Do Gorskog Kotara i natrag

Bješe 2 knjige.
I sad su, samo tamo.

Bijahu povod da se otputim u goste Pfaffu i da ujedno isprobam novu struju (ne nije neka muzika, nego još bolje od muzike ).
I evo, u srijedu (21. kolovoza), ranom zorom oko 9 i nešto:





Više nego dovoljno (do tamo i za tamo).  

Dolaskom u Sunđer:





I nakon uvoda, slijedilo je sjedenje pred kućom i razgovori o negdašnjim susretima, o vorumu i vorumašima (da, da, ko to nije probal, tračevi su najbolja stražnja strana svakog foruma   ).

Moja namjera je bila da me Pfaff provede svojom okolicom.
Konkretnije: Begovo razdoBlje - dvorac Stara Sušica - Delnice - Loqarsko jezero - kolodcor Loqe i natrag.  
I krenusmo put Begovog razdolja. Pfaff se je unatoč komfornoj unutrašnjosti, poteško smjestil u sjedalo, al nije se puno žalil.  
Rekoh putem kak su stari Slaveni imali čudan odnos prema povišenim destinacijama i nazivali ih redom (zagrebački) Dolac, (Gračansko) Dolje itd. (sigurno bu Gaspa imal kaj dodati na popis), pa je i najviše naselje po valjda istom obrascu nazvano Razdolje!?  

Dok sam vozil, nisam mogel fotkat, pa samo par fotaka s najdalje točke do koje smo se dovezli:









O'tamo smo došli (i tuda se vraćamo):



I tutek smo se zaustavili:





Iza ove građevine - krije se lokalna mljekara, iz koje je Pfaff donesel sir i skutu (sebi i meni, i hvala mu na tome, odlični su ).

Nastavili smo Karolinskom cestom do Stare Sušice:



Ispalo je da je ova kuća desno   muzej goranskih zvijeri.

Plato ispred (nije ni trg, ni kružni tok) kompleksa, sa crkvom prekoputa Karoline:



Dvorište:



Ne znam je li pristup u dvorac inače moguć, jer je u njemu nekakva dječja kolonija, al sad je u nekoj renovaciji, pa ga nismo mogli ni obići izvana skroz-naskroz zbog šute, blata i kasnije kiše:







U muzeju smo odgledali podatke o međedima, vucima i risovima, pogledali polsatni filmić o njima, a usred muzeja je u zidanom brlogu blaženo snivao umjetni medo:

Krenuli smo prema Lujzijanskoj cesti i njom do Delnica.
Pratila nas je kiša pa se nismo zaustavili jer je i hotel u renovaciji.

Htio sam ja i na Lokvarsko jezero, al je vodič rekao da ćemo to drugom prilikom.

Jedva sam ga uspio nagovoriti da je red, način i običaj posjetiti usputni matični kolodvor (da se nađe bar ponešto i željeznice ):

Razlog žurbi je bijo ručak:







Bilo je odlično.

Na kraju, krećem opet prema Delnicama radi "tankanja":



Kišica dosađuje, stajem kod "Lidla" gdje elenov stup ne prima nikakve kartice, samo njihovu aplikaciju koju nemam.
Vraćam se prema "Petrolu" (gdje prvo nisam smio skrenuti), al se sjetim da su oni najskuplji, pa se okrećem ispod ŽCP-a i nastavljam do "Konzuma":



Stanje prije nadopune:



Pokušavam prvo sa Greenway-ovom karticom (na njoj imam besplatne kilovate) ali ju odbija.
No, imam i ciklamastu T-com, koja je nacrtana na stupu i prihvaća od prve.

Dok se struja toči, odlazim natočiti i sebe, ali kafić je zbog nekakve situacije zatvoren. Zapravo mi orvo treba ćenifa, pa ju nalazim na kraju (a gdje drugdje) Konzumovog hodnika.
Nakon toga skrećem u dućan i kupujem Cocktu i vodu.
Na terasi kafića praznim piće moje mladosti, a vodu ostavljam za usput. Ispada da sam bio trifrtalj sata na punjenju i dotjerao sa 39 na 81%.    

Nastavljam dalje Lujzijanom.
Kišica polako pada, stvaram kolonicu iza sebe, al kod Ravne Gore svi skreću desno na autocestu, a ja nastavljam dalje ...
Počinje mi se drijemati i jedva dolazim do stubičkog "Vidikovca" iznad Vrbovskog.
Parkiram (na još postojećem parkiralištu) i krećem pogledati kaj je još ostalo od nekadašnje popularne destinacije:





Eto - možete se udobno smjestiti i uz svoju gajbu ili termosicu promatrati Vrbovsko:







Friški zrak (iako sparan) me je malo razbudil, ali sam ipak odlučil skrenuti malo dalje na AC.
Lujzijana će pričekati neku drugu priliku ...

Dalje mi se nije drijemalo, promet je bil taman da nije gužva, ali ipak skrećem i u Vukovoj Gorici, da se osiguram od drijemeža jednom kavicom.
Parkiralište nisam videl nikad punije!
Nalazim mjesto, kuham kapuciner na automatu i izlazim van. Prazan stol, pogled na parkiralište i terasu - ljudi luduju, trče i traže zahode, gdje sjesti, gdje jesti, šta piti ... a ja sam užival u odličnoj kavi s još boljom pjenom.  

Eto tako, ugodan i koristan jednodnevni izlet je urodio i ovom kratkom reportažom, s perspektivom d se nastavi ...
Sad mi je žal da nisam više fotkal, al kad voziš i ne znaš kaj te čeka malo dalje, teško je stati samo radi fotke.

P.S. Nadam se da bu Pfaff dodal još recenziju knjiga.