Otišo sam, kremšnite probo nisam

Krećemo. Tri, štiri.... U zadnje vrijeme uglavnom pišem o različitim letjelicama. Štoću drugo kada je velepoštovani Pfaff obradio valjda sva moguća čudna vozila na kojekakvim forumima. Ne volim gledati mapper i tražiti podatke o revizijama. Boli me briga za trube i osmi položaj. Da pišem putopise? Mda. Za dulja putovanja sam vrlo škrt, a za neka lokalna (još nisam do Velike išao otkad je obnovljena pruga) ili nemam volje, ili familijski fotić nema volje. Međutim, taj stroj na izdahu snaga još zna iznenaditi!

Familijarnim poslovima trebalo je odraditi put u Samobor. Oko 200 km u svakom smjeru od Požege. Pa hajte, voziće Plameni. Ja sam u Samoboru bio samo jednom u životu, i bio sam premali da bih znao cijeniti kulturu i nove predjele. Pubertet radi čuda. A pokojna baka mi je iz tog kraja, pa bi bio red. I tako krenusmo jutros, vrlo rano. U vrijeme kada se pijana mladež odlučuje ići kući iz provoda. Trasa polaska: Požega-Nova Gradiška-Zagreb-Podsusedski Most-Samobor. Podsusedski most bio je dobar izbor da se izbjegnu potencijalne gužve na obilaznici kod Lučkog.

Slika sa puta nema. Moji ne slikaju iz auta. A ja se ne volim baviti gedžetima dok vozim. Ludih vozača BMW-a koliko ti srce želi...

Uglavnom, stigli smo i u grad na Gradni. Koje ime rijeke, ludilo! Mamu ostavljamo da odrađuje što treba, a ja seniora vodim u razgledavanje željezničkih ljepota... Prvo do Parka - kraj Samoborčeka. Ne bih se htio ogriješiti o poslovnik, ali vrlo sam siguran da tu vlak nije vozio. Vjerojatno su uredili parkić pa postavili kompoziciju. No...



Standardno uskotračno kvačilo na "osmicu".



Ne bih se htio obrukati, ali ovo mi izgleda kao okrhnjeno Heusinger kormilo. A kontrautezi su interesantni.



S boka... (ne, ne volim)



Zatvoreni vagon s boka



Zanimljivost ovog vagona su različiti kotači u postoljima. Jedan je set klasičnih kotača, a drugi punih s rupama.

Nastavljamo s otvorenim vagonom. Sa strane, obavezno treba slikati.



Ovome su, međutim, kotači identični na svim osovinama.



Požalio sam što sam se popeo. Ako nisu vrapci, onda su lokalci zasrali. Ne volim javno psovati, al u vražju mater....



Ovdje su se lokalci ukenjali. Izbjegavam to kao mine u pustinji...



Smoći hrabrosti prolaziti kroz smrad nije lako. Ćenifarenje ostavljam onima koji to vole. Jednog dana htio bih se učlaniti u Štacijon. Ali ako je uvijet napraviti popis stanja ćenifa u zapadnoj Slavoniji, neću
Ali treba vidjeti kako spoj izgleda.



Malo blica na ložište. Mračno je. Nisam ulazio. Otamo su se širili još gori smradovi. Vidljivo je međutim, da se nije štedjelo na uklanjanju ventila i poluga.



Kupole. Žalim, ne znam što je ispod. Moram naučiti.

inflameswetrust je napisao/la:... A pokojna baka mi je iz tog kraja...

Ček, ček... Pa zar baka nije bila iz Ličke Jesenice?

Još jednom krmilo. Zašto? A zašto ne!



Mjerim širinu kolosjeka. Nakon iskustva s osječkim konjskim tramvajem, mogu komotno reći - 760.



Osobna kaže Jung Jungenthal tv. broj 10129, gradnja 1944.



Između osovina na lokomotivi nalazi se ovo... Što bi to moglo biti?



Za arhivu, nek se notira da sam bio!!!



To sam skoro zaboravio slikati, ručna kočnica. Ne treba Toad-type breaking van na ovakvim kompozicijama.



Nadalje, malo smo se provozali ulicama. Senior je ovaj put vozio, a ja se uhvatio fotoaparata.



