Zagreb Glavni kolodvor

Itekako se može represijom do kulture. Kolko sam samo puta vidio naše ljude kako odjednom postanu kulturni kad dođu u neku zemlju gdje se zakon provodi, a i ljudi iz tih zemalja zaborave na svoju kulturu kad dođu k nama. Pod represijom ne mislim na to da policija ide okolo i mlati prekršitelje, nego da se jednostavno ljude opali po đepu. Ako se ne varam tako je nekako riješen problem s školom u Bakru (za ovo nisam siguran, može pomoč od nekog lokalnog). Usput ja ne vozim bicikl , tako da mene nebudu uhvatili ka se vozim po pločniku, ali nemam nikaj protiv da se i mene kažnjava pri kršenju zakona.

ICE-3M je napisao/la:Itekako se može represijom do kulture. Kolko sam samo puta vidio naše ljude kako odjednom postanu kulturni kad dođu u neku zemlju gdje se zakon provodi, a i ljudi iz tih zemalja zaborave na svoju kulturu kad dođu k nama. Pod represijom ne mislim na to da policija ide okolo i mlati prekršitelje, nego da se jednostavno ljude opali po đepu.

Opet, netočno. To je do kulture mjesta u koje dolaze. Nema tu policije koliko lokalaca koji ne podnose balkanski mentalitet. A i oni nisu okulturnjeni zbog policije i represivnih mjera, već zbog evolucije vlastitog društva. Uostalom, i u SAD-u ili UK će prosječni vandal popušiti mnoooogo goru kaznu nego u Hrvatskoj pa vidi na što liči svaki veći grad.

Spomenik star 130 godina dobiva novi izgled: Zagrebački glavni kolodvor obnovit će za 60 milijuna eura


U moderan izgled i samoodrživost 130 godina starog spomenika kulture uložit će 60 milijuna eura do 2028. Projekt obuhvaća konstrukcijsku i energetsku obnovu zgrade kao i okoliša – nadstrešnice, pothodnika, a povećat će se i razina potresne otpornosti

Zaštićeno kulturno dobro te najveći željeznički kolodvor u Hrvatskoj, 130 godinu stara zgrada sagrađena u neorenesansnom stilu, jedan od najpoznatijih simbola grada Zagreba. Osim što ju je već načeo zub vremena, potres ju je dodatno oštetio, zbog čega se ne koristi čak polovina prostora. No dobra je vijest da će Zagrepčani i svi njihovi gosti dobiti obnovljenu zgradu kolodvora, za što je projekt već počeo. Kroz Zagreb Glavni kolodvor prođe oko 31.000 putnika radnim danom, a na nivou cijele godine oko osam milijuna ljudi. Kroz kolodvor prosječno u 24 sata prođe oko 350 vlakova, što je godišnje oko 128.000 vlakova.

U HŽ Infrastrukturi (HŽI) navode da su nakon potresa sa zgrade kolodvora uklonjeni nestabilni dijelovi poput dimnjaka, ograda, ukrasa i kipova na terasi, odrađena je sanacija zidova uredskih prostora kako bi se bilo sigurno vratiti u glavninu prostora i nastaviti s radom. U međuvremenu se dogodila i jaka poplava koja je uzrokovala dodatna oštećenja unutar zgrade. Petrinjski potres pak nije ostavio značajnijeg traga jer su već bili uklonjeni svi nestabilni dijelovi. Kako bi zgrada ponovno "zasjala" onako kako je to bilo nekada, HŽI, koji upravlja njome, u suradnji s Gradom Zagrebom pokrenuo je projekt cjelovite obnove Glavnog kolodvora koja obuhvaća konstrukcijsku i energetsku obnovu zgrade kao i okoliša – nadstrešnice, pothodnika, a povećat će se i razina potresne otpornosti.

Projekt obnove organiziran je u tri faze. Prva faza, odnosno izrada Elaborata ocjene postojećeg stanja građevinske konstrukcije, završena je u veljači ove godine. Ti detaljni tekstualni i grafički podaci služe za daljnju izradu tehničke dokumentacije. Proveden je dio geotehničkih istražnih radova, a kako bi se dobio uvid u sastav i čvrstoću tla. Izvedena su ispitivanja zidova i opeke unutar zgrade, a izrađena je i analiza otpora na potres kao i 3D vizualizacija.

