenu po zlu, stvar je obično spašavala boca istine. Kako su naše zgrade građene "suvremenim materijalima" i po najsuvremenijim nacrtima, velik broj stanara je uvijek nešto preuređivao i uvijek je po ulici bilo komada siporeksa, kojim se lijepo dalo crtati po podu. Tako se igrao cip-cop i kamena s ramena.

Od "marifetluka", najviše smo voljeli smokvama (koje bi prethodno "nabavili" na placi) pokušavati pogoditi šajbu autobusa sa terase robne kuće RI (kod fotografske radnje) - prema zvuku je trebalo procijeniti kad će naići autobus (jer smo stajali, da se izrazim željezničkim rječnikom: na izlaznom portalu tunela, a tutnjavu o317 i Sanosa S100/S200 si čuo čim prođu kraj Automotora) i ispustiti smokvu u pravi trenutak da ju autobus "pokupi" šajbom, a ne da padne na cestu niti na krov autobusa. Ako nije bila sezona smokava, znao je poslužiti i tekući jogurt (jogurt ljubljanske mlekarne je oduvijek bio "tekući" i bez da je to pisalo na čašici ili tetrapaku koji je u to vrijeme zbilja bio tetrapak, a ne brick-pack), kojeg bi netko prije toga trebao "nabaviti" u marketu u podrumu robne kuće. Uloga dobavljača jogurta ili smokava rotirala se po sistemu predsjednika SFRJ, točno se znalo iza koga je čiji red i kad si obavio svoju "nabavu" bio si miran dok se svi drugi ne izredaju. Ako nisi imao dovoljno petlje za "nabaviti" jogurt, mogao si ga i kupiti   

Za neku igru smo skupljali loptice od sladoleda (i skidali ih sa kuka od stojadina i ladi), ali više nemam pojma šta smo s njima radili...

Cijelo vrijeme gruntam ... mislim da smo to zvali "coketo" ... igrali smo to ili sa šilom ili sa kacavidom (onaj ko je imal šilo bil je faca a oni sa kacavidom su bili "raja"   ) ... uglavnom napikavali smo sa različitih djelova tijela (šilom ili kacavidom) u pijesak. Mi smo igrali za "onako", "za probu" i "za pravo". "Za pravo" je bilo tko izgubi izgubi i alatljiku i to su igrali samo maheri (znam da ih je bilo 3-4 u školi).

Coket = šilo
A postojala je i ona varijanta sa bockanjem među raširenim prstima dlana položenog na podlogu

Sad si me podsjetio: Pišćaci ili pešćaci - kad se baca kamenčić u zrak, a onda se (prije nego padne) skupljaju drugi s podloge pa onda loviš i njega

Pfaff je napisao/la:... postojala je i ona varijanta sa bockanjem među raširenim prstima dlana položenog na podlogu
...

To sam probal jednom i nikad više ... dobro da si prst sa kacavidom nisam otfikaril  

A ovo sa kamenčićima ... ja mislim da sam brz al' ovo mi nikad nije uspijevalo    (moja supruga to može i dan-danas bez problema raditi i čudom se čudi što ja to nemogu   ) ... meni to kamenje bježi na sve strane  

Pfaff je napisao/la:
Pišćaci ili pešćaci - kad se baca kamenčić u zrak, a onda se (prije nego padne) skupljaju drugi s podloge pa onda loviš i njega

Mi sm ovu igru nazivali "Piljkanje" - Govore da se ova jednostavna igra kamenčićima igrala u cijelome svijetu još od prapovijesnih vremena.

Srdačan pozdrav !

Da nastavimo temu .....u glazbeno-revijalnom tonu zato gremo na Krimeju......

Pikala se, takala se, rivala se, šutala se jena vela krpenjača!!!



Srdačan pozdrav !

Dok smo mi  bili djeca,nije bilo Foruma i Google-a ali bilo je raznih zamjena za njih.Tako smo skupljali slićice žigica koje su se proizvodile u Tvornici žigica Drava iz Osijeka koje nažalost danas više nema,a te sličice su za nas bile vrlo edukativne.
Znale su izlaziti cijele serije kao što su brodovi,životinje,gljive.saobraćajni znakovi i sl.
Osim što su bile edukativne sličice na kutijama žigica,žigice koje su se nalazile u njima,a buduči su bile rađene od vrlo kvalitetnog drveta dobro su znale poslužiti umjesto čačkalica ……







Trgovačka ponuda 50-tih i 60-tih godina teško se uklapala u raznovrsnost slatkih proizvoda,osim kroz industrijske bombone i čokolade. No i čokolade su bile posebna priča u to vrijeme.Gotovo sve kako smo ih nazivali čokoladice (osim čokoladica "zivotinjsko carstvo" koje su bile od prave čokolade),ustvari su bile kao neka karamela,u formi i pakiranju mini čokolade.Ostalo mi je u sjećanju da su bile tvrde kao beton.

