Veseli Riječani na XXII. susretu željezničkih modelara i Adventu u Zagrebu

U Zagrebu se ove subote tradicionalno po XXII. put održao susret željezničkih modelara. Također tradicionalno, pohodila ga je riječka ekipa u sastavu: Damir, Narcis, Jean, Denis i Vedran. Ja nisam bio tradicionalan, ja sam debitirao.

Da bi sve bilo u pravom railfanovskom štihu, za prijevozno sredstvo smo odabrali vlak. Na ruku nam je išao i HŽ PP koji je tih dana imao akciju 50% popusta na jednosmjerne karte do Zagreba. Teta na blagajni mi je rekla da mi zbog toga mora dat dvije jednosmjerne karte, a koliko sam vidio, oni koji su kupili kartu u subotu su dobili jednu povratnu kartu, za istu cijenu. Meni kao korisniku je svejedno nosim li jedan ili dva zaheftana papirića, ali da ima logike, baš i nema.


Rano jutro pola 6, brzim vlakom putujem... Nije baš brzi, nego ubrzani 703, jer staje na malo više kolodvora od brzoga, pa sljedstveno tome i vožnja traje nekih 20-tak minuta više. Taj dan je posljednji put prometovao kao 703, jer već od sutra postaje 205.
Vraćat ćemo se sa 702.


Jedan od kolodvora su i Lokve. Sve škicamo kroz prozor, možda će nam se i Pfaff uprizorit. Ali nije.


Nebo je bilo vedro, ali su zrak parale munje- sa pantografa.


Negdje oko Moravica se razdanilo


Most na nikad dovršenoj pruzi Vrbovsko- Črnomelj


Vozili smo se u „biciklističkom“ Bee-u, ali u "normalnom" kupeu

U Ogulinu nam se pridružio i Klek.
Ne taj Klek, nego ovaj naš, forumski.


Ogulin




Ravnica između Ogulina i Oštarija. Lijevo se odvaja Lička pruga


Kaže moj Garmin da na ovom dijelu vlak razvija najveću brzinu. Majstor ga je nagazio mrvicu preko ograničenja  (foto: Damir)


Ekipa u standardnoj foto formaciji. Uglavnom samo na kolodvorima, jer zbog hladnoće nismo baš rado otvarali prozore.


Od stajališta Belavići pa do Švarče (meni je to sve Duga Resa) cesta i pruga su sljubljene jedna uz drugu.

Netko je spomenuo hladnoću?




Jastrebarsko


Sa druge strane nam strojno prolazi 007


Stajalište Mavračići


Stižemo u Zagreb


U Zagrebu nas je dočekalo zubato sunce kroz maglu i -5^oC. Svaka čast, ali ja na kontinentu ne bih živio, nema tih para. Draži su mi sunce i bura.

Snimljeno bez filtera. Filter su oblaci.


Kratki foto session po kolodvoru
Šareni Tin express


Som


Hostel na kotačima


Ekipa je krenula ravno prema Trgu žrtava fašizma gdje se nalazi Zagrebačka zajednica tehničke kulture. Ja sam krenuo na drugu stranu Zagreba, jer sam imao dogovoren spoj sa jednom zagrebačkom damom.

Najprije preko Tomislavca gdje se nalazi ledeni park i klizalište.  Okušao sam se nekoć i u tom sportu. Jako slično rolanju, a tamo se kotrljam nekako.  


Veseli božićni tramvaj


Rikša. Radije bih je vozio, nego bio vožen. Toplije je.

Svratih na štreku kod Cibone, u nadi da će nešto naići. Ništa.


Nakon obavljena posla, trebam iz Savske doći do Trga ž. fašizma. To se sve može tramvajskom linijom 13. Kad znaš. Kad ne znaš- onda promjeniš 4 tramvaja.
Najprije sjednem na četrnajsticu, sa njom ću do centra, a otamo se već nekako lakše snalazim. Zatim vidim četvorku daleko iza svog tramvaja i sjetim se da ona prolazi pored glavnog kolodvora i da je možda dio ekipe već tamo, jer se spominjao neki Vectron.  