Trtruk, bezvremenske kocke u centru grada. Franjo Josip ih valjda još postavljao.




Župna crkva svete Anastazije. Dakle bližimo se centru. Ok, znaćemo doći pješke.



Napušteno i/ili zapušteno...



Unatoč uskim ulicama, Samobor mi se dopao. Ima ono nešto. Za početak brdo. Osijek me malo bedira... popneš se negdje na 10+ katova i nijednog brda na vidiku.

Pfaff je napisao/la:
Ček, ček... Pa zar baka nije bila iz Ličke Jesenice?

Ta je živa, agilna i proaktivna!

Više ni ne znam gdje smo se sve vozali. Sjećam se jedino da smo se ovdje negdje kasnije sparkirali.



Sljedeći korak bio je očit. Pronaći stari samoborčekov kolodvor. Valjda svako mjesto u ovoj zemlji (izuzev Požege, za početak) koje ima ili je imalo željeznicu, ima i kolodvorsku ulicu. A teta koja priča (Garmin) to brzo pronađe.

Ajmo dakle.




Jedan stup neodoljivo podsjeća na hektometarsku oznaku. Gdje ima dima ima i vatre.



Moglo bi biti...





Djeluje antičko-pretovarno.



Bingo....



Jedan čovjek, čim je vidio da slikamo, došao je iza ugla. Dobar dan, dobar dan. "Znate li možda je li ovo bivši samoborčekov kolodvor?". "Je. Radio sam ja ovdje. ". Pola minute i čovjek se otvorio kao kišobran pred oluju. Ispostavilo se da je podravac, s druge strane Papuka, pa smo nekako familijarno kliknuli. Živi na bivšem (novijem) kolodvoru, a radio je prvo na normalnotračnoj željeznici, a kasnije se preselio u Samobor i radio na Samoborčeku do ukidanja. Pričao je svašta. O usponu i padu željeznice, nabavki dijelova za samoborčekovu lokomotivu u tehničkom muzeju, novoj i staroj zgradi Samoborčeka, mogućnostima izgradnje nove pruge... Bio je jako iznenađen činjenicom da ima takvih blesana koji hodaju okolo i traže stare trase, pragove, vozila, kolodvore.. Ali nije imao zamjerki, dapače!

Čovjek si je uzeo jedan zatvoreni teretni vagon kao šupu. Morat će ga maknuti, kaže. Ali planira pod stare dane uzeti vremena i obnoviti ga za uspomenu!





(još malo nastavka i tojto!)

Pitao sam ga za staru kolodvorsku zgradu. Ova novija mi je nekako, štajaznam, ništa posebno. Stara zgrada je u Samoborki, poznatoj samoborskoj građevinskoj firmi. Može se pitati na porti za ulazak u kompleks. A poznavajući moju sreću sa službenim osobljem, skoro sam odustao. Kaže čovjek, zna on portire, pitaćemo. Dođemo, dobar dan, dobar dan, tri četiri riječi, i portir kaže "žao mi je, nemam ključeve". Ključeve? Ma samo izvana zgradu! Upadajte!

Evo ga.



Lijepa stara tipska AU zgrada. Samoborka je dobila zgradu nekih šezdesetih ili sedamdesetih, a u zamjenu napravila novu. Ova mi se više sviđa. Krovište je u lošem stanju, što znači da slijedi ili sanacija, ili kompletan raspad zgrade. Nadam se ovome prvom.

Službena strana, jedva je se može slikati. Smeta ograda prema privatnom vlasništvu.



Ovdje gdje su jabuke, prolazila je trasa. Ne može se doći do tamo. Nismo ni pokušavali. Vrijeme nam je bilo na izlazu.



Povratak do auta, pozdravili smo se s našim vodičem i informatorom, a ja sam uhvatio još par kadrova. Pa nova zgrada sa službene strane.



Ha, nije katastrofa, ali nije mi ni prekrasna. Modernizacija često donosi nužna buduća ukidanja, te zaboravljanje onoga što je bilo prije.



To je to što se željeznice tiče. Pokupili smo mamu, i otišli popiti kavu.

Malo impresija se uvijek uhvati.

