Putevima revolucije

Ima u Rijeci Društvo "Josip Broz Tito" koje se bavi zaštitom i veličanjem lika i djela... I već me godinama nagovaraju da krenem s njima na izlet u Jajce ('rvacki: Mudenburg) gdje se svake godine za 29. Novembar ili tu negdje blizu održavaju prigodne manifestacije.
Za Jajce me vežu drage uspomene – tu je nekoć sarajevski "Unis" imao školski centar za informatičku djelatnost pa sam i ja ponešto sudjelovao likom i djelom. Bile su to godine na prijelomu iz 70-ih u 80-te. I onda sam se nekako prestao tuda motati. 1984. sam prošao po sniježnoj mećavi na potu za OI, a onda je umro Tito pa je krenula poplava razno-raznih tematskih sindikalnih izleta – od Kuće cvijeća, preko Petrove gore, Kozare... pa sve do "Putevima AVNOJ-a" pa me tako put nanio još jednom. I nikad više...

Stalno sam želio opet navratiti u taj grad zanimljive povijesti, ali nikako. A mjesec studeni baš i nije neki izazov za putovanja. Ove sam godine kapitulirao i prijavio se. Onda su se sve nebeske sile u vidu orkanske bure i sibirske hladnoće obrušile na hordu neznabožaca pa je čak bilo upitno da li će se moći krenuti, ali se pokazalo da su Partizani još uvijek nezaustavljivi.
Pa da vidimo na što je to ličilo!

Bus vozi do Jajca standardnom nekadašnjom rutom duž obale do Senja pa na Otočac, Vrhovine, Gornji Babin potok (ne'š ti Ličkijeh toponima) i preko Drežnik-grada na gp. Izačić. Dalje od Bihaća cestom AVNOJ-a. To znači da se vaš izvjestitelj mora ustati jedno pol sata ranije od ostale raje e da bi stigao vlastitim pogonom do obale Jadrana i tamo se ukrcao u bus.
Bilo je prilično gadno zima, a ja nisam ni oka sklopio u strahu da ću prespavati.



Dokotrljao sam se do Šmrike bez osobitih problema i parkirao na parkiralištu gostionice "Katarina" (mislim da ne radi). Bura je drapala 100 na sat i bio sam zahvalan upornosti da uzmem teški skafander jer me najbolja itd., itd... pokušavala nagovoriti da se laganije odjeven buduć su Norvežani na netu obećali da slijedi zatopljenje. Njima k'o i Bosancima ništa ne vjerujem kad definiraju zatopljenje. Pusti priču...



Bus je stigao s 15 dekika zakašnjenja. Sreća da čekaonica u Šmriki nema sva stakla razbijena pa nije bilo neizdrživo. Uvaljao sam se u dva prazna sjedišta, nabio si na vrat "Becherofka"-ovratnik kojeg mi je draga kupila u Češkoj i zaspao k'o klada. Probudio sam se negdje na D1 usred Nacionalnog parka kad je bus stao zbog poradi rješavanja tekućih pitanja.
Usput sam imao prigodu promotriti što nas to vozi – "Autotrolej". Lijepo



Vozi nas majstor Grga. Lik lijevo je jedini pravi partizan u našoj ekipi. Učlanio se u NOB sa 14 godina. Nisi trorogu kapu, malo je gluh, ali bistar i živih sjećanja.



Kokpit. Bus je "Irisbus" i vrlo je udoban. Trebalo bi gospodinu Črnji pokazati što je udoban autobus



Podijelilo nam plan i program aktivnosti.



GP Izačić. Tu prviput prolazim otkako je po tlu povučena nevidljiva krivudava crta



"Svi van pa oko stražnje strane busa u kolonu po jedan...!" Čudni su putevi bezbednosni...



Malo diskretnog fotkanja: Svi su prolazi proviđeni sustavima Yantar-2U za diskretno otkrivanje radioaktivnih materija u prolazećim osobama i predmetima



Pitao sam i dobio dozvolu da javno uslikam zastavu BiH. Granični je prijelaz gotovo sasvim u RH, a Bosanci su brižni zgurani u zadnjih nekoliko metara

Kasnije će se pokazati da je ulaz u Hrvatsku nešto kompleksnija priča (znamo mi odakle dolaze talibani!)



