Vlakom od Perkovića do Šibenika i natrag

Amo-tamo way!

Kad sam planirao izlet na kolodvor Perković, palo mi je napamet (bonkkk!) da bi se moglo skoknuti vlakom do Šibenika. Uvidom u vozni red kojeg nam je HŽ blagonaklono dao na uvid na majci svih mreža, našao sam zgodnu mogućnost: 5823 u 11:44. Taj se brzo vraća natrag pa je to idealna situacija za pofotkati prizore uz prugu, a kako ima dosta nezaštićenih prijelaza i još više neodgovornih šašavaca za volanom, možda se zadesi i kakva nezgoda



Naravno da svako putovanje počinje akvizicijom ('rvacki: nabavom) pravovaljane vozne isprave. Na kolodvoru Perković dijele i košuljice pa se osjećaš kao da ćeš međunarodnim vlakom do Donjeg Vakufa!



Moj papagajski obojeni Šved (začudo, neizgrafitiran) je stigao prije tričetvrt sata iz Šibenika pa mirno prede čekajući novi zadatak



Nikad nisam naučio koji su pravi, oni talijanski ili oni švedski? Bo?



Unutrašnjost je uredna i čista. Izgleda da Švedi imaju ono nešto je ne sais quoi što ih čini otpornim na vandalizam



Strojovođa je nešto zabrinuto kuckao prstom po ovim uricama žaleći se da mu se jedan motor pregrijava. Tvrdio je da Švedi nisu dobri za brdske pruge našto sam mu ja proturiječio tvrdeći da se po Istri veselo pentraju bez smetnji i napora.





Malo kasnimo u polasku jer smo čekali nagibalo za Split kako bi preuzeli eventualne putnike.

Krenuli smo – u daljini se nazire Dalmatina



Preko stajališta Ripište je nešto prohujalo





Opet Dalmatina



Stajalište Dabar



Čekaonica je nešto solidnije sagrađena pa je izdržala ratna zbivanja



Prije nego smo krenuli, zamolio sam strojovođu za dopuštenje da se s njim vozim u upravljačnici jer mi je tako lakše slikavat'. Podastro sam mu moje pipire od HŽ-a i iskaznicu "Štaciona" pa me rado primio k sebi. Tako je nastala i ova slika stajališta Dabar



U neko doba nam se pridružio i ostatak vlakopratnog osoblja pa sam voznu ispravu podastro na ovjeru i poništenje



Primorsko Vrpolje. Lijepa stara stanična zgrada s malo manje lijepom dogradnjom čekaonice. Izgleda da je puno željezničkih zgrada manjeg značaja pretvoreno u stambene objekte pa su onda morali dograđivati nekakve kućerke za putnike



Ona se trči ukrcat'



Obratite pažnju na divni, stari feral na fasadi



Ima i ćenifa



Stanica Ražine. Tu je nekoć bio golemi pogon TLM-a, danas su od njega samo ruševine, ali raste i novi trgovački centar



Prometnik u Ražinama nas je pustio dalje



Ispod podvožnjaka vidi se zgrada nekadašnje elektrolize



Lijevi kolosijek koji se odvojio u stanici Ražine vodi u šibensku luku



Ono tamno iza rasklopnog postrojenja je dio novog trgovačkog centra



ŽCPR Ražine (ne znam koji mu je službeni naziv). Mi ćemo ravno, a pruga lijevo se spušta u luku



Mandalina – zadnje stajanje prije Šibenika



Čekaonička nadstrešnica opremljena svim sadržajima potrebnim za udobnost putnika



Opet ŽCPR. Taj ima punu rampu pa nema mogućnosti za cik-cak vratolomije. Poznaju oni svoje mušterije...



Šibenski zaljev i luka. More se ljeska...



Usprkos pričama o ekonomskom jadu i bijedi, imam dojam da se Šibenik lijepo razvija i uređuje



Ulazimo u kolodvor Šibenik



Slike koje sam vam pokazao, vrli moji štioci, su nešto lošije kakvoće jer sam ih slikao pomoćnim fotoaparatom. Glavni je upotrijebljen za snimanje filma o vožnji prugom što vam ga, evo, nudim na razgled.
Kako Jubito ne dozvoljava filmove duže od 10', morao sam nažalost uradak racijepati na tri dijela. Tko želi, može ih downloadati (Save Target As) pa slijepiti skupa (Windows Movie Maker) i onda uživati na miru bez štucanja!