– U izradu elaborata bili su uključeni i konzervatori, a njihova prava uloga nastupa u drugoj fazi projektiranja, kada će se vidjeti što se skriva ispod žbuke. Također, imat će posla i sa skulpturama i alegorijskim kipovima koji su skinuti s ograde i koje je potrebno restaurirati, a sada se nalaze u Hrvatskom željezničkom muzeju – objašnjavaju u HŽI-ju i dodaju da je ova faza iznosila oko 57 tisuća eura, a financirana je bespovratnim novcem iz Fonda solidarnosti EU.

U drugoj fazi, koja će se financirati iz vlastitih izvora HŽI-ja, uključen je i Grad Zagreb kako bi se zajednički utvrdile daljnje smjernice prilikom izrade tehničke dokumentacije, odnosno glavnog i izvedbenog projekta s ishođenjem svih potrebnih dozvola, a aplicirat će i za novac iz EU fondova. Ističu da je predviđeno trajanje te faze do kraja 2024., a ako će sve teći prema planu, nakon toga počinju radovi – treća faza – koji bi trebali završiti do kraja 2028. godine. Troškovi izvođenja radova procijenjeni su na 60 milijuna eura.

Kako smo svjedoci nepredvidivih kretanja cijena na građevinskom i energetskom tržištu koje su u jednom trenutku eskalirale, taj je iznos dobiven na temelju praćenja natječaja sličnih građevina, iskustva, ispitanog tržišta materijala i trenutačnih cijena radova. Obnovom će se maksimalizirati iskoristivost prostora za potrebe zaposlenika kao i za samu komercijalizaciju. Detaljnije informacije o tome koji će sve sadržaji biti u obnovljenoj zgradi znat će se tek kada bude izrađena druga faza.

O tome koliko će se prostora od ukupno 5800 četvornih metara neto, odnosno 7300 četvornih metara bruto koristiti za komercijalne svrhe ovisit će i koliko će se novca iz EU fondova dobiti za obnovu kolodvora. Naime, tim će se novcem financirati samo obnova javnih prostora i oni koji služe za HŽ na kolodvoru. Ovo je projekt visoke složenosti, ističu u HŽ Infrastrukturi, i u njemu za sada sudjeluju, uz Grad Zagreb, i tri ministarstva

– Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ministarstvo kulture i medija. No zgrada se neće samo obnoviti, već je namjera koristiti i obnovljive izvore energije pa je tako plan na nadstrešnice perona postaviti solarne panele. Uz to je potrebno sagraditi i komunalno postrojenje, čime bi se proizvodila energija iz fotonaponskog sustava. Dodaju da će simbol Zagreb dobiti novo ruho – kolodvorska zgrada, koja će zadržati "štih" iz 19. stoljeća, a bit će namijenjena i prilagođena putnicima 21. stoljeća.

Povijest zagrebačkog Glavnog kolodvora više je nego zanimljiva. Prema podacima Hrvatskog željezničkog muzeja, riječ je o kolodvoru koji ima najveću nadstrešnicu u Hrvatskoj – duga je 186,5 metara, a puštena je u upotrebu 1892. godine. Zanimljivo je i da Zagreb Glavni kolodvor nije oduvijek bio glavni. Naime, prvi kolodvor sagrađen u Zagrebu bio je Zagreb Zapadni kolodvor (1862.). Tada se Zapadni zvao Zagreb Južni kolodvor, a današnja metropola u to je vrijeme bila gradić s 40 tisuća stanovnika. Trideset godina poslije sagrađen je Zagreb Glavni kolodvor.

Nakon porasta opsega prometa Južni kolodvor više nije mogao ispunjavati njegove zahtjeve, a s druge su strane Mađarske kraljevske državne željeznice nastojale u Zagrebu sagraditi vlastiti kolodvor i osloboditi se austrijskog utjecaja. Tako je 17. prosinca 1889. ministar trgovine u mađarskoj vladi Gábor Baross podnio ugarskom parlamentu prijedlog za donošenje zakonskog akta o gradnji željezničkog kolodvora u Zagrebu, svih potrebnih spojnih pruga te gradnju strojarnice i glavne radionice za popravak lokomotiva i vagona, te zatražio od Mađarskih državnih željeznica (MAV) u Budimpešti izradu nacrta i troškovnika. Ugarsko-hrvatski sabor izglasao je mjesec dana nakon toga Zakonski akt o gradnji Zagreb Državnog kolodvora. Od Grada Zagreba zatraženo je zemljište od oko 25.000 jutara, koje MAV kupuje i definitivno odlučuje da će se Državni kolodvor graditi između Svilarske, danas Preradovićeve, i Petrinjske ulice. Ferenc Pfaff, tada glavni arhitekt MAV-a, izradio je nacrt za novi kolodvor 1890. godine.

Ti se nacrti čuvaju u Hrvatskom željezničkom muzeju. Dvije godine poslije kolodvor je bio sagrađen. Službeno se zvao Zagreb Državni kolodvor, odnosno Zagreb MAV. Prema nacrtu, zgrada je izrazito simetrična. Duga je 186,5 metara, kao i nadstrešnica. Središnji dio građen je u visini dvaju katova, a na njega se s oba kraja nastavljaju jednokatna krila. Ulaz zgrade osmišljen je s četiri korintska stupa podignuta u visini prvoga kata, a kamene ograde na terasama ukrašene su raznim detaljima i skulpturama. Gradnja je završena mjesec i pol dana prije roka, a nakon obavljenog tehničkog pregleda u lipnju 1892. u dnevnom listu Obzor (zanimljivo podudaranje s nazivom današnjeg priloga Večernjeg lista, op. a.) objavljena je vijest: "Pošto je jučerašnja pregleda novog kolodvora konstatovana, da je isti sasvim u redu, jedina promjena jest da se most za pješake providi gustim rešetkami i da se po noći razsvjetljuje."

Unutar zgrade nalazili su se prostrani vestibul, predvorje s tri putničke blagajne, ured za telefon i redarstvo te vrtna i kolodvorska restauracija. Zapadno je krilo uz pročelje imalo hodnik iz kojeg se ulazilo u posebnu čekaonicu, zatim čekaonicu I. i II. razreda te blagovaonice. Bile su tu i čekaonica i blagovaonica III. razreda izvedene u puno skromnijoj varijanti. U istočnome krilu bile su smještene prostorije za prtljagu, prometna pisarnica, soba za pratitelje vlaka, pošta, liječnička ordinacija te dodatna spremišta. Zgrada je plijenila svojom ljepotom i dominantnošću nad cijelim prostorom u centru grada. Kao nepokretna kulturna baština svojom neorenesansnom monumentalnošću predstavlja vrhunac Pfaffova projektantskog umijeća i sagrađena je da bude na bezvremenski ponos Zagrebu i željezničkom prometnom sustavu. Kako je zapisano u Narodnim novinama 4. srpnja 1892. godine:

"Sa Zrinjevca pruža razsvietljeni kolodvor u istinu veličajni velegradski pogled, što sa zadovoljstvom konstatovat možemo. Vestibul, čekaonice, prostorije gostionice, manipulatorske prostorije, coridor razsvietljeni su Siemenskim tzv. regenerativni plameni. Svega ima 485 plamenahsa više od 15000 sviećah jakosti. Peron razsvietljen je od 26 dvoplamenskih kugljah, prostorije uzduž zgrade gdje se roba prima sa 10 velikih svjetiljaka, svaka 3 plamena jakosti od 150 sviećah. Budući danah postavit će se uzduž dovozne ceste s Zrinjevskog trga 10 candlarah."
Službeno otvorenje Glavnog kolodvora bilo je na sam rođendan cara Franje Josipa I. 18. kolovoza 1892. godine. Točno u 9 sati stigao je putnički vlak iz Budimpešte i bio je to prvi vlak koji se zaustavio na novom kolodvoru, koji je bio ukrašen hrvatskim i mađarskim zastavama. Među mnogobrojnim uvaženim uzvanicima bio je i ban Khuen-Héderváry, koji je tom prigodom komentirao da je kolodvor "sgodno osnovan i da su mu pojedine prostorije ukusno i pače elegantno uređene". Od tada se svake godine na dan 18. kolovoza održavalo svečano primanje. A vezano za održavanje primanja, u knjizi "Željeznički kolodvori u Hrvatskoj – Priča o ljudima, zgradama i vlakovima" (Tamara Štefanac, Neda Staklarević) navodi se podatak da je Kolodvor otvoren i predan u promet 1. srpnja 1892. godine.

Iako je otvorenje pruge zabilježeno u svim ondašnjim dnevnim listovima, ono je smatrano svečanim, narodu bliskim, ali i neslužbenim. Naime, službeno otvorenje slijedilo je na sam rođendan cara Franje Josipa I., kada se većina objekata puštala u promet. Dakle, održana su dva otvorenja novoga kolodvora – neslužbeno 1. srpnja 1892. i službeno 18. kolovoza 1892. godine. Svečanost otvorenja obilježena je primanjem kod zapovjednika XIII. vojnog zbora u Zagrebu. Svečano primanje održano je u 13 sati u Banskim dvorima, a u večernjim satima u hotelu "K´ caru austrijanskom" (današnja Nama u Ilici). Od tada do 1903. Prometna uprava državnih željeznica u Zagrebu svake je godine na dan 18. kolovoza organizirala svečano primanje.

Od 1904. proslava je bila organizirana u prostorijama nove prijamne zgrade Prometne uprave državnih željeznica u Mihanovićevoj ulici 12. U toj zgradi primanja su održavana do 1916. godine. Posljednja primanja održana su 17. kolovoza 1917. i 1918. u povodu rođendana cara Karla I. Austrijskog. A velebno zdanje prijamne zgrade Prometne uprave državnih željeznica u Mihanovićevoj ulici 12, u kojoj se danas nalazi Uprava HŽ Infrastrukture, sagrađena je 1903., također prema projektu arhitekta kolodvorske zgrade Ferenza Pfaffa. Tada je prozvana Palačom hrvatskih željeznica. U nepune dvije godine zagrebačko građevinsko poduzeće Pilar, Mally i Bauda, koje je posao dobilo javnim nadmetanjem, sagradilo je palaču u neoklasicističkom stilu. Sav namještaj kojim je tada opremljena zgrada kupljen je u zagrebačkoj tvornici pokućstva Bothe Ehrmann.

Ukupna površina palače bila je 1968 četvornih metara. U suterenu zgrade bili su tiskara, skladište materijala i inventara, arhiv, spremište za ugljen i drva te vratarov stan. Središnji i bočni ulaz bili su, kao i danas, iz Mihanovićeve i Gajeve ulice, koji su vodili i u stan upravitelja na prvom katu. Upravitelj je primao stranke svaki radni dan od 11 do 12 sati. Svake godine povodom 18. kolovoza i 2. prosinca priređivao je primanje za svjetovne i crkvene dostojanstvenike u čast rođenja i ustoličenja cara Franje Josipa I. U vrijeme Prvog svjetskog rata u podrumu je bila i restauracija koju su koristili namještenici i članovi njihovih obitelji, a u kojoj su mogli povoljno i dobro ručati i večerati. Prilikom obnove zgrade 1977. izbio je veliki požar koji je uništio kupole po kojima je prepoznatljiva te danas na vrhu zgrade stoje izvedene replike.

– Pročelje same zgrade s glavnim ulazom i malim balkonom, kao i pročelje zgrade Zagreb Glavnog kolodvora, puno je simbolike i nikada do kraja otkrivene priče koju su arhitekt i graditelji svojim vrhunskim djelom ispričali i ostavili na korištenje i čuvanje, istraživanje i otkrivanje prolaznicima i znatiželjnicima – ističu u Muzeju. No i ovu velebnu građevinu teško su oštetili potresi, još i više nego Glavni kolodvor. Cijeli njezin središnji dio dan-danas je zatvoren, a zaposlenici su privremeno "raseljeni" po cijelom Zagrebu. Dio ih se vratio nakon djelomične sanacije u bočna krila, središnji je dio i dalje prazan s brojnim podsjetnicima na taj 22. ožujka 2020. godine. Kao i Glavni kolodvor, zgrada u Mihanovićevoj na listi je kulturnih dobara RH.

– Pregledima nakon potresa uočeno je kako se na pojedinim mjestima pukotine nastale u potresu šire, a u prilog tome ne ide neposredna blizina tramvajske pruge i popratne trešnje koje nastaju svakim prolaskom tramvaja. HŽ Infrastruktura razmatrala je svojedobno gradnju nove upravne zgrade u Branimirovoj ulici, na vlastitu zemljištu, jer bi obnova sadašnje u Mihanovićevoj koštala, procjenjuje se, oko 12 milijuna eura, što je dovoljno, a i isplativije, za gradnju nove zgrade koja bi bila energetski učinkovitija – navode. No to te da prelijepu zgradu u kojoj je sada sjedište tvrtke i koja je točno prekoputa hotela Esplanade daju u koncesiju, i dalje su samo ideje o kojima razmišljaju.

Nakon potresa zgradu u Mihanovićevoj 12 moguće je samo djelomično koristiti, a i druge lokacije HŽI-ja pretrpjele su oštećenja, te se radi racionalizacije poslovanja, jer trenutačno koriste osam lokacija, počelo razmatrati gradnju nove upravne zgrade. No tu su se stvari zakomplicirale. U HŽI-ju kažu da je od zagrebačkoga Gradskog ureda za prostorno uređenje zatražena lokacijska informacija za nekoliko lokacija gdje je vlasnik/upravitelj zemljišta HŽI. Prema dobivenim lokacijskim informacijama, jedina lokacija za koju nije propisana izrada urbanističkog plana uređenja je lokacija u Branimirovoj, koja je na području kolodvora. Na toj osnovi pokrenut je postupak javne nabave za izradu idejnih rješenja buduće zgrade te je 30. rujna 2022. potpisan ugovor s tvrtkom UPI-2M d.o.o. Taj ugovor obuhvaća izradu Konačnog programa izgradnje upravne zgrade HŽI i Idejnog rješenja s procjenom troškova izgradnje.

– No 19. listopada 2022. od Grada Zagreba dobiven je ispravak Lokacijske informacije od 15. travnja 2021. kojim se rečenica iz prvotne Lokacijske informacije koja je glasila "Predmetno zemljište NE nalazi se na području na kojem se omogućuje izrada gradskog projekta, prema postupku za provođenje gradskog projekta" promijenila u rečenicu "Predmetno zemljište nalazi se na području na kojem se omogućuje izrada gradskog projekta, prema postupku za provođenje gradskog projekta". Na sastanku su predstavnici Grada Zagreba iznijeli stav da se na toj lokacije ne može graditi bez provođenja cjelokupnog postupka gradskog projekta, tj. denivelacije pruge na području Glavnog kolodvora.

Stoga su u HŽI-ju odlučili razmotriti novu lokaciju – područje Istočnog kolodvora, na kojem je u tijeku izrada detaljnog plana uređenja. Dodajmo na kraju da su u tijeku i radovi na obnovi pruge od Zapadnog do Glavnog kolodvora u Zagrebu, koji se u potpunosti financiraju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Ti su radovi nastavak obnove pruge državna granica sa Slovenijom – Savski Marof – Zagreb Glavni kolodvor, za što je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti izdvojeno 29,2 milijuna eura. Radovi se izvode na kratkoj, ali vrlo frekventnoj dionici koja se nalazi na sjecištu koridora RH1 i RH2. U HŽ Infrastrukturi navode da su ta 3,4 km pruge najprometnija dionica u državi, kojom na dan prođe oko 150 putničkih i teretnih vlakova, a vrlo je važna za međunarodni teretni i gradsko-prigradski prijevoz.
Vecernji.hr

HŽInfra je objavila nedavno jedan lijepi filmić na kojemu se vidi Glavni kolodvor, Zapadni i neki manji dalje...

Kad se sjetim kakva je to bila vojna tajna pred 50-ak godina, da je to neko tada objavio završio bi odmah u reštu

Ako se pita neke šefove kolodvora / prometnike, to je još uvijek vojna tajna

Slijedeći filmić infre bi bio zanimljiviji da je usporen od ovako ubrzanog...

Pfaff je napisao/la:Ako se pita neke šefove kolodvora / prometnike, to je još uvijek vojna tajna

Apsolutno se slazem

juliana89 je napisao/la:Apsolutno se slazem

Joj, da: M na 4um!