Juhuuuu! Uspjeli smo! Prošli smo i Bihać (ja opet zakunjao) pa sad tutnjimo duž Unske pruge



Slikanje kroz bočni prozor jurećeg busa mi nikad nije bila jača strana, ali sam ipak uspio registrirati osakaćene ostatke KV





Kolodvor Ripač



I onda sam opet malo kunjao i onda su me skupa s ostalom rajom iz busa iskrcali na benzinskoj pumpi parsto metara daleko od cilja. Yebi ga, tako mi je pao grah...





Eh, da su malo bliže. S mojom bih pemzijom puno lakše nahranio onog gutača dizela...



Na kojoj je to bilo novčanici?



Može i uz malo šumova. Bučan je to vodopad

https://www.youtube.com/watch?v=lARZOTF-SZE


Pršio je nekakav rijedak snježić i sve je bilo vlažno. Kad sam posljednji put bio ovdje, još se do središta Jajca dolazilo starom cestom uz lijevu obalu Plive i onda se pješačkim mostom išlo preko Plive do Doma AVNOJ-a. Danas se dolazi novom cestom s druge strane brda gdje je i Bus kolodvor, a pješačkim se mostom (kojem su u međuvremenu namaljali nešto asfalta preko drvenih mosnica da se lakše skliže po poledici) sziže do središta Jajca.
Pred mostom je nekaki soročinski sajam. Ponuda je mješavina narodnih rukotvorina, spomeničko-nostalgičnih đinđuva i nešto tehničke robe koja se uglavnom manifestira kao kotlići za gulaš i elektro-ražnjevi

1 KM = 0,5€ = cca 4 kn pa sve prividno i nije skupo. BiH ima nevjerovatnu fiskalnu situaciju, oni još žive u predLinićevsko doba pa računi variraju od paragon-blokova, kantuna od škartoca pa do "Ajd', bolan, ne benavi!". Primaju se sve valute, sve se časkom iskonvertira, a svaki drugu prodavač na propušta priliku da te upozori da je u BiH službeno sredstvo plaćanja, je li...



Kupijo sam ženici nove pape – njoj je to fino za u krevet!



Šalica za 1€. Moj sinak mlađahni će zasigurno biti oduševljen.



Kaskade Plive na putu u ambis



Na vrhu brijega nalazi se stara tvrđava Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a malo niže je katolička crkva sv. Marije sa tornjem sv. Luke. Tu je negdje i ulaz u katakombe.
Nevjerovatno, ali u našem agilnom čoporiću se opet našla neka zanimljiva duša da mi predloži da po završenom službenom programu odemo prošetati do gore jer da je sigurno krasan vidik! Na što? Okolne brdusine? Bogbudistobom! A da ne velim da sam jednom davno već bio...



Ovaj godišnji AVNOJ-evski sustret je nuž(d)no i freak-show. Priznajem da smatram i uvijek ću smatrati da je AVNOJ i njegove odluke značio važni trenutak u povjesti ovog podneblja, ali (čast i čest Stanleyevom tati) za oficirima JNA me ne puca ama baš nikaka nostalgija!



Nadljudskin naporima uspio sam prijeći zaleđeni most. Za razliku od Ferlacha u Austriji, ovdje nemaš baš nikakav problem ako tražiš krčmu



Ovakav dimnjak ukopan u obronak ima i nekadašnja TE "Vlaška"



Početak manifestacije sastoji se u pridonošenju cvijeća na spomenik koji se nalazi kraj Travničke kapije. Kapija je iz XV. stoljeća, a spomenik je kih 500 godina mlađi.



To pomalo liči na dolazak lokalnih štafeta na centralnu tribinu. Konferansije najavljuje grupu/udrugu koja polaže cvijeće, a ushićeni narod plješće

Harmonikaši. Mislim da su Slovenci. Najveći broj posjetitelja ovdje i u Kumrovcu su Slovenci. Većina kostimiranih su isto Slovenci. Uglavnom ih se dade raspoznati jer vole pjevati i nose zastavice sa simbolima OF (Osvobodilna fronta). To mi je i prilično shvatljivo jer su Slovenci zahvaljujući NOP-u pa i AVNOJ-u nakon skoro 1.000 godina opet dobili svoju državu. I ponosni su na to



Nepregledno mnoštvo (tako se to radi ako znaš namjestiti rakuras)