South park fast food!!! Tu ću jesti jednog dana bogami!!! (prigodna pjesma)



Ono malo razgovora s lokalcima dovelo me do zaključka da je stari samoborček još uvijek u njihovim mislima i srcima. Jedna žila kucavica tog kraja koja je netragom nestala. To se i vidi i u nekim nazivima.



Malo centra za pretkraj



I već spomenuta crkva u kontrasvjetlu.



Popili smo kavu i krenuli na put. Kremšnite smo preskočili jer je trebalo nešto konkretno pojesti. Odlučili smo to rješiti u Zagrebu. Našli pizzeriju, pojeli veliku obiteljsku, i još jednu kavu jer se šoferu prispavalo, pa nazad na put. Put nazad je bio miran. Nisam nigdje stajao, nijesam imao potrebe, ali već negdje poslije Gradiške osjetio sam posljedice vrućina, ranog buđenja i uspješno odrađenog puta. I eto od dolaska kući, kada smo na akcijama bili dobrih 10 sati, te pređenih 400tinjak kilometara, ja nisam stigao odmoriti. Dabar-pas je trebao svoju šetnju, vrt polijevanje, a ja i eto, napisati putopis. Hebat ga, šta se mora mora se! Nadam se da ćete, ako ništa drugo, pogledati slike.

Lijep pozdrav do drugog puta!

Bio sam u Samoboru n puta, ali nikad do kolodvora... Vrlo dobro!

inflameswetrust je napisao/la:

Pfaff je napisao/la:
Ček, ček... Pa zar baka nije bila iz Ličke Jesenice?

Ta je živa, agilna i proaktivna!  

Dobro je imati rezervnu baku!

En general, ovo je jako dobro. Obiteljski je fotić bio na visini, a fotograf je lijepo izabrao kadrove i ispričao priču. Nije puno nego je raportirao kratko, jasno i jezgrovito! Bravo
(Još da je barem slikao koju kremšniticu)

Hvala na komentarima! Ako poživim biće toga još!

Thommo je napisao/la:Bio sam u Samoboru n puta, ali nikad do kolodvora... Vrlo dobro!

Hvala! Uvijek postoji drugi put! Za amatere arheologe gro posla.. Doduše, treba poznavati trasu

Pfaff je napisao/la:
Dobro je imati rezervnu baku!

Jest. Obje su na neki način vezane uz željeznicu. Živuća je rođena i odrasla uz nju (Lička Jesenica, Drnje, ZG Klara), a pokojna je samoborčekom putovala svaki dan. Nažalost, dosta uspomena nestalo je s njom.

En general, ovo je jako dobro. Obiteljski je fotić bio na visini, a fotograf je lijepo izabrao kadrove i ispričao priču. Nije puno nego je raportirao kratko, jasno i jezgrovito! Bravo
(Još da je barem slikao koju kremšniticu)

Hvala lijepa! Kako sam već i rekao, kremšnite nismo ni pogledali (teško je organizirati kad ni pravog plana nema). Bit će još prilika. Ali nije da sam te zaboravio na putu.
Sad do daljnjeg samo avijoni.

Pozdrav!

Zanimljiv prikaz Samobora.

Moram priznat da nisam ni znao da je Samobor imao stari i novi kolodvor. Podsjetio si me da bi konačno trebao jednom posjetit taj grad, blizu mi je, a zadnji put sam tamo bio 1998. Nije mi jedino jasno dal je ona kompozicija s početka putopisa spomenik Samoborčeku ili nekulturi današnjih samobaraca. Kaj god da je, žalosno izgleda.

Thommo je napisao/la:Bio sam u Samoboru n puta, ali nikad do kolodvora... Vrlo dobro!

Ja sam jedva 2-3 puta bio u ZG,a u Samoboru nikad!

@inflameswetrust ... Tnx na putopisu!
Eto,kad već nisam nikada bio u Samoboru da otprilike vidim kako izgleda.

ICE-3M je napisao/la:Zanimljiv prikaz Samobora.

Moram priznat da nisam ni znao da je Samobor imao stari i novi kolodvor. Podsjetio si me da bi konačno trebao jednom posjetit taj grad, blizu mi je, a zadnji put sam tamo bio 1998. Nije mi jedino jasno dal je ona kompozicija s početka putopisa spomenik Samoborčeku ili nekulturi današnjih samobaraca. Kaj god da je, žalosno izgleda.