Iskrcam se ja, ali ćorak, jer četvorka ne staje na ovom stajalištu Vodnikova...


...nego na ovom stajalištu Vodnikova. I upravo mi je pobjegla ispred nosa.


Ništa zato, stiže devetka


Usput sam si uslikao plan linija, da baš ne gađam linije kao ćorava kokoš.


Iskrcavam se na GK, moja devetka ode dalje. Ne pišem vrste tramvaja, jer mi je to špansko selo.


Pomoćni vagon elektromjernog vlaka

Magjar će uskoro put Ogulina


Ekipa ipak ne dolazi, nego su zasjeli u klubu. Nema druge nego im se pridružit.

Prvi tramvaj koji je stigao je bila dvojka s kojom se vozim od GK do Branimirove (a jesam se navozio).  Pa čekajući trinajsticu prolazi ovaj Cityliner od APP Požega u bojama NK Osijek


Ne vozi nogometaše, jer je Osijek taj dan igrao u Puli


Dosadilo mi čekat tramvaj, pa sam krenuo pješke. Mogao sam to odmah, još od Savske. U normalnim okolnostima bih to i učinio, ali prokleto je to kad je nešto besplatno...  (za vrijeme Adventa, vikendima je prijevoz u Zagrebu besplatan)
Kod Sheratona mi se sa leđa prišuljala ta nesretna trinajstica, pa sam uskočio i vozio se cijelu jednu stanicu.


Aha, evo me tu sam.


To je to, na pravoj sam adresi


Atmosfera je baš pravo radna.  Riječke boje branio je još i Thommo, koji je došao u vlastitom aranžmanu. Pojavili su se i Portos, Lovac na pruge, Hyperion i Borna kojega sam ovom prilikom po prvi put uživo sreo.

Usput sam zavirio i u izložbeni dio.




Nakon dvije ture pića (meni dvije, a ja sam došao pred sam kraj druženja) završavamo sa maketarskim dijelom programa i krećemo na onaj adventsko- gastronomski.  
Usput uhvaćen trenutak zagrebačkih ulica


Ovdje čekamo sedamnajsticu...


...koja će nas odvest do Jelačića. Ovaj put direktno, bez putešestvija i presjedanja.


Kad sam posljednji put bio u Zagrebu, nije bilo ovog grmlja oko Manduševca.


Vrlo brzo smo se složili da smo svi već pomalo gladni i da bi trebalo nešto konkretno i pojest. Odlazimo u Tkalču, tamo ćemo već nać neki pristojan restoran.. ali.. pušing rođo.. kako bi rekao pokojni Spajić. Svi restorani su KR- CA- TI.  U jednom smo htjeli stat za šank i rezervirat si stol, ali nam je konobar rekao da bi na šanku samo smetali (što jest, jest) i da već ima 6 takvih grupa kao mi koje su rezervirale stol.  Pa da je kriza.. slabo je.. aha.. malo morgen..
Ipak uspjevamo ugrabit jedan prazan stol. Nije neka par ekselans pozicija, ali glad ne pita. Još kad nam je konobar rekao da ćemo na jelo čekat sat vremena.. da vidiš veselja kad je stiglo nakon pola sata čekanja.

Dok smo čekali glavno jelo zube smo zagrijavali Damirovim čvarcima što ih je kupio na sajmu. Da, sajmu željezničkih modela. Vidio sam ja te čvarke na štandu, ali mislim si, to ih je valjda netko donio izlagaču, a ovaj ih još nije stigao spremit pod pult...