Kad su svi otišli, slikao sam spomenik



Dobar šinjel. Komad kako-tako



Most se u međuvremenu otopio od silnih koraka pa sam ga nešto mirnije prešao



Bosna je u ratu pretrpila strašna razaranja. Kamo god pogledaš, ima nešto srušeno ili bar prekinute gradnje. No, to žitelje pretjerano ne baca u bedaru, život ide dalje, a i na ruševine će valjda jednom doći red



Plivski Anseri (a.k.a kikijeve pernate zvijeri). Nit im je zima nit ih smeta dosta jaka struja pa se veselo brčkaju

Ajmo prema središnjem dijelu manifestacije



Rifka-hanuma preselila na Ahiret



Program manifstacije. Odma do Rifka-hanume



Još malo ruševina



Ovo je prilično znakovito





Aboridžani imaju zanimljive navade – donesu stolič, par boce nekakve 100-postotne i paket plastičnih čašica. I pijuckaju ter mudruju. Povremeno netko doneke neku kutiju s razlomljenim somunom i nekakim mezetom pa to tako može bogami do akšama. I nitko da digne glas, sve smireno i zanimljivo.
Nisam vidio da netko pridonosi neka sredstva iako, ako kupiš cijelo šiše, valja i platit.



Dom AVNOJ-a. Niš se nije promijenio, postojan kano klisurina...

Uza stijenu – spomen-lokomotivica iz "Elektrobosne"







U prilično pristojnom je stanju iako očito nije vozna





Poklopac dimnice nije pritegnut pa sam zavirio



Vaš izvjestitelj



Nemam pojma tko je curica. Njena kolegica me slikala pa nisam mogao odbiti da mi se prikuči

Jedan od glavnih ideologa AVNOJ-a. Imao nekoć ulicu u lijepom zagrebačkom kvartu, ali su mu ju onda oduzeli.



Nema džabe... Čak ni danas, zapravo baš danas!



Iako je načelno zabranjen ulaz u prostor gdje je stalni muzejski prostor, vremešni nostalgičari živahno preskaču konopac i slikaju se u svim mogućim kombinacijama.



U pristojnom bi svijetu Muzej imao službenog fotografa koji bi masno naplaćivao slikavanje u Titovom naslonjaču.



Amerika i Engleska...



Potpisi vijećnika. Nikad to nisam mogao podrobnije proučiti, sad ću doma na miru



Jedna od dvije "Kraljice peći" koje su navodno grijale prostoriju tijekom zasjedanja.



I oni su se ovdje skućili



Nisam lud za svećanim akademijama pa sam se diskretno iskrao. Pričao mi netko da je lani umro čovjek koji je bio duša ovih susreta pa se sad čeka da sazrije neko mlađe čeljade. Ima nade, veli mi naša voditeljica Biba da je neki mladac održao vrlo nadahnuti referat.

Otšetah natrag do Travničke kapije (jer nemam gdje sjesti – sve je mokro) da vidim ima li u centru ćega novog, ba?



Suživot terase sa snijegom i ruševinom



Ajmo reć da se malo poboljšao vozni park - Golfovi dvojke su nekako rećbi rjeđi



Van!



Bome, debeo zid!



Snašli se ljudi. Našli započetu gradnju, objesili barjak i razvalili dernek!



I ja svoju prodajem pa šta!



Časkom se strmopizdiš u Vrbas. Ili Plivu – mo'š birat'



Bus kolodvor. Jajačka inačica "Park'n Ride"

Ohoho! Topalovići proširili djelatnost! Sad voze i žive...



Maršrutke i ostala stoka sitnog zuba.



Narod čeka prijevoz. Lik sjedi na klupi i razvlači Dalapu pa zabavlja prisutne



Čuj: Federalne linije. Ta BiH interna organizacija je zapetljanija nego podjela talijanske policije



E, jes' ga razvuk'o



U nekom trenutku je počeo pjevati neke nepristojne stihove pa je nastao opći urnebes. I uopće ga nije bilo strah da će završiti na sudu



"Hrvatska pošta d.o.o. Mostar", a uložnica u Jajcu?



Im i govornica. I nitko ju nije razbio. Izgleda da su se svi izdušovoljili u ratu pa se sad poštuje zajednička imovina.



Ima ćenifa, al' se baba-sera okrenula da ju ne uslikam. Mlado neko čeljade. I zgođušno, pače



Autobusovi, zasniježene brdusine i poluoblačno nebo



Sunce se probija.



