Maksimir

gaspa je napisao/la:Zadnjih dana govori se (piše,...) o (ponovnom) uvođenju turističkog vlakića u zagrebački park Maksimir.............

Gaspa,molim te zaviri malo u svoju škatulu imaš li negdje kakav trag o pruzi (uskotračnoj) u maksimiru :qtrippy:
Pionirski,partizanski ili kako se već zvao taj vlakić

PIONIRSKA ŽELJEZNICA - (ras)pisalo se o tome na željezničkom forumu općenito (socijalistička moda je bila da gradovi širom socijalističkog svijeta imaju pionirske željeznice), a ja imam kartu



Bojim se da se danas više ne vide nikakvi tragovi, osim možda na jednom dijelu gdje je po trasi pruge izgrađena staza (ali to bi točno trebalo provjeriti, ne radi li se možda ipak o nekom pomaku).

Koliko se sjećam, bile su tamo dvije uskotračne pruge...
Nažalost se nisam vozio nijednom

Pfaff je napisao/la:Koliko se sjećam, bile su tamo dvije uskotračne pruge...

Točno .... to je odlično dokumentirano u knjizi Siniše Lajnerta "Pionirske željeznice u Zagrebu 1947.-1964" koju je Toma predstavio.
http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=8949

PRUGA KOJA JE DOVELA
PODSLJEMENSKA SELA DO ZAGREBA
Još se samo starosjedioci
zagrebačke Dubrave i istočnih
podsljemenskih sele te ljubitelji
željeznice sjećaju uskotračne pruge
Dubrava – Slanovec (Markuševačka
Trnava). O tadašnjoj ulozi pruge i povezanosti
podsljemenskih sela sa Zagrebom
dosad su napisani brojni članci, a raznim
inicijativama pokušava se dati nova
uloga pruzi koja je nestala urbanizacijom.
I danas se može pronaći pružna
trasa, na nekim je dijelovima asfaltirana i
otvorena za cestovni promet, a uz
Miroševečku cestu kod Grada mladih i
jezera nazire se pruga zarasla u drveće i
grmlje.
Prošla je 51 godina od ukidanja
uskotračne pruge poznatije pod nazivom
Pionirska željeznica. Gradnja pruge
počela je 1. travnja 1948., a završena je i
puštena u promet 14. studenoga iste
godine. Prugom se vozilo do 7. listopada
1964. kada je zbog dotrajalosti i
nerentabilnosti ukinuta te je uvedena
ZET-ova autobusna linija.
Pruga je prvotno zamišljena kao pomoć
izgradnji Pionirskoga grada, a nakon
toga uslijedila je ideja o produženju
pruge do Slanovca. Današnji Grad
mladih izvorno je projektiran kao cjelina
na dalekoj periferiji Zagreba, u blizini
Granešine, jednoga od sela zagrebačke
Dubrave. Lokacija Grada mladih
izabrana je iz više razloga. Primjer je
poslijeratnog urbanizma Josipa Seissla i
prvi veliki projekt arhitekta Ivana Vitića i
Marijana Haberlea. Smješten je u zanimljivoj
prirodnoj, kulturnoj i povijesnoj
sredini, a pozicija i pruge i Grada mladih
s naseljem Granešinom i granešinskom
župnom crkvom iz 1905. na vrhu naselja
i danas čini jezgru cijeloga tog prostora.
Trasa i neasfaltirana cesta za Slanovec
bili su neprikladni za pristup i gradnju
Pionirca, pa je zahvaljujući iskustvu prve
male željeznice u Zagrebu odlučeno da
se izgradi uskotračna željeznička pruga.
Prugu i Pionirski grad izgradili su mladi
iz svih krajeva države sudjelujući u tada
sveprisutnim omladinskim radnim
akcijama. Početak trase pruge bio je u
Dubravi (kod današnje benzinske
postaje na početku Studentskoga
grada), pored ceste koja je vodila u
podsljemenska sela Slanovec i Čučerje.
Pruga duljine šest kilometara pratila je
potok Trnavu te zatim cestu za Slanovec
i Miroševac. Na njoj su izgrađena tri
željeznička mosta preko potoka, imala je
željezničke kolodvore Dubravu i
Slanovec te stajališta Pionirski grad i
Miroševac. Arhitektura željezničkih
kolodvora uklapala se u Vitićevu arhitekturu
Grada mladih time što su pročelja
bila obložena zelenim sljemenskim
kamenom i dvanaestometarskim
nadstrešnicama okrenutima prema
pruzi, s uređenim čekaonicama i
zahodima za putnike te uredima.
Nakon zatvaranja pruge mnoge
generacije odrasle su na toj pružnoj
trasi, igrale se strojovođa i putnika na
lokomotivi i vagonima koji su bili postavljeni
u šumi Grada mladih i uz jezero i
željezničko stajalište pored pruge. Bilje i
grmlje koje je izraslo na pružnoj trasi
poslužilo je stanovnicima okolnih
naselja za upoznavanje s brojnim
samoniklim biljnim svijetom, a bio je to i
najkraći te najugodniji put od Dubrave
do Pionirca, prikladan za džogiranje.
Nakon Domovinskoga rata jezero koje
razdvaja pružnu trasu od Grada mladih i
željezničko stajalište dani su na
korištenje braniteljima invalidima, a
pored nekadašnjeg okretišta vlaka u
Dubravi sagrađena je crkva.
U protekom razdoblju mnogobrojne
inicijative raznih udruga, Muzeja Grada
Zagreba, lokalne zajednice podsljemenske
zone i Dubrave pokušavaju zadržati
obilježja u spomen na nekadašnju
uskotračnu prugu. U konačnici je cijeli taj
prostor integriran u tkivo toga multikulturnog
dijela Zagreba te predstavlja
nemjerljiv potencijal njegova razvoja te
razvoja samoga grada
PIŠE: Željka Mirčić
FOTO: Arhiva Muzeja grada Zagreba
/iz časopisa Željezničar broj 840- Link/