Sve su se te sličice mogle ljeptiti u pripadajuće im albume ako si imao sreće nabaviti ga.Koliko se sjećam mislim da nitko od nas klinaca nije uspio kompletirati odgovarajući album.
Tada su bile popularne sličice nogometaša u „Sport“ čokoladicama i upravo zbog njihove tvrdoče mnogi (ne ja) su ih kupovali  više radi sličica nego jela.
Sličice osim sto su se kupovale u "čokoladicama" znale su se razmjenjivati ili su izborene u nekoj od igara koje smo tada igrali.Bilo da su se "tapkale" ili tada među nama dječacima omiljena igra tih godina bila je igra zvana "flickanje". Igralo se tako da si igraču sličicu nogometaša zaljepio na neki stabilniji polu-karton (kod sličica sa kutija šibica nije bio potreban ovakav zahvat), zatim bi se povukle dvije paralelne crte u razmaku od 2-3 metra. Na jednoj crti bi se postavili igrači a ona druga crta je bila cilj. Potom bi igrači sa ispružena dva prsta ljeve ruke na koje bi postavili sličicu (kao ljevak ja sam sve to radio obrnuto),a srednjim prstom desne ruke pokušavali da je tako "cvrknu" kako bi bila cvrknuta što bliže ciljnoj crti.Igrač čija je sličica bila najbliže cilju pokupio bi ostale sličice i bacio ih u zrak.Sve one sličice koje bi pale sa slikom prema gore pripale bi tom igraču.
Stariji dečki sličnu igru grali su sa kovanicama što se u ono vrijeme smatralo "kockom".
Improvizacija i mašta su tada carevale u svim našim igrama.



Koliko je zadovoljsta prestavljala jedna obična felga od bicikla.Mnogi su gurali felgu pomočnim štapom,a oni maštovitiji bi napravili vodilicu od tvrđe žice u koju bi postavili felgu i na taj način postizali veće brzine prilikom trčanja što je bilo vrlo važno kod utrkivanja,jer sve smo tada pretvarali u neka takmičenja"Tko će brže tko će spretnije" i svi smo tada imali pravo na pogrešku malo se tko ljutio i bili smo lišeni glamura skupih igračaka.Nakon ovakvih igara i jurnjava jako nam je u tek išao kruh namazan mašću.
Netko je znao donjeti kutiju bombona i radosno bombone podijelio među prijateljima,ali ambalažu je zadržao za sebe.Kakve su se samo ideje znale rađati i planovi raditi na sam pogled na takve kutije.
Ponosni vlasnik je tada bio prava faca među nama klincima.Neki su tada govorili:Samo da se razbolim i meni će moji kupiti ovakve bombone u ovakvoj kutiji".
Onu veču kutiju si mogao samo sanjati jer ju je bezecirala mama i u njoj na kuhinjskom kredencu da se vidi ponosno držala šećer,brašno......



Srdačan pozdrav !

Hvala Ti za ovu nadahnutu priču

sali je napisao/la:a budući su bile rađene od vrlo kvalitetnog drveta dobro su znale poslužiti umjesto čačkalica ……

Da ne kažem da su mogle biti upotrijebljene u kojekakvim modelarskim projektima. Najljepši stupovi za drvene mostove na maketama željeznica radili su se od čačkalica (nažalost u to vrijeme nisam bio bogat kao borna pa nema fotki   ). Da ne kažem da se ono crveno postrugano sa šibice moglo staviti između dva šerafa iiiii...

PS: Ona kutija s kokotom koji hoda po šibicama je od fabrike "Dolac" iz Novog Travnika

Pfaff je napisao/la:
PS: Ona kutija s kokotom koji hoda po šibicama je od fabrike "Dolac" iz Novog Travnika

Da to je sličica sa kutije šibica koje je proizvodila tvornica šibica Dolac- N.Travnik,kao i sličice iz serije gljiva na trečem kompletu sličica.