I tu sam ugledao zanimljiv prizor (a taman sam bateriju mijenjao, kvragu). Naiđe taxi, očito na poziv i dvoje ljudi se ukrcaju. Taman da će krenut kad se neka baba dere i maše ruk'cama. Šole spusti prozor, nešto popričaju, baba obiđe auto i sjedne straga. Očito dijele ceh. Ali ni to još nije sve...
Kad smo ono pristigli gore više kod benzinske, zatekla se tamo neka sitna ženica s dvoje dječice bogoradeći ispruženom rukom. Prilično bezuspješno koliko sam vidio. E sad, kad je taxi taman trebao krenuti, evo ti nje s dječicom i par golemih najlona punih koječega. Šole izađe, otvori bunker, ona ubaci kese i kaže: "Samo izbaci na cesti, izać' će neko skupit!" I vrati se natrag na posao...

Napokon se i naš bus dokotrljao po nas pa smo se ukrcali jer se treba smjestiti u hostel koji je kilometar-dva van centra starom cestom duž lijeve obale Plive.



Mrzim ovo granje i žbunje



Ne, ne, nije to. Ovo je hotel po 50€ za bogate Slovence. Mi ćemo u hostel za mlade po 25€



Parkiralište. Kasnije mi je netko tvrdio da je upraf ovdje bio kolodvor Jajce. Pošto kupio, poto prodajem, ja Ćiru u Jajcu vidio nisam...



Autobusova raznijeh



Ovo je mi dođe nekako čudno. Znam nekog Žilića, al' taj nije izTravnika. A znam opet i jednog iz Travnika, al' taj nikako nije Žilić...



Ovo naš hostel



Na ulazu rakijice da se prikrati vrijeme dok se čeka. Kao u mesnici Kolindinog tate na Grobniku...



Zavirio sam u tzv. dnevni boravak. Zanimljiv prizor, a narezotine smo kasnije sreli na večeri u zamašnim količinama

Hostel je na dobru glasu. Sutradan nam je vlasnik ispričao da je ove godine imao 7.000 noćenja. A ima i kamp iza zgrade na ljivadi uz Plivu



Stepenice. Ja sam na II. katu, jakako...



Moja jednokrevetna sobica 3-sa-2.



Pokazalo se da to i nije loše jer Bosanci imaju nešto drugačije kriterije zagrijanosti od mene. Nema centralno nego se grijem na nekakav konvektorčić na zidu. Oma sam ga zavrnuo na maksimum



Kupaona. Mrčuk manje od metra. Kad stanem uz lavandin, nema šanse da ga uopće vidim. Još da mi je vidjet Jeana u toj poziciji!



Na suprotnom kraju je ćenifa. Sanitarije dijelim s jednokrevetnim susjedom, a stvar funkcionira tako da kad uđeš, najprije zaključaš susjeda da te ne ometa u meditaciji. Ako ne možeš otvoriti svoja vrata, znači da susjed meditira.
Sa strane sobe nema ručke pa sam dmaho izvukao kovanicu od dvije kune i isprobao da li mogu njome otvoriti bravu. Mogu! Jer ako onaj s duge strane zaboravi otključati moja vrata, otplivat će mi do jutra kutnjaci niz grkljan!



Eh, a nisam ponijo laptop!

U 19:30 skupismo se za večeru. Ovo mlađahno plavokoso čeljade nas je zbrinjavalo





Namještaj je od solidnog i izvrsno lakiranog drva. Što znači da si me poštedili kojekakih krpa po stolu. Žene to ne vole jer nije dekorativno, ali ja volim površine koje se lako održavaju



Šank su zaposjeli aboridžani buduć je na ovoj osami to jedini ugostiteljski objekat.



Ispalo je da sam za stolom s gospođom s Krka koja je zapravo iz Banja Luke. Nagovorila me na banjalučko pivo i pokazalo se da uopće nije loše.



Hrana je bila solidna iako ništa posebno. (Za tu lovu, treba biti kuš!) Najveći je problem da je cijela prostorija hladna pa ti se juha ohladi od tanjura do usta!
Kasnije je bilo brdo kojekakog mesa sa žara. Sve u svemu – nisam ostao gladan



Kasnije se pojavio neki lik koji je razvukao sintić i počeo pjevati. Djelomično je kvalitetu nadoknađivao kvantitetom, ali ima mot za napraviti štimung. Onda su curice počele plesati, a onda su im aboridžani sa šanka došli poraviti prosjek (muški u grupi su svi prilično olinjali) i počeo je pravi dernek! Ja sam se pokupio oko ponoći, ali je iz prizemlja još dosta dugo tutnjalo.
Navukao sam na sebe sve što je bilo podobno tome i izvrsno otspavao.

