Muzejska zbirka oldtimera i stare tehnike Varaždin

Osebujni varaždinski  Muzej oldtimera i stare tehnike, čiji je vlasnik prof. Živko Skuhala, u samo godinu dana postojanja u potpunosti je opravdao očekivanja stvaratelja njegova postava, koji je odnedavno obogaćen unikatnim primjerkom najskupljeg futurističkog bicikla na svijetu.
Naime, od Živka Skuhale doznajemo da ga posjećuju veliki i mali znatiželjnici iz cijele Hrvatske.
   (Otvorenje je bilo 2018 godine)
– U mojoj zbirci koja je nastajala tri desetljeća nema čega nema i potvrdilo se da prodavanje restauriranih eksponata definitivno ne bi imalo smisla. Umjesto da su izlošci zatvoreni u garaži skriveni od javnosti, Varaždin je dobio još jednu atrakciju. Zadovoljan sam brojem posjeta, ali morate znati da tu nema neke ekonomske isplativosti, s obzirom na ono što je uloženo u uređenje i opremanje muzejskog prostora koji zauzima dvije etaže mojeg obiteljskog doma – veli Skuhala.

Posjetitelji definitivno imaju što za vidjeti u Župančićevoj ulici, a gostoljubivi domaćini rado im govore o načinu na koji je prikupljeno i obnovljeno 50-ak unikatnih motocikla te još toliko bicikala, pa različitih strojeva i uređaja.

– Riječ je o staroj tehnici, ali se ja već dulje vremena trudim prikupiti sve što je nekada proizvedeno u Hrvatskoj. Iako nisam „lokal patriot“, svakome je jasno da mi je Varaždin uvijek u srcu i ponosan sam jer u Muzeju imam dosta uređaja naše Finomehanike koja je nekada poslovala u blizini Korza. Imam jedan džuboks proizveden 1964. godine i igru koja simulira nogomet. Ova domaća čuda tehnike nekada su bila u svakom lokalu koji je držao do sebe i gostiju željnih zabave – veli naš domaćin koji nam je pokazao i „varaždinski bicikl“ proizveden u našem gradu 20-tih godina prošlog stoljeća.


Riječ je o biciklu futurističkog izgleda za čiju je konstrukciju i nenadmašan dizajn zaslužan američki industrijski dizajner Benjamin Bowden.

– Riječ je o legendarnom „Spacelanderu“ (svemirski šetač) koji je 1960. godine bio daleko ispred vremena. Konstrukcija je proglašena naj dizajnom desetljeća pa i danas izgleda super moderno. No, taj bicikl je izrađivan u iznimno maloj seriji od 522 komada i bio je užasno skup. Konstrukcija mu je od poliestera, ima po dva prednja i stražnja svjetla, električnu trubu i radio! Izazvao je pravi šok kada se pojavio na tržištu. Američki kolekcionari drže ga na takvoj cijeni da se malo tko uopće usudi pitati koliko takvo čudo tehnike košta … – govori Skuhala o ovom jedinom muzejskom Spacelanderu koji je izložen u Europi!
(Koliko vidim nabavio je i drugoga?)
Ako vas put nanese u Varaždin isplati se na koji sat navratiti u ovaj muzej!















Cijelu kuću je do tavana napunio vrijednim i dobro obnovljenim primjercima svakojake tehnike prošloga stoljeća

Vrlo brzo nakon usvajanja proizvodnje malog dvotaktnog motora počeli su radira razne dodatke za njih

Imade tricikla, dječjih autića pa čak i kolica za bebe

Sjećam se još da su i mene vozikali u jednim bijelim kolicima, kad je na svijet došla sestrična izbacili su me van
(ionako sam unutra jedva mogao stati)



Nezgodan rakurs snimanja, tu imade raznih mehaničkih računala i akordeona



Starijima je ovo dobro poznato

U našoj zgradi je negdje 1956-7 jedan imućniji čovjek prvi nabavio televizor pa smo mu često išli u goste.
Masivna mrcina je toliko grijala svojim lampama da je u sobi za čas bilo vruće  

To su ta dva famozna bicikla

Svaki bicikl ima svoju priču pa i ostali predmeti

Stari plakati sami govore



kao i brojne medalje, spomenice...









Imam dojam da bi g.Skuhala mogao sam napuniti čitav Tehnički muzej (bez brojnih kustosa koji su se tamo namnožili)

U moje vrijeme 70-ih su bila 2 kustosa i 1 astronom Radonić + moja malenkost, danas ih ima možda i 20-ak. Svaki mudruje nad
nekim predmetom godinu dana i više dok se postavi ili ne u zbirku

Pred 10-ak godina sam tadašnju rukovoditeljicu HŽM-a pitao zašto ne urede brojne manje predmete koji desetljećima čame u
u depoima pa mi je odgovorila da nemaju sredstava i ne stignu jer ih je samo troje? Ja sam se ponudio da ću u svoje slobodno
vrijeme urediti neke od njih jer mi nije problem odnesti ih na pjeskarenje, zaštititi temeljnom i polakirati prema nekadašnjem
izgledu (tako sam radio nekada u Tehničkom muzeju)
   Gđa se užasnula takvim prijekim poslom, rekla je da se mora najprije napraviti projekt kojeg uprava potom treba odobriti
(to je godinu dana papirologije) pa se onda traži izvođač koji mora imati reference i onda sve skupa dođe kao kajgana sv.Petra!
Nastavit ću još malo sa g.Skuhalom kojem nisu trebali kustosi i ostali mudraci....



Ima i dosta reklamnih postera koji su na novo printani na kvalitetnom materijalu /jer su se stari raspadali)





Skuhala se u mlađim danima bavio biciklizmom, moto-trkama i speedwayem



Ova vrsta motocikala je specifična, forma slijedi funkciju i sve je pojednostavljeno na najnužnije



Ima i nekih većih vozilla koja još nisu došla na red

To je za sada sve što imam od te hvalevrijedne zbirka ovoga marljivog genija

Zato je g. Skuhala i oformio ovakvu zbirku (a sličnu ima i g. Šardi, o čemu sam slikao i pisao) jer se prihvatio posla i nije pametovao kao ona kustosica kojoj je draže da potencijalni izlošci prirodnim starenjem i neodgovarajućim pohranjivanjem i neodržavanjem dođu u stanje nepopravljivosti nego da ih se, bez projekata i odobrenja (a mo'š mislit kakvi znalci će to odobrenje dati) revitalizira, unatoč dobroj volji pojedinaca koji u takav posao zasigurno ulaze vjerujući u sebe i temeljem svojih dosadašnjih znanja, iskustava i rezultata na sličnim poslovima. Zato je, valjda, HŽM i osnovan da ono troje negdje dobiva plaću, pri čemu rezultati njihova rada uopće nisu bitni. Stoga HŽM i nije odmakao dalje od stanja u HŽ u cjelini. Isto bi tako ona dva tramvajca (oslovljavam ih tako od milja), uz nesebičnu pomoć mnogih raznoforumaša i bez papira i procedura napravila bolji muzej gradskog prometa nego sva ostala gradska ekipa.