Kažu neki psiholozi da fotografiranje hrane spada u psihološki poremećaj. Pa dobro, nikad se nisam smatrao nešto previše normalnim


Nakon ručka trebalo je potrošit kalorije, pa sam predložio šetnju na Gornji grad, što je sa oduševljenjem prihvaćeno..
Najprije kroz Kamenita vrata


Pa na Markov trg


Denis gleda kako nažigač pali plinsku svjetiljku. Kao i prije 150 godina. Kod nas u Rijeci su električne i pale se automatski.


Fićo s vratima na juriš. Ako sam dobro shvatio, za 10 (ili 20) dlakavaca se možete i slikat u njemu.


Ovime se možete i provozati, ali je cijena puuuno veća. Možda izgleda kao da je jako star, ali ovo je Rariro i proizveden je 2015. u Kini.
https://rariro-auto.en.alibaba.com/product/837140822-221459647/GMDL11_Electric_classic_cars.html


Vidi, i u Zagrebu se nebo crveni, kako bi rekao Damirov ujko

Neki su htjeli spustit se uspinjačom.. ej.. pa da se njome spušta, ne bi se zvala uspinjača..


Ali su brzo odustali kada su vidjeli koliki je red.  Ovo je red na donjoj stanici, ali ni na gornjoj nije puno manji.


Malo smo fulirali po chef street Tomićevoj


Po mom guštu malo prevelika gužva za stat i degustirat nešto u miru.


U Ilici se ukrcavamo na tramvaj,  opet onu moju nesretnu liniju 13. Pun k'o šipak, kao i svi drugi tramvaji u to vrijeme. Očito je besplatan prijevoz dobro prihvaćen.
Opet na Tomislavcu. Mrak se polako spušta, vrijeme je za krenut doma. Ostali bi mi još, ali odlazi nam zadnji vlak.


Pokušaj panorame GK. Malo mi je odrezalo krov i zapadno krilo kolodvora,  ali još se učim.


Na 2. peronu, 2. kolosijeku nas čeka ista lokomotiva kao i jutros, ali ovog puta sa drugim vagonima, jer su oni jutrošnji završili u Osijeku.

Sav narod se zgurao u prva dva vagona jer su bili B „nešto“ , a treći bio skoro prazan jer je bio A „nešto“, tako smo se i mi zgurali u biciklistički dio B „nešto“ vagona i od njega napravili bife vagon.  


Zaključili smo da nemamo niti jednu zajedničku fotografiju, pa smo zamolili veselog i simpatičnog konduktera da nas uslika.


Damir me cimne: uslikaj našeg Macka kako s guštom jede. I sad, namještam se ja, pa se vagon strese, pa krive postavke na fotoaparatu, a sve bez blica da ostane inkognito.. Kad čujem: „Pa dobro, jesi li me uslikao više?“  


Damir drži govor, publika sa zanimanjem sluša. Okrenut je, naravno, prema kameri, a ako snimatelj Jean ovo stavi na youtube, postat će, kako se to ono moderno kaže: viralni hit.  


U međuvremenu, tamo negdje do Ogulina se vlak skoro potpuno ispraznio (tko normalan putuje vlakom skroz do Rijeke)  pa smo se preselili i u „normalan“ kupe. Malo po malo, u zafrkanciji, prošla su nam 3 i pol sata vožnje. Slijedio je rastanak i pozdrav do novog ekšna u kojem nas čeka puno više kilometara i puno veća brzina od onih 120.  

Provincijalci u Metropoli! Baš ste veseli

Ma mi smo uvijek veseli

Svaka čast Lleonu na iscrpnom izvještaju

Bravo Leone. Baš si uživao u metropoli!

Fino fino! Nije vam bilo loše (naročito s time što ste izbjegli večernji krkljanac) A za drugi put, one karte ZG-a s tramvajskom mrežom na poleđini dijele na svakom ćošku

Pfaff je napisao/la:

inflameswetrust je napisao/la:A za drugi put, one karte ZG-a s tramvajskom mrežom na poleđini dijele na svakom ćošku

Šta da?
(Evo, velim ja: Provincijalci u metropoli!)

Jašta! Pa ja ih imam jedno 7,8 komada. Pa podijelim svima koji idu.