Nedjelja, 29. Novembar (Dan Republike po starom kalendaru)

Ujutro je prema planu trebalo obaviti doručak od 7:00 do 8:00, ali se teta kuharica raskrmeljala negdje oko 7:30 (i ona je sinoć učestvovala u zbivanjima), a najveći dio učesnika je doplazio negdje iza 8 ha. Prema prikupljenim izjavama, nitko se nije tuširao i konsenzusom je odlučeno da će se za taj dan osobnu higijenu svesti na češkanje
Brdo preko puta Plive. Vrh je obavijen maglom



Kad sam bio maturant, izlazili smo uglavnom sami dečki (tzv. "Stag Party"). Bila su to takva vremena. Sredstava baš i nije bilo pa se subotnji izlazak često sveo na porciju friganih ribica i čašu-dvije crnog vina kod "Stipanova" na Pećinama, a onda se išlo, kako je netko definirao radnju: tuliti u trsatski park! Iz nepoznatog razloga, jedna od najpopularnijih pjesama na repertoaru bila je "S onu stranu Plive..."
Pa evo je, na uspomenu mojim gimnazijskim kolegama koji su polako otpadali iz društva kako je koji našao curu...



Na obronku rečenog brda nalazi se ova impozantna konstrukcija. Gazda hostela koji je s nama čavrljao dok smo se prikupljali pokraj autobusa reče mi da se radi o cjevovodu koji vodi vodu do hidrocentrale "Jajce", navodno jedne od najstarijih u ovim krajevima





Pa krenusmo. Napokon. Prebacio sam se na prazno kopilotovo sjedište pa možda nešto lijepo uslikam



Prema centru grada...



... pa opet preko Plive



Pa desno (zanimljiva džamija s drvenom munarom)



Nagometni stadium



Cesta je u odličnom stanju pa samo klizimo



Iz albuma mojih uspomena: Nekadašnji hotel "Jajce" na Plivskim jezerima. U ratu totalno devastiran i obrasao šikarom. U desnom krilu imao je "Unis" školski centar

Uz jezera prema zapadu. Vrijeme je još uvijek mutno, a i hladno je





Majstor Grga se naspavao i odmorio i odlične je volje. Pred nama je, dakle, lijepo putovanje



Magla se diže



Tradicijsko prometalo



Opet ruševina



Pravoslavna crkva u dobrom stanju. Očito mijenjamo nadležni entitet. Vidi se to i po tome što pred svakom trećom nastanjem kućom skupina muškaraca u maskirnim uniformama prikoljava nekog izakućnog blatobrčkavca. Tradicija živi: Zna se kad se kolje! Je li tako Jean?



Još malo pa se savim razvedrilo



Eto ga: Opština (znao sam)



Jesu ga priklali! (znao sam)

Za Mrkonjić Grad me veže jedno zanimljivo iskustvo. Tih ludih godina kad sam s Figuarom krstario po šumama i gorama cijele tadašnje zemlje ponosne, zatekao sam se jedne noći putujući u Sarajevo oko pola tri u Mrkonjić Gradu. Za razliku od ovih naših, bosanski džandari nisu nikad radili na solarnu energiju, a najbolje su se osjećali noću. I tako negdje usred grada iskoči pred mene pajkan mojih dimenzija s lilihipom. Škriiiip!
- Prometnu i vozačku!
- Izvolite...
- Je li, majstore, koliko ti gariš ovo tvoje čudo (Fićo je imao "treće brušenje" i glavu od 850 i vozio je k'o zmaj)?
- Paaa, tako, nekih 50 – 60...
- Bit će to i malo više, nego, ajd' pripazi malo, bude tu naroda po cesti!

I zbilja, negdje pred Jajcem zatekoh silu ljudi kako hodaju cestom u pravom četveroredu. Zakrčili pola ceste. Idu tko na posao, tko u dom zdravlja, tko u općinu... Kasnije sam često puta znao pokupiti kakvu trudnicu ili majku s djetetom. Pa da bude prva u čekaoni



Gore vedro, dolje još malo magle



Na osojnim stranama hladnomrazno



A paj' ovo...