Perković – Šibenik (I. dio)

Perković – Šibenik (II. dio)

Perković – Šibenik (III. dio)

Obzirom na kratkoću vremena, obavio sam samo manji razgled šibenskog kolodvora (što je ionako tema za neku drugu priču), ali sam se dao uslikati s mojim ugodnim domaćinom Ivanom.
Obratite, molim, pažnju na činjenicu da sam propisno odjeven u KLJŽ majicu s trbuhom



Lijevo je naš kondukter



Dobio sam ponudu koju nisam mogao odbiti – da se i natrag vozim u upravljačnici.
Sad nam se vlak zove 5824. Majstor upisuje podatke o provjeri kočnica prije kretanja. Buduć idemo uzbrdo, to me jako ne brine



Evo imam i bolju sliku luke





Dvije lučke dizalice su pofarbali u žuto i baš dobro izgledaju!



Sad mogu bolje pratiti lučki kolosijek





Stražarnica na lučkoj kapiji



Približavamo se stanici Ražine



Opet onaj ŽCPR



I rampa je opet spuštena...



S-zavoj



Čisto nam dobro ide!



Autoportret vašeg izvjestitelja



Vagoni u Ražinama koje (slično kao Bibinje u Zadru), služe kao ranžirni kolodvor za luku



Spoj lučkog kolosijeka i izvlačnjak s bikonjom



Primorski sv. Juraj je stajalište na kojem staju samo neki vlakovi. Naš nije stao pa sam uspio uloviti samo ovo



Kad sam dolazio autom na kolodvor Perković, prošao sam ispod ovog podvožnjaka. Tu smo, inače, milili jer se onaj vražji motor opet počeo grijati. Strojovođa je sa zebnjom čekao poziv prometnika iz Perkovića



Prizor uz prugu



ŽCPbezR



Brda svud oko nas



Pred Perkovićem smo. Ovo je pruga za Split



Odjavnica (van funkcije) – stigli smo u Perković. Moj domaćin sad može odahnuti do slijedeće vožnje. On to tako 3-4 puta u jednom danu, zavisi kako ga pogodi



Naravno da sam slikao i povratnu vožnju – ta ima 4 dijela! Tajna je u tome da sam na putu prema Šibeniku od silnog uzbuđenja zaboravio pritisnuti gumb pa mi fali prvih pol kilometra

Perković – Šibenik (I. dio)

Perković – Šibenik (II. dio)

Perković – Šibenik (III. dio)

Perković – Šibenik (IV. dio)

Kad sam se iskrcao, toplometar na dovratku ulaza u prometni ured pokazivao je ugodnih +28°C



Službeno vozilo ekspedicije je mirno čučalo u hladu hrastića...



Bio mi je ovo izuzetan doživljaj i vrlo ugodno druženje u upravljačnici. Ukoliko netko od lokalnih forumaša sretne mog domaćina, molim da mu prenese moje pozdrave i opetovanu zahvalnost.

Kad sam planirao ovo hodoljublje, poslao sam mail na adresu koja mi piše na ovlaštenju za slikavanje za zamolbom da dobijem jednokratno dopuštenje za snimanje filma iz upravljačnice na relaciji Perković – Šibenik. Sam dobio odgovor? "Ma, bud'te pametni", rekli bi moji Gorani...

... vrlo zanimljivo putovanje!

Pfaff zaista ugodno iznenađuje, i to svakim novim putopisom!
Čini se kako je to bila lijepa vožnja, i ostaje samo pitanje svih (pseudoekonomskih) pitanja - popunjenost?

Phalanx je napisao/la:Pfaff zaista ugodno iznenađuje, i to svakim novim putopisom!
Čini se kako je to bila lijepa vožnja, i ostaje samo pitanje svih (pseudoekonomskih) pitanja - popunjenost?

Nema frke - gdje god se ja uvaljam, popunjenost je zajamčena

Odlican putopis a filmovi su skinuti i spremljeni.

Nemrem belivit!
Od svih mogucih putopisa, on se sjeti, Perkovic - Sibenik, pa onda jos i natrag.

Svaka cast majstore. Kad vec pomislim da sam vidio sve, ti me i opet uspijes iznenaditi.

Barney

Sad sam skužio i naslov ... "Amo-tamo way" ... ... di si se samo toga sjetio !? Bog zna di je "Sv. Vid"? Je još među živima .

S Pfaffom iznenađenja nikad dosta.
Putopis je odličan, a filmiće cab-ride tek još moram pogledati, naravno i skinuti.

Eh da, jedna opaska, i istarski švedi se pregrijavaju po ljeti itekako, ima situacija da relaciji Pula-Lupoglav je presjedanje u Svetom Petru u Šumi u drugog šveda, jer zakuha do maksimuma.