Vezano uz ovu fabriku govori se da je ona jedina fabrika preostala na Balkanu što proizvodi šibice,i još govore da jedino u Bosni u Travniku na Plavoj vodi u kahvani "Lutfina kahva" kad naručiš kahvu,uz džezvu punu kahve dobiješ,serviran rahat lokum uz punu kutiju šibica "Dolac" te uredno serviranu cigretu.Konobar i ne pita da li pušiš,nego jednostavno on smatra da pušiš i što imaš piti kahvu ako nepušiš te da se to u Bosni samo po sebi podrazumjeva. 

Pa da čovjek jednostavno ne uzvikne : " Jeb.. zemlju koja Bosne nema ! ".

Srdačan pozdrav !

Odabrati najvažnije igre, stvari,detalje,događaje i događanja koja su obilježila moju generaciju iz 50 i neke i naše odrastanje za svakog od nas ponaosob bio bi veliki izazov pred kojim bi pokleknuli i najiskusniji,ali treba probati.......Pfaff je samo dobro potkuril ........

Pili smo i popili svoje prvo flaširano piće iz industrijske staklene ambalaže.... "Piće maše mladosti"Ovo se piće pojavilo 1953. godine, a predstavljeno je 8. ožujka na Planici; proizvodila ju je (i danas to čini) Droga Kolinska



Uživali smo u bonbonima ......



Na kiosku smo đeparac trošili na dječije časopise.....

Plavi vjesnik (1954. – 1973.)

Prvi broj “Plavog vjesnika” ugledao je svjetlo dana 1. listopada 1954. godine, a u gotovo dvadeset godina izlaženja stekao je status najznačajnije publikacije u povijesti hrvatskog stripa. U “Plavcu” je objavljeno oko 180 stripova hrvatskih autora, među kojima i neospornih remek-djela devete umjetnosti, a njihovi junaci postali su dijelom kolektivne memorije brojnih naraštaja djece i omladine u Hrvatskoj i čitavoj Jugoslaviji.



Kekec

26. prosinca 1957. godine pojavio se prvi broj „Kekeca“, „Borbinog“ „zabavnika za mlade od 7-77 godina“. Idejni pokretač „Kekeca“ bio je Mile Vitorović.



U školi smo bili pretplačeni na jedan od časopisa

Radost

Prvi književni časopis za djecu "Radost" izlazio je pod okriljem izdavačke kuće "Naša djeca" od 1951.god.Izlazi i danas ali u nakladništvu Večernjeg lista.



Modra lasta

Od svoga prvog broja, objavljenoga 1954., Modra lasta prati i uveseljava generacije školaraca. Iako je već zašla u šesto desetljeće, svake školske godine, a tako i ove, dolazi u ruke čitatelja osvježena novim i uzbudljivim sadržajima.



Male novine

Izdavač: Oslobođenje, Sarajevo, izlazi od 29.03.1956. do danas .List je bio namjenjen učenicima osnovnih škola širom Jugoslavije. U njemu su objavljivani razni stripovi:Trazan, Talični Tom, Tim Tejlor, Mali partizan, Bim i Bum...



Od stručnih časopisa kupovali ili posuđivali od prijatelja





Preko sličice na kutiji šibica doznali za .....



Tog vremena divili smo se starijima koji su nosili "Šuškavac" kupljen na ne tako velikom trgu na Ponte Rosso u Trstu odakle su se donosile lažne Kappa trenirke,bezalkoholna pića u limenci i slične sitnice koje su nas klince jako veselile.
Između istih tih štandova koračali smo i mi sedandesetih godina u potrazi za modnim detaljem koji je bio totalni hit pedesetih – šuškavcem.
Riječ je o laganoj vjetrovci koja štiti od kiše, a koja se u većini slučajeva mogla presaviti i spremiti u džep koji se nalazi na samom šuškavcu te nositi oko pasa.Kada su se pojavili i u Hrvatskoj zavladalo je opće ludilo u trgovinama.Pričalo se među mladičima da se djevojkama najviše sviđaju mladići u šuškavcima i najlon košuljama, koje su se također kupovale u Trstu.

Slušali smo pjesme sa Opatijskog festivala -  Prva festivalska priredba održana je 1958. godine u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner i to je ujedno bio i prvi televizijski prijenos jednog festivala. Opatija je osmišljena kao pandan festivalu u San Remu, a hitova nastalih na  "Opatiji" prevelik je broj (Potraži me u predgrađu, Vino i gitare, Mala djevojčica (tata kupi mi auto)…).Kada spominjemo Opatiju, nezaobilazno je spomenuti Ivu Robića, koji je pedesetih godina u Americi i Njemačkoj ostvario i internacionalnu karijeru. U SAD-u nastupio je u Perry Como showu, najpopularnija skladba mu je bila Morgen, no važnija je svakako Strangers in the night, koja je proslavila Franka Sinatru.

Godine 1956. Jugoton je počeo objavljivati long play ploče (33 okretaja u minuti), na kojima se nalazilo osam pjesama, sa 12 minute glazbe po svakoj strani. Cijena je bila 1500 dinara, a te je godine proizvedeno sedam ploča s narodnom i pet s ozbiljnom te lakom glazbom. Iste su se godine pojavili prvi jukeboxi, ali i rock and roll ploče; Radio Zagreb počeo je s emitiranjem eksperimentalnih televizijskih emisija.

Uz naše odrastanje prvi je put održan u Pulskoj Areni 1953. godine "Pula film festival", kao smotra međunarodne kinematografije, a od 1954. do raspada Jugoslavije bio je najvažnija filmska smotra. Do danas je ugostio velik broj domaćih i stranih glumaca, među kojima se izdvajaju Elizabeth Taylor, Orson Welles, Sophia Loren, Sam Peckinpah, Richard Burton, Yul Brinner, John Malkovich, Ralph Fiennes, Ben Kinglsey, Jeremy Irons, producent Branko Lustig, te redatelji Philip Noyce i Jiri Menzel. Nagrada koja se dodjeljuje najboljem filmu je Zlatna Arena, a na službenim se stranicama navodi kako se na pojedinim projekcijama znalo okupiti i do osam tisuća gledatelja. S dolaskom većeg broja drugih festivala, značaj Pula film festivala je pomalo opadao, no njegova je povijesna uloga neupitna.

U vremenu pedesetih godina počele su se otvarati prve samoposluge.Točnije, u Zagrebu je prva otvorena 1957. godine; zvala se Konzum, baš kao i danas. Nisu nudili sve ovo što se danas nudi u velikim trgovačkim centrima, ali glavno da je bilo Cockte,sport čokoladica,bombona 505 s crtom,Plavi 9 za kupiti,nama djeci dovoljno......

Za to vrijeme u…
… Sjedinjenim Državama među mlade i na glazbenu scenu probija se rock and roll. Prvi rock koncert organizirao je Alan Freed u Clevelandu 1952. godine, a Elvis je na scenu s pjesmom “That’s All Right Mama” stigao dvije godine kasnije. Nama zanimljiviji je Sputnik, umjetni satelit kojeg je lansirao Sovjetski Savez i čime je započela svemirska utrka. Tada se predviđalo kako će kroz koje desetljeće automobili letjeti, a mi ćemo slobodno šetati kroz futurističke megalopolise......

Dok je tih pedesetih IBM već razvio programski jezik Fortran mi smo maštali kako doći u posjed jednog kompleta





i / ili postati ponosnim vlasnikom....





Srdaćan pozdrav !

Eh, da. Serija elelktromotora od "Mehanotehnike" je bila fantastična - bilo ih je nekoliko tipova - (van)brodskih i ajmo reć' stabilnih. Postojala je i inačica brodskih sa "štelamortom". Bili su u nekakvoj neutralno sivoj boji osim onog jednog vanbrodskog (kao na slici) koji je bio opremljen kao pravi. Mislim da se model zvao "Delfin".

"Mehanotehnikin" set za gradnju (imitacija "Märklinovog") bio je priličan hit. Bio je odličan za strojogradnju (mostovi, dizalice i sl), ali im je za neke modele nedostajao volumen. A što smo pogubili šerafića...
Ja ga nisam imao, imao sam zato autrijski "Matador"



A "Elektro-pionir"? Wow! Najradije smo gradili pribor za elektrošokove (dobro je drmalo!). Danas bi neki rekli da je to bilo školovanje za mlade udbaše!!!

Pfaff je napisao/la:... elelktromotora ...

Che     ...   ?

dida je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:... elelktromotora ...

Che     ...   ?

Stari naziv - dvostruko "el" označavalo je da se radi o motoru na istosmjernu struju...   

(Debeli prsti, a još sam i malo tunjav - oporavljam se od opakog napadaja gnjojne angeline - mislijo sam da ću krepat!)

Pfaff je napisao/la:Stari naziv - dvostruko "el" označavalo je da se radi o motoru na istosmjernu struju...   

A-ha, viš nisam to znal ... čovek uči dok je žif   

Pfaff je napisao/la:... oporavljam se od opakog napadaja gnjojne angeline - mislijo sam da ću krepat!

... bljutav'ca ... bljutav'ca rešava mnoge zdravstvene probleme ... al' ja k'o da zidovima govorim, ni'ko neće da me sluša! Kako se opskrbiš drvima za zimu tako se opskrbiš i bljutav'com (ugledajte se na Izija Fazlinovića   ) i polako se tanka tijekom zime i ranog proljeća. Jest da ovo oće da ima malih mana (nesmeš vozit jer oće drotovi da budu netolerantni, supruga oće da gnjavi jer oće bljutav'ca da uspori ...) al' jebat ga nitko nije savršen     ...   

“Sjetim se katkad dana sreće, Al ih ne zovem,jer znam da vratiti se neće!“..... i sve je daleko i tajno,all ditetu sve je sjajno.Znan i onda nije sve bilo bajno,al pari mi se puno lipše i ove kapi kiše ka da šapću nikad više

Učili su nas da nije sretan onaj koji puno ima, već onaj koji malo treba.Živjeli smo u vremenu bez lukavstva. Ili smo možda bili generacija koja nije prepoznala lukavstvo starijih generacija, onih istih generacija koja nas je utjerivala u ljubav prema Jugoslaviji i koja je Jugoslaviju krvavo razvalila i u smrt otjerala ljude i njihove uspomene. Jugoslavija nam se činila lagana kao zastava od papira, dok je nekima ona bila teška kao beton.
Kurvanje s Jugoslavijom  spremni smo oprostiti puno lakše nego što vlastitom srcu praštamo osjećaj za nju.

Kako je izgledao novac s kojim smo tada plačali.......



Pogled na novčanice asocirame me na jedan dokumentarni film......



Tih naših godina rođeno je potrošačko društvo na ovim prostorima,ali bilo je i jasno kako će turizam postati važan dio gospodarstva..........






Kino je tih naših godina uvijek bilo puno. Redovi za karte su bila normalna pojava. Nezaboravne su mi bile nedjeljne matineje kada su se prikazivali dječji filmovi ili kada se grupno sa školom odlazilo u kino predstave..Jedino tada nije bilo onoga neugodnog da na blagajni piše “Karte rasprodane”,jer je tada gotovo redovna pojava  bila da su šverceri koristili klince da im stoje u redu i da za njihove potrebe kupuju kino karte,jer je u nekom trenutku bio postavljen limit da se nije moglo kupiti više od dvije karte po osobi.

Uz  nekoliko prvo kupljenih karata,uz kartu se znao dobiti i  reklamni letak  - dvolisnik  sa opisom filma i slikama glumaca.Kako smo tih godina skupljali gotovo sve od salveta,raznihh sličica,razglednica,maraka onih poštanskih i sl., sakupljali su se i ti reklamni letci .Sjećam se da su sakupljači solidno plaćali za njih.
Posebno je veselja bilo ako si uspio doći u posjed nekog filmskog plakata.



Plakat filma Kreše Golika Plavi 9 iz 1950.god. ; Plakat filmskog prvijenca Branka Bauera, snimljenog 1953.god. prema romanu Tone Seliškara. Sinji galeb je prvi film yu-kinematografije namijenjen djeci i omladini ; Plakat za film Branka Bauera iz 1955. godine Milioni na otoku.U Milionima na otoku Bauer ponavlja formulu Sinjeg galeba — grupa dječaka izložena je opasnostima na moru. Žanru omladinskih filmova Bauer se vratio pred kraj karijere, snimajući uspješnice Zimovanje u Jakobsfeldu, Salaš u Malom Ritu i Boško Buha. ; Plakat za film Branka Bauera Ne okreći se sine iz 1956.god. ; Plakat filma Cesta duga godinu dana talijanskog neorealističkog redatelja Giuseppea de Santisa. Film je snimljen 1958.god. u jugoslavensko-talijanskoj koprodukciji i iste godine nominiran za Oscara za najbolji strani film. ; Plakat filma Nikole Tanhofera H8 iz 1958.god. ; Veliko putovanje, plakat za dječji film u režiji Ivana Hetricha iz 1958.god. ; Veliko suđenje, plakat za dječji film u režiji Fedora Škubonje, 1961.god.

Srdačan pozdrav !

Jako si lijepo ovo sročio. Baš nekako dirljivo...
Nego, nigdje ne mogu naći sliku (a negdje doma u krami bi mogao i biti pokoji) onih crnih - zapravo sivih, "željeznih" dinara iz prvih poslijeratnih godina? Poslije su došli aluminijski.