"Šta je, majstore, neide baš biznis?"



Plava vedrina...





... i sniježna bjelina

I same brdusine. Nešto od ovog bi lako mogao biti i Grmeč, ali se slabo razumijem u lokalnu astronomiju



Što rek'o Nikolet'na B.: "Ova Bosna, da ju ispeglaš, bila veća neg' Sovjecki savez!!!"



Ima ona jedna američka savezna država za koju vele da na svakom raskršću stoje po četiri benzinske pumpe. E, pa s Bosnom je slično



Jope džamija. Ima ih lijepih, a nove su nakaradnije od starih. Slično je i s crkvama u Dalmatinskoj Zagori. Ponio investitore vjerski zanos pa izgubili mjeru



Mešini da onu poslovicu koja spominje tursko groblje treba pod hitno mijenjati



Započeo, al' ga je nešto omelo u nastavku gradnje. Smrtni čas?



Depresivno djeluju ovi krajevi puni ruševnih i napuštenih zgrada. A u svaku je bio ugrađen nečiji život, planovi, ušteđevine... Slično je i na hrvatskoj strani. Cijeli potezi iz cestu kroz Liku bez ijednog dima. Sve pusto i prazno.



Opet jedan tradicijski

Izgleda da smo opet na području federacije. Rijeka bi trebala biti Sana



A naselje je Ključ





Mezar



Tipičan oblik novih zgrada. A gradnju će dovršiti kad skupi nešto para od najamnine za ovo dolje.





Opet džamija. Na nadstrešnici iznad šedrvana piše "Alah je velik". Šta da?



Uuups. Ima ih k'o Kineza. Dosad su se pokazali miroljubivi



Benzinska pumpa! Šta da?



Ni ovdje nema sreće

Kod Bosanskog smo Petrovca naglo skrenuli ulijevo jer smo još nakanili skoknuti do Drvara.
Ovi razvlače nekaki kabel. Ovakvi su zahvati posebno veseli po zimi



Srebrna čipka. (Sam dobro napisao: čipka? Je, je, u redu je...)



Oštrelj. Planinski prevoj i nekadašnja željeznička stanica Ćire na putu za Drvar. Ovo je nekoć bio lijep objekt koji je putnicima pružao okrjepu i odmor. Danas je zarasla ruševina



Uspomene iz albuma: Ekipa iz firme na sindikalnom izletu "Putevima AVNOJ-a". Na povratku iz Drvara zaustavili smo se na Oštrelju. Firmu je rasturilo, objekat je rasturilo, a bome ni neki sa slike nisu više među živima



Tu malo više na krnjatku kolosjeka za kojeg nisam baš siguran da je dio nekadašnje pruge stoji "Titov voz". Drvar i cijeli kraj su bili rano oslobođeni pa je narodna vlast stavila u funkciju svu tehnologiju koja je htjela raditi.



Par riječi...



Vlak se sastoji od četiri teretna vagona (G-kola), šasije jednog vagona cisterne i zanimljive uskotračne Malletice s godrim imenom "Proleterka". Sve skupa je pod nadstrešnicom pa i nije u lošem stanju pogotovo kad se uzme da je sve skupa na osami i izloženo potencijalnim lešinarima.



Na svim vozilima su "proleterske" petokrake



Sedlo cisterne i stražnji kraj lokomotive

Kuhinja je devastirana tj. sve što se dalo skinuti bez brenera je odnešeno.



Vaš izvjestitelj



O lokomotivi rasporeda b-b' nisam našao nikakvih podataka. Al' netko će već znati



Visokotlačni dio



Niskotlačni (okretni) dio



Fali i dio plašta kotla



Unutrašnjost jednog vagona. Navodno su nedavno malo obnavljani



Spoj(nica)





Ručna kočnica. Vagoni imaju i automatski vakuumski kočioni sustav

Stražnja stana nekadašnjeg objekta



Vidio sam puno pasa lutalica. I svi su dobroćudni. Janje lutalicu, hat megyutim, nisam nigdje vidio...