Iskreno, prije nego što sam čuo da idemo na put, nisam ni ja znao. Ali sat vremena pretrage i pronađe se ohoho informacija. A na terenu tek...
Što se vlaka u parku tiče, namijenjen je spomeničkoj dužnosti, a postao je primjer lokalne nekulture. To je tako. Kakvi građani, takav grad.

Damir je napisao/la:
Eto,kad već nisam nikada bio u Samoboru da otprilike vidim kako izgleda.

Fala! Grad je definitivno lijep sam po sebi, a u kratkom izvještaju teško je prikazati baš sve... Preporučam posjetiti!

inflameswetrust je napisao/la:
Fala! Grad je definitivno lijep sam po sebi, a u kratkom izvještaju teško je prikazati baš sve... Preporučam posjetiti!

I ne zaboraviti na kremšnite!

A zgodno je i prisjetiti se i ove kratke iz Krležinih "Balada":

Krava na orehu,
cirkva v mehu.
Pozoj v zobunu,
kak kusa v čunu.

Na pričesti štriga,
v žepu figa.
Muha v vreloj kaši,
roda na maši.

Za sto let ni mesa,
ni čavla, ni lesa.
Pijme ga, škvorci,
mudri Sanoborci!

Ostao sam Ti dužan odgovor:

inflameswetrust je napisao/la:Kupole. Žalim, ne znam što je ispod. Moram naučiti.

https://2img.net/h/i690.photobucket.com/albums/vv261/inflameswetrustsss/samobor/IMG_2216_zpsq5eamtkp.jpg

Ono bijelo je pjeskara. Cijevi koje se vide vode do pred kotač(e). Nisam sasvim siguran, ali je moguće da je zaštitna kupola koje je obično pokrivala pjeskaru otuđena.
Ono drugo je parni dom. Nalazi se na najvišem dijelu kotla s idejom da se tu izdvoji stvorena para bez opasnosti primjesa vode koja ne smije doći u cilindre. U parnom domu je i regulator ("gas") kojim se upravlja iz upravljačnice (kuhinje) pomoću duuugačke šipke vođene kroz kotao. Parni se dom obično nastojalo smjestiti što bliže cilindrima kako bi se skratio put pare pogotovo ako su cijevi vođene izvana.

E, to! Fala na pojašnjenju!

Pfaff je napisao/la:
Ono bijelo je pjeskara. Cijevi koje se vide vode do pred kotač(e). Nisam sasvim siguran, ali je moguće da je zaštitna kupola koje je obično pokrivala pjeskaru otuđena.

Nije nemoguće da je kupola nestala i prije postavljanja lokomotive. Samoborčekova lokomotiva u Tehničkom muzeju navodno ima neke dijelove sa Gutmannove, da se skrpa kako god za izložbene potrebe.

Ono drugo je parni dom. Nalazi se na najvišem dijelu kotla s idejom da se tu izdvoji stvorena para bez opasnosti primjesa vode koja ne smije doći u cilindre.

Hm...a kako su onda strojevi g-na Patricka Stirlinga funkcionirali bez parnog doma?

inflameswetrust je napisao/la:
Hm...a kako su onda strojevi g-na Patricka Stirlinga funkcionirali bez parnog doma?

Perforirana cijev na vrhu kotla. Može i tako, pogotovo ako je kotao poveći. Ima tu čitav niz kerefeka. GW je, meknimo, uvijek imao kotlove bez parnog doma

Onda bi jedina prednost lokomotiva bez doma bila manjak rupčage na vrhu kotla? I minimalna prednost u obliku nižeg težišta?

inflameswetrust je napisao/la:Onda bi jedina prednost lokomotiva bez doma bila manjak rupčage na vrhu kotla? I minimalna prednost u obliku nižeg težišta?

Zaboravijo si estetski dojam. Englezi su i pjeskare stavljali na donju stelažu samo da linije budu čišće.
Glede težišta - s tim su u neko doba raskrstili, a manjak rupčage je u svakom slučaju značajna karakteristika

Pfaff je napisao/la:
Zaboravijo si estetski dojam. Englezi su i pjeskare stavljali na donju stelažu samo da linije budu čišće.

Da... pao bih na ispitu s ovakvim znanjem.