A ček, pa i ja sam provincijalac kad sam u metropoli!

I ja sam provincijalac, ali sam naučio snalaženje po Zagrebu upravo po tramvajskoj mreži, i to nepogrešivo ( problem nastane jedino kada odmaknem izvan dosega tramvaja ), tako da to nije problem.
Kao i uvijek, pomalo vam zavidim. Znate, kako iskoristiti dan.
Btw, promašili ste Grički tunel, a bili ste tako blizu.

kico101 je napisao/la:I ja sam provincijalac, ali sam naučio snalaženje po Zagrebu upravo po tramvajskoj mreži, i to nepogrešivo ( problem nastane jedino kada odmaknem izvan dosega tramvaja  ), tako da to nije problem.

Ma nije ni to problem. Ako se popneš na brdo, skotrljaš se dolje. A gdje god zamakneš naći ćeš i željezničku prugu ili Savu, a po tome se bar da orjentirati!

Brdo vu Zagrebu može proći jedino u podsljemenskoj zoni, a tamo mi nikad nije bio problem orjentacija. Malo su nas ( gazdu Foruma i mene ) svojevremeno namučili Kozari Bok i Mičevec ( kada smo tražili onaj nagnuti željeznički most ), ali dobro. Uglavnom, da ne spamam više-uvijek volim prođirati tim gradom i uvijek nađem nešto novo i interesantno.

Jako lijepo i zanimljivo.

Iznenadio me kometar da je Zagreb hladan. Meni je to kaj je Zagreb pretopal jedna od njegovih največih mana, a i sunca ima puno previše. Na onoj vožnji od Savske do đamije stvarno svaka čast (ozbiljan sam). Meni koji tu živim cijeli bi trebalo puno razmišljanja da uspijem tu dionicu preč s četiri tramvaja, a ti uspio iz prve. Grmlje oko Manduševca je prošlih godina bio advenski vijenac, ali su ove godine sviječe preselili na Kaptol, a ovdje ostavili samo ovo grmlje. Imamo i mi te električne automatske, ali se u zadnje vrijeme kasno pale, pa zna bit prilično mračno u gradu, ove plinske nažigač bar pali točno kad treba. Sve u svemu jako lijep prikaz gradu u ovo adventsko vrijeme kad je grad zapravo najlijepši jer bar malo živne za razliku od ostatka godine.

inflameswetrust je napisao/la:Fino fino! Nije vam bilo loše (naročito s time što ste izbjegli večernji krkljanac) A za drugi put, one karte ZG-a s tramvajskom mrežom na poleđini dijele na svakom ćošku

Iskreno, za ovo prvi put čujem. Vjerojatno zato kaj mi to nije ni najmanje potrebno. Gdje se to dijeli?

ICE-3M je napisao/la:

Iskreno, za ovo prvi put čujem. Vjerojatno zato kaj mi to nije ni najmanje potrebno. Gdje se to dijeli?

Djeli se djeli! Ja sam mislio da su Jehovi svjedoci sa svojim skriptama pa im se nisam približavao. No kad sam skužio da ih je previše uvidio sam da sam u zabludi...

ICE-3M je napisao/la:

Iskreno, za ovo prvi put čujem. Vjerojatno zato kaj mi to nije ni najmanje potrebno. Gdje se to dijeli?

Infopunktovi, hosteli, dapače čak i u par suvenirnica sam ih vidio. Vrlo neloše jer evo, vidi se što je s jedne strane, a s druge je detaljna karta od Maksimira pa na jug do Travnog, pa na zapad do Jaruna i Gajnica. Kad smo bili ovo proljeće na jednoj konferenciji, ja sam stigao dosta ranije u Zg, pa sam uzeo nekoliko komada i podijelio kolegama s faksa. Nitko se nije izgubio (makar su se svi nekako prikrpali meni čim je trebalo sjesti na tramvaj ili otići malo dalje).