Na Oštrelju su uglavnom vikendice. Uglavno zapuštene i oštećene. Neke su u procesu obnove. Ovo je gostiona koja začudo radi iako se po vanjskim manifestacijama baš i ne bi reklo



Malo sam zakasnio, al' ionako baš nisam lud za njima



Sad ćemo nizbrdo. Drvar se već vidi



A vidi se i policija



U laktu zavoja križ & srpska zastava



I evo nas u Drvaru (most nije željeznički)



Na istom onom izletu smo se slikali pred spomenikom na brežuljku u sredini grada. E, nema ga više. Stuckalo ga u mrvice. Govori se o obnovi.
Zanimljiv je taj sustav rušenja spomenika. Nekakav primitivni oblik damnatio memoriae? Želja da se pokaže kako povijest počinje tek "od nas" pa makar bili i polupismeni i neobrazovani...

Lijevo je Cica, voditeljica Muzeja "25. maj"



Na ulaznici piše 1 KM, al' nam je naplatilo po 3 kao za organiziranu i najavljenu grupu. Devalvacija ulaznica za muzeje?



Ručni radovi, "Drenjijada", Tito, pećina, kompjuter, likeri & rakije... Što sve ne stane u dvije uredske prostorije







Most s druge strane. Cesta zapravo ide po betonskom mostu, a ovaj služi da se može doći na parkiralište pred Muzej



Olupina talijanske tankete "Ansaldo". Nije li takva jedna glumila i u filmu?



Veli mi Cica da je ono gore trasa nekadašnjeg Ćire.
Svi su ti podaci dobiveni od aboridžana zapravo nepouzdani jer je Ćiro ukinut ranih sedamdesetih godina. Sljedstveno tome svi pouzdani svjedoci moraju imati bar 55 – 60 godina i nemati dijagnosticiranu demenciju...



Unac. Prilično nikakav i prljav

Pećina i baraka. Objekti koje pamtim su izgorjeli u ratu koji je ovuda protutnjao i obnovljeni su 2009. Bio sam gore nekoliko puta pa sam se odlučio poštedjeti



Sve je prekrasno zeleno...



... a ovako je bilo kad smo onomad šetali ovuda



Muzej
"Achtung, Fallschirmjäger!" (u prijevodu: "Vidi nebo, bog te yebo!")





Ima izloženih zanimljivih slika (sve je obnovljeno 2009.) jedino su jako ne-user-friendly prikazane pa sam uslikao što i kako se dalo.
Ovo je Oštrelj negdje u razdoblju 1920. – 1935.



Pogled sa željezničke pruge ka crkvi u Zavadama. 1930. – 1940.



Šumska kompozicija



Selfie s lokomotivom...



Drvar je prvi put oslobođen već 1941.

Željeznička radiona u funkciji tvornice oružja



Oho! Bilo je tu još "našijenaca". Nažalost sam ostao bez "Štacionovih" naljepnica



Vidi nebo... Šta opet počinje?



Na muzejskoj ledini ima nekakva olupina od kompozicije



Imena luda...



Zanimljivo: Ralica s dizalicom





Betonski utezi





Dizalica se dala zakretati (ma što mi veliš?!)

Imena luda... (2. dio)



Šasija vagona



Kostur zatvorenog vagona





Pogled unatrag. Konstrukcija u pozadini je sportski centar. Pojma nemam u kojem je stanju



Drvar je nekoć bio moćno industrijekso središte prerade drva s pilanom, ljevaonicom i tvornicom celuloze. Danas tu pasu ovčice...



Ima i ćenifa, al' je zaključana



Najdražoj, itd., itd... sam kupio liker od drenjula. Navodno skuplja usta

I krenusmo natrag pokraj golemih livada prekrivenih snijegom





Netko iz grupe je stalno kenjkao da nije jeo ćevape i da će se izBosne vratit a da nije jeo ćevape. Cica je savjetovala da svratimo na agroturističko imanje "Čardaklije" u Vrtočama. Pa tako i svratismo...





Imanje je ozbiljan turistički pogon. Vizualno je kombinacija modernih detalja i kič-tradicijskog, ali sve skupa dobro funkcionira



Pa hjmo nešto baciti u kljun...



Kad metneš na hrpu 40-tak ljudi i daš im mogućnost izbora, nastane žilorez. Lik lijevo je dešperatni konobar.



Ovo je za Portosa i uopće nije bicikl već ukras



Vani imaju ringišpil, nekoć nezaobilazni dio opreme svakog seoskog gospodarstva