XX. susret željezničkih modelara u Zagrebu (5. 12. 2015.)

Na proljetnom sajmu, susretu & burzi Kluba željezničkih modelara Zagreba (od milja: KŽMZ) nisam bio, nešto me spriječilo. E, na jesenski event sam se prisilio otići tim više što sam želio i trebao sresti neke ljude ter obaviti neke akvizicije.
Naravno da se diskretno ne da otputovati u Zagreb, pogotovo kad si dio pogoleme populacije riječkih željeznicoljubaca koji se rado otpućuju put Metropole (jest da ta više nije ni u Beču ni u Budimpešti, al' daj šta već ima...). I tako se slučilo da će nas se u vlaku nakupiti zanimljiv broj, svakako veći od jednog kupea. Iskoristio sam trenutačni status El Prežidentea i obavijestio svoj birački gremij da ću se okoristiti svojim seniorskim statusom ter iskaznicom koju HŽ takvima prodaje i platiti si vožnju I. razredom. Razlog je prozaičan – u zadnje vrijeme mi svako janojutarnje kretanje na neki put (a ova subota je već treća takva u nizu) rezultira onime što su naši stari zvali rajzefiber odnosno nespavanjem. A onda bih se nakon dva sata vožnje na šelinom stolcu II. razreda okružen veselom i galamećom mladeši, našao na odredištu u vrlo lošem raspoloženju. Ne, hvala, na opštu polzu spavat ću sam u kupeju I. razreda!

Vakula i društvo su prilično točno prognozirali da neće biti prehladno pa neće trebati teška odjeća. Svemu uprkos, trapatura se oko 6 ha ujutro vrtila mrčuk niže od nule



Ograda stepenica bila je pošećerena laganim mrazom. Pfaffmobil sam večer ranije strpao u garažu jer sam izračunao da mi je jednostavnije otvarati vrata i obavljati ostale radnje nego odmrzavati šoferšajbnu



Morao sam pu Delnica. Jutarnji brzi stane i na mom domicilnom kolodvoru, ali mu ne pada napamet to učiniti i u povratku pa se onda nađeš iskrcan 1o kilometeri dalje u Delnicama bez auta i mogućnosti prijevoza. kako su si oni to zamislili, nemam ni blage...
Kolodvorski sat u Delnicama kasni u polasku nešto više od 10 dekika, sljedstveno tome gledaj na mob'tel



Mrkli mrak, nigdje nikoga, sve su lampice na crvenom



Kolodvor je raskošno blagdanski okićen...



Srećom je deadline prošao pa sam se uvaljao u čekaonicu. Bilo je divno toplo...
A onda se odnekud pojavio buljuk nekog naroda koji su časkom napravili urnebes. Bučno su uletjeli u čekaonicu i počeli nešto glasno dogovarati. Jasno da su ostavili ulazna vrata otvorena...
- Hoćete li, molim vas, zatvoriti vrata?, velim ja pristojnim tonom.
- Ali ovdje je tako vruće!
- Gospođo, uvjeravam vas da s vanjske strana vrata ima friškece koliko vam srce želi... (imam jednu takvu doma pa sam se ispraksirao)

U nastavku je krenula rasprava koliko i kako kupiti karte za tri para koji putuju u Zagreb II. razredom. I taman sam pomislio da se sve sredilo kad li se najbučniji dosjetio da bio oni mogli na grupnu kartu... Ona simpatična smotana teta koja se bavi trženjem HŽ voznih isprava na kolodvoru Delnice, zna prodati jednosmjernu i povratnu kartu. Običnu. Kad krene ono s popustima što ponekad zna i mene izbedačiti, mora se konzultirati. I tako ona unutra s nekim telefonira, a on s dere s ove strane stakla... Na karju sam odustao i izašao. Nevjerovatno kud se pristojnost izgubila u nekim plavim daljinama!



BTW, ja sam svoju putnu ispravu nabavio par dana ranije na riječkom kolodvoru bez ikakvih problema, a čak sam ju i karticom platio

Vlak je stigao sa samo nekih desetak dekika zakašnjenja. Navodno su u Meji čekali na krajcanje s putničkim (koji je, naravno, kasnio)
U brzom vlaku na relaciji Rijeka – Zagreb – Osijek postoje čak tri kupea I. razreda. U jednom obično sjedi vlakopratno osoblje, a ja sam si našao jedinog praznog i smjestio se.
Aaaahhh!



Nije to ni neudobno, sjedalo je mrčuk manje neudobno od onih u II. razredu, ima rasklopni stolić po sredini, struju za laptop i sve potrebno (jedino što sam napravu ostavio kod kuće), a mjesta za noge k'o u priči. Jedino mi ide na ququruz što su valjda iz sigurnosnih razloga izostavili zavjese prema hodniku pa si k'o u ajzlogu. Ali, dobro, da ne grintam. Nije bilo loše, grijanje je radilo i lijepo sam nadoknadio propušteno. Vani je ionako mrak, a prozori se ne daju otvarati...



Stolić



Kantica za smeće koja očito ponekad ima i drugu namjenu...



Kad smo stigli u Zagreb (sa samo 15 minuta kašnjenja), pročitao sam reklamu na srednjem vagonu. HŽ se protiv grafitera odlučio boriti vlastitim grafitima.



Na I. peronu, 1. kolosjeku sjedi som imenom "Tin"





Glavni ulazni hol glavnog kolodvora glavnog grada Lijepe naše. Kad ovo vidim, sjetim se Isusa koji je trgovce istjerivao iz hrama...



Kad kupiš nešto iz goleme hrpe makulature koja se knjižarima nakupila, imaš pravo odabrati još i poklon ispod ovog božićnjaka

Uplašeni strašnim pričama o naoružanim ZET-ovim bakulama (čak i Đino kojemu u opisu poslova stoji da se ničeg ne boji!), otišli smo si kupiti javnoprijevozne karte.



Najpametnije rješenje je dnevna. Lijepo cvikneš jednom pa si miran do smiraja dana...



Zagreb u magli, političari u magli, guske u magli, Tomislav u magli...
Ovo je tipično zagrebačko vrijeme za ovo doba godine (za one koji ne znaju: zagrebačka ruža vjetrova je nekakav prilično smežuran cvjetić pa kad ova ogavnost nalegne negdje polovinom listopada, dobar si do svibnja. Nama Primorcima naviklim na povremene napadaje bure koja takve stvari otpuše put Talijana, ovakva klima nije nikad pasala. Kako se Dalmoši odluče preseliti u Zagreb, nije mi nikad bilo jasno)



Damirić u "John Wayne" pozi



Jean je nešto relaksiraniji



Advent u Zagrebu se rasprostro van nekadašnjih granica TBJ. Sad su na Tomislavovom trgu napravili zanimljivu klizačku stazu pa su nuždni i šatori u kojima se klizačima & prijateljima nudi neka okrjepa, amogu se prodavati i razne đinđuvice.



Eto nas u trajvanu br. 17. Plava vindjakna je Đino



Trg žrtava i Zajednica tehničke kulture gdje se tradicionalno održava susret



Pred ulazom sretosmo danijelalikara i SBB-i-sve-ono-ostalo

Dvadeseti pa još jubilarni...



Ima tu još zanimljiv stvari. Ova tvrtka me uvijek podsjeti na opise klope koje recitira Pomet



Kad smo ušli, neki od izložaka su još bili u fazi sastavljanja



Ubrzo je sve bilo OK. Ova Malletica me svakiput oduševi



Vicinalni vlakić



Ovoga sleda su Märklinaši nastupili u punom sastavu. Izuzetak je bio Borna koji je iz samo njemu poznatih razloga, odlučio prodavati "N" materijal. Svašta!



Poluautomatik skretnice



U najdubljem dijelu izložbenog prostora, manje-više standardna priča





Nešto alpsko-bavarske arhitekture

Borna & frend



Pojavio se i naj-senior među 4umašima. Hvala mu na tome jer su ostali viđeniji kolege svojom izočnošću malo oštetili doživljaj



Cjenik za nep'smene



Ja sam još malo tunjav (slikao me Stanley mojim strojem)



Stanley i neizostavni Daco



E, sad sam već bolji (nakon prvog "Velebitskog")



Evo i njega! Mali Medo (a.k.a Portos). Dobro raspoložen, sretan i veseo jer mu svi somovi plivaju



Krapinsko-zagorska županija je bila nekako loše zastupljena



Long time no see! lovac-na-pruge. Dmaho se povela rasprava tko je zaslužniji za uspjeh nacionalne pasmine niskopodnjaka: on ili Portos ter tko kome smije u vlak i kada!



Narcis i Jean. Kasnije ih je lovac poveo do remize pogledati niskopodnjake. Ponud'lo i meni, ali sam se sjetio kako me mali.paja nekom prilikom tamo vodio – daleko je to, mislio sam da hodamo do Velike Gorice...

Borna i ja smo nešto kemijali oko neke lokomotivice koja baš nikako nije htjela kako spada. Šteta...



Uuuuh, al' je mirišalo po ličkom ananasu...



I onda se pojavio slavc. Bila je to divna prilika da mu se makar kavicom odužim za one sitne komadiće koje mi je poslao i s kojima sam popravio svoju "Lima" lokomotivicu.
Razmijenili smo puno zajedničkih stavova i baš mi je drago da smo se upoznali.



hiperion i njegova pemska ljepotica, zaslužna za putoslikopis iz Praga. Baš su lijepi pa bi i križanci trebali biti takvi!!!



Idem još malo razgledavati. Opet među Märklinašima



G. Lucijan, tajnik KŽMZ



Ima prekrasnih stvari

Volim ručne radove



Najbrža HO lokomotiva u Zagrebu i okolici. Stara 38 godina. Vlasnik/autor i ja smo se prisjetili tog čuda na veeeelikoj izložbi modelara koja je tada održana u zgradi današnjeg Tehničkog muzeja



Nagibna (Pendolino) tehnologija. Prigon je malo dorađen. Olovni utezi osiguravaju stabilnost u zavojima. Mislim da nikad nije iskočila iz zavoja



"Z"-maketica u koferiću. Sjećam se da je pokojni Barney stalno maštao o tome



Maketa je bilo malo. Modularna maketa se ne izlaže već neko vrijeme, a od HO maketa bila je samo ova. Kad smo Borna i ja isprobavali onu lokomotivicu, ispostavilo se da nigdje nema niti komadića "N" kolosjeka pod naponom. Šteta



Čuvar makete u zimskom periodu



Zato sam si gricnuo keksić!



Već sam bio spreman otići kad li je stigao i draženb67 u punoj ratnoj spremi.



Imali smo načelni dogovor za preuzimanje njegove knjigice o Zagrebačkim tramvajima koju sam platio pred više od dva mjeseca, ali sam bio preškrt platiti još i one Stanleyeve!
Bilo kako bilo – knjigica je v žepu!
Usput sam saznao da je koautor knjigice baš tog dana otputovao u toplije krajeve...



Moje impresije s burze: Ništa što već nije viđeno i po mom mišljenju, preskupo. Svi se žale da se ništa ne prodaje, a drže cijenu. Hja...

I onda smo prešli diagonalno preko Trga u pokušaju ukrcaja na tramvaj prema TBJ. Damirić je htio svratiti do Adzeja provjeriti kako napreduju pregovori, ali smo ga odgovorili



Piše: Stiže nam 2016. Ajd' da vidimo i to čudo...



Tramvaja smo se načekali, a onda nas je u oštrom zavoju pretekao Bandić-vlak



Moja omiljena banka...



Sad je Đino okrenut na pravu stranu



Opće mjesto slikavanja svih provincijalaca na TBJ (za one koji ne znaju: majstor kipar je onaj što je napravio grifone na trstaskoj gradini)



Predbladanski biznis cvate. Ne znam kakav je promet i financijski učinak jer nigdje nisam vidio fiskalnih blagajni...





Ah! i Zagreb je konačno dobio Muzej torture. Nisam stigao provjeriti da li prostor dijele s Poreznim uredom!

"Pivnica Medvedgrad" je gotovo pa nezaobilazno mjesto hranidbe 4umaša prilikom boravka u Zagrebu. Ja sam ovoga sleda predložio da odemo u "Malog Medu" u Tkalčićevoj. Hodanja ima otprilike kao i do one ekspoziture na starom samoborskom, ali je trasa puta puno zanimljivija.
Najprije smo sjeli na jednu od, ajmo reć', zastakljenih terasa, ali je onda Thommo "El ex-Prežidente" morao na ćenifu pa je otkrio lijepi stol za šestoricu u toplom zakutku



On samo izgleda kao Mefisto, inače je prilično dobroćudan, porijeklu uprkos...



Dileme, dileme...



Naš veseli konobar



Pive su stigle. Ja ću ostati na jednoj jer sam dvije već utankao na sajmu



"Medvjeđa šapa" – nekakav golemi hamburger



"Medin brlog" – Svega i svačega + pifce, a sve za 70 dlakavaca



Ah, da, uz šapicu ide i pomfrit!



Osoblje je dobre volje i to svakako doprinosi atmosferi u lokalu



Plamena piramida

Siti & napiti, idemo put ajzibana



Nešto za Portosa - drveno baciklo. Izgleda da i vozi



Još dva prizora iz Tkalče





Evo me na TBJ. Ekipica je krenula put kolodvora, a ja sam krenuo u potragu za serekešom jer su me na burzi načisto posušili



Zdenac glumi adventski vjenčić s patuljčićima



BTW, ovo je moja ideja adventskog vjenčića!



Komunalac nije u plamenu nego mi je uletijo u kadar pa je njegov reflektirajući prsluk privukao svu pažnju senzora mog fotića



Ovo sam zapravo htio slikati

Zagreb je prilično raskošno i s ukusom okićen. Nije kičasto (iako, što nije kičasto kad su u pitanju blagdanske dekuracije?)



Ah, i ovi su u magli...



Ponuda se uglavnom svodi na kuhano vino...



... i kobaje (a što zapravo više treba?)













Replika konjke. Kapljice magle su tako velike da se blic lijepi za njih pa slika izgleda kao da je snijeg

Zanimljiv tramvaj u boji pisanice.



Glavni kolodvor. II. peron, 2. kolosjek. Vlak nas čeka (koliko putnici iz Osijeka moraju tu čepiti dok vlak krene dalje?)



ASEA u magli? Ovo je baš glupo ispalo...



Ovo s kraja na kraj traje kao da se voziš preko Teksasa...



Vesela teta kondorica. Svi smo se pomamili slikavat' ju



Ja, naravno, opet sam u prvom. Otišao sam vidjeti što radi ostatak ekipe u zadnjem kupeu mog vagona. Izgleda da im ne falim...





Damirić si je kupio novi kompakt. Dobro izgleda



Igor se malo separisao...



... logično, ima sobom nadzorni odbor!

Teta kondorica nas je napustila u Moravicama. Zamijenio ju je neki mrgud koji nije ni provjeravao karte. Očito smo od nje dobili pozitivnu karakteristiku



Pa da pogledam što sam to danas pazario – malo materijala "N"



Jedna dražesna lokomotivica...



... i par šarenih vagončića. Svha i namjena bit će razvidni kroz neko vrijeme







I evo me u Delnicama. Starim, ove noćne fotke mi nikako ne uspijevaju...



Najbolja itd., itd... me dočelkala juhicom...



Bio je to opet jedan lijep dan proveden u društvu s dragim ljudima. I hvala im na tome!

Ma ča nan je bilo lepo!

Damir je napisao/la:Ma ča nan je bilo lepo!

Je, a kade su litrati? Nisi valjda samo litratal tetu kondoricu u izazovnim pozama?

Pfaff je napisao/la:
Je, a kade su litrati?

Uglavnom si sve pokrio (imam skoro iste fotke)pa je nepotrebno ponavljati.

Nije medvjeđa šapa, nego Burger Medo, hamburger + pomfrit + 0,5l piva = 52 dlakavaca  
https://2img.net/h/i583.photobucket.com/albums/ss277/jkrema2/KZMZ/KZMZ15/KZMZ15-080.jpg

Narcis je napisao/la:Nije medvjeđa šapa, nego Burger Medo, hamburger + pomfrit + 0,5l piva = 52 dlakavaca  

A šta je onda šapa? Je li to netko jeo?

Šapa je pecivo kao hamburger sa kobasicama ili čevapčićima, nitko od nas to nije jeo.
http://www.pivnica-medvedgrad.hr/wp-content/uploads/2015/06/CJENIK-MALI-MEDO-2015-ilovepdf-compressed.pdf

Narcis je napisao/la:Šapa je pecivo kao hamburger sa kobasicama ili čevapčićima, nitko od nas to nije jeo.

Aaaaaa, tako! Znao sam da se mogu pouzdati u Tebe

Pa znaš valjda