Pet godina prekasno

Lijep nedjeljni dan izvabio me je iz kuće u cilju ostvarivanja jedne već dugo odgađane zamisli. Prije dvije godine vladala je forumaška euforija u otkrivanju i dokumentiranju starih, zaboravljenih i demontiranih pruga kojih je u Hrvatskoj bila sva sila. Jedna od takvih bila je i uskotračna (industrijska? šumska? – zapravo: ribarska) pruga Zdenčina – Crna Mlaka. Iako mi nije praksa miješanje foruma, ipak moram istaći lijep i svakom danom sve vredniji putopis našeg vrlog Portosa objavljen 02.03.2008. na željeznicama pod nazivom Zdenčina – Crna Mlaka. Na taj putopis drznuo sam se staviti slijedeći komentar:
Na cilju malo umor učini svoje, ... pa ste, dečki, čini se, zaobišli zanimljiv splet pruga oko samog Ribograda. Nije valjda da su ih već sve zatrpali?
Na to mi je odvratio forumaš Stib, jedan od članova pohoda:
Da, možda smo zaista propustili još ponešto od pruga na samom kraju, ali razlog nije bio umor ni glad nego u prvom redu zanimljiv razgovor s g. Ivanom
(riječ je o Ivanu Prepolcu, vlasniku Ihor-parka d.o.o.)
Onda sam opet ja dometnuo
No frks - ionako ste učinili veliko djelo. A ficleki pruga, radione i skladišta te druga cestovna i vodena čudnovata vozila ostaju vam za dan kad ćete testirati gostionu. Ako ih ne uništi vrijeme, nemar i zaborav

Zašto to ovdje navodim? Ima nešto u tome da stvari treba gledati s povijesne distance, pa se onda čine drugačijim. U ovom dijalogu nije mi bila namjera nikom ništa predbacivati, a. čini se, moje su riječi bile proročanske. Možda ekipa i nije ništa propustila. Možda doborg dijela toga onda zaista više nije ni bilo, pa nisu ni imali što propustiti. U svakom slučaju, neke njihove fotke već danas imaju povijesnu važnost. A ja – oh, kako sam u svojim komentarima strahovito bio u pravu.

Prvi put posjetio sam Crnu Mlaku 06.05.2000. i divio se onda još uvije razgranatim ostacima tračničkog sustava. Danas mi je žao što tada nisam bio više usmjeren na željeznice (ali nisam poznavao ekipu da mi skrene pažnju na važne stvari), a bio sam i težak na okidaču i za dijače birao druge motive, a ne tako obične stvari kao što su tračnice i skretnice, koje su tu od pamtivijeka, a i bit će dok se ne raspadnu. Kakva strašna zabluda!

Drugi put bio sam tamo 30.06.2001. i sve je bilo isto kao (tada) lani.

I 22.05.2005. je bilo sve isto. Dapače, na jednom nasipu stajala je poduža kompozicija vagona za prijevoz ribe. Bila je podalje od mene, monotona u boji, i, unatoč digitalcu, nije bila ovjekovječena. I opet: kakva pogreška!

Da mi je onda bila današnja pamet! Zato - dokumentirajte sve što stignete. Jer možda sutra neće biti prilike. Možda ne bude ni sutra.

Onda je uslijedilo razdoblje pojačanog usmjeravanja ka željezničkoj tematici. Rad na forumima. Portosov putopis. I zamisao da ipak odem poslikati te tračnice. A vrijeme je proticalo... I došla je jučerašnja nedjelja. I pala je brza odluka; uradimo to već jednom! Pa, pođimo zajedno.

Toponim Crna Mlaka obuhvaća ribnjake, šume i livade, ukupne površine 41,40 km2, unutar koje se prostire ornitološki rezervat Crna Mlaka površine 6,87 km2. Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha (6,25 km2) u slivovima rijeka Okićnice, Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgrađeni su ribnjaci. Šume pokrivaju 0,62 km2 (62 ha). Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem dijelu Crne Mlake, na kopnu poput otoka, površine približno 15 ha, uređen je vrlo lijepi park engleskog tipa, površine 4 ha, s ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka su za prvog vlasnika Korneliusa Zwillinga arhitekti i graditelji Hönigsberg i Deutsch podigli lijep i prostran dvorac u stilu bečke secesije, nazvan Ribograd.

I na slici ćete vidjeti kako su rezervat Crna Mlaka i istoimeno naselje izdvojeni od svega. Oaza (ili enklava) okružena pokupskim šumama. Tome u prilog govori stanje cjelokupne tehnike: Crna Mlaka ima vlastito vodocrpilište, malog kapaciteta i zastarjelo a nema vanjske vodovodne mreže; odvodnja otpadnih voda iz stambenih, gospodarskih i tehničkih građevina nije izvedena nego su u uporabi septičke jame ograničenog obujma; električna mreža postoji, ali njene tehničke odlike nisu u skladu s postojećim tehničkim normama; telefonska mreža u rezervatu ne postoji; sustavno i redovito odstranjivanje otpadaka iz stambenih i gospodarskih građevina i cijelog rezervata ne postoji.

Isto tako i stanovnike ćete naći možda pomalo specifičnim i neke stvari podsjetit će vas na neke scene iz filma Oslobađanje.

U prostoru rezervata Crna Mlaka, od njegova osnutka pa do današnjih dana, podignute su građevine različitih namjena. Uz dvorac u parku oko njega nalaze se još i manje stambene i gospodarske građevine kakvih ima i izvan parka. Prema popisu iz 2001. u Crnoj Mlaki živi 42 stanovnika u 20 kućanstava (maksimum je bio 1953. – 142 stanovnika - koji broj od tada stalno opada).

Na području ribnjaka izgrašene su vidilice i zaklonice, a na ulazu u rezervat je kućica namijenjena osoblju za prodaju ulaznica, ribolovnih dozvola i ribe te nadzor ulaska/izlaska. U dijelu parka sjeveroistočno od dvorca uređen je kanal za sportski ribolov. Planom uređenja predviđena je obnova zelenila, uređenje staza, izvedba fontana i skulptura, obnova i održavanje prometnica (uključivo pruge), instalacija i uređaja u parku, nabava ekoloških i rezervatu primjerenih prometala, za što je bilo zahtijevano 2.600.000 €.

Pogađate! Nije učinjeno ništa. A i ono što je postojalo – devastirano je. Nema ribolova. Ribograd propada. Ulazna kućica zatvorena. Nema željeznice. (očigledno fali neki lokalni kobler da lupa zaštite vičući: pečat moje!) Zašto? S jedne strane svi su teški kod driješenja kese. Onda su se spominjale i neke zanimljivosti u privatizaciji 1993. kad je Ribnjačarstvo Crna Mlaka podijeljeno na IHOR-park d.o.o. i Ribnjaci d.d. Pisarovina, a bez posla je ostalo 180 ljudi. Nekad se odavde u Europu izvozilo 350 t ribe godišnje. Danas su neki ribnjaci presušeni, čemu vjerojatno obilno pomaže činjenica da sve rashode za uzgoj riblje mlađi, ishranu, zaštitu izlov i prodaju ribe, te održavanje rezervata - od njegova osnutka do današnjeg dana, vlasnik rezervata snosi sam, bez ičije pomoći. A zaštićeni kormorani jedu li, jedu...

Na području Crne Mlake živi čak 235 vrsta ptica, što je otprilike polovina svih zabilježenih vrsta u Hrvatskoj. Zahvaljujući velikom broju ptica i drugih životinja, Crna Mlaka je 1993. godine uvrštena na Ramsarsku listu močvarnih staništa od međunarodne važnosti. Istoj listi pripadaju i Lonjsko polje, Kopački rit i dolina Neretve. No Crna Mlaka je osobita jer nije prirodno jezero nego ribnjak. U svijetu koji vrvi štetnim djelovanjima ljudi na prirodu, Crna Mlaka je tako rijedak primjer suprotnog: iako je ribnjak isprva uništio šumu, privukao je mnoštvo ptica koje danas opstaju zahvaljujući krhkoj ravnoteži prirode i čovjeka. Druga strana medalje je što kormorani svojom prehranom čine poveliku štetu ribljem fondu koju nitko ne nadoknađuje.

No, pođimo mi u obilazak. Narančastom crtkanom linijom prikazano je moje putešestvije. Žuta crta prikazuje trase pruga.


Malo izbliže


Za lokalitet označen strelicom i dalje ne znam (povijesnu) namjenu, pa stoga nije ni bolje opisan



Od čvora Jastrebarsko stotinjak metara asfalta a zatim kojih 8 km širokog makadama vodi nas šumovitim područjem uz brojne neobilježene odvojke (valja slijediti najširi put) do ribnjaka. Cesta završava mostom a na mostu su vrata koja se zaključavaju meni još neviđenim Mul-T-Lock lokotom.


Rampa na ulazu postojala je već u ljeto 2007. (a možda i ranije). Već tada ni restoran nije radio, niti je više bio dopušten sportski ribolov. Dapače – nametnuta su ograničenja: nema pristupa životinjama, nema pristupa vozilima. Štoviše: nema pristupa ni ljudima. Čak ni Susak nije tako izoliran. Ja sam, dakle, iako sam uredno parkirao pred ulazom, prolazeći rezervatom zapravo bio ilegalac. Tješi me da su to bili i Portos i društvo jer su te mjere već onda bile na snazi. Danas ću ih utješiti: zatvoreni restoran na koji su naišli nije bio ranoproljetna iznimka već cjelogodišnje pravilo.





Ulazimo u park. Nekoliko slika za stvaranje općeg dojma.




Nemojte misliti da se riba mrežama lovi samo na moru. (ovo ispred mreža je jedan od brojnih, zadnjih godina zapuštenih bazena za uzgoj riblje mlađi a crna crta otraga na nasipu glumi tračnice)


A sad malo životinjskog svijeta – ni ovo nije rezervirano samo za more






Naposlijetku – željeznice. Ono što je od njih ostalo. Ono što vam ja pričam da je ostalo (jer – koliko je ostalo – bojim se da ne biste uspjeli stvoriti zaključak da je tu ikad ičega u svezi sa željeznicama bilo). Odmah nakon ulaska u rezervat s desna nam se pridružuje trasa bivše dužobalne pruge za južne krajeve ribnjaka. Prugu sam, kao i na ostalim slikama, naravno, ja docrtao.


Cesta, ovdje asfaltirana, prolazi uz prve kuće naselja a s desna joj je nasip kojim su nekad vozili vlakići.


Dolazimo u neko kao središte. Tu se je pruga granala na sve strane. Koliko se sjećam, u srednjoj (najvećoj) zgradi je bilo kao neko stovarište. Jedan krak skretao je mostićem preko kanala, još tako dobro vidljivim u Portosovom putopisu (dakle: 2008.)


Od ovog mjesta jedan je krak išao na lijevu stranu, tj. ovim nasipom


A okrenemo li se za 180 pruga (od koje je ostao samo jedan zaboravljeni prag) je vodila prema parku.


Na rubu parka pruga je skretala lijevo (na zapad) prelazeći lokalnu prometnicu. Uski nasip danas je nekako širi i pretvoren u kolovoz.


To je to mjesto gledano s juga. I nekadašnji restoran. Za Njam-njam temu, servirali su i žabe.


Ovaj krak pruge obilazi park sa zapadne strane i vodi prema pretovarnom kolodvoru Zdenčina.


U parku je svakim danom sve derutniji Ribograd. Neka mala obnova je počela ali, očigledno, nije uzela maha zadnjih 10 godina.


Sa stražnje strane dvorca išao je krak pruge, 2005. još itekako vidljiv u cijeloj dužini i sa svim pratećim spravama...


...dok vam ga danas moram nacrtati. Netko je bio temeljit - nije ostalo ništa, tek (opet) jedan prag i nešto kao otisci na kolovozu.


Odavde dalje kroz šumarak pruga vodi do grupe zgrada i tu je također bilo više kolosjeka. Jedan (a možda i dva – to se ne sjećam) je vodio u ovo skladište. Pruga je u luku skretala desno. Tračnice, skretnice... ničeg više nema.


Nakon tog desnog luka (došavši na slici s desna) pruga je nekako koso sijekla teren. Na lijevoj strani je jedan krak slijepo završio kod zgrada meni nepoznate namjene, u šumi tj. parku a drugi dio radio je polukrug oko parka i vratio se do gostionice. Međutim, kad već nemamo vlakova, imamo čamac. Infrastrukturni. Za sječenje raslinja uz rubove ribnjaka.


Neopisivo mi je žao da je u dvije godine sve nestalo. I da su k tome tragovi pomno uklonjeni. I da ja nisam stigao ranije. A mogle su se napraviti zanimljive fotke, ali onda je sve izgledalo tako obično. Danas crnomlački vlak živi još samo u romanu Višnje Stahuljak Močvarni lovac čija se napeta radnja odvija u Ribogradu i okolici.

Riječ-dvije o nastavku. Obzirom da tu nije bilo više ništa posebno za vidjeti, da su psi na mene lajali a urođenici me čudno gledali (naravno, uljez im je ušao u dvorište), dakle, obzirom da sam obilazak završio ranije, odlučio sam malo istraživati kraj i potegnuti do ribnjaka Draganić, vidjeti nije li i tamo bila kakva prugica. I kako to već biva, čovjek koji je autoritet za karte, onu pravu ostavio je doma. Pa je sve bilo po osjećaju. Itekakav makadam do Crne Mlake pretvorio se u kakav-takav u nastavku, da bi ubrzo nakon jednog (pogrešnog?) skretanja postao skoro nikakav. Ljuljao sam se po grbama kao čamac pri 3-4 bofora. No, kako svaki put ima svoj kraj, imao je i moj, tj. doveo me u civilizaciju. Moram za takve stvari kupiti terenca.

Nije izravno vezano za temu, ali moram podijeliti s vama još dvije situacije:

Put u nebo. Ali ne može izravno. Treba stati


Autobusno stajalište na domaći način. Kad već nema nadstrešnice s klupom, snaći ćemo se sami.


Ako vas još nisam dovoljno ubio u pojam, ono IHOR-park znači Ihtiološko-ornitološki (ili riblje-ptičji) park. Toliko od mene.

Da, lijep putopis ali, kako i sam kažeš, s malo zakašnjenja! Šteta da više nema tragova.

gaspa je napisao/la:... Da mi je onda bila današnja pamet! Zato - dokumentirajte sve što stignete. Jer možda sutra neće biti prilike. Možda ne bude ni sutra. ...

Nažalost (ili ipak na sreću zahvaljujući digitaliji!) istina! Zato ja i jesam "lak na okidaču" i snimam sve živo i mrtvo jer bog zna hoće li to dočekat već sutra ili će oko ponoći netko odlučit da to nestane.

Još jednom makar i za ovakvo kakvo je sad!

Odlično! Hvala! Makar i to kao dokument prošlosti. Kad samo pomislim što sve nisam slikao, a mogao sam...

Nego, neke prugice si ucrtao ljubičasto. Ima to neko posebno značenje ili si ostao bez crne tinte?

Ne sluša me softver. Ja izaberem crnu, a on po svome. Na kraju sam skužio da prvo moram odabrati bijelu pa onda crnu i onda me posluša.

Eto i mene u društvo starkelja.
Sigurno će ti biti drago doznati dvije stvari. Prvo - ovaj simpatični gospodin proizvodi velike količine ribe u ribnjaku, ali mu ih zaštićena vrsta KORMORANI pojedu i nanose ogromne štete, tako da mu je RH po presudi suda isplatila odštetu zbog gubitaka od cc. 40 milijuna Kn.

Kaj nisi videl užurbanu djelatnost ribnjičarstva?

Drugo - isti gospodin je viđeni dobrotvor HŽM pod pseudonimom. Naime:

Ihtiološko-orintološki park za prirodni uzgoj slatkovodne ribe d.d. Crna Mlaka darovao je 24. travnja (2008.!) vozila i drugu opremu za prijevoz ribe željeznicom, i to
dizelsku lokomotivu oznake Jenbacher Werke serije 20, dva plato vagona, skretnice i desetak metara tračnica za širinu kolosijeka 600 mm.

Oću reći: još stigneš u Vukovarsku u HŽM i poslikaš kaj još ima.

kobler je napisao/la:... Naime:

Ihtiološko-orintološki park za prirodni uzgoj slatkovodne ribe d.d. Crna Mlaka darovao je 24. travnja (2008.!) vozila i drugu opremu za prijevoz ribe željeznicom, i to
dizelsku lokomotivu oznake Jenbacher Werke serije 20, dva plato vagona, skretnice i desetak metara tračnica za širinu kolosijeka 600 mm.

Oću reći: još stigneš u Vukovarsku u HŽM i poslikaš kaj još ima.

... ovo je samo nadolijevanje "ulja na vatru" mom suludom naumu !!! Više podataka o svemu tome uskoro!

Odlično ( kao i uvijek ) obrađeno, poslikano i opisano. Često se pitam kako bi izgledalo da se ovi putopisi sakupe i pretvore u tiskanu formu poput monografije sa željezničkom poveznicom. Mislim da ne bi prošla nezapaženo.
Još jednom, bravo.

kobler je napisao/la:Kaj nisi videl užurbanu djelatnost ribnjičarstva?

Na žalost - ne. Dobro, bila je nedjelja. Mreže koje se suše mogle bi ukazivati da se nešto i lovi. Doduše, isti motiv (mreže na istom mjestu) uslikao sam i 2005.

kobler je napisao/la:Drugo - isti gospodin je viđeni dobrotvor HŽM pod pseudonimom. Naime:
IHOR-park darovao je 24. travnja (2008.!) vozila i drugu opremu za prijevoz ribe željeznicom, i to
dizelsku lokomotivu oznake Jenbacher Werke serije 20, dva plato vagona, skretnice i desetak metara tračnica za širinu kolosijeka 600 mm.

Iz nemara u nebrigu. Sve ih u HŽM-u već svrbe prsti kako će to urediti i osposobiti. Bez ikakve namjere da umanjim vrijednost te donacije, radi se o staroj krami (nevozna lokomotiva puknutog bloka) koju je opisao i uslikao Portos slaba dva mjeseca ranije. Zašto nekako mislim da bi rezultat bio uspješniji da je gazda pripustio railfanove na radnu akciju jer je kilometar i po pruge u središnjem i sjevernom dijelu još 2005. bilo u donekle upotrebljivom stanju.

Naznaka teme koju bi valjalo obraditi: ribnjak Našice. Tamo je uređeno 7 km pruge i voze izvanredni vlakovi (za grupe).

Druga tema: ribnjak Poljana. Nešto malo pruge, ima skretnica, a vozni park postojao je prije koje 3 godine. Tamo sam namijenjen po povratku s GO.

O sunce vam poljubim, pet dana me nema na forumu i seniori se odmah raspištolje sa ekšnima! Sad ne znam koga bih prije komentirao: Gaspu na ribnjacima, probuđenog Koblera i Tomu po Rijeci ili novi nastavak Pfaffove istarske sapunice!

Ajde da prvo kažem par rijeći o Gaspinom solo ekšnu:

Uspoređujući stanje infrastrukture, a pogotovo industrijske željeznice u krugu Ribnjaka Crna mlaka u vrijeme Portosovog boravka tamo sa današnjim stanjem prosto je neshvatljiva brzina propadanja i temeljitost onih koji čiste teren od ostataka tračnica i pragova. Osim dva drvena praga i dva komadića tračnica, nema vidljivih tragova da je tamo ikada i postojala bilo kakva željeznica!

Budući da je HŽM u stanju u kakvom je, ne bi me iznenadilo da su lokomotivica i vagoneti koje smo pred dva mjeseca vidjeli kraj okretnice u Karlovcu zaista iz ovog ribnjaka.

Gaspa, sve pohvale za pripremu i realizaciju ekšna, kao i za prezentaciju na forumu!

Gdje si ti vidio dva komadića tračnica? Nema! Sve sam ja nacrtao. A onaj Ribograd je iz 2005. Slijedeća slika s pragom je isto mjesto ali s druge strane.

"Nešto kao otisci na kolniku" sam protumačio kao preasfaltirane (ili nasute tvrdim slojem zemlje) tračnice koje se ipak naziru kroz sloj asfalta/zemlje. Očito se ne radi o tračnicama koje "izbijaju" kroz asfalt/zemlju, nego o tragovima izvađenih tračnica u istom materijalu...

Upravo tako... kao